20. Izgnanstvo i povratak

I izraelsko i judejsko kraljevstvo sagriješilo je protiv Boga. Prekršili su savez koji je Bog sklopio s njima na Sinaju. Bog je poslao proroke da ih upozori da se pokaju i da počnu ponovno štovati Jahvu, a ne druge bogove. Međutim, oni ga nisu htjeli poslušati.

Stoga je Bog kaznio oba kraljevstva tako što je dopustio njihovim neprijateljima da ih unište. Asirsko carstvo, jedan moćan, okrutan narod, uništio je izraelsko kraljevstvo. Asirci su ubili mnogo ljudi u Izraelu, uzeli su sve što je bilo vrijedno, a velik dio gradova i sela u zemlji su spalili.

Asirci su okupili sve vođe, bogataše i ljude vične zanatu i odveli ih u Asiriju. U kraljevstvu Izrael ostavili su samo one preživjele Izraelce koji su bili jako siromašni.

Zatim su Asirci doveli strance da žive na području gdje je prije bilo izraelsko kraljevstvo. Ti stranci su ponovno izgradili gradove, te se vjenčavali s Izraelcima koji su ostali tamo. Potomci Izraelaca koji su se vjenčavali sa strancima zvali su se Samarijanci.

Narod koji je živio u judejskom kraljevstvu vidio je kako je Bog kaznio narod izraelskog kraljevstva zbog njihove nevjere i neposlušnosti Bogu. Međutim, nastavili su štovati idole, uključujući bogove Kanaanaca. Bog je slao proroke da ih upozori, ali oni ih nisu htjeli slušati.

Otprilike stotinu godina nakon što su Asirci uništili izraelsko kraljevstvo, Bog je poslao Nabukodonozora, kralja Babilonaca, da napadne kraljevstvo Judeju. Babilon je bio moćno carstvo. Judejski kralj pristao je biti Nabukodonozorov sluga i plaćati mu mnogo novaca svake godine.

Međutim, nakon nekoliko godina judejski kralj se pobunio protiv Babilona. Stoga su se Babilonci vratili i napali judejsko kraljevstvo. Osvojili su grad Jeruzalem, uništili Hram i uzeli sve blago iz grada i iz Hrama.

Kako bi kaznili judejskog kralja što se pobunio, Nabukodonozorovi vojnici su ubili kraljeve sinove pred njim i onda ga oslijepili. Nakon toga, odveli su kralja da umre u zatvoru u Babilonu.

Nabukodonozor i njegova vojska odveli su gotovo sav narod iz kraljevstva Judeje u Babilon, ostavljajući samo najsiromašnije ljude da zasijavaju polja. Razdoblje kada je Božji narod bio primoran napustiti Obećanu zemlju zove se Izgnanstvo.

Premda je Bog kaznio svoj narod zbog njegovih grijeha tako što ih je odveo u izgnanstvo, nije zaboravio ni njih ni svoja obećanja. Bog je nastavio paziti na svoj narod i govoriti im preko svojih proroka. Obećao je da će se, nakon sedamdeset godina, oni opet vratiti u Obećanu zemlju.

Oko sedamdeset godina kasnije, perzijski kralj Kir porazio je Babilon, pa je Perzijsko carstvo zamijenilo Babilonsko carstvo. Izraelci su se sada zvali Židovi, a većina je sav svoj život provela u Babilonu. Samo se nekoliko jako starih Židova uopće sjećalo Judeje.

Perzijsko carstvo bilo je snažno ali milosrdno prema narodima koje su pokorili. Ukratko nakon što je Kir postao kralj Perzijanaca, naredio je da svaki Židov, koji se želi vratiti u Judeju, može napustiti Perziju i otići u Judeju. Čak im je dao novac da ponovno sagrade Hram! I tako, nakon što su sedamdeset godina proveli u izgnanstvu, mala skupina Židova vratila se u grad Jeruzalem u Judeji.

Kada su ljudi stigli u Jeruzalem, ponovno su sagradili Hram i zidine oko grada. Premda su još uvijek bili pod vlašću drugih naroda, ponovno su živjeli u Obećanoj zemlji i štovali Boga u Hramu koji su ponovno izgradili.

Biblijska priča iz Druge knjige o kraljevima 17; 24-25; Druge knjige Ljetopisa 36; Knjige Ezrine 1-10; Knjige Nehemijine 1-13