45. Stjepan i Filip

Filip je objasnio Etiopljaninu da je Izaija pisao o Isusu. Filip je ujedno koristio druga Pisma da mu kaže dobru vijest o Isusu.

Filip je pitao Etiopljanina: "Razumiješ li što čitaš?" Etiopljanin je odgovorio: "Ne. Ne mogu razumijeti osim ako mi netko objasni. Molim te, dođi i sjedni kraj mene. Je li Izaija pisao o sebi ili nekome drugome?"

Jednog dana, dok je Stjepan poučavao o Isusu, neki Židovi koji nisu vjerovali u Isusa su se počeli prepirati sa Stjepanom. Jako su se naljutili i lagali su vjerskim vođama o Stjepanu. Rekli su: "Čuli smo ga kako govori zlo o Mojsiju i Bogu!" Pa su vjerski vođe uhitili Stjepana i doveli ga velikom svećeniku i ostalim vođama Židova, gdje je još lažnih svjedoka lagalo o Stjepanu.

Kada su vjerski vođe ovo čuli, bili su tako ljuti da su pokrili svoje uši i glasno vikali. Odvukli su Stjepana izvan grada i bacali kamenje na njega da bi ga ubili.

Jedan od vođa rane Crkve je bio čovjek zvan Stjepan. On je imao dobar ugled i bio je pun Duha Svetoga i mudrosti. Stjepan je činio mnoga čudesa i uvjerljivo je objašnjavao da bi ljudi trebali vjerovati u Isusa.

Dok je Filip prilazio kočiji, čuo je Etiopljanina kako čita iz onoga što je prorok Izaija napisao. Čovjek je čitao: "Vodili su ga kao janje na klanje, a kao što je janje tiho, on nije rekao ni riječi. Nepošteno su se odnosili prema njemu i nisu ga poštivali. Uzeli su mu njegov život."

Jedan se mladić imenom Savao slagao s ljudima koji su ubili Stjepana i čuvao je njihovu odjeću dok su oni bacali kamenje na njega. Tog dana, mnogi su ljudi u Jeruzalemu počeli progoniti Isusove sljedbenike, pa su vjernici pobjegli na druga mjesta. Ali unatoč ovome, propovijedali su o Isusu gdje god su išli.

Tako da su sišli u vodu, a Filip je krstio Etiopljanina. Nakon što su izašli iz vode, Duh Sveti je odjednom odnio Filipa daleko na drugo mjesto gdje je on nastavio govoriti ljudima o Isusu.

Etiopljanin je nastavio putovati svome domu, sretan što poznaje Isusa.

Dok su Filip i Etiopljanin putovali, došli su do neke vode. Etiopljanin je rekao: "Gle, tamo je neka voda! Mogu li biti kršten?" I rekao je vozaču da zaustavi kočiju.

Jedan Isusov učenik imenom Filip je bio jedan od onih vjernika koji su pobjegli iz Jeruzalema tijekom progonstva. Otišao je u Samariju gdje je propovijedao o Isusu i mnogi ljudi su bili spašeni. Onda je jednog dana anđeo od Boga rekao Filipu da ode na određenu cestu u pustinji. Kako je on hodao po cesti, Filip je vidio važnog službenika iz Etiopije kako se vozi u svojoj kočiji. Duh Sveti je rekao Filipu da ide i razgovara s ovim čovjekom.

Velikosvećenik je pitao Stjepana: "Je li ovo istina?" Stjepan je odgovorio tako što ih je podsjetio na mnoge velike stvari koje je Bog učinio, od Abrahamovog vremena do Isusovog vremena, te kako je Božji narod neprestano bio neposlušan. Onda je rekao: "Vi tvrdoglavi i pobunjenički ljudi uvijek odbacujete Duha Svetoga, baš kao što su vaši preci uvijek odbacivali Boga i ubijali njegove proroke. Ali vi ste učinili nešto puno gore nego što su oni učinili! Vi ste ubili Mesiju!"

Dok je Stjepan umirao, povikao je: "Isuse, primi moj duh." Tada je pao na svoja koljena i opet povikao: "Gospodaru, ne računaj ovaj grijeh protiv njih." Onda je umro.

Biblijska priča iz: Djela apostolska 6:8‒8:5; 8:26‒40