4. Božji savez s Abrahamom

Tada je Bog napravio savez s Abramom. Savez je dogovor između dvije strane. Bog je rekao: "Dat ću ti sina od tvog vlastitog tijela. Dajem zemlju Kanaan tvojim potomcima." Ali Abram još uvijek nije imao sina.

Bili su jako ponosni, i nisu marili za ono što je Bog rekao. Čak su počeli graditi visoki toranj da bi došli do neba. Bog je vidio da ako nastave zajedno činiti zlo, mogu učiniti mnogo više grijeha.

Stotine godina kasnije, Bog je progovorio čovjeku koji se zvao Abram. Bog mu je rekao: "Ostavi svoju zemlju i obitelj, te idi u zemlju koju ću ti ja pokazati. Blagoslovit ću te i učiniti od tebe velik narod. Učinit ću tvoje ime slavnim. Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju. Sve obitelji na zemlji će biti blagoslovljene zbog tebe."

Mnogo godina nakon potopa, opet je bilo puno ljudi na svijetu, i svi su govorili istim jezikom. Umjesto da su ispunili zemlju kako je Bog zapovijedio, skupili su se i sagradili grad.

Mnoge godine su prošle, ali Abram i Saraja još uvijek nisu imali sina. Bog je progovorio Abramu i opet obećao da će imati sina i toliko potomaka koliko je zvijezda na nebu. Abram je povjerovao Božjem obećanju. Bog je proglasio Abrama pravednim jer je vjerovao u Božje obećanje.

Kad je Abram došao u Kanaan, Bog je rekao: "Pogledaj svuda oko sebe. Dat ću tebi i tvojim potomcima u nasljedstvo svu zemlju koju možeš vidjeti." Onda se Abram naselio u toj zemlji.

Jednog dana, Abram je sreo Melkisedeka, svećenika Svevišnjega Boga. Melkisedek je blagoslovio Abrama i rekao: "Neka Svevišnji Bog koji je vlasnik neba i zemlje blagoslovi Abrama." Tada je Abram dao Melkisedeku desetinu od svega što je imao.

Zato je Bog promijenio njihov jezik u mnogo različitih jezika i raširio ljude po cijelom svijetu. Grad kojeg su počeli graditi se zvao Babel, što znači 'zbunjen'.

Tako da je Abram poslušao Boga. Uzeo je svoju ženu, Saraju, zajedno sa svim svojim slugama i svime što je imao, te otišao u zemlju koji mu je Bog pokazao, zemlju Kanaan.

Biblijska priča iz: Postanak 11-15