1. Stvaranje

Tako da je Bog uzeo malo zemlje, oblikovao ju u čovjeka, i udahnuo život u njega. Ime tog čovjeka je bilo Adam. Bog je zasadio vrt gdje je Adam mogao živjeti i stavio ga tamo da bi se brinuo za vrt.

Onda je Bog rekao: "Načinimo ljude na svoju sliku da budu poput nas. Oni će imati autoritet nad zemljom i životinjama."

Onda je Bog rekao: "Neka bude svjetlo!" I bilo je svjetlo. Bog je vidio da je svjetlo dobro i nazvao ga je "dan". Odvojio ga je od tame, koju je nazvao "noć". Bog je stvorio svjetlo na prvi dan stvaranja.

Na treći dan, Bog je progovorio i odvoji vodu od kopna. Nazvao je kopno "zemlja", a vodu je nazvao "mora". Bog je vidio da je ono što je stvorio bilo dobro.

Kad je došao sedmi dan, Bog je završio svoj rad. Tako da se Bog odmorio od svih stvari koje je radio. Blagoslovio je sedmi dan učinio ga svetim, jer se na taj dan odmorio od svog rada. Tako je Bog stvorio svemir i sve u njemu.

Evo kako se početak svega dogodio. Bog je stvorio svemir i sve u njemu u šest dana. Nakon što je Bog stvorio Zemlju, Zemlja je bila tamna i prazna, i na njoj ništa nije bilo oblikovano. Ali Božji Duh je bio nad vodom.

Na šesti dan stvaranja, Bog je rekao: "Neka budu sve vrste kopnenih životinja!" I dogodilo se točno kako je Bog rekao. Neke životinje su bile domaće, neke su gmizale po tlu, a neke su bile divlje. I Bog je vidio da je to dobro.

Na četvrti dan stvaranja, Bog je progovorio i stvorio sunce, mjesec i zvijezde. Bog ih je stvorio da daju svjetlo zemlji i da označuju dan i noć, godišnja doba i godine. Bog je vidio da je sve što je stvorio bilo dobro.

Onda je Bog rekao: "Nije dobro da čovjek bude sam." Ali nijedna od životnja nije mogla biti Adamov pomoćnik.

Bog je stvorio muškarca i ženu na svoju sliku. Blagoslovio ih je i rekao im je: "Imajte puno djece i unučadi i ispunite zemlju" A Bog je vidio da je sve što je stvorio bilo veoma dobro, i bio je sa svime zadovoljan. To se sve dogodilo na šesti dan stvaranja.

Tako da je Bog Adama čvrsto uspavao. Onda je Bog uzeo jedno od Adamovih rebara i napravio od njega ženu i doveo je Adamu.

Usred vrta, Bog je zasadio dva posebna stabla – stablo života i stablo poznavanja dobra i zla. Bog je rekao Adamu da može jesti s bilo kojeg stabla u vrtu osim sa stabla poznavanja dobra i zla. Ako bi Adam jeo s tog stabla, umro bi.

Kad ju je Adam vidio, rekao je: "Napokon! Ona je poput mene! Neka se zove 'žena', jer je napravljena od muškarca." Zato muškarac ostavlja svog oca i majku postaje jedno sa svojom ženom.

Na peti dan, Bog je progovorio i stvorio sve što pliva u moru i ptice. Bog je vidio da je to dobro i blagoslovio ih je.

Na drugi dan stvaranja, Bog je progovorio i stvorio nebo nad zemljom. Napravio je nebo tako što je odvojio vodu odozgo od vode odozdo.

Onda je Bog rekao: "Neka zemlja proklija svim vrstama drveća i biljki." I to se i dogodilo. Bog je vidio da je sve što je stvorio bilo dobro.

Biblijska priča iz: Postanak 1-2

2. Grijeh ulazi u svijet

Bog je tada rekao ženi: "Učinit ću rađanje za tebe jako bolnim. Htjet ćeš svog muža, a on će vladati nad tobom."

Bog je rekao zmiji: "Ti si prokleta! Puzat ćeš na svom trbuhu i jesti zemlju. Ti i žena ćete se mrziti, a i tvoja djeca i njena djeca će se isto mrziti. Ženin potomak će ti smrskati glavu, a ti ćeš mu raniti petu."

Ali bila je jedna lukava zmija u vrtu. Pitala je ženu: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti s nijednog stabla u vrtu?"

Zmija je odgovorila ženi: "To nije istina! Nećete umrijeti. Bog zna da čim budete jeli taj plod, bit ćete poput Boga i razumijet ćete dobro i zlo kao i On."

Adam i njegova žena su bili jako sretni živeći u prekrasnom vrtu kojeg je Bog napravio za njih. Nijedno od njih nije nosilo odjeću, ali se nisu zbog toga stidili, jer nije bilo grijeha u svijetu. Često su šetali vrtom i razgovarali s Bogom.

Tada je Bog pitao: "Tko ti je rekao da si gol? Jesi li jeo plod koji sam ti rekao da ne jedeš?" Muškarac je odgovorio: "Ti si mi dao ovu ženu, i ona mi je dala plod." Tada je Bog upitao ženu: "Što si to učinila?" Žena je odgovorila: "Zmija me prevarila".

Odjednom, oči su im se otvorile, i shvatili su da su goli. Pokušali su pokriti svoja tijela tako što su sapleli lišće da bi napravili odjeću.

Tada je Bog rekao: "Sada kad su ljudska bića postala poput nas tako što poznaju dobro i zlo, ne smije im biti dopušteno da jedu plod sa stabla života i da žive zauvijek." Tako da je Bog otjerao Adama i Evu iz prekrasnog vrta. Bog je stavio moćne anđele na ulaz vrta da spriječe bilo koga da jede plod sa stabla života.

Bog je rekao muškarcu: "Poslušao si svoju ženu, a meni si bio neposlušan. Sad je zemlja prokleta, a ti ćeš naporno raditi da ti raste hrana. Onda ćeš umrijeti, a tvoje tijelo će se vratiti u zemlju." Muškarac je nazvao svoju ženu 'Eva', što znači 'ona-koja-daje-život', jer će ona postati majka svim ljudima. A Bog je obukao Adama i Evu u životinjske kože.

Tada su muškarac i žena čuli Boga kako hoda kroz vrt. Oboje su se sakrili od Boga. Tada je Bog pozvao muškarca: "Gdje si?" Adam je odgovorio: "Čuo sam te kako hodaš kroz vrt, pa sam se uplašio, jer sam gol. Pa sam se sakrio."

Žena je odgovorila: "Bog nam je rekao da možemo jesti s bilo kojeg stabla osim sa stabla poznavanja dobra i zla. Bog nam je rekao: ' Ako budete jeli ili samo dirali taj plod, umrijet ćete.'"

Žena je vidjela da je plod lijep i izgledao slasno. Ona je ujedno i htjela biti mudra, pa je ubrala nešto tog ploda i pojela ga. Tada je dala i svom mužu, koji je bio s njom pa je i on jeo.

Biblijska priča iz: Postanak 3

3. Potop

Nakon još četrdeset dana, Noa je poslao pticu koja se zove gavran da vidi da li se voda osušila. Gavran je odlazio i vraćao se tražeći kopno, ali ga nije mogao naći.

Kad su kiše prestale, brod je plutao na vodi još pet mjeseci, a za tog vremena se voda počela smanjivati. Onda jednog dana se brod zaustavio na vrhu planine, ali svijet je još uvijek bio pod vodom. Nakon još tri mjeseca, vrhovi planina su se vidjeli.

Ali Noa je našao milost kod Boga. On je bio pravedan čovjek koji je živio među pokvarenim ljudima. Bog je rekao Noi za potop koji je planirao poslati. Rekao je Noi da napravi veliki brod.

Noa je poslušao Boga. On i njegova tri sina su sagradili brod točno kako im je Bog rekao. Trebalo je puno godina da se sagradi brod, jer je bio jako velik. Noa je upozoravao ljude o poplavi koja dolazi i rekao im da se okrenu Bogu, ali oni mu nisu vjerovali.

Bog je načinio prvu dugu kao znak svog obećanja. Svaki put kad se duga pojavi na nebu, Bog će se sjetiti što je obećao, tako će se sjećati i njegovi ljudi.

Nakon dugo vremena, puno ljudi je živilo na svijetu. Postali su jako pokvareni i nasilni. I bilo je tako loše da je Bog odlučio uništiti cijeli svijet s velikim potopom.

Sve što je živilo na tlu je umrlo, osim ljudi i životinja u brodu. Brod je plutao na vodi i čuvao sve unutar broda na sigurnom od utapanja.

Bog je poslao muško i žensko od svake životinje i ptice Noi da mogu ući u brod i da budu na sigurnom za vrijeme poplave. Bog je poslao sedam muških i sedam ženskih od svake vrste koja se mogla koristiti za žrtve. Kad su svi bili u brodu, sam Bog je zatvorio vrata.

Noa je čekao još tjedan dana i poslao golubicu treći put. Ovaj put, našla si je oslonac i nije se vratila. Voda se sušila!

Bog je rekao: "Obećajem da nikad više neću prokleti tlo zbog zlih stvari koje ljudi čine ili uništiti svijet potopom, iako su ljudi grešni od djetinjstva."

Nakon dva mjeseca je Bog rekao Noi: "Ti i tvoja obitelj i životinje sada možete napustiti brod. Imajte mnogo djece i unučadi i ispunite zemlju." Tako da su Noa i njegova obitelj izašli iz broda.

Kasnije je Noa poslao pticu koja se zove golubica. Ali ni ona nije mogla naći kopno, pa se vratila Noi. Tjedan dana kasnije, opet je poslao golubicu, i vratila se s grančicom masline u kljunu! Voda se povlačila, i biljke su opet rasle.

Kad je Noa izašao iz broda, sagradio je žrtvenik i žrtvovao neke od svake vrste životinja koje su se mogle koristiti za žrtvu. Bog je bio sretan s tom žrtvom i blagoslovio je Nou i njegovu obitelj.

Tad je kiša počelo padati, i padati, i padati. Padala je četrdeset dana i četrdeset noći bez prestanka! Voda je navirale iz zemlje. Sve u cijelom svijetu je bilo prekriveno vodom, čak i najviše planine.

Bog je rekao Noi da napravi brod oko 140 metara dug, 23 metra širok i 13.5 metara visok. Noa ga je trebao izgraditi od drveta, te napraviti tri kata, mnogo soba, krov i prozor. Brod bi sačuvao Nou, njegovu obitelj, i svaku vrstu kopnenih životinja na sigurnom za vrijeme poplave.

Bog je isto zapovijedio Noi i njegovoj obitelji da skupe dovoljno hrane za sebe i za životinje. Kad je sve bilo spremno, Bog je rekao Noi da je vrijeme da on, njegova žena, njegova tri sina i njihove žene, uđu u brod – ukupno osam ljudi.

Biblijska priča iz: Postanak 6-8

4. Božji savez s Abrahamom

Tada je Bog napravio savez s Abramom. Savez je dogovor između dvije strane. Bog je rekao: "Dat ću ti sina od tvog vlastitog tijela. Dajem zemlju Kanaan tvojim potomcima." Ali Abram još uvijek nije imao sina.

Bili su jako ponosni, i nisu marili za ono što je Bog rekao. Čak su počeli graditi visoki toranj da bi došli do neba. Bog je vidio da ako nastave zajedno činiti zlo, mogu učiniti mnogo više grijeha.

Stotine godina kasnije, Bog je progovorio čovjeku koji se zvao Abram. Bog mu je rekao: "Ostavi svoju zemlju i obitelj, te idi u zemlju koju ću ti ja pokazati. Blagoslovit ću te i učiniti od tebe velik narod. Učinit ću tvoje ime slavnim. Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju. Sve obitelji na zemlji će biti blagoslovljene zbog tebe."

Mnogo godina nakon potopa, opet je bilo puno ljudi na svijetu, i svi su govorili istim jezikom. Umjesto da su ispunili zemlju kako je Bog zapovijedio, skupili su se i sagradili grad.

Mnoge godine su prošle, ali Abram i Saraja još uvijek nisu imali sina. Bog je progovorio Abramu i opet obećao da će imati sina i toliko potomaka koliko je zvijezda na nebu. Abram je povjerovao Božjem obećanju. Bog je proglasio Abrama pravednim jer je vjerovao u Božje obećanje.

Kad je Abram došao u Kanaan, Bog je rekao: "Pogledaj svuda oko sebe. Dat ću tebi i tvojim potomcima u nasljedstvo svu zemlju koju možeš vidjeti." Onda se Abram naselio u toj zemlji.

Jednog dana, Abram je sreo Melkisedeka, svećenika Svevišnjega Boga. Melkisedek je blagoslovio Abrama i rekao: "Neka Svevišnji Bog koji je vlasnik neba i zemlje blagoslovi Abrama." Tada je Abram dao Melkisedeku desetinu od svega što je imao.

Zato je Bog promijenio njihov jezik u mnogo različitih jezika i raširio ljude po cijelom svijetu. Grad kojeg su počeli graditi se zvao Babel, što znači 'zbunjen'.

Tako da je Abram poslušao Boga. Uzeo je svoju ženu, Saraju, zajedno sa svim svojim slugama i svime što je imao, te otišao u zemlju koji mu je Bog pokazao, zemlju Kanaan.

Biblijska priča iz: Postanak 11-15

5. Sin obećanja

Tada je Bog rekao Abrahamu: "Pošto si mi bio spreman dati sve, čak i svog jedinog sina, obećajem te blagosloviti. Tvojih potomaka će biti više nego zvijezda na nebu. Zbog toga što si me poslušao, sve obitelji na zemlji će biti blagoslovljene kroz tvoju obitelj."

Abraham je u blizini vidio ovna koji je zapeo u grmu. Bog se pobrinuo da ovan bude žrtva umjesto Izaka. Abraham je radosno prinio ovna kao žrtvu.

Tako da je Abram oženio Hagaru. Hagara je dobila dečkića, i Abram ga je nazvao Jišmael. Ali Saraja je postala ljubomorna na Hagaru. Kad je Jišmael imao trinaest godina, Bog je opet progovorio Abramu.

"Tvoja žena, Saraja, će imati sina – on će biti Sin obećanja. Nazovi ga Izak. Ja ću napraviti savez s njim, i on će postati veliki narod. I Jišmaela ću učiniti velikim narodom, ali moj savez će biti s Izakom." Tada je Bog promijenio Abramovo ime u 'Abraham', što znači "otac mnogih". Bog je ujedno promijenio Sarajino ime u 'Sara', što znači "princeza".

Deset godina nakon što su Abram i Saraja stigli u Kanaan, još uvijek nisu imali dijete. Pa je Abramova žena, Saraja, rekla njemu: "Pošto mi Bog nije dopustio da imam djecu i sad sam prestara da imam djecu, evo moje sluškinje, Hagare. Oženi i nju da bi ona imala dijete za mene."

Kad su stigli do mjesta žrtve, Abraham je zavezao svog sina Izaka i stavio ga na žrtvenik. I Abraham se taman spremio ubiti svog sina, kad je Bog rekao: "Stani! Nemoj nauditi dečku! Sad znam da me se bojiš jer nisi ni svog jedinog sina poštedio od mene."

Kad je Izak bio mladić, Bog je testirao Abrahamovu vjeru tako što je rekao: "Uzmi Izaka, svog jedinog sina, i ubij ga kao žrtvu meni." Abraham je opet poslušao Boga i pripremio se žrtvovati svog sina.

Dok su Abraham i Izak hodali do mjesta žrtve, Izak je pitao: "Oče, imamo drvo za žrtvu, ali gdje je janje?" Abraham je odgovorio: "Bog će se pobrinuti za janje za žrtvu, sine moj."

Bog je rekao: "Ja sam Bog svemogući. Ja ću napraviti savez s tobom." Tada se Abram poklonio do zemlje. Bog je ujedno rekao Abramu: "Bit ćeš otac mnogih naroda. Dat ću tebi i tvojim potomcima zemlju Kanaan za posjed i ja ću biti njihov Bog zauvijek. Moraš obrezati svakog muškog u svojoj obitelji."

Tog je dana Abraham obrezao svakoh muškog u svojem kućanstvu. Oko godinu dana kasnije, kad je Abraham imao 100 godina, a Sara imala 90, Sara je rodila Abrahamovog sina. Nazvali su ga Izak, kao što im je Bog rekao.

Biblijska priča iz: Postanak 16-22

6. Bog snabdijeva za Izaka

Nakon jako dugačkog putovanja u zemlju gdje su živjeli Abrahamova rodbina, Bog je odveo slugu do Rebeke. Ona je bila unuka Abrahamovog brata.

Nakon puno vremena, Abraham je umro i sva obećanja koja je Bog dao njemu u savezu su prešla na Izaka. Bog je obećao da će Abraham imati nebrojeno potomaka, ali Izakova žena, Rebeka, nije mogla imati djece.

Kad je Abraham bio jako star, njegov sin, Izak, je odrastao u muškarca. Tako da je Abraham poslao jednog od svojih slugu da se vrati u zemlju gdje su živjeli Abrahamova rodbina, da dovede nazad ženu za njegovog sina Izaka.

Bog je rekao Rebeki: "Dva naroda će izaći od dva sina koja su u tebi. Borit će se međusobno i stariji će služiti mlađemu."

Kad su Rebekine bebe bile rođene, stariji sin je izašao crven i dlakav, i nazvali su ga Ezav. Tada je mlađi izašao držeći Ezavovu petu, i nazvali su ga Jakov.

Rebeka je pristala napustiti svoju obitelj i vratiti se sa slugom Izakovom domu. Izak ju je oženio čim je stigla.

Izak se pomolio za Rebeku, i Bog je dopustio da ona ostane trudna, s blizancima. Dvije bebe su se međusobno borile dok su bile u Rebekinoj utrobi, pa je Rebeka pitala Boga što se događa.

Biblijska priča iz: Postanak 24:1-25:26

7. Bog blagoslivlja Jakova

Ali Ezav je već oprostio Jakovu, i bili su sretni što su se opet mogli vidjeti. Jakov je onda mirno živio u Kanaanu. Onda je Izak umro, a Jakov i Ezav su ga pokopali. Savezna obećanja koja je Bog obećao Abrahamu su sad prešla sa Izaka na Jakova.

Jakov se jako bojao jer je mislio da ga Ezav i dalje želi ubiti. Tako da je poslao mnoga stada životinja Ezavu kao dar. Sluga koji je doveo životinje je rekao Ezavu: "Tvoj sluga, Jakov, ti daje ove životinje. On dolazi uskoro."

Jednog dana, dok se Ezav vraćao iz lova, bio je jako gladan. Ezav je rekao Jakovu: "Molim te, daj mi nešto hrane koju si napravio." Jakov je odgovorio: "Prvo ti meni daj svoja prava najstarijeg sina." I tako je Ezav dao Jakovu svoja prava nastarijeg sina. Tada mu je Jakov dao nešto hrane.

Jakov je došao Izaku i rekao: "Ja sam Ezav, i došao sam da bi me ti blagoslovio." Kad je Izak osjetio kozju dlaku i pomirisao odjeću, pomislio je da je to Ezav i blagoslovio Jakova.

Kako su dječaci odrastali, Jakov je volio ostajati kod kuće, a Ezav volio loviti. Rebeka je voljela Jakova, a Izak je volio Ezava.

Nakon dvadeset godina što je bio udaljen od svog doma u Kanaanu, Jakov se vratio onamo sa svojom obitelji, svojim slugama i svim svojim stadima životinja.

Ali Rebeka je čula Ezavov plan. Tako da je su ona i Izak poslali Jakova daleko da ode živjeti s njezinom rodbinom.

Jakov je živio s Rebekinom rodbinom mnoge godine. Tijekom tog vremena se oženio i imao dvanaest sinova i jednu kćer. Bog ga je učinio veoma bogatim.

Izak je htio dati svoj blagoslov Ezavu. Ali prije nego je stigao, Rebeka i Jakov su ga prevarili tako što se Jakov pretvarao da je Ezav. Izak je bio star i nije više mogao vidjeti. Tako da je Jakov stavio Ezavovu odjeću i stavio kozju dlaku na svoj vrat i ruke.

Ezav je zamrzio Jakova jer je Jakov ukrao njegova prava kao najstarijeg sina, a i njegov blagoslov. Tako da je planirao ubiti Jakova nakon što njihov otac umre.

Biblijska priča iz: Postanak 25:27-33:20

8. Bog spašava Josipa i njegovu obitelj

Glad nije bila jaka samo u Egiptu, nego i u Kanaanu, gdje su živjeli Jakov i njegova obitelj.

Josip je rekao ljudima da pohrane velike količine hrane tijekom sedam godina dobrih žetvi. Onda je Josip prodavao hranu ljudima kad je došlo sedam godina gladi tako da bi svi imali dovoljno za jesti.

Josipova braća su ga mrzila jer ga je otac najviše volio i zato što je Josip sanjao da će on biti njihov vladar. Kad je Josip došao svojoj braći, oteli su ga i prodali nekih trgovcima robljem.

Trgovci robljem su Josipa odveli u Egipat. Egipat je bio velika, moćna država koja se nalazila duž rijeku Nil. Trgovci robljem su prodali Josipa kao roba bogatom državnom službeniku. Josip je služio svog gospodara dobro, i Bog je blagoslovio Josipa.

Mnogo godina kasnije, kad je Jakov bio starac, poslao je svog najdražeg sina, Josipa, da provjeri svoju braću koja su se brinula za stada.

Faraon je bio tako oduševljen Josipom da ga je postavio drugim najmoćnijim čovjekom u cijelom Egiptu.

Dvije godine kasnije, Josip je još uvijek bio u zatvoru, iako je bio nevin. Jedne je noći, Faraon (tako su Egipćani zvali svoje kraljeve), imao dva sna koja su ga jako uznemirila. Nitko od njegovih savjetnika mu nije mogao reći značenje tih snova.

Nakon što je iskušao svoju braću da vidi jesu li se promijenili, Josip im je rekao: "Ja sam vaš brat, Josip! Ne bojte se. Vi ste meni pokušali učiniti zlo kad ste me prodali kao roba, ali Bog je to zlo iskoristio za dobro! Dođite i živite u Egiptu da se ja mogu brinuti za vas i vaše obitelji."

Savezna obećanja koja je Bog dao Abrahamu su prešla na Izaka, pa na Jakova i onda na Jakovljevih dvanaest sinova i njihove obitelji. Potomci tih dvanaest sinova su postali dvanaest Izraelovih plemena.

Kad su se Josipova braća vratila kući i rekla svom ocu, Jakovu, da je Josip još uvijek živ, on je bio jako sretan.

Tako da je Jakov poslao svoje starije sinove u Egipat da kupe hranu. Braća nisu prepoznala Josipa kad su stajali pred njim da kupe hranu. Ali Josip je prepoznao njih.

Iako je Jakov bio starac, preselio se u Egipat sa cijelom svojom obitelji, i svi oni su živjeli ondje. Prije nego je Jakov umro, blagoslovio je svakog od svojih sinova.

Bog je Josipu dao sposobnost tumačenja snova, pa je Faraon tražio da mu dovedu Josipa iz zatvora. Josip je protumačio snove i rekao: "Bog će poslati sedam godina obilne žetve, nakon kojih će biti sedam godina gladi."

Prije nego su se Josipova braća vratila kući, razderali su Josipovu odjeću i namočili ju u krv koze. Onda su pokazali odjeću svojem ocu tako da bi on mislio da je divlja životinja ubila Josipa. Jakov je bio jako tužan.

Žena njegovog gospodara je pokušala spavati s Josipom, ali je Josip odbio sagriješiti protiv Boga na ovakav način. Ona se jako naljutila i lažno optužila Josipa da bi on bio uhićen i poslan u zatvor. Čak i u zatvoru, Josip je ostao vjeran Bogu, i Bog ga je blagoslovio.

Biblijska priča iz: Postanak 37-50

9. Bog poziva Mojsija

Kad je Faraon čuo što je Mojsije učinio, pokušao ga je ubiti. Mojsije je pobjegao iz Egipta u divljinu gdje će biti siguran od Faraonovih vojnika.

Kad je Mojsije mislio da nitko ne vidi, ubio je Egipćanina i zakopao njegovo tijelo. Ali netko je vidio što je Mojsije učinio.

Nakon stotina godina, broj Izraelaca je postao jako velik. Egipćani se više nisu sjećali Josipa i sve što je on učinio za njih. Počeli su se bojati Izraelaca jer ih je bilo toliko puno. Tako da je Faraon koji je tada vladao Egiptom učinio Izraelce robove Egipćanima.

Faraon je vidio da su Izraelci imali puno djece, pa je naredio svojim ljudima da ubiju sve Izraelske muške bebe tako što će ih baciti u rijeku Nil.

Nakon što je Josip umro, svi njegovi rođaci su ostali u Egiptu. Oni i njihovi potomci su nastavili tamo živjeti mnogo godina i imali su mnogo djece. Oni su se zvali Izraelci.

Jednog dana, kad je Mojsije odrastao, vidio je da Egipćanin tuče Izraelskog roba. Mojsije je pokušao spasiti svog sunarodnjaka Izraelca.

Kad ga roditelji više nisu mogli skrivati, stavili su ga u plutajuću košaru u trsku uz rub rijeke Nil, da bi ga spasili da ne bude ubijen. Njegova starija sestra je promatrala da vidi što će se dogoditi.

Jednog dana, dok se Mojsije brinuo za svoje ovce, vidio je da jedan grm gori. Ali grm nije izgarao. Mojsije je prišao grmu da bi ga bolje mogao vidjeti. Kako je prilazio gorućem grmu, Božji glas je rekao: "Mojsije, izuj svoju obuću. Stojiš na svetom tlu."

Mojsije se bojao i nije htio ići Faraonu jer je mislio da ne može dobro govoriti, pa je Bog poslao Mojsijevog brata, Arona, da mu pomogne. Bog je upozorio Mojsija i Arona da će Faraon biti tvrdoglav.

Bog je rekao: "Vidio sam patnju svojeg naroda. Poslat ću te Faraonu da bi ti izveo Izraelce iz ropstva u Egiptu. Ja ću im dati zemlju Kanaan, zemlju koju sam obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu."

Mojsije je postao pastir u divljini daleko od Egipta. Oženio je ženu iz tog mjesta i imao dva sina.

Mojsije je pitao: "A što ako ljudi budu htjeli znati tko me poslao, što da kažem?" Bog je rekao: "JA SAM KOJI JESAM. Reci im 'JA JESAM me poslao vama'. Isto im reci: 'Ja sam Jahve, Bog vaših predaka Abrahama, Izaka i Jakova.' Ovo je moje ime zauvijek"

Kćer Faraona je vidjela košaru i pogledala unutra. Kad je vidjela bebu, uzela ga je kao svog vlastitog sina. Unajmila je Izraelku da ga doji bez da je shvatila da je ta žena bebina prava majka. Kad je dijete bilo dovoljno staro da više nije trebalo majčino mlijeko, vratila ga je Faraonovoj kćeri, koja ga je nazvala 'Mojsije'.

Egipćani su natjerali Izraelce da izgrade mnoge zgrade i čak i cijeli gradove. Težak rad im je učinio živote bijednima, ali ih je Bog blagoslovio, i imali su još više djece.

Određena Izraelka je rodila dječačića. Ona i njen muž su skrivali bebu koliko god su dugo mogli.

Biblijska priča iz: Izlazak 1-4

10. Deset pošasti

Onda je Bog poslao roj skakavaca da se nadviju nad Egiptom. Ovi skakavci su pojeli sav usjev kojeg tuča nije uništila.

Ali je Faraon opet sagriješio i otvrdnuo svoje srce. On nije htio pustiti da Izraelci odu.

Faraon je odbijao pustiti narod, pa je Bog poslao deset groznih pošasti na Egipat. Kroz ove pošasti, Bog je pokazao Faraonu da je On moćniji od Faraona i od svih egipatskih bogova.

Bog je poslao žabe po cijelom Egiptu. Faraon je preklinjao Mojsija da makne žabe. Ali, nakon što su sve žabe umrle, Faraon je otvrdnuo svoje srce i nije dopustio da Izraelci napuste Egipat.

Mojsije i Aron su otišli Faraonu. Rekli su: "Ovo kaže Bog Izraela: 'Pusti moj narod!'" Faraon ih nije poslušao. Umjesto da pusti Izraelce, natjerao ih je da rade još teže!

Nakon toga, Bog je poslao tuču koja je uništila većinu usjeca u Egiptu i ubila bilo koga tko je izašao van. Faraon je pozvao Mojsija i Arona i rekao im: "Sagriješio sam. Možete ići." Pa se Mojsije pomolio, i tuča je prestala padati s neba.

Slijedeće, Bog je izazvao bolest među svim domaćim životinjama koje su pripadale Egipćanima pa su umrle. Ali Faraonovo srce je bilo otvrdnuto, pa nije htio pustiti Izraelce da odu.

Ali čak i nakon ovih devet pošasti, Faraon je odbio pustiti Izraelce da odu. Pošto Faraon nije htio slušati, Bog je planirao pustiti još jednu pošast. Ova će promijeniti Faraonov stav.

Onda je Bog poslao tamu koja je trajala tri dana. Bilo je tako tamno da Egipćani nisu mogli napustiti svoje kuće. Ali je bilo svjetla tamo gdje su Izraelci živjeli.

Onda je Bog rekao Mojsiju da baci pepeo u zrak pred Faraonom. Kad je on to učinio, bolni čirevi su se pojavili na Egipćanima, ali nisu na Izraelcima. Bog je otvrdnuo Faraonovo srce, i Faraon nije htio pustiti Izraelce da odu.

Bog je pretvorio rijeku Nil u krv, ali Faraon još uvijek nije htio pustiti Izraelce da odu.

Pa je Bog poslao komarce. Onda je poslao pošast obada. Faraon je pozvao Mojsija i Aron i rekao im da ako zaustave ovu pošast, Izraelci će moći napustiti Egipat. Kad se Mojsije pomolio, Bog je maknuo obade iz Egipta. Ali je Faraon otvdnuo svoje srce i nije htio pustiti narod da ode.

Biblijska priča iz: Izlazak 5-10

11. Pasha

Bog je providio način da spasi prvorođenog sina svakoga tko je vjerovao u njega. Svaka obitelj je trebala odabrati savršeno janje i zaklati ga.

Izraelci su učinili sve točno kako im je Bog zapovijedio da učine. Usred noći, Bog je prošao kroz Egipat ubijajući svakog prvorođenog sina.

Bog je upozorio Faraona da ako ne pusti Izraelce da odu, onda će On pobiti sve muške prvorođence egipatskog naroda i životinja. Kad je Faraon ovo čuo još uvijek je odbijao vjerovati i poslušati Boga.

Te iste noći, Faraon je pozvao Mojsija i Arona i rekao: "Odvedite Izraelce i napustite Egipat odmah!" Egipatski narod je isto nagovarao Izraelce da odu odmah.

Ali Egipćani nisu vjerovali Bogu niti poslušali Njegove zapovijedi. Pa Bog nije zaobišao njihove kuće. Bog je ubio sve i jednog egipatskog prvorođenog sina.

Svaki egipatski provorođeni muški je umro, od prvorođenog zatvorenika u zatvoru, do prvorođensca Faraonovog. Mnogi ljudi u Egiptu su plakali i jadikovali od svoje duboke tuge.

Bog je rekao Izraelcima da stavi nešto janjetove krvi oko vrata svoje kuće, te da ispeku meso i pojedu ga brzo, zajedno s kruhom koji je bio napravljen bez kvasca. Ujedno im je rekao da budu spremni napustiti Egipat čim jedu.

Sve kuće Izraelaca su imale krv oko svojih vrata, pa je Bog zaobišao te kuće. Svi unutra su bili na sigurnom. Bili su spašeni zbog janjetove krvi.

Biblijska priča iz: Izlazak 11:1-12:32

12. Izlazak

Tako da su slijedili Izraelce po putu kroz more, ali je Bog prouzročio da su se Egipćani uspaničarili i zaglavili svoje kočije. Povikali su: "Bježimo! Bog se bori za Izraelce!"

Onda je Bog maknuo oblak s puta tako da su Egipćani mogli vidjeti Izraelce kako bježe. Egipćani su odlučili pojuriti za njima.

Bog ih je vodio s visokim stupom od oblaka koji je išao pred njima tijekom dana, a koji je postao stup od vatre noću. Bog je uvijek bio s njima i vodio ih je dok su putovali. Sve što su trebali raditi je slijediti Ga.

Tako da su Faraon i njegova vojska ganjali Izraelce kako bi ih opet učinili svojim robovima. Kad su Izraelci vidjeli egipatsku vojsku kako dolazi, shvatili su da su zarobljeni između Faraonove vojske i Crvenog mora. Bili su jako uplašeni i povikali su: "Zašto smo napustili Egipat? Umrijet ćemo!"

Izraelci su jako rado napustili Egipat. Nisu više bili robovi, i išli su u Obećanu zemlju! Egipćani su dali Izraelcima što god su traži, čak i zlato i srebro i ostale vrijedne stvari. Neki ljudi iz drugih naroda su povjerovali u Boga i otišli zajedno s Izraelcima dok su oni napuštali Egipat.

Izraelci su marširali kroz more po suhom tlu sa zidom od vode s obje strane.

Onda je Bog pomaknuo stup od oblaka i stavio ga između Izraelaca i Egipćana tako da Egipćani nisu mogli vidjeti Izraelce.

Kad su Izraelci vidjeli da su Egipćani mrtvi, povjerovali su u Boga i vjerovali su da je Mojsije prorok Božji.

Izraelci su se ujedno obradovali velikim uzbuđenjem jer ih je Bog spasio od smrti i ropstva. Sad su bili slobodni služiti Bogu. Izraelci su pjevali mnoge pjesme da bi proslavili svoju novu slobodu i slavili Boga jer ih je spasio od Egipatske vojske.

Nakon što su svi Izraelci prešli sigurno na drugu stranu mora, Bog je rekao Mojsiju da opet ispruži svoju ruku. Kad je poslušao, voda je pala na Egipatsku vojsku i vratila se nazad na svoje mjesto. Cijela Egipatska vojska se utopila.

Bog je zapovijedio Izraelcima da slave Pashu svake godine da bi se sjećali kako im je Bog dao pobjedu nad Egipćanima i spasio ih od ropstva. Slavili su ju tako što bi zaklali besprijekorno janje, i jedući ga s kruhom koji je napravljen bez kvasca.

Bog je rekao Mojsiju da podigne svoju ruku nad morem i razdijeli vodu. Onda je Bog izazvao vjetar koji je otpuhao vodu u moru nalijevo i nadesno, tako da se pojavio put kroz more.

Nedugo nakon toga, Faraon i njegov narod su promijeni mišljenje i htjeli su da Izraelci opet budu njihovi robovi. Bog je napravio da Faraon bude trvdoglav da bi narod mogao vidjeti da je On Jedini Pravi Bog, i da bi razumijeli da je On, Jahve, moćniji od Faraona i njegovih bogova.

Mojsije je rekao Izraelcima: "Prestanite se bojati! Bog će se boriti za vas danas i spasiti vas." Tada je Bog rekao Mojsiju: "Reci narodu da se pomakne prema Crvenom moru."

Biblijska priča iz: Izlazak 12:33-15:21

13. Božji savez s Izraelom

Narod je pristao biti poslušan zakonima koje im je Bog dao, da štuju jedinog Boga i da budu njegov poseban narod. Ali ukratko nakon što su obećali biti poslušni Bogu, grozno su sagriješili.

Tko God bi prekršio Božji zakon, mogao je donijeti životinju na žrtvenik pred Šatorom Sastanka kao žrtvu Bogu. Svećenik bi zaklao životinju i spalio ju na žrtveniku. Krv životinje koja je bila žrtvovana je prekrivala grijeh te osobe i učinila tu osobu čistom u Božjim očima. Bog je odabrao Mojsijevog brata Arona, i Aronove potomke da budu njegovi svećenici.

Bog je rekao Mojsiju i izraelskom narodu: "Ako mi budete poslušni i budete održavali moj savez, bit ćete moj dragocjeni posjed, kraljevstvo svećenika i sveti narod."

Tada im je Bog dao savez i rekao: "Ja sam Jahve, Bog vaš, koji vas je spasio od ropstva u Egiptu. Nemojte štovati druge bogove."

Nakon što je Bog proveo Izraelce kroz Crveno more, odveo ih je kroz divljinu do planine koja se zove Sinaj. Ovo je bila ista planina na kojoj je Mojsije vidio gorući grm. Narod je postavio šatore na podnožju planine.

Bog je Izraelcima ujedno dao i detaljan opis šatora kojeg je htio da naprave. Zvao se Šator Sastanka, i imao je dvije sobe, koje je dijelio veliki zastor. Samo je velikosvećenik smio ući u sobu iza zastora, jer je tamo živio Bog.

Poštuj svog oca i majku. Ne ubij. Ne čini preljuba. Ne kradi. Ne laži. Ne poželi imati ženu, kuću ili bilo što što pripada tvom bližnjem."

Aron je napravio zlatnog idola u obliku teleta. Ljudi su počeli divlje štovati idola i prinositi mu žrtve! Bog je bio jako ljut na njih jer su sagriješili i planirao ih je uništiti. Ali se Mojsije molio za njih, i Bog je poslušao njegovu molitvu i nije ih uništio.

Mojsije je napravio nove kamene ploče za Deset Zapovijedi koje će zamijeniti one koje je razbio. Onda se ponovno popeo na planinu i molio da bi Bog oprostio narodu. Bog je poslušao Mojsija i oprostio im. Mojsije se vratio s planine s Deset Zapovijedi na novim pločama. Onda je Bog odveo Izraelce od planine Sinaj prema Obećanoj zemlji

Kad je Mojsije sišao s planine i vidio idola, bio je tako ljut da je razbio kamene ploče na kojem je Bog napisao Deset Zapovijedi.

Mojsije je mnoge dane bio na vrhu planine Sinaj i razgovarao s Bogom. Ljudima je dosadilo čekati ga da se vrati. Pa su donijeli zlata Aronu i tražili od njega da im napravi idola.

Onda je Mojsije razbio idol u prah, ubacio prah u nešto vode i natjerao narod da pije tu vodu. Bog je poslao pošast na ljude i mnogo ih je umrlo.

Onda je Bog napisao ovih Deset Zapovijedi na dvije kamene ploče i dao ih Mojsiju. Bog je ujedno dao mnoge druge zakone i pravila koje trebaju slijediti. Ako bi ljudi bili poslušni ovim zakonima, Bog je obećao da će ih blagosloviti i štititi. Ako bi im bili neposlušni, Bog bih ih kaznio.

Tri dana kasnije, nakon što se narod duhovno pripremio, Bog je sišao na vrh planine Sinaj s grmljavinom, munjama, dimom i glasnim zvukom trube. Samo je Mojsiju bilo dozvoljeno popeti se na planinu.

"Nemojte raditi idole niti ih štovati, jer ja, Jahve, sam ljubomoran Bog. Nemojte koristiti moje ime na uvredljiv način. Pobrinite se da vam subotnji dan bude svet. Drugim riječima, odradite sav svoj posao u šest dana, jer sedmi dan je dan vašeg odmora i da me se sjećate."

Biblijska priča iz: Izlazak 19-34

14. Lutanje u divljini

Bog nije išao s njima u ovu bitku, pa su bili poraženi i mnogi su poginuli. Onda su se Izraelci okrenuli od Kanaana i lutali divljinom četrdeset godina.

Kad je narod ovo čuo, bilo im je žao što su sagriješili. Uzeli su svoja oružja i otišli napasti narode Kanaana. Mojsije ih je upozoravao da ne idu jer Bog nije bio s njima, ali oni ga nisu slušali.

Bog je obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu da će dati Obećanu zemlju njihovim potomcima, ali sada su tamo živjeli mnogi narodi . Zvali su se Kanaanci. Kanaanci nisu štovali ili slušali Boga. Oni su štovali lažne bogove i činili mnoge zle stvari.

Kad su Izraelci stigli do granice Kanaana, Mojsije je odabrao dvanaest muškaraca, jednog iz svakog izraelskog plemena. Dao je muškarcima upute da odu i uhode zemlju da vide kakva je. Isto su trebali uhoditi Kanaance da vide jesu li snažni ili slabi.

Nakon što je Bog rekao Izraelcima zakone kojima je htio da budu poslušni kao dio svog saveza s njima, napustili su planinu Sinaj. Bog ih je počeo voditi prema Obećanoj zemlji, koja se još zvala Kanaan. Stup oblaka je išao ispred njih prema Kanaanu i oni su ga slijedili.

Bog se jako naljutio i došao u Šator Sastanka. Bog je rekao: "Pošto ste se pobunili protiv mene, cijeli narod će morati lutati divljinom. Osim Jošue i Kaleba, svi koji imaju dvadeset godina ili više će ondje umrijeti i nikad neće ući u Obećanu zemlju."

Odmah su Kaleb i Jošua, druga dvojica uhoda., rekli: "Istina je da su ljudi Kanaana visoki i snažni, ali mi ih zasigurno možemo pobijediti! Bog će se boriti za nas!"

Bog im je čak čudesno dao vodu iz stijene. Ali unatoč svemu ovom, izraelski narod je prigovarao i mrmljao protiv Boga i protiv Mojsija. Ali čak i tada, Bog je i dalje bio vjeran svojim obećanjima Abrahamu, Izaku i Jakovu.

Onda je Bog rekao Mojsiju da se ode na vrh planine da bi mogao vidjeti Obećanu zemlju. Mojsije je vidio Obećanu zemlju, ali mu Bog nije dopustio da uđe u nju. Onda je Mojsije umro, i Izraelci su tugovali četrdeset dana. Jošua je postao njihov novi vođa. Jošua je bio dobar vođa jer je vjerovao i bio poslušan Bogu.

Jednog drugog puta kad narod nije imao vode, Bog je rekao Mojsiju: "Progovori stijeni, i voda će izaći iz nje." Ali Mojsije je obečastio Boga pred cijelim narodom tako što je dvaput udario u stijenu sa štapom umjesto da joj je progovorio. Voda jest potekla iz stijene da bi svi pili, ali Bog je bio ljut na Mojsija i rekao: "Ti nećeš ući u Obećanu zemlju."

Tijekom tih četrdeset godina kako je narod izraelski lutao divljinom, Bog se brinuo za njih. Dao im je kruh s neba, koji se zvao 'mana'. Ujedno im je slao jata prepelica (srednje velike ptice) u njihove logore da bi mogli jesti meso. Tijekom svog tog vremena, Bog je očuvao njihovu odjeću i sandale od trošenja.

Nakon što su Izraelcu lutali divljinom četrdeset godina, svi koji su se pobunili protiv Boga su bili mrtvi. Tada je Bog opet poveo narod do ruba Obećane zemlje. Mojsije je sad bio jako star pa je Bog odabrao Jošuu da mu pomogne voditi narod. Bog je isto tako obećao Mojsiju da će jednog dana poslati proroka poput Mojsija.

Ali narod nije slušao Kaleba i Jošuu. Naljutili su se na Mojsija i Arona i rekli: "Zašto ste nas doveli na ovo grozno mjesto? Trebali smo ostati u Egiptu umjesto, a ne da budemo ubijeni u borbi, a naše žene i djeca postanu robovi." Narod je htio odabrati drugačijeg vođu koji će ih odvesti nazad u Egipat.

Bog je rekao Izraelcima: "Morate se riješiti svih Kanaanaca iz Obećane zemlje. Nemojte sklapati mir s njima i ne vjenčavajte se s njima. Morate potpuno uništiti sve njihove idole. Ako me ne poslušate, štovat ćete njihove idole umjesto mene."

Dvanaest muškaraca je putovalo kroz Kanaan četrdeset dana i onda su se vratili. Rekli su ljudima: "Zemlja je jako plodna i mnogo je uroda." Ali deset uhoda je reklo: "Gradovi su jako snažni i ti ljudi su divovi! Ako ih napadnemo, zasigurno će nas pobijediti i pobiti!"

Biblijska priča iz: Izlazak 16-17; Brojevi 10-14; 20; 27; Ponovljeni zakon 34

15. Obećana zemlja

Bog je ujedno napravio da sunce stoji na jednom mjestu da bi Izraelci imali dovoljno vremena da potpuno pobijede Amorejce. Tog dana je Bog pobijedio veliku pobijedu za Izrael.

Bog se borio za Izrael taj dan. Zbunio je Amorejce i poslao veliku tuču koja je ubila mnoge Amorejce.

Izraelci su morali preći rijeku Jordan da bi ušli u Obećanu zemlju. Bog je rekao Jošui: "Neka svećenici idu prvi." Čim su svećenici zakoračili u rijeku Jordan, voda uzvodno je prestala teći da bi Izraelci mogli preći na drugu stranu po suhom tlu.

Onda na sedmi dan, Izraelci su marširali oko grada još sedam puta. Dok su marširali oko grada posljednji puta, vojnici su povikali dok su svećenici zapuhali u svoje trube.

Napokon je bilo vrijeme da Izraelci uđu u Kanaan, Obećanu zemlju. Jošua je poslao dvije uhode u kanaanski grad Jerihon koji je bio zaštićen snažnim zidinama. U tom gradu je živjela jedna prostitutka imenom Rahaba, koja je sakrila uhode i kasnije im pomogla da pobjegnu. Učinila je to jer je vjerovala Bogu. Uhode su obećale da će zaštititi Rahabu i njenu obitelj kad Izraelci budu uništili Jerihon.

Tako da je Jošua sakupio Izraelsku vojsku i marširali su cijelu noć da bi došli do Gibeonita. Rano ujutro, su iznenadili amorejske vojske i napali ih.

Bog je zapovijedio Izraelcima da ne sklapaju mir s nijednim narodom iz Kanaana. Ali jedan od kanaanskih naroda, koji su se zvali Gibeoniti, su lagali Jošui i rekli da su bili iz mjesta daleko od Kanaana. Tražili su od Jošue da s njima sklopi mir. Jošua i Izraelci nisu pitali Boga odakle su došli Gibeoniti. Pa je Jošua sklopio mir s njima.

Nakon ove bitke, Bog je dao svakom izraelskom plemenu njegov dio Obećane zemlje. Onda je Bog da Izraelu mir na svim granicama.

Kad je Jošua bio starac, sazvao je skupa sav Izraelski narod. Jošua je potsjetio narod na njegovu obvezu da bude poslušan savezu koji je Bog sklopio s Izraelcima na Sinaju. Narod je obećao ostati vjeran Bogu i slijediti Njegove zakone.

Nakon što je Bog pobijedio ove vojske, mnogi drugi kanaanski narodi su se skupili napasti Izrael. Jošua i Izraelci su ih napali i pobijedili.

Izraelci su bili jako ljuti kad su saznali da su ih Gibeoniti prevarili, ali su održali primirje s njima jer je to bilo obećanje pred Bogom. Nešto kasnije, kraljevi jednog drugog naroda u Kanaanu, Amorejci, su čuli da su Gibeoniti sklopili primirje s Izraelcima, pa su ujedinili svoje vojske u jednu veliku vojsku i napali Gibeon. Gibeoniti su poslali poruku Jošui, tražeći pomoć.

Nakon što su ljudi prešli rijeku Jordan, Bog je rekao Jošui kako da napadne moćni grad Jerihon. Narod je poslušao Boga. Baš kako im je Bog rekao da učine, vojnici i svećenici su šest dana marširali oko grada Jerihona jednom na dan.

Tada su se zidine oko Jerihona srušile! Izraelci su uništili sve u gradu kako im je Bog naredio. Jedino su poštedili Rahabu i njenu obitelj, koji su postali dio Izraelaca. Kad su drugi narodi koji su živjeli u Kanaanu čuli da su Izraelci uništili Jerihon, jako su se uplašili da će Izraelci i njih napasti.

Biblijska priča iz: Jošua 1-24

16. Osloboditelji

Ovo se ponavljalo mnogo puta: Izraelci bi griješili, Bog bi ih kaznio, oni bi se pokajali, a Bog bi poslao osloboditelja da ih spasi. Kroz mnoge godine, Bog je slao mnoge osloboditelje koji su spašavali Izraelce od njihovih neprijatelja.

32.000 izraelskih vojnika je došlo Gideonu, ali Bog mu je rekao da je to previše. Onda je Gideon poslao kući 22.000 koji su se bojali boriti. Bog je rekao Gideonu da je još uvijek imao previše ljudi. Pa je Gideon poslao sve kući, osim 300 vojnika.

Za prvi znak, Gideon je stavio ovčju kožu na tlo i tražio od Boga da dopusti da jutarnja rosa padne samo na ovčju kožu, a ne na tlo. Bog je to učinio. Slijedeće noći, tražio je da zemlja bude mokra, ali ovčja koža suha. Bog je i to učinio. Ova dva znaka su uvjerila Gideona da će ga Bog koristiti da spasi Izrael od Midjanaca.

Pošto su Izraelci nastavljali biti neposlušni Bogu, On ih je kaznio tako što je dopustio da ih njihovi neprijatelji pobijede. Ovi neprijatelji su ukrali mnoge stvari od Izraelaca, uništavajući njihov posjed, i ubijajući mnoge od njih. Nakon mnogo godina što su bili neposlušni Bogu i potlačeni od svojih neprijatelja, Izraelci su se pokajali i tražili Boga da ih izbavi.

Konačno, narod je molio Boga za kralja kakvog su imali svi drugi narodi. Htjeli su kralja koji je visok i snažan, i koji bi ih mogao voditi u bitku. Bogu se nije svidio ovaj zahtijev, ali im je dao kralja, kako su i tražili.

Midjanci su sedam godina uzimali sav usjev od Izraelaca. Izraelci su se tako bojali, sakrili su se u špiljama da ih Midjanci ne bi našli. Napokon, zavapili su Bogu da ih spasi.

Gideon je iskoristio zlato da bi napravio posebnu odoru kakvu je velikosvećenik nosio. Ali su je ljudi počeli štovati kao da je bila idol. Pa je Bog ponovno kaznio Izrael pošto su štovali idole. Bog je dopustio njihovim neprijateljima da ih poraze. Napokon su tražili Boga da opet pomogne, i Bog im je poslao još jednog osloboditelja.

Nakon što je Jošua umro, Izraelci su bili neposlušni Bogu i nisu istjerali ostale Kanaance niti su bili poslušni Božjim zakonima. Izraelci su počeli štovati kanaanske bogove umjesto Jahvu, pravog Boga. Izraelci nisu imali kralja, pa su svi radili ono što su mislili da je ispravno za njih.

Onda su Midjanci opet došli krasti od Izraelaca. Bilo ih je tako mnogo da ih se nije moglo prebrojati. Gideon je sazvao Izraelce skupa da se bore s njima. Gideon je tražio od Boga dva znaka da bi mogao biti siguran da će ga Bog koristiti da spasi Izrael.

Gideonov otac je imao žrtvenik posvećen jednom idolu. Bog je rekao Gideonu da sruši taj žrtvenik. Ali se Gideon bojao ljudi, pa je čekao do navečer. Tada je srušio žrtvenik i razbio ga u dijelove. Blizu mjesta gdje je bio žrtvenik idolu je sagradio novi žrtvenik Bogu i žrtvovao žrtvu Bogu na njemu.

Onda se Gideon vratio svojim vojnicima i svakome dao rog, glineni vrč i baklju. Okružili su logor gdje su midjanski vojnici spavali. Gideonovi 300 vojnika je stavilo baklje u vrčeve da Midjanci ne bi vidjeli svjetlo baklji.

Narod je htio učiniti Gideona svojim kraljem. Gideon im nije dopustio da to učine, ali je tražio da mu daju nešto zlatnog prstenja što je svaki od njih uzeo Midjancima. Ljudi su dali Gideonu veliku količinu zlata.

Onda su svi Gideonovi vojnici razbili svoje vrčeve u istom trenutku, odjednom pokazujući vatru baklji. Zatrubili su u svoje rogove i povikali: "Mač za Jahvu i za Gideona!"

Te noći je Bog rekao Gideonu: "Siđi u midjanski logor i kad čuješ što govore, nećeš se više bojati." Pa je te noći Gideon sišao u logor i čuo midjanskog vojnika kako govori svom prijatelju o tome što je sanjao. Čovjekov prijatelj je rekao: "Ovaj san znači da će Gideonova vojska pobijediti midjansku vojsku!" Kad je Gideon ovo čuo, proslavio je Boga.

Bog je zbunio Midjance, tako da su se počeli napadati i ubijati međusobno. Odmah, ostali Izraelci su bili pozvani iz svojih domova da pomognu ganjati Midjance. Ubili su ih mnogo i izganjali su ostale iz Izraelove zemlje. 120.000 Midjanaca je umrlo tog dana. Bog je spasio Izrael.

Slijedeće su jutro ljudi vidjeli da je netko srušio i uništio žrtvenik, pa su se jako naljutili. Otišli su Gideonovoj kući da ga ubiju, ali je Gideonov otac rekao: "Zašto pokušavate pomoći svome bogu? Ako on jest bog, neka se sam zaštiti." Pošto je on ovo rekao, ljudi nisu ubili Gideona.

Onda je Bog pribavio osloboditelja koji ih je spasio od njihovih neprijatelja i donio mir zemlji. Ali onda je narod zaboravio na Boga i ponovno počeo štovati idole. Pa je Bog dopustio Midjancima, susjednom neprijateljskom narodu, da ih pobijedi.

Jednog dana, izraelski muškarac imenom Gideon je mlatio pšenicu potajno da ju Midjanci ne bi ukrali. Anđeo Jahvin je došao Gideonu i rekao: "Bog je s tobom, hrabri ratniče. Idi i spasi Izrael od Midjanaca."

Biblijska priča iz: Suci 1-3; 6-8

17. Božji savez s Davidom

Jednog dana, dok su svi Davidovi vojnici bili daleko od doma i vodili bitke, on je pogledao iz svoje palače i vidio jednu lijepu ženu kako se kupa. Njeno ime je bilo Batšeba.

David je vladao pravedno i vjerno mnoge godine, i Bog ga je blagoslovio. Međutim, pred kraj svog života, grozno je sagriješio protiv Boga.

Bog je odabrao jednog mladog Izraelca imenom David da bude kralj poslije Šaula. David je bio pastir iz grada Betlehema. U različitim prilikama, dok je pazio na stada svog oca, David je ubio i lava i medvjeda koji su napali ovce. David je bio ponizan i pravedan čovjek koji je vjerovao i bio poslušan Bogu.

Šaul je postao ljubomoran zbog narodove ljubavi prema Davidu. Šaul ga je mnogo puta pokušao ubiti, pa se David sakrio od Šaula. Jednog dana, Šaul je tražio Davida da bi ga ubio. Šaul je ušao u istu špilju gdje se David skrivao od Šaula, ali ga Šaul nije vidio. David je sada bio jako blizu Šaulu i mogao ga je ubiti, ali nije. Umjesto toga, David je odrezao dio Šaulove odjeće da dokaže Šaulu da ga neće ubiti da bi postao kralj.

Šaul je bio prvi izraelski kralj. Bio je visok i zgodan, baš kako je narod htio. Šaul je bio dobar kralj prvih nekoliko godina dok je vladao nad Izraelom. Ali onda je postao opak čovjek koji nije bio poslušan Bogu, pa je Bog odabrao drugačijeg čovjeka koji će jednog dana biti kralj umjesto njega.

Kad je David čuo ove riječi, odmah je zahvalio Bogu i slavio ha jer je obećao Davidu ovu veliku čast i mnoge blagoslove. David nije znao kad će Bog učiniti ove stvari. Ali, kako se i dogodilo, Izraelci će morati čekati još jako dugo prije nego dođe Mesija, skoro 1000 godina.

David je htio sagraditi hram gdje bi svi Izraelci mogli štovati Boga i prinositi mu žrtve. Skoro 400 godina, ljudi su štovali Boga i prinosili mu žrtve u Šatoru Sastanka kojeg je Mojsije sagradio.

Batšebin muž, čovjek imenom Urija, je bio jedan od Davidovih najboljih vojnika. David je pozvao Uriju nazad s bitke i rekao mu da ode i bude sa svojom ženom. Ali Urija je odbio ići kući dok je ostatak vojnika bio u borbi. Pa je David poslao Uriju nazad u borbu i rekao generalu da ga stavi gdje je neprijatelj najjači da bi on mogao poginuti.

Nakon što je Urija ubijen, David je oženio Batšebu. Kasnije, rodila je Davidu sina. Bog je bio jako ljut zbog toga što je David učinio, pa je poslao proroka Natana da kaže Davidu kakvo zlo je bilo njegov grijeh. David se pokajao od svojih grijeha i Bog mu je oprostio. Ostatak svog života, David je slijedio i bio poslušan Bogu, čak i u teškim vremenima.

Umjesto da odvrati pogled, David je poslao nekoga da je dovedu njemu. Spavao je s njom i poslao je nazad kući. Nedugo poslije, Batšeba je poslala poruku Davidu i rekla mu da je trudna.

Ali kao kaznu za Davidov grijeh, njegov dječačić je umro. Isto tako je bilo borbe u Davidovoj obitelji za ostatak njegovog života, i Davidova moć je jako oslabila. Iako David nije bio vjeran Bogu, Bog je ipak bio vjeran svojim obećanjima. Kasnije, David i Batšeba su imali još jednog sina, i nazvali su ga Salomon.

Ali Bog je poslao proroka Natana Davidu s ovom porukom: "Pošto si ti čovjek rata, nećeš sagraditi ovaj Hram za mene. Tvoj sin će ga sagraditi. Ali, ja ću te mnogo blagosloviti. Jedan od tvojih potomaka će vladati kao kralj nad mojim narodom zauvijek!" Jedini Davidov potomak koji može vladati zauvijek je Mesija. Mesija je Božji Odabranik koji će spasiti ljude ovog svijeta od njihovih grijeha.

David je postao silan vojnik i vođa. Kad je David još bio mladić, borio se protiv jednog diva imenom Golijat. Golijat je bio istreniran vojnik, jako snažan, i skoro tri metra visok! Ali Bog je pomogao Davidu ubiti Golijata i spasiti Izrael. Nakon toga, David je pobijedio mnogo pobjeda nad Izraelovim neprijateljima, zbog čega ga je narod veličao.

Na kraju je Šaul umro u bitci, a David je postao kralj nad Izraelom. On je bio dobar kralj, i narod ga je volio. Bog je blagoslovio Davida i učinio ga uspješnim. David se borio u mnogim bitkama i Bog mu je pomogao pobijediti Izraelove neprijatelje. David je osvojio Jeruzalem i učinio ga svojim glavnim gradom. Tijekom Davidove vladavine, Izrael je postao moćan i bogat.

Biblijska priča iz: 1. Samuelova 10; 15-19; 24; 31; 2. Samuelova 5; 7; 11-12

18. Podijeljeno kraljevstvo

Judejsko i Izraelsko Kraljevstvo su postali neprijatelji i često su se borili jedno protiv drugog.

Jeroboam se pobunio protiv Boga i naveo ljude na grijeh. Sagradio je dva idola da bi ih njegov narod štovao umjesto da štuju Boga u Hramu u Judejskom Kraljevstvu.

U Jeruzalemu, Salomon je sagradio Hram za kojeg je njegov otac David napravio plan i sakupio materijale. Narod je sada štovao Boga i prinosio mu žrtve u Hramu umjesto u Šatoru Sastanka. Bog je došao i bio prisutan u Hramu, i živio je sa svojim narodom.

Bog je bio ljut na Salomona i, kao kaznu za Salomonovu nevjernost, obećao da će podijeliti narod Izraelski u dva kraljevstva nakon Salomonove smrti.

Nakon mnogo godina, David je umro i njegov sin Salomon je počeo vladati nad Izraelom. Bog je progovorio Salomonu i pitao ga što najviše želi. Kad je Salomon zatražio mudrost, Bog je bio zadovoljan i učinio ga je najmudijim čovjekom na svijetu. Salomon je naučio mnoge stvari i bio jako mudar sudac. Bog ga je ujedno učinio veoma bogatim.

Ostalih deset plemena naroda izraelskog koja su se pobunila protiv Rehoboama su postavili čovjeka imenom Jeroboam da bude njihov kralj. Postavili su svoje kraljevstvo u sjevernom kraju zemlje i zvali su se Izraelsko Kraljevstvo.

Rehoboam im je budalasto odgovorio: "Vi ste mislili da vas je moj otac Salomon tjerao da naporno radite, ali ja ću vas tjerati da radite napornije nego što vas je on tjerao, i kažnjavat ću vas strože nego on."

Svi kraljevi i većina naroda u Izraelskom Kraljevstvu su štovali idole. Njihovo štovanje idola je često uključivalo seksualni nemoral i katkad čak i žrtvovanje djece.

Kraljevi Jude su bili potomci Davida. Neki od tih kraljeva su bili dobri ljudi koji su vladali pravedno i štovali Boga. Ali većina Judejskih kraljeva su bili zli i pokvareni, i štovali su idole. Neki od kraljeva su čak žrtvovali svoju djecu lažnim bogovima. Većina naroda Jude se isto pobunila protiv Boga i štovala druge bogove.

U novom Izraelskom Kraljevstvu, svi su kraljevi bili zli. Mnogi od ovih kraljeva su ubili drugi Izraelci koji su htjeli postati kraljevi umjesto njih.

Deset plemena naroda izraelskog se pobunilo protiv Rehoboama. Samo su mu dva plemena ostala vjerna. Ova dva plemena su postala Judejsko Kraljevstvo.

Ali Salomon je volio žene iz drugih zemalja. Bio je neposlušan Bogu i oženio mnoge žene, skoro 1000 njih! Mnoge od ovih žena su došle iz stranih zemalja i donesle svoje bogove sa sobom i nastavile ih štovati. Kad je Salomon bio star, i on je štovao njihove bogove.

Nakon što je Salomon umro, njegov sin, Rehoboam, je postao kralj. Rehoboam je bio budala. Svi ljudi iz naroda izraelskog su se sakupili da bi ga potvrdili kao kralja. Prigovorili su Rehoboamu da ih je Salomon tjerao da teško rade i plaćaju puno poreza.

Biblijska priča iz: 1. Kraljevima 1-6; 11-12

19. Proroci

Većinu vremena, ljudi nisu slušali Boga. Često su krivo postupali s prorocima i katkad ih čak i ubijali. Jednom, prorok Jeremija je bio stavljen u osušen bunar i ostavljen da ondje umre. Potonuo je u blato koje je bilo na dnu bunara, ali se onda kralj smilovao nad njim i naredio svojim slugama da izvuku Jeremiju iz bunara prije nego umre.

Onda je Ilija molio: "Jahve, Bože Abrahama, Izaka i Jakova, pokaži nam danas da si ti Bog Izraelov i da sam ja tvoj sluga. Odgovori mi da bi ovi ljudi znali da si ti pravi Bog."

Na kraju dana, Ilija je pripremio žrtvu Bogu. Onda je rekao ljudima da poliju dvanaest ogrmnih posuda vode na vrh žrtve dok meso, drvo, i čak i tlo oko žrtvenika nisu bili potpuno mokri.

Ilija je bio prorok kad je Ahab bio kralj nad Izraelskim Kraljevstvom. Ahab je bio zao čovjek i ohrabrivao je ljude da štuju lažnog boga imenom Baal. Ilija je rekao Ahabu: "Neće biti kiše niti rose u Izraelskom Kraljevstvu dok ja tako ne kažem." Ovo je učinilo Ahaba veoma ljutim.

Proroci su nastavili govoriti za Boga iako su ih ljudi mrzili. Upozoravali su ljude da će ih Bog uništiti ako se ne pokaju. Ujedno su potsjećali ljuda na obećanje da će Božji Mesija doći.

Tako da je Ilija otišao u susjednu zemlju. Jedna udovica i njezin sin u toj zemlji su skoro ostali bez hrane zbog manjka kiše koja je prouzročila sušu. Ali su se pobrinuli za Iliju i Bog je providio za njih tako da njihova posuda s brašnom i njihova boca ulja nikad ne budu prazne. Imali su hrane kroz cijelu glad. Ilija je ostao onda nekoliko godina.

Bog je slao mnoge druge proroke. Oni su govorili ljudima da prestanu štovati idole i počnu pokazivati pravdu i milosrđe drugima. Proroci su upozoravali ljude da ako ne prestanu činiti zlo i ne počnu štovati Boga, onda će ih Bog osuditi kao krivce i kaznit će ih.

Kroz cijelu povijest Izraelaca, Bog im je slao proroke. Proroci su čuli poruku od Boga i onda su govorili narodu Božje poruke.

Tada su se baalovi proroci molili Baal: "Čuj nas, o Baale!" Cijeli dan su se molili i vikali i čak se i rezali s noževima, ali nije bilo odgovora.

Svi ljudi Izraelskog Kraljevstva, uključujući 450 baalovih proroka, su došli na planinu Karmel. Ilija je rekao ljudima: "Dokle ćete se predomišljati? Ako je Jahve Bog, služite njemu, ako je Baal Bog, služite njemu!"

Onda je Ilija rekao: "Ne dopustite da nijedan baalov prorok pobjegne." Tako da su ljudi uhvatili baalove proroke i odveli ih odande i ubili ih.

Isprve, Naaman je bio ljut i nije htio učiniti to, jer je zvučalo glupo. Ali kasnije se predomislio i umočio se sedam puta u rijeku Jordan. Kad je zadnji put izašao, njegova koža je bila potpuno iscijeljena! Bog ga je iscijelio.

Onda je Ilija rekao kralju Ahabu: "Odmah se vrati u grad, jer se vraća kiša." Uskoro se nebo zacrnilo i počeo je pljusak. Jahve je zaustavio sušu i dokazao da je On pravi Bog.

Odmah je vatra pala s neba i spalila meso, drva, kamenje, zemlju, a čak i vodu koja je bila oko žrtvenika. Kad su ljudi ovo vidjeli, pali su na zemlju i rekli: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!"

Nakon Ilijinog vremena, Bog je odabrao čovjeka imenom Elizej da bude prorok. Bog je činio mnoga čuda kroz Elizeja. Jedno od čuda se dogodilo Naamanu, neprijateljskom zapovjedniku, koji je imao groznu kožnu bolest. Čuo je za Elizeja pa je otišao i pitao Elizeja da ga iscijeli. Elizej je rekao Naamanu da se umoči sedam puta u rijeci Jordan.

Onda je Ilija rekao baalovim prorocima: "Zakoljite bika i pripremite ga kao žrtvu, ali ne palite vatru. Ja ću učiniti isto tako. Bog koji odgovori s vatrom je pravi Bog." Tako da su baalovi proroci pripremili žrtvu, ali nisu zapalili vatru.

Bog je rekao Iliji da ode do potok u pustinji i da se sakrije od Ahaba koji ga je htio ubiti. Svako jutro i svako večer, ptice bi mu donijele kruha i mesa. Ahab i njegova vojska su tražili Iliju, ali ga nisu mogli naći. Suša je bila tako jaka da je na kraju potok sasušio.

Nakon tri i pol godine, Bog je rekao Iliji da se vrati u Izraelsko Kraljevstvo i progovori Ahavu jer će poslati opet kišu. Kad je Ahab vidio Iliju, rekao je: "Tu si, ti koji donosiš probleme!" Ilija mu je odgovorio: "Ti si taj koji donosi probleme" Napustili ste Jahvu, pravoga Boga, i štujete Baala. Dovedi sve ljude Izraelskog Kraljevstva na planinu Karmel."

Biblijska priča iz: 1. Kraljevima 16-18; 2. Kraljevima 5; Jeremija 38

20. Izgnanstvo i povratak

Iako je Bog kaznio svoj narod zbog njegovih grijeha tako što ih je odveo u izgnanstvo, On nije zaboravio njih niti svoja obećanja. Bog je nastavio paziti na svoj narod i govoriti im preko proroka. Bog je obećao da će se, nakon sedamdeset godina, oni opet vratiti u Obećanu zemlju.

Nabukodonozor i njegova vojska su odveli gotovo sve ljude iz Judejskog Kraljevstva u Babilon, ostavljajući samo najsiromašnije ljude da posijavaju polja. Ovo razdoblje kada je Božji narod bio natjeran napustiti Obećanu zemlju se zove Izgnanstvo.

Pa je Bog kaznio oba kraljevstva tako što je dopustio njihovim neprijateljima da ih unište. Asirsko Kraljevstvo, jedan moćan, okrutan narod, je uništio Izraelsko Kraljevstvo. Asirci su ubili mnogo ljudi u Izraelskom Kraljevstvu, uzeli sve što je bilo vrijedno, i spalili mnogo zemlje.

Onda su Asirci doveli strance da žive u zemlji gdje je bilo Izraelsko Kraljevstvo. Stranci su ponovno izgradili gradove i vjenčavali se sa Izraelci koji su ostali tamo. Potomci Izraelaca koji su se vjenčavali sa strancima su se zvali Samarijanci.

Izraelsko Kraljevstvo i Judejsko Kraljevstvo su oba sagriješila protiv Boga. Prekršili su savez koji je Bog si njima sklopio na Sinaju. Bog je poslao proroke da ih upozori da se pokaju i ponovno Ga štuju, ali su oni odbili poslušati.

Da bi kaznio Judejskog kralja za pobunu, Nabukodonozorovi vojnici su ubili kraljeve sinove pred njim i onda ga oslijepili. Nakon toga su odveli kralja da umre u zatvoru u Babilonu.

Otprilike 100 godina nakon što su Asirci uništili Izraelsko Kraljevstvo, Bog je poslao Nabukodonozora, kralja Babilonaca, da napadne Judejsko Kraljevstvo. Babilon je bio moćno carstvo. Judejski kralj je pristao biti Nabukodonozorov sluga i plaćati mu mnogo novaca svake godine.

Perzijsko Carstvo je bilo snažno, ali milosrdno prema narodima koje su pokorili. Ukratko nakon što je Kir postao kralje Perzijaca, dao je naredbu da se bilo koji Židov koji se želi vratiti u Judu može napustiti Perziju i vratiti se u Judu. Čak im je i dao novac da ponovno sagrade Hram! Tako da se, nakon sedamdeset godina u izgnanstvu, mala grupa Židova vratila u grad Jeruzalem u Judi.

Kad su ljudi stigli u Jeruzalem, ponovno su sagradili Hram i zidine oko grada. Iako su još uviejk bili pod vlašću drugih naroda, opet su živjeli u Obećanoj zemlji i štovali u Hramu.

Oko sedamdeset godina kasnije je Kir, perzijski kralj, porazio Babilon, pa je Perzijsko Carstvo bilo zamijenilo Babilonsko Carstvo. Izraelci su se sada zvali Židovi i većina ih je provela cijele svoje živote u Babilonu. Samo se nekoliko jako starih Židova uopće sjećali Judejske zemlje.

Ali nakon nekoliko godina, Judejski kralj se pobunio protiv Babilona. Pa su se Babilonci vratili i napali Judejsko Kraljevstvo. Osvojili su grad Jeruzalem, uništili Hram i uzeli svo blago iz grada i Hrama.

Asirci su okupili sve vođe, bogataše, i vješte ljude i odveli ih u Asiriju. U Izraelskom Kraljevstvu su ostali samo jako siromašni Izraelci koji nisu bili ubijeni.

Ljudi u Judejskom Kraljevstvu su vidjeli kako je Bog kaznio narod Izraelskog Kraljevstva zato što nisu vjerovali niti Ga slušali. Ali i dalje su štovali idole, uključujući bogove Kanaanaca. Bog je slao proroke da ih upozori, ali su odbijali slušati.

Biblijska priča iz: 2. Kraljevima 17; 24-25; 2. Ljetopisima 36; Ezra 1-10; Nehemija 1-13

21. Bog obećaje Mesiju

Prorok Izaija je rekao da će Mesija živjeti u Galileji, tješiti ljude slomljena srca, i proglašavati slobodu zatočenicima i oslobođenje zatvorenicima. Isto tako je predvidio da će Mesija iscjeljivati bolesne ljude i one koje ne mogu čuti, vidjeti, govoriti ili hodati.

Božji proroci su predvidjeli mnoge druge stvari o Mesiji. Prorok Malahija je prorekao da će veliki prorok doći prije nego što je Mesija došao. Prorok Izaija je prorokovao da će Mesija biti rođen od djevice. Prorok Mihej je rekao da će biti rođen u gradu Betlehemu.

Bog je obećao Abrahamu da će kroz njega svi narodi svijeta primiti blagoslov. Ovaj blagoslov će biti ispunjen kad Mesija dođe u određeno vrijeme budućnosti. On će omogućiti da ljudi iz svakog naroda budu spašeni.

Bog je obećao kralju Davidu da će jedan od njegovih potomaka vladati kao kralj nad Božjim narodom zauvijek. Ovo je značilo da će Mesija biti jedan od Davidovih vlastitih potomaka.

Od samog početka, Bog je planirao poslati Mesiju. Prvo obećanje o Mesiji je došli Adamu i Evi. Bog je obećao da će biti rođen potomak Eve koji će zdrobiti zmijinu glavu. Zmija koja je zavela Evu je bio Sotona. Obećanje je značilo da će Mesija pobijediti Sotonu u potpunosti.

Kralj je netko tko vlada nad kraljevstvom i sudi narodu. Mesija će biti taj savršeni kralj koji će sjediti na prijestolju svog pretka Davida. Vladat će nad cijelim svijetom zauvijek, i uvijek će suditi pošteno i raditi ispravne odluke.

Božji proroci su isto tako rekli da će Mesija biti prorok, svećenik i kralj. Prorok je osoba koja čuje riječi Božje i onda proglašuje Božje riječi narodu. Mesija kojeg je Bog obećao poslati će biti taj savršeni prorok.

Proroci su isto rekli kako će Mesija umrijeti. Izaija je prorokovao da će ljudi pljuvati, izrugivati se, i tući Mesiju. Probost će ga i umrijet će u velikoj patnji i muci, iako nije učinio ništa krivo.

Bog je otkrio prorocima mnoge stvari o Mesiji, ali Mesija nije došao za vrijeme nijednog od tih proroka. Više od 400 godina nakon što je dano zadnje proročanstvo, točnu u pravo vrijeme, Bog je poslao Mesiju na svijet.

Proroci su isto rekli da će Mesija biti savršen, bez grijeha. Umrijet će da primi kaznu za grijehe drugih ljudi. Njegova kazna će donijeti mir između Boga i ljudi. Iz ovog razloga, bila je Božja volja da slomi Mesiju.

Prorok Izaija je isto tako prorokovao da će Mesija biti omržen bez razloga i odbačen. Ostali proroci su prorekli da će se oni koji ubiju Mesiju kockati za njegovu odjeću i da će ga prijatelj izdati. Prorok Zaharija je predvidio da će taj prijatelj biti plaćen trideset srebrenih novčića kao plaću za izdaju Mesije.

Proroci su prorekli da će Mesija umrijeti i da će ga Bog isto tako uskrisiti od mrtvih. Kroz Mesijinu smrt i uskrsnuće, Bog će ostvariti svoj plan da spasi grešnike i da započne Novi Savez.

Izraelski svećenici su prinosili žrtve Bogu umjesto naroda kao zamjena za kaznu zbog njihovih grijeha. Svećenici su se isto molili Bogu za ljude. Mesija će biti taj savršeni velikosvećenik koji će prinositi samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu.

Bog je obećao Mojsiju da će u budućnosti podići još jednog proroka poput Mojsija. Ovo je bilo još jedno obećanje o Mesiji koji će doći u neko kasnije vrijeme.

Kroz proroka Jeremiju, Bog je obećao da će sklopiti Novi Savez, ali ne kao savez koji je Bog sklopio sa Izraelom na Sinaju. U Novom Savezu, Bog će napisati svoj zakon na srca ljudi, a ljudi će poznavati Boga osobno, oni će biti njegov narod, a On će njima oprostiti njihove grijehe. Mesija će započeti Novi Savez.

Biblijska priča iz: Postanak 3:15; 12:1-3; Ponovljeni zakon 18:15; 2. Samuelova 7; Jeremija 31; Izaija 59:16; Danijel 7; Malahija 4:5; Izaija 7:14; Mihej 5:2; Izaija 9:1-7; 35:3-5; 61; 53; Psalmi 22:18; 35:19; 69:4; 41:9; Zaharija 11:12-13; Izaija 50:6; Psalam 16:10-11

22. Rođenje Ivana

Anđeo je rekao Zahariji: "Tvoja žena će imati sina. Dat ćeš mu ime Ivan. On će biti ispunjen Duhom Svetim, i pripremit će narod za Mesiju." Zaharija je odgovorio: "Moja žena i ja smo prestari da imamo djecu. Kako mogu znati da će se ovo dogoditi?"

Kad je Elizabeta bila trudna šest mjeseci, isti anđeo se odjednom pojavio Elizabetinoj rođakinji, čije ime je bilo Marija. Ona je bila djevica i bila je zaručena s čovjekom imenom Josip. Anđeo je rekao: "Zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina. Dat ćeš mu ime Isus. On će biti Sin Boga Svevišnjega i vladat će zauvijek."

U prošlosti, Bog je govorio sa svojim narodom kroz svoje anđele i proroke. Ali onda je prošlo 400 godina kada im nije govorio. Odjednom je anđeo došao jednom starom svećeniku imenom Zaharija s porukom od Boga. Zaharija i njegova žena, Elizabeta, su bili jako pobožni ljudi, ali nisu mogli imati djece.

Uskoro nakon što je anđeo progovorio Mariji, ona je otišla i posjetila Elizabetu. Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, Elizabetina beba je poskočila u njoj. Žene su se zajedno radovale oko onoga što je Bog njima učinio. Nakon što je Marija bila u posjeti Elizabeti tri mjeseca, Marija se vratila kući.

Nakon što je Elizabeta rodila svog dječačića, Zaharija i Elizabeta su nazvali bebu Ivan, kao što je anđeo zapovijedio. Onda je Bog dopustio Zahariji da opet govori. Zaharija je rekao: "Slava Bogu, jer se sjetio svog naroda! Ti, sine moj, ćeš se zvati prorok Boga Svevišnjega koji će reći narodu kako će primiti oproštenje za svoje grijehe!"

Anđeo je odgovorio Zahariji: "Poslan sam od Boga da ti donesem ovu dobru vijest. Pošto mi nisi vjerovao, nećeš moći govoriti dok se dijete ne rodi." Odmah, Zaharija nije mogao govoriti. Onda je anđeo ostavio Zahariju. Nakon ovoga, Zaharije se vratio kući i njegova žena je zatrudnjela.

Marija je odgovorila: "Kako ovo može biti, kad sam djevica?" Anđeo je objasnio: "Duh Sveti će sići na tebe, i sila Božja će te zasjeniti. Tako da će dijete biti sveto, Sin Božji." Marija je vjerovala i prihvatila što je anđeo rekao.

Biblijska priča iz: Luka 1

23. Rođenje Isusa

Kad su mudraci vidjeli Isusa s njegovom majkom, poklonili su se i štovali ga. Dali su Isusu skupe darove. Onda su se vratili kući.

Neko vrijeme kasnije, mudraci iz zemalja dalekog istoka su vidjeli neobičnu zvijezdu na nebu. Shvatili su da to znači da se rodio novi kralj Židova. Tako da su otputovali daleko da bi vidjeli ovog kralja. Došli su u Betlehem i našli kuću gdje su Isus i njegovi roditelji boravili.

Anđeo je rekao: "Josipe, nemoj se bojati uzeti Mariju za svoju ženu. Beba koja je u njoj je od Duha Svetoga. Ona će roditi sina. Nazovi ga Isus (što znači: 'Jahve spašava'), jer će on spasiti ljude od njihovih grijeha."

Kad se približilo vrijeme da Marija rodi, rimska vlada je rekla svima da zbog popisa ode u grad gdje su njihovi preci živjeli. Josip i Marija su morali putovati iz Nazareta, gdje su živjeli, u Betlehem jer je njihov predak bio David čiji je rodni grad bio Betlehem.

Marija je bila zaručena za pravednog čovjeka imenom Josip. Kad je on čuo da je Marija trudna, znao je da to nije njegovo dijete. Nije htio osramotiti Mariju, pa se planirao potajno rastati od nje. Prije nego što je to uspio učiniti, anđeo je došao i progovorio mu u snu.

Pastiri su uskoro stigli na mjesto gdje je Isus bio i našli su ga kako leži u koritu, baš kako im je anđeo rekao. Bili su jako uzbuđeni. Pastiri su se vratili na polja gdje su ovce bile, slaveći Boga za sve što su čuli i vidjeli.

Te noći, neki pastiri su u blizini čuvali svoja stada. Odjednom, svjetleći anđeo im se pojavio, a oni su se prestravili. Anđeo im je rekao: "Ne bojte se, jer imam dobre vijesti za vas. Mesija, Gospodar, se rodio u Betlehemu!"

"Potražite dijete, i naći ćete ga zamotano u komadiće tkanine i kako leži u koritu." Odjednom, nebo se ispunilo anđelima koji su slavili Boga, govoreći: "Slava Bogu na nebesima i mir na zemlji ljudima kojima se smilovao."

Tako da je Josip oženio Mariju i uzeo je kući kao svoju ženu, ali nije s njom spavao dok nije rodila.

Kad su stigli u Betlehem, nije bilo mjesta gdje će ostati. Jedino mjesto koje su mogli naći je bilo mjesto gdje su životinje ostajale. Tu se dijete rodilo i njegova majka ga je stavila u korito, jer nisu za njega imali krevet. Nazvali su ga Isus.

Biblijska priča iz: Matej 1; Luka 2

24. Ivan krsti Isusa

Bog je rekao već Ivanu: "Duh Sveti će sići i ostati na nekome koga krstiš. Ta osoba je Sine Božji." Samo je jedan Bog. Ali kad je Ivan krstio Isusa, čuo je Boga Oca kako govori, vidio je Boga Sina, koji je Isusu, i vidio je Duha Svetog.

Mnogi ljudi su izlazili u pustinju da bi slušali Ivana. On im je propovijedao govoreći: "Pokajte se, jer kraljevstvo Božje je blizu!"

Ivan je rekao vjerskim vođama: "Vi zmije otrovnice! Pokajte se i promijenite svoje ponašanje. Svako stablo koje ne nosi dobar plod će biti sasiječeno i bačeno u vatru." Ivan je ispunio što su proroci rekli: "Gle, šaljem svog glasnika pred tobom, koji će pripraviti tvoj put."

Ivan, sin Zaharije i Elizabete, je odrastao i postao prorok. Živio je u divljini, jeo med i skakavce i nosio odjeću napravljenu od devine dlake.

Kad je Isus izašao iz vode nakon što je bio kršten, Duh Božji se pojavio u obliku goluba i sišao i ostao na njemu. Istovremeno, Božji glas je progovorio s neba, govoreći: "Ti si moj Sin kojeg volim, i jako sam zadovoljan s tobom."

Slijedećeg dana, Isus je došao da ga Ivan krsti. Kad ga je Ivan vidio, rekao je: "Pogledajte! Eno Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta."

Ivan je rekao Isusu: "Nisam te vrijedan krstiti. Ti bi mene trebao krstiti." Ali je Isus rekao: "Ti me trebaš krstiti, jer je to ispravno učiniti." Tako da ga je Ivan krstio, iako Isus nikad nije sagriješio.

Kad su ljudi čuli Ivanovu poruku, mnogi od njih su se pokajali od svojih grijeha, a Ivan ih je krstio. Mnogi vjerski vođe su isto došli da ih Ivan krsti, ali oni se nisu pokajali niti priznali svoje grijehe.

Neki Židovi su pitali Ivana je li on Mesija. Ivan je odgovorio: "Ja nisam Mesija, ali dolazi netko poslije mene. On je toliko velik da ja nisam vrijedan ni odvezati njegove sandale."

Biblijska priča iz: Matej 3; Marko 1:9-11; Luka 3:1-23

25. Sotona kuša Isusa

Sotona je kušao Isusa tako što je rekao: "Ako si ti Sin Božji, pretvori ovo kamenje u kruh da možeš jesti!"

Onda je Sotona odveo Isusa na najviše mjesto na Hramu i rekao: "Ako si ti Sin Božji, baci se dolje, jer je pisano: 'Bog će zapovijediti svojim anđelima da te nose da tvoje stopalo ne udari u kamen.'"

Odmah nakon što je Isus bio kršten, Duh Sveti ga je odveo u divljinu, gdje je postio četrdeset dana i četrdeset noći. Onda je Sotona došao Isusu i kušao ga na grijeh.

Isus nije popustio Sotoninim kušnjama, pa ga je Sotona ostavio. Onda su anđeli došli i brinuli se za Isusa.

Onda je Sotona pokazao Isusu sva kraljevstva svijeta i svu njihovu slavu i rekao: "Dat ću ti sve to ako se pokloniš i štuješ me."

Isus je odgovorio: "Odlazi od mene, Sotono! U Božjoj Riječi On zapovijeda svojem narodu: 'Štujte samo Gospodara, Boga svoga i samo njemu služite.'"

Isus je odgovorio: "Napisano je u Božjoj Riječi: 'Ljudi ne trebaju samo kruh da bi živjeli, nego trebaju svaku riječ koju Bog izgovori!'"

Ali Isus je odgovorio Sotoni tako što je citirao iz Pisma. Rekao je: "U Božjoj Riječi, on zapovijeda svojem narodu: 'Ne kušaj Gospoda, Boga svoga.'"

Biblijska priča iz: Matej 4:1-11; Marko 1:12-13; Luka 4:1-13

26. Isus započinje svoju službu

Onda je Isus odabrao dvanaest muškaraca koje je nazvao svojim apostolima. Apostoli su putovali s Isusom i učili od njega.

Mnogi ljudi koji su imali demone su bili donošeni pred Isusa. Na Isusovu zapovijed, demoni su izlazili iz ljudi, i često su vikali: "Ti si Sin Božji!" Mnoštva ljudi su bili zadivljeni i štovali su Boga.

Isus je otišao u grad Nazaret gdje je živio za vrijeme svog djetinjstva. Na subotu, otišao je na mjesto štovanja. Dali su mu svitak proroka Izaije da bi čitao iz njega. Isus je otvorio svitak i pročitao odlomak ljudima.

Onda je Isus sjeo. Svi su ga pozorno gledali. Znali su da se ovaj odlomak pisma koji su sad čuli odnosi na Mesiju. Isus je rekao: "Riječi koje sam sad pročitao se događaju upravo sada." Ljudi su bili zadivljeni. "Nije li ovo sin Josipov?" rekli su.

Nakon što je nadvladao Sotonine kušnje, Isus se vratio u sili Duha Svetoga u područje Galileje gdje je živio. Isus je išao od mjesta do mjesta poučavajući. Svi su dobro govorili o njemu.

Isus je onda išao kroz područje Galileje, i veliko mnoštvo mu je došlo. Donosili su mnoge ljude koji su bili bolesni ili hendikepirani, uključujući one koji nisu mogli vidjeli, hodati, čuti ili govoriti i Isus ih je iscjeljivao.

Isus je nastavio govoreći: "I tijekom vremena proroka Elizeja, bilo je mnogo ljudi u Izraelu s kožnim bolestima. Ali Elizej nije iscijelio nijednog od njih. Jedino je iscijelio kožnu bolest Naamana, zapovjednika Izraelovim neprijatelja." Ljudi koji su slušali Isusa su bili Židovi. Pa kad su ga čuli da ovo govori, bili su bijesni na njega.

Ljudi Nazareta su odvukli Isusa iz mjesta štovanja i doveli ga na rub litice da ga bace s nje kako bi ga ubili. Ali Isus je hodao kroz mnoštvo i napustio grad Nazaret.

Isus je pročitao: "Bog mi je dao svoga Duha da mogu navještati dobru vijest siromašnima, slobodu zatvorenicima, vraćanje vida slijepima, i oslobođenje potlačenima. Ovo je godina Gospodnje milosti."

Onda je Isus rekao: "Istina je da nijedan prorok nije prihvaćen u svom rodnom gradu. Tijekom vremena proroka Ilije, bilo je mnogo udovica u Izraelu. Ali kad nije kišilo tri i pol godine, Bog nije poslao Iliju da pomogne udovici iz Izraela, nego udovici iz drugog naroda."

Biblijska priča iz: Matej 4:12-25; Marko 1:14-15,35-39; 3:13-21; Luka 4:14-30,38-44

27. Priča o dobrom Samaritancu

"Sljedeći dan, Samarijanac je trebao nastaviti svoje putovanje. Dao je nešto novca osobi koja se brinula za gostionicu i rekao: 'Pobrini se za njega, a ako potrošiš više novca od ovoga, ja ću ti platiti te troškove kad se vratim.'"

"Samarijanac je onda podigao čovjeka na svog vlastitog magarca i odveo ga u gostionicu pored ceste te se pobrinuo za njega."

Stručnjak zakona je odgovorio da Božji zakon kaže: "Ljubi Gospoda, Boga svoga, svim svojim srce, dušom, snagom i umom. I voli svojeg bližnjeg kao samoga sebe." Isus je odgovorio: "U pravu si! Čini ovo i živjet ćeš."

Isus je odgovorio stručnjaku zakona tako što je ispričao priču: "Bio jedan Židov koji je putovao cestom iz Jeruzalema u Jerihon."

Jednog dana, stručnjak židovskog zakona je došao Isusu da ga isproba, govoreći: "Učitelji, što moram učiniti da bi nasljedio život vječni?" Isus je odgovorio: "Što je napisano u Božjem zakonu?"

"Slijedeća osoba koja je prošla tom cestom je bila Samarijanac. (Samarijanci su bili potomci Židova koji su se vjenčavali s ljudima iz drugih naroda. Samarijanci i Židovi su se mrzili.) Ali kad je Samarijanac vidio Židova, jako je suosjećao s njim. Pa se pobrinuo za njega i povio mu rane."

"Uskoro nakon toga, dogodilo se da je židovski svećenik hodao istom cestom. Kad je ovaj vjerski vođa vidio čovjeka koji je bio opljačkan i prebijen, pomaknuo se na drugu stranu ceste, ignorirao čovjeka koji je trebao pomoć, i nastavio dalje."

Onda je Isus pitao stručnjaka zakona: "Šta misliš? Koji od ove trojice je bio bližnji čovjeku koji je bio opljačkan i prebijen?" Ovaj je odgovorio: "Onaj koji mu je bio milosrdan." Isus mu je rekao: "Idi i ti čini isto."

"Nedugo nakon toga, Levit je išao cestom. (Leviti su bili pleme Židova koji su pomagali svećenicima u hramu.) Levit je isto prešao preko na drugu stranu ceste i ignorirao čovjeka koji je bio opljačkan i prebijen."

Ali stručnjak zakona je htio dokazati da je on pravedan, pa je pitao: "Tko je moj bližnji?"

"Dok je čovjek putovao, napali ga je grupa pljačkaša. Uzeli su sve što je imao i pretukli ga dok nije bio skoro mrtav. Onda su otišli."

Biblijska priča iz: Luka 10:25-37

28. Bogati mladi plemić

Isus je odgovorio: "Svi koji su ostavili kuću, braću, sestre, oca, majku, djecu ili imanje zbog mene, primit će 100 puta više i isto tako će primiti vječni život. Ali mnogi koji su prvi bit će posljednji, a mnogi koji su posljednji bit će prvi."

Petar je rekao Isusu: "Mi smo ostavili sve i slijedili te. Što će biti naša nagrada?"

"Kojima trebam biti poslušan?" pitao je. Isus je odgovorio: "Ne ubij. Ne učini preljuba. Ne ukradi. Ne laži. Poštuj svog oca i majku, i voli svog bližnjega kao što voliš samoga sebe."

Isus je odgovorio: "Ako želiš biti savršen, onda odi i prodaj sve što imaš i daj novac siromasima, i imat ćeš blago na nebesima. Onda dođi i slijedi me."

Jednog dana, jedan bogati mladi plemić je došao Isusu i pitao ga: "Dobri učitelji, što moram činiti da imam vječni život?" Isus mu je odgovorio: "Zašto me nazivaš 'Dobri'? Samo je jedan koji je dobar, a to je Bog. Ali ako želiš imati vječni život, budi poslušan Božjim zakonima."

Isus je pogledao na svoje učenike i rekao: "S ljudima ovo je nemoguće, ali s Bogom, sve je moguće."

Onda je Isus rekao svojim učenicima: "Iznimno je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje! Da, lakše je devi proći kroz ušicu igle nego da bogataš uđe u kraljevstvo Božje."

Kad su učenici čuli što je Isus rekao, bili su šokirani i rekli: "Tko onda može biti spašen?"

Ali mladić je rekao: "Bio sam poslušan ovim zakonima od malena. Što još trebam napraviti da živim zauvijek?" Isus ga je pogledao i volio ga.

Kad je mladić čuo što je Isus rekao, postao je jako tužan, jer je bio jako bogat i nije htio dati sve što je posjedovao. Okrenuo se i otišao od Isusa.

Biblijska priča iz: Matej 19:16-30; Marko 10:17-31; Luka 18:18-30

29. Priča o nemilosrdnom sluzi

Onda je Isus rekao: "Ovo će moj nebeski Otac učiniti sve i jednom od vas ako ne oprostite svom bratu od srca."

Isus je rekao: "Kraljevstvo Božje je poput kralja koji želi izravnati račune sa svojim slugama. Jedan od sluga je dugovao ogroman dug vrijedan plaća za 200.000 godina."

"Sluga je pao na svoja koljena pred kraljem i rekao: 'Molim te budi strpljiv samnom i platit ću ti puni iznos što ti dugujem.' Kralj se smilovao sluzi, i ukinuo njegov cijeli dug i pustio ga."

Jednog dana, Petar je pitao Isusa: "Gospodaru, koliko puta trebam oprostiti svome bratu kad sagriješi protiv mene? Do sedam puta?" Isus je odgovorio: "Ne sedam puta, nego sedamdeset puta sedam!" Ovime je Isus mislio da bismo uvijek trebali opraštati. Isus je ispričao ovu priču.

"Kralj je pozvao tog slugu i rekao: 'Ti nevaljali slugo! Oprostio sam ti toliki dug samo zato što si me preklinjao. Ti si trebao učiniti isto tako.' Kralj je bio tako ljut da je bacio nevaljalog slugu u zatvor dok ne otplati sav svoj dug."

"Kolega sluga je pao na svoja koljena i rekao: 'Molim te budi strpljiv samnom, i platit ću ti puni iznos što ti dugujem.' Ali umjesto toga, taj sluga je bacio svog kolegu slugu u zatvor dok ne otplati svoj dug."

"Neki drugi sluge su vidjeli što se dogodilo i bili su jako uznemireni. Otišli su kralju i rekli mu sve."

"Pošto sluga nije mogao otplatiti dug, kralj je rekao: 'Prodajte ovog čovjeka i njegovu obitelj kao robove da to otplati njegov dug.'"

"Ali kad je taj sluga otišao od kralja, našao je kolegu slugu koji je njemu dugovao četiri mjeseca plaće. Sluga je zgrabio svog kolegu i rekao: 'Plati mi novac koji mi duguješ!'"

Biblijska priča iz: Matej 18:21-35

30. Isus hrani pet tisuća ljudi

Nakon toga su učenici skupili hranu koja nije bila pojedena i bilo je dovoljno da se napuni dvanaest košara! Sva ova hrana je došla od pet štruca kruha i dvije ribe.

Ali bilo je mnogo ljudi koji su vidjeli Isusa i učenike kako su otišli u čamcu. Ovi ljudi su otrčali po obali oko jezera da bi došli na drugu stranu prije njih. Pa kad su Isus i učenici stigli, velika grupa ljudi je već bila ondje, čekajući ih.

Kasnije tog dana, učenici su rekli Isusu: "Kasno je i nema gradova u blizini. Pošalji ljude da odu da mogu nešto jesti."

Isus je poslao svoje apostole da propovijedaju i poučavaju ljude u mnogim različitim selima. Kad su se vratili gdje je Isus bio, rekli su mu što su učinili. Onda ih je Isus pozvao da idu s njim na tiho mjesto preko puta jezera da se malo odmore. Pa su ušli u čamac, i otišli na drugu stranu jezera.

Onda je Isus prelomio kruh i ribe na dijelove. Dao je dijelove svojim učenicima da daju ljudima. Učenici su nastavljali dijeliti hranu, i nikad nije nestala. Svi ljudi su se jeli i zasitili se.

Isus je rekao učenicima da kažu ljudima u mnoštvu da sjedu na travu, u grupama po pedeset ljudi u svakoj.

Onda je Isus uzeo pet štruca kruha i dvije ribe, pogleda u nebo, i zahvalio Bogu za hranu.

Ovo mnoštvo je imalo preko 5000 muškarac u sebi, ne ubrajajući žene i djecu. Isus je jako sažalio nad tim ljudima. Isusu, ovi su ljudi bili poput ovaca bez pastira. Pa ih je poučavao i iscjeljivao ljude među njima koji su bili bolesni.

Ali Isus je rekao svojim učenicima: "Vi im dajte nešto za jelo!" Oni su odgovorili: "Kako to možemo učiniti? Imamo samo pet štruca kruha i dvije male ribe."

Biblijska priča iz: Matej 14:13-21; Marko 6:31-44; Luka 9:10-17; Ivan 6:5-15

31. Isus hoda po vodi

Za to vrijeme, učenici su veslali svoj čamac, ali do kasne noći su samo stigli do sredine jezera. Veslali su velikom mukom jer je vjetar puhao protiv njih.

Učenici su bili jako uplašeni kad su vidjeli Isusa, jer su mislili da vide duha. Isus je znao da se boje, pa ih je pozvao i rekao: "Ne bojte se. Ja sam!"

Onda je Isus rekao učenicima da uđu u čamac i otplove na drugu stranu jezera dok on otpusti mnoštvo. Nakon što je otpravio mnoštvo, popeo se na planinu da se moli. Isus je tamo bio sam, a molio je do kasno u noć.

Kad su Petar i Isus ušli u čamac, vjetar je odmah prestao puhati i voda se smirila. Učenici su bili zadivljeni. Štovali su Isusa, govoreći mu: "Zaista, ti si Sin Božji."

Tako da je Petar izašao iz čamca i počeo hodati prema Isusu po površini vode. Ali nakon što je kratko prehoda, skrenuo je pogled s Isusa i počeo gledati na valove i osjećati snažan vjetar.

Tada se Petar uplašio i počeo tonuti u vodu. Povikao je: "Gospodine, spasi me!" Isus je odmah posegnuo i zgrabio ga. Tada je rekao Petru: "Ti čovječe male vjere, zašto si sumnjao?"

Onda je Isus završio molitvu i otišao učenicima. Hodao je povrh vode preko jezera prema njihovom čamcu!

Onda je Petar rekao Isusu: "Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem tebi po vodi." Isus je rekao Petru: "Dođi!"

Biblijska priča iz: Matej 14:22-33; Marko 6:45-52; Ivan 6:16-21

32. Isus iscjeljuje opsjednutog čovjeka i bolesnu ženu

Ljudi su se jako uplašili i tražili Isusa da ode. Tako da je Isus ušao u čamac i prepremio se da ode. Čovjek koji je prije imao demone je preklinjao da ide s Isusom.

Kad su ljudi koji su se brinuli za svijne vidjeli što se dogodilo, otrčali su u grad i rekli svima koje su vidjeli što je Isus učinio. Ljudi iz grada su došli i vidjeli čovjeka koji je dotad imao demone. Sjedio je mirno, nosio odjeću i ponašao se kao normalna osoba.

Kad su stigli na drugu stranu jezera, čovjek opsjednut demonima je došao trčeći Isusu.

Taj čovjek je živio među grobnicama u tom područji. Ovaj čovjek bi vrištao cijeli dan i cijelu noć. Nije nosio odjeću i stalno se rezao kamenjem.

Žena je pala na svoja koljena pred Isusom, drhteći i jako uplašena. Onda je rekla Isusu što je učinila i da je bila iscjeljena. Isus joj je rekao: "Tvoja vjera te iscjelila. Idi u miru."

Jednog dana, Isus i njegovi učenici su čamcem prešli preko jezera u područje gdje su živjeli Gerazenci.

Demoni su izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Svinje su pojurile niz liticu i u jezero i utopile se. Bilo je oko 2000 svinja u tom krdu.

Čovjek s demonom je povikao jakim glasom: "Što želiš od mene Isus, Sine Boga Svevišnjega? Molim te nemoj me mučiti!" Onda je Isus pitao demona: "Kako se zoveš?" Ovaj odgovori: "Moje ime je Legija jer nas je mnogo." ("Legija" je bila grupa od nekoliko tisuća ljudi u rimskoj vojsci.)

Tako da je čovjek otišao i rekao svima o tome što je Isus učinio za njega. Svi koji su čuli njegovu priču su bili ispunjeni čuđenjem i divljenjem.

Isus je odmah shvatio da je sila izašla iz njega. Pa se okrenuo i pitao: "Tko me dotaknuo?" Učenici su odgovorili: "Ima toliko ljudi koji se guraju oko tebe i sudaraju s tobom. Zašto pitaš: 'Tko me dotakao?'"

Isus se vratio na drugu stranu jezera. Kad je stigao tamo, veliko mnoštvo se okupilo oko njega i pritiskalo se uz njega. U tom mnoštvu je bila jedna žena koja je dvanaest godina patila od krvarenja. Platila je sav svoj novac doktorima da je iscijele, ali joj je bilo samo još gore.

Ali mu je isus rekao: "Ne, želim da ti ostaneš doma i kažeš svojim prijateljima i obitelji sve što je Bog učinio za tebe i kako ti se smilovao."

Čula je da je Isus iscijeli mnoge bolesne ljude i pomislila: "Sigurna sam da ako samo mogu dotaknuti Isusovu odjeću, onda ću i ja biti iscjeljena." Tako da je došla iza Isusa i dotakla se njegove odjeće. Čim ga je dotakla, krvarenje je prestalo.

Demoni su preklinjali Isusa: "Molim te nemoj nas poslati iz ovog područja." Onda je bilo krdo svinja koje su se hranile na obližnjem brdu. Pa su demoni preklinjali Isusa: "Molim te pošalji nas u svinje umjesto toga!" Isus je rekao: "Idite!"

Ovaj čovjek je bio tako snažan da ga nitko nije mogao obuzdati. Ljudi su mu ruke i noge čak vezali lancima, ali ih je on stalno trgao.

Kad je taj čovjek došao Isusu, pao je na svoja koljena pred njim. Isus je rekao demonu: "Izađi iz ovog čovjeka!"

Biblijska priča iz: Matej 8:28-34; 9:20-22; Marko 5:1-20; 5:24b-34; Luka 8:26-39; 8:42b-48

33. Priča o sijaču

Ali dobro tlo je osoba koja čuje Riječ Božju, vjeruje joj i daje rod.

Isus im je rekao ovu priču: "Jedan sijač je izašao da sije sjeme. Dok je rukom širio sjeme, neko sjeme je palo na put, i ptice su došle i pojele svo to sjemenje."

"A opet, drugo sjemenje je palo među grmlje. Ovo sjemenje je počelo rasti, ali ga je grmlje zagušilo. Pa biljke koje su izrasle iz sjemenki koje su pale u trnovito tlo nije dalo nikakvog ploda."

Jednog dana, Isus je poučavao veliko mnoštvo ljudi blizu obale jezera. Toliko ljudi je došlo da ga sluša da je Isus ušao u čamac na rub vode da bi mogao imati dovoljno mjesta da im govori. Sjeo je u čamac i poučavao ljude.

"Trnovito tlo je osoba koja čuje Božju Riječ, ali kako vrijeme prolazi, brige, bogatstva i užici svijeta zaguše njegovu ljubav za Boga. Kao rezultat toga, učenje koje je čuo ne daje ploda.

Ova priča je zbunila njegove učenike. Pa je Isus objasnio: "Sjeme je Riječ Božja. Put je osoba koja čuje Božju Riječ, ali ju ne razumije i dolazi đavao i oduzima mu Riječ."

"Kamenito tlo je osoba koja čuje Božju Riječ i prihvaća ju s radošću. Ali ona iskusi poteškoće ili progonstvo, pa otpadne."

"Drugo sjemenje je palo na kamenito tlo, gdje je bilo jako malo zemlje. Sjeme u kamenitom tlu je proklijako brzo, ali njihovo korijenje nije moglu ući duboko u zemlju. Kad je sunce izašlo i ugrijalo, biljke su se sasušile i umrle."

"Ostalo sjemenje je palo na dobro tlo. Ove sjemenke je izraslo i dalo 30, 60, ili čak 100 puta više sjemenki nego što je bilo zasijano. Tko ima uši neka čuje!"

Biblijska priča iz: Matej 13:1-8, 18-23; Marko 4:1-8, 13-20; Luka 8:4-15

34. Isus poučava druge priče

Tada je Isus rekao: "Kažem vam istinu. Bog je čuo molitvu poreznika i proglasio ga pravednim. Ali mu se nije svidjela molitva vjerskog vođe. Bog će poniziti svakoga tko je ponosan, a uzdići će onoga tko god se ponizi."

"Ali poreznik je stajao daleko od vjerskog vođe, i nije uopće gledao u nebo. Umjesto toga, lupao se u prsa šakom i molio: 'Bože, molim te smiluj mi se jer sam grešnik.'"

Ali kad sjeme goruščice naraste, ono postaje najveće od svih biljaka u vrtu, veliko čak toliko da ptice mogu doći i gnjezditi se u njezinim granama.

"Kraljevstvo Božje je isto tako kao blago koje netko sakrije u polju. Neki drugi čovjek nađe blago i opet ga zakopa. On je bio tako ispunjen radošću da je otišao i prodao sve što ima i iskoristio novac da kupi to polje."

Isus je ispričao mnoge druge priče o Božjem kraljevstvu. Naprimjer, rekao je: "Kraljevstvo Božje je kao sjemenka goruščice koju je netko zasadio u svom polju. Znate da je sjeme goruščice najmanje sjeme od svih."

"'Naprimjer, postim dva puta tjedno i dajem deset posto sveg novca i imovine koje primam.'"

Onda je Isus ispričao priču nekim ljudima koji su se pouzdavali u vlastita dobra djela i prezirali druge ljude. Rekao je: "Dva čovjeka su otišla u Hram da se mole. Jedan od njih poreznik, a drugi vjerski vođa."

"Vjerski vođa se ovako molio: 'Hvala ti, Bože, da nisam grešnik poput drugih ljudi–poput pljačkaša, nepravednika, preljubnika ili čak kao ovaj poreznik.'"

Isus je rekao još jednu priču: "Kraljevstvo Božje je kao kvasac kojeg žena umiješa u nešto tijesta dok se ne raširi po cijelom tijestu."

"Kraljevstvo Božje je isto tako kao savršen biser velike vrijednosti. Kad ga nađe trgovac, on proda sve što je imao i iskoristi novac da ga kupi."

Biblijska priča iz: Matej 13:31-33, 44-46; Marko 4:30-32; Luka 13:18-21; 18:9-14

35. Priča o suosjećajnom ocu

"Tako da su ljudi počeli slaviti. Nedugo zatim, stariji sin je došao kući nakon što je radio u polju. Čuo je glazbu i ples i zapitao se što se događa."

"Ali njegov otac kaže jednom od svojih slugu: 'Idi brzo i donesi najbolju odjeću i stavi ju na mog sina! Stavi prsten na njegov prst i stavi sandale na njegove noge. Onda zakolji najbolje tele da možemo imati gozbu i slaviti, jer je moj sin bio mrtav, ali sad je živ! Bio je izgubljen, ali sada je nađen!'"

Neki vjerski vođe koji su isto bili tamo su vidjeli da se Isus ponaša prema ovim grešnicima kao prema prijateljima, i počeli su ga među sobom kritizirati. Pa im je Isus ispričao ovu priču.

"Uskoro je mlađi sin pokupio sve što je imao i otišao daleko i potrošio svoj novac u grešnom životu."

Jednog dana, Isus je poučavao mnoge poreznike i druge grešnike koji su se okupili da ga slušaju.

"Sin je rekao: 'Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam vrijedan biti tvoj sin.'"

"Napokon, mlađi sin je rekao sam sebi: 'Što to radim? Sve sluge mog oca imaju obilje hrane, a ja ovdje gladujem. Vratit ću se svome ocu i tražiti da budem jedan od njegovih slugu.'"

"Stariji sin je rekao svom ocu: 'Sve ove godine sam vjerno radio za tebe! Nikad te nisam bio neposlušan, a ipak mi nisi dao mi malu kozu da mogu proslaviti sa svojim prijateljima. Ali kad je ovaj tvoj sin koji je potrošio sav novac na grešno ponašanje vratio kući, ti si za njega zaklao najbolje tele!'"

"Otac je odgovorio: 'Sine moj, ti si uvijek sa mnom, i sve što ja imam je tvoje. Ali je ispravno da slavimo, jer tvoj brat je bio mrtav, ali sada je živ, bio je izgubljen, ali sada je nađen!'"

"Kad je stariji sin čuo da slave zato što se njegov brat vratio kući, bio je jako ljut i nije htio ući. Njegov otac je izašao i molio ga da uđe i slavi s njima, ali je odbio."

"Tako da se mlađi sin počeo vraćati nazad očevom domu. Dok je još bio daleko, njegov otac ga ugleda i sažalio se nad njim. Potrčao je prema svome sinu i zagrlio ga i poljubio ga."

"Bio jedan čovjek koji je imao dva sina. Mlađi sin je rekao svom ocu: 'Oče, želim svoje nasljeđe sada!' Tako da je otac podijelio svoju imovinu između svoja dva sina."

"Nakon toga, teška glad se dogodila u zemlji gdje je bio mlađi sin, a on nije imao novca da kupi hranu. Pa je uzeo jedini posao koji je mogao naći, da hrani svinje. Ali bio je tako jadan i gladan da je htio jesti hranu svinji."

Biblijska priča iz: Luka 15:11-32

36. Preobraženje

Dok se Isus molio, njegovo lice je zasjalo poput sunca i njegova odjeća je postala bijela kao svjetlo, bijeljija nego što bi je itko na zemlji mogao napraviti.

Dok su Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom, Petar je rekao Isusu: "Dobro je za nas da budemo ovdje. Napravimo tri skloništa, jedno za tebe, jedno za Mojsija, a jedno za Iliju." Petar nije znao što je govorio.

Jednog dana, Isus je uzeo trojicu svojih učenika, Petra, Jakova i Ivana s njim. (Učenik imenom Ivan nije bila ista osoba koja je krstila Isusa.) Popeli su se na visoku planinu sami da se mole.

Onda ih je Isus dotakao i rekao: "Ne bojte se. Ustanite." Kad su pogledali okolo, jedino je Isus još bio tamo.

Isus i ta tri učenika su sišli s planine. Onda im je Isus rekao, "Nemojte zasad nikome reći što se dogodilo ovdje. Uskoro ću umrijeti i onda se vratiti u život. Nakon toga možete reći ljudima."

Onda su se Mojsije i prorok Ilija pojavili. Ovi ljudi su živjeli na zemlji stotinama godina prije ovoga. Razgovarali su s Isusom o Njegovoj smrti, koja će se uskoro dogoditi u Jeruzalemu.

Dok je Petar govorio, svjetli oblak je sišao i okružio ih i glas iz oblaka je rekao: "Ovo je moj Sin kojeg ljubim. S njim sam zadovoljan. Njega slušajte." Tri učenika su se prepala i pala na zemlji.

Biblijska priča iz: Matej 17:1‒9; Marko 9:2‒8; Luka 9:28‒36

37. Isus podiže Lazara od mrtvih

A Lazar je izašao! Još je bio umotan u pogrebnu odjeću. Isus im je rekao: "Pomozite mu skinuti ovu pogrebnu odjeću i oslobodite ga!" Mnogi Židovi su povjerovali u Isusa zbog ovog čuda.

Onda je Isus pogledao u nebo i rekao: "Oče, hvala Ti što me slušaš. Ja znam da me Ti uvijek slušaš, ali ovo kažem zbog ovih ljudi koji stoje ovdje, da bi oni vjerovali da si me Ti poslao." Onda je Isus povikao: "Lazare, izađi!"

Nakon što su prošla ta dva dana, Isus je rekao svojim učenicima: "Idemo nazad u Judeju." "Ali učitelju", učenici su odgovorili, "nema dugo ljudi su te tamo htjeli ubiti!" Isus im kaže: "Naš prijatelj Lazar je zaspao, i moram ga probuditi."

Kad je Isus stigao u Lazarov rodni grad, Lazar je već bio mrtav četiri dana. Marta je izašla da susretne Isusa i rekla: "Gospodine, da si samo bio ovdje, moj brat ne bio umro. Ali vjerujem Bog da će ti dati štogod zatražiš od Njega."

Jednog dana, Isus je primio poruku da je Lazar bio jako bolestan. Lazar i njegove dvije sestre, Marija i Marta, su bili bliski Isusovi prijatelji. Kad je Isus čuo ovu vijest, rekao je: "Ova bolest neće završiti u smrti, nego je za slavu Božju." Isus je volio svoje prijatelje, ali je sačekao gdje je bio još dva dana.

Isus je odgovorio: "Nisam li ti rekao da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala u mene? Pa su odmaknuli kamen."

Onda je Marija stigla. Pala je Isusu pod noge i rekla: "Gospodine, da si samo bio ovdje, moj brat ne bi umro." Isus ih upita: "Gdje se stavili Lazara?" Rekle su mu: "U grobnicu. Dođi i vidi." Tada je Isus zaplakao.

Ali vjerski vođe Židova su bili ljubomorni pa su se skupili zajedno da isplaniraju kako mogu ubiti Isusa i Lazara.

Grobnica je bila špilja s kamenom koji je postavljen na njen otvor. Kad je Isus stigao na grobnicu, rekao im je: "Odmaknite kamen." Ali je Marta rekla: "Mrtav je već četiri dana. Smrdit će."

Isusovi učenici su odgovorili: "Gospodine, ako Lazar spava, onda će ozdraviti." Onda im je Isus jasno rekao: "Lazar je mrtav. Drago mi je da nisam bio tamo, da bi vi mogli vjerovati u mene."

Isus je odgovorio: "Ja sam Uskrsnuće i Život. Tkogod vjeruje u mene, živjet će, čak i ako umre. Svatko tko vjeruje u mene neće nikada umrijeti. Vjeruješ li ovo?" Marta je odgovorila: "Da, Gospodine! Vjerujem da si ti Mesija, sin Božji."

Biblijska priča iz: Ivan 11:1‒46

38. Isus je izdan

Petar je onda rekao Isusu: "Čak i ako moram umrijeti, nikad te neću zanijekati!" Svi drugi učenici su rekli istu stvar.

Petar je odgovorio: "Čak i ako te svi drugi napuste, ja neću!" Onda je Isus rekao Petru: "Sotona vas želi sve imati, ali sam molio za tebe, Petre, da tvoja vjera ne zataji. Ali ipak, večeras, prije nego pijetao zakukuruče, tri puta ćeš zanijekati da me uopće poznaješ."

Jedan od Isusovih učenika je bio čovjek zvan Juda. Juda je bio zadužen za apostolsku blagajnu, ali je volio novac i često je krao novac iz blagajne. Nakon što su Isus i njegovi učenici stigli u Jeruzalem, Juda je otišao židovskim vođama i ponudio im da izda Isusa u zamjenu za novac. Znao je da židovski vođe niječu da je Isus Mesija i da su ga planirali ubiti.

U Jeruzalemu, Isus je proslavljao Pashu sa svojim učenicima. Tijekom pashalnog jela, Isus je uzeo kruh i prelomio ga. Rekao je: "Uzmite i jedite ovo. Ovo je moje tijelo, koje se daje za vas. Ovo činite da biste me se sjećali." Na ovaj način, Isus je rekao da će njegovo tijelo biti žrtvovano za njih.

Svake godine, Židovi u slavili Pashu. To je bila proslavljanje toga kako je Bog spasio njihove pretke iz ropstva u Egiptu prije mnogo stoljeća. Oko tri godine nakon što je Isus započeo propovijedati i poučavati javno, Isus je rekao svojim učenicima da želi proslaviti Pashu s njima u Jeruzalem, i da će On tamo biti ubijen.

Nakon jela, Isus i njegovi učenici su otišli na Maslinsku goru. Isus je rekao: "Svi vi ćete me napustiti večeras. Pisano je: 'Udarit ću pastira i sve će se ovce razbježati.'"

Onda je Isus rekao učenicima: "Jedan od vas će me izdati." Učenici su bili šokirani, i pitali su tko bi učinio takvo što. Isus je rekao: "Osoba kojoj dam komad kruha je izdajnik." Onda je dao kruh Judi.

Isus je molio tri puta: "Oče moj, ako je moguće, molim te da ne moram popiti ovu čašu patnje. Ali ako nema drugog načina da ljudski grijesi budu oprošteni, onda neka bude tvoja volja." Isus je bi jako uznemiren i njegov znoj je bio poput kapi krvi. Bog je poslao anđela da ga osnaži.

Dok su vojnici uhićivali Isusa, Petar je izvukao svoj mač i odsjekao uho sluzi velikosvećenika. Isus je rekao: "Vrati mač! Ja od Oca mogu tražiti cijelu vojsku anđela da me brane. Ali ja moram biti poslušan svom Ocu." Onda je Isus zacijelio uho tog čovjeka. Nakon što je Isus bio uhićen, svi učenici su se razbježali.

Nakon svakog puta kako je molio, Isus se vratio svojim učenicima, ali oni su bili zaspali. Kad se vratio treći put, Isus je rekao: "Probudite se! Moj izdajnik je ovdje."

Onda je Isus otišao sa svojim učenicima na mjesto zvano Getsemanski vrt. Isus je rekao svojim učenicima da mole da ne bi ušli u napast. Onda je Isus otišao da se sam moli.

Juda je došao sa židovskim vođama, vojnicima, i velikim mnoštvom. Nosili su mačeve i toljage. Juda je došao Isusu i rekao: "Pozdrav, Učitelju," i poljubio ga. Ovo je bio znak židovskim vođama da znaju koga uhititi. Onda je Isus rekao: "Juda, zar me izdaješ s poljupcem?"

Nakon što je Juda uzeo kruh, Sotona je ušao u njega. Juda je izašao i otišao pomoći židovskim vođama da uhite Isusa. Bio je mrak.

Židovski vođe, koje je vodio velikosvećenik, su platili Judi trideset srebrenih novčića da izda Isusa. Ovo se dogodilo točno kako su proroci predvidjeli. Juda je pristao, uzeo novac, i otišao. Počeo je tražiti priliku da im pomogne da uhite Isusa.

Onda je Isus podigao čašu i rekao: "Pijte ovo. To je moja krv Novoga Saveza koja se prolijeva za oproštenje grijeha. Ovo činiti da biste me se sjećali svaki put kad ju pijete."

Biblijska priča iz: Matej 26:14‒56; Marko 14:10‒50; Luka 22:1‒53; Ivan 12:6; 18:1‒11

39. Isus je osuđen

Isus je odgovorio: "Sam si to rekao, ali moje kraljevstvo nije zemaljsko kraljevstvo. Da jest, moji sluge bi se borili za mene. Došao sam na zemlju da govorim istinu o Bogu. Svi koji vole istinu, slušaju me." Pilat je rekao: "Što je istina?"

Rano ujutro, židovski vođe su doveli Isusa Pilatu, rimskom upravitelju. Nadali su se da će Pilat osuditi Isusa kao krivca i kazniti ga smrću. Pilat je pitao Isusa: "Jesi li ti Kralj Židova?"

Unutar kuće, židovski vođe su sudili Isusu. Doveli su mnoge lažne svjedoke da bi lagali o Njemu. No, njihove izjave se nisu slagale međusobno, pa židovski vođe nisu mogli dokazati da je On kriv za išta. Isus nije ništa rekao.

Isus je rekao: "Jesam, i vidjet ćete me kako sjedim s Bogom i dolazim s nebesa." Velikosvećenik je razderao svoju odjeću u ljutnji i povikao ostalim vjerskim vođama: "Više ne trebamo svjedoke! Čuli ste da je rekao da je Sin Božji. Što je vaša presuda?"

Ovo se sad događalo usred noći. Vojnici su odveli Isusa u kuću velikosvećenika da bi ga velikosvećenik ispitivao. Petar ih je slijedio iz daljine. Kad je Isus bio uveden u kuću, Petar je ostao vani i grijao se uz vatru.

Petar je otišao i gorko zaplakao. U međuvremenu je Juda, izdajnik, vidio da su židovski vođe osudili Isusa na smrt. Juda je bio ispunjen tugom, udaljio se i ubio se.

Kako je Petar čekao izvan kuće, jedna sluškinja ga je vidjela i rekla mu: "Ti si isto bio s Isusom!" Petar je to zanijekao. Kasnije, jedna druga sluškinja je isto rekla, a Petar je to opet zanijekao. Na kraju su ljudi rekli: "Znamo da si ti bio s Isusom, jer ste obadvojica iz Galileje."

Pilat se uplašio da će se mnoštvo pobuniti, pa je pristao da njegovi vojnici razapnu Isusa. Rimski vojnici su išibali Isusa i stavili mu kraljevski plašt i krunu napravljenu od trnja. Izrugivali su mu se govoreći: "Gle, Kralj Židova!"

Nakon razgovora s Isusom, Pilat je izašao pred mnoštvo i rekao: "Ne nalazim nikakve krivnje na ovom čovjeku." Ali su židovski vođe i mnoštvo vikali: "Razapni ga!" Pilat je odgovorio: "On nije kriv." Ali su oni vikali još glasnije. Onda je Pilat rekao treći put: "On nije kriv!"

Onda se Petar zaklinjao, govoreći: "Neka me Bog prokle ako poznajem ovog čovjeka!" I odmah se oglasio pijetao, a Isus se okrenuo i pogledao Petra.

Na kraju, velikosvećenik je pogledao izravno na Isusa i rekao: "Reci nam, jesi li ti Mesija, Sin živoga Boga?"

Židovski vođe su svi odgovorili velikosvećeniku: "On zaslužuje umrijeti!" Onda su Isusu povezali oči, pljuvali ga, udarali ga i rugali mu se.

Biblijska priča iz: Matej 26:57-27:26; Marko 14:53-15:15; Luka 22:54-23:25; Ivan 18:12-19:16

40. Isus je razapet

Onda su Josip i Nikodem, dvojica židovskih vođa koji su vjerovali da je Isus Mesija, pitali Pilata za Isusovo tijelo. Umotali su Njegovo tijelo u platno i položili ga u grobnicu izdubljenu u stijeni. Onda su dokotrljali veliki kamen na grobnicu da bi zatvorili otvor.

Vojnici su doveli Isusa na mjesto koje se zove "Lubanja" i zabili su njegove ruke i stopala na križ. Ali je Isus rekao: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Pilat je zapovijedio da napišu: "Kralj Židova" na jedan znak i da ga stave na križ iznad Isusove glave.

Isusa su razapeli između dva razbojnika. Jedan od njih se rugao Isusu, ali je drugi rekao: "Zar se ne bojiš Boga? Mi jesmo krivi, ali ovaj čovjek je nevin." Onda je rekao Isusu: "Molim te, sjeti me se u svom kraljevstvu. Isus mu je odgovorio: "Danas ćeš samnom biti u Raju."

Nakon što su vojnici izrugali Isusa, odveli su ga da ga razapnu. Natjerali su ga da nosi križ na kojem će umrijeti.

Kroz njegovu smrt, Isus je otvorio put da ljudi mogu doći Bogu. Kad je vojnik koji je čuvao Isusa vidio sve što se dogodilo, rekao je: "Zaista, ovaj čovjek je bio nevin. Bio je Sin Božji."

Onda se nebo nad cijelim područjem potpuno potamnilo, iako je to bilo usred dana. Potamnilo se u podne i ostalo je tamno tri sata.

Onda je Isus povikao: "Gotovo je! Oče, predajem svoj duh u tvoje ruke." Onda je pognuo glavu i predao svoj duh. Kad je umro, dogodio se potres, a onaj se veliki zastor, koji je odijeljivao ljude od Božje prisutnosti u Hramu, razderao na dva dijela, od vrha do dna.

Vojnici su se kockali za Isusovu odjeću. Kad su ovo učinili, ispunili su jedno proroštvo koje kaže: "Podijelili su moju halju među sobom i kockali za moju odjeću."

Židovski vođe i ostali ljudi u mnoštvu su se rugali Isusu. Govorili su mu: "Ako si ti Sin Božji, siđi s križa i spasi se! Onda ćemo ti vjerovati."

Biblijska priča iz: Matej 27:27‒61; Marko 15:16‒47; Luka 23:26‒56; Ivan 19:17‒42

41. Bog podiže Isusa od mrtvih

Pilat je rekao: "Uzmite nešto vojnika i osigurajte grob što bolje možete." Tako da su zapečatili kamen na ulazu u grobnicu i postavili vojnike da se uvjere da nitko neće ukrasti tijelo.

Odjednom, dogodio se veliki potres. Anđeo koji je sjao jako poput munje se pojavio s neba. Otkotrljao je kamen koji pokrivao ulaz u grobnicu i sjeo na njega. Vojnici koji su čuvali grobnicu su se prestrašili i popali na zemlju poput mrtvaca.

Nakon što su vojnici razapeli Isusa, nevjerni židovski vođe su rekli Pilatu: "Onaj lažac, Isus, rekao je da će uskrsnuti od mrtvih nakon tri dana. Netko mora čuvati grobnicu da se uvjerimo da njegovi učenici ne bi ukrali njegovo tijelo i onda rekli da je On ustao od mrtvih."

Dok su žene bile na putu do učenika da im kažu dobru vijest, Isus im se pokazao, i one su ga štovale. Isus je rekao: "Ne bojte se. Idite i recite mojim učenicima da odu u Galileju. Tamo će me vidjeti."

Onda je anđeo rekao ženama: "Idite i recite učenicima: 'Isus je uskrsnuo od mrtvih i otići će u Galileju pred vama.'"

Žene su bile pune straha i velike radosti. Otrčali su reći učenicima dobru vijest.

Dan nakon što je Isus pokopan je bio subotnji dan, a Židovima nije bilo dopušteno da na taj dan idu na grobove. Tako da su se rano ujutro nakon subotnjeg dana, nekoliko žena pripremile da odu na Isusovu grobnicu da stave još pogrebnih mirodija na njegovo tijelo.

Kad su žene stigle na grobnicu, anđeo im je rekao: "Ne bojte se. Isus nije ovdje. On je uskrsnuo od mrtvih, baš kako je rekao! Pogledajte u grobnicu i vidite same!" Žene su pogledale u grobnicu i vidjele gdje je Isusovo tijelo bilo položeno. Njegovo tijelo nije bilo tamo!

Biblijska priča iz: Matej 27:62‒28:15; Marko 16:1‒11; Luka 24:1‒12; Ivan 20:1‒18

42. Isus se vraća na nebo

Isus je rekao svojim učenicima: "Sva vlast na nebesima i zemlji mi je dana. Dakle, idite, činite učenike od svih naroda tako što ćete ih krstiti u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, i učeći ih da budu poslušni svemu što sam vam zapovijedio. Sjetite se, ja ću uvijek biti s vama."

Tijekom slijedećih četrdeset dana, Isus se pojavljivao svojim učenicima mnogo puta. Jednom se više od 500 ljudi u isto vrijeme! Dokazao je svojim učenicima na mnoge načine da je živ, i poučavao ih je o kraljevstvu Božjem.

Isus im je prišao i počeo hodati s njima, ali ga oni nisu prepoznali. Pitao ih o čemu su razgovarali, pa su mu rekli o svim divnim stvarima koje su se dogodile u vezi Isusa tijekom prethodnih nekoliko dana. Mislili su da razgovaraju s posjetiteljem koji nije znao što se dogodilo u Jeruzalemu.

Dva čovjeka su pozvala Isusa da ostane s njima, pa je ostao. Kad su bili spremni jesti večeru, Isus je podigao kruh, zahvalio Bogu za njega, i prelomio ga. Odjednom, oni su prepoznali da je to bio Isus. Ali u tom trenutku, nestao im je ispred očiju.

Na dan kad je Isus bio uskrsnut od mrtvih, dvojica njegovih učenika su išli u obližnji grad. Dok su hodali, razgovarali su o tome što se dogodilo s Isusom. Nadali su se da je on Mesija, ali onda je ubijen. A sad su žene rekle da je opet živ. Nisu znali što vjerovati.

"Isto tako je napisano u Pismima da će moji učenici naviještati svima da se pokaju da prime oproštenje za svoje grijehe. Počet će činiti ovo u Jeruzalemu, a onda otići svim narodima svugdje. Vi ste svjedoci ovoga."

Dok su učenici razgovarali, Isus se najednom pojavio u sobi s njima i rekao: "Mir vama!" Učenici su mislili da vide duha, ali je Isus rekao: "Zašto ste uplašeni i sumnjičavi? Pogledajte moje ruke i stopala. Duhovi nemaju tijela kao što ja imam." Da im dokaže da nije duh, tražio ih je nešto za jelo. Dali su mu komad pečene ribe, a on ju je pojeo.

Četrdeset dana nakon što je Isus uskrsnuo od mrtvih, rekao je svojim učenicima: "Ostanite u Jeruzalemu dok vam moj Otac ne da moć kad Duh Sveti dođe na vas." Onda je Isus uzašao na nebo, i oblak ga je sakrio od njihovih pogleda. Isus je sjeo s desne strane Boga da vlada nad svime.

Isus je rekao: "Rekao sam vam da se sve što je napisano o meni u Božjoj Riječi mora ispuniti." Onda im je otvorio umove da bi mogli razumijeti Božju Riječ. Rekao je: "Davno je napisano da će Mesija patiti, umrijeti i uskrsnuti od mrtvih na treći dan."

Onda im je Isus objasnio što Božja Riječ kaže o Mesiji. Podsjetio ih je da su proroci rekli da će Mesija patiti i biti ubijen, ali će uskrsnuti na treći dan. Kad su stigli do grada kamo su ova dva čovjeka kanila ostati, gotovo je bila večer.

Dva čovjeka su rekla jedan drugome: "To je bio Isus! Zato su nam srca gorjela kad nam je objašnjavao Božju Riječ!" Odmah su otišli natrag u Jeruzalem. Kad su stigli, rekli su učenicima: "Isus je živ! Vidjeli smo ga!"

Biblijska priča iz: Matej 28:16‒20; Marko 16:12‒20; Luka 24:13‒53; Ivan 20:19‒23; Djela apostolska 1:1‒11

43. Crkva počinje

Ljudi koji su slušali Petra su bili duboko uznemireni onime što su čuli. Pa su pitali Petra i učenike: "Braćo, što da učinimo?"

"Vi ste razapeli ovog čovjeka, Isusa. Ali znajte za sigurno, da je Bog Isusa učinio i Gospodinom i Mesijom."

Svake godine, 50 dana nakon Pashe, Židovi su slavili važan dan zvan Pedesetnica. Pedesetnica je bilo vrijeme kad su Židovi slavili žetvu pšenice. Židovi su dolazili sa cijelog svijeta u Jeruzalem da bi zajedno slavili Pedesetnicu. Ove godine, vrijeme Pedesetnice je došlo oko tjedan dana nakon što je Isus uzašao na nebo.

Kad su ljudi u Jeruzalemu čuli buku, mnoštvo je došlo vidjeti što se događa. Kad su ljudi čuli vjernike kako najavljuju divna djela Božja, bili su začuđeni da su čuli sve ovo u svojem vlastitom materinjem jeziku.

Nakon što se Isus vratio na nebo, učenici su ostali u Jeruzalemu kako im je Isus zapovijedio da učine. Vjernici su se tamo stalno skupljali na molitvu.

"Isus je sad uzdignut do desne strane Boga Oca. A Isus je poslao Duha Svetoga baš kako je obećao da će učiniti. Duh Sveti prouzročuje sve ovo što sada vidite i čujete."

"Ljudi Izraelci, Isus je bio čovjek koji učinio mnoge moćne znakove i čuda Božjom moću, kao što ste vidjeli i već znate. Ali vi ste ga razapeli!"

Oko 3000 ljudi je povjerovalo u to što je Petar rekao i postali su Isusovi učenici. Bili su kršteni i postali su dio crkve u Jeruzalemu.

Učenici su neprestano slušali apostolska poučavanja, provodili vrijeme zajedno, jeli zajedno, i molili jedni s drugima. Uživali su zajedno slaviti Boga i sve što su imali su dijelili jedni s drugima. Svi su dobro mislili o njima. Svaki dan je sve više ljudi je postajalo vjernicima.

Petar im je odgovorio: "Svaki od vas treba se pokajati i biti kršten u ime Isusa Krista da bi vam Bog oprostio grijehe. Tada će vam isto dati dar Duha Svetoga."

"Iako je Isus umro, Bog ga je uskrisio od mrtvih. Ovo ispunjava proročanstvo koje kaže: 'Nećeš dopustiti da tvoj Svetac truli u grobu'. Mi smo svjedoći činjenice da je Bog Isusa opet uskrisio u život."

Dok su vjernici bili svi zajedno, odjednom se kuća u kojoj su bili ispunila zvukom jakog vjetra. Onda se nešto što je izgledalo poput plamičaka vatre pojavilo iznad glava svih vjernika. Svi oni su se ispunili Duhom Svetim i počeli su govoriti druge jezike.

Neki od ljudi su optužili učenike da su pijani. Ali je Petar ustao i rekao im: "Poslušajte me! Ovi ljudi nisu pijani! Ovo ispunjava proročanstvo koje je napravio prorok Joel u kojem Bog kaže: 'U posljednje dane, izlit ću svoga Duha.'"

Biblijska priča iz: Djela apostolska 2

44. Petar i Ivan iscjeljuju prosjaka

Vođe su bili šokirani da su Petar i Ivan govorili tako odvažno jer su vidjeli da su ovi muškarci obični ljudi koji nisu bili školovani. Ali onda su se sjetili da su ovi muškarci bili s Isusom. Nakon što su zaprijetili Petru i Ivanu, pustili su ih.

Petar je pogledao hromog čovjeka i rekao: "Nemam novca da ti dam. Ali ću ti dati ono što imam. U Isusovo ime, ustani i hodaj!"

Mnoštvo ljudi je brzo došlo vidjeti čovjeka koji je bio iscijeljen. Petar im je rekao: "Zašto ste začuđeni da je ovaj čovjek iscijeljen? Mi ga nismo iscijelili svojom snagom ili dobrotom. Nego, bila je to Isusova moć i vjera koju Isus daje koji su iscijelili ovog čovjeka."

Jedan dan su Petar i Ivan išli u Hram. Dok su prilazili hramskim vratima, vidjeli su hromog čovjeka koji je prosio novac.

Petar im je odgovorio: "Ovaj čovjek stoji pred vama iscijeljen moći Isusa Mesije. Vi ste razapeli Isusa, ali ga je Bog uskrisio opet u život! Vi ste ga odbili, ali ne postoji nijedan drugi način spasenja osim kroz moć Isusovu!"

Upravitelji Hrama su bili jako uzrujani onime što su Petar i Ivan govorili. Pa su ih uhitili i stavili u zatvor. Ali su mnogi ljudi povjerovali Petrovoj poruci, i broj ljudi koji su povjerovali u Isusa je narastao na oko 5000.

Slijedeći dan su židovski vođe doveli Petra i Ivana velikosvećeniku i drugim vjerskim vođama. Pitali su Petra i Ivana: "Čijom ste moći iscijelili ovog hromog čovjeka?"

Bog je odmah iscijelio hromog čovjeka, a on je odmah počeo hodati i skakati uokolo, i slaviti Boga. Ljudi u dvorištu Hrama su bili začuđeni.

"Vi ste ti koji ste rekli rimskom upravitelju da ubije Isusa. Vi ste ubili tvorca života, ali ga je Bog uskrisio od mrtvih. Iako niste razumijeli što ste činili, Bog je iskoristio vaša djela da ispuni proročanstvo da će Mesija trpjeti i umrijeti. Tako da se sada pokajte i okrenite Bogu da bi vaši grijesi bili oprani."

Biblijska priča iz: Djela apostolska 3:1‒4:22

45. Stjepan i Filip

Filip je objasnio Etiopljaninu da je Izaija pisao o Isusu. Filip je ujedno koristio druga Pisma da mu kaže dobru vijest o Isusu.

Filip je pitao Etiopljanina: "Razumiješ li što čitaš?" Etiopljanin je odgovorio: "Ne. Ne mogu razumijeti osim ako mi netko objasni. Molim te, dođi i sjedni kraj mene. Je li Izaija pisao o sebi ili nekome drugome?"

Jednog dana, dok je Stjepan poučavao o Isusu, neki Židovi koji nisu vjerovali u Isusa su se počeli prepirati sa Stjepanom. Jako su se naljutili i lagali su vjerskim vođama o Stjepanu. Rekli su: "Čuli smo ga kako govori zlo o Mojsiju i Bogu!" Pa su vjerski vođe uhitili Stjepana i doveli ga velikom svećeniku i ostalim vođama Židova, gdje je još lažnih svjedoka lagalo o Stjepanu.

Kada su vjerski vođe ovo čuli, bili su tako ljuti da su pokrili svoje uši i glasno vikali. Odvukli su Stjepana izvan grada i bacali kamenje na njega da bi ga ubili.

Jedan od vođa rane Crkve je bio čovjek zvan Stjepan. On je imao dobar ugled i bio je pun Duha Svetoga i mudrosti. Stjepan je činio mnoga čudesa i uvjerljivo je objašnjavao da bi ljudi trebali vjerovati u Isusa.

Dok je Filip prilazio kočiji, čuo je Etiopljanina kako čita iz onoga što je prorok Izaija napisao. Čovjek je čitao: "Vodili su ga kao janje na klanje, a kao što je janje tiho, on nije rekao ni riječi. Nepošteno su se odnosili prema njemu i nisu ga poštivali. Uzeli su mu njegov život."

Jedan se mladić imenom Savao slagao s ljudima koji su ubili Stjepana i čuvao je njihovu odjeću dok su oni bacali kamenje na njega. Tog dana, mnogi su ljudi u Jeruzalemu počeli progoniti Isusove sljedbenike, pa su vjernici pobjegli na druga mjesta. Ali unatoč ovome, propovijedali su o Isusu gdje god su išli.

Tako da su sišli u vodu, a Filip je krstio Etiopljanina. Nakon što su izašli iz vode, Duh Sveti je odjednom odnio Filipa daleko na drugo mjesto gdje je on nastavio govoriti ljudima o Isusu.

Etiopljanin je nastavio putovati svome domu, sretan što poznaje Isusa.

Dok su Filip i Etiopljanin putovali, došli su do neke vode. Etiopljanin je rekao: "Gle, tamo je neka voda! Mogu li biti kršten?" I rekao je vozaču da zaustavi kočiju.

Jedan Isusov učenik imenom Filip je bio jedan od onih vjernika koji su pobjegli iz Jeruzalema tijekom progonstva. Otišao je u Samariju gdje je propovijedao o Isusu i mnogi ljudi su bili spašeni. Onda je jednog dana anđeo od Boga rekao Filipu da ode na određenu cestu u pustinji. Kako je on hodao po cesti, Filip je vidio važnog službenika iz Etiopije kako se vozi u svojoj kočiji. Duh Sveti je rekao Filipu da ide i razgovara s ovim čovjekom.

Velikosvećenik je pitao Stjepana: "Je li ovo istina?" Stjepan je odgovorio tako što ih je podsjetio na mnoge velike stvari koje je Bog učinio, od Abrahamovog vremena do Isusovog vremena, te kako je Božji narod neprestano bio neposlušan. Onda je rekao: "Vi tvrdoglavi i pobunjenički ljudi uvijek odbacujete Duha Svetoga, baš kao što su vaši preci uvijek odbacivali Boga i ubijali njegove proroke. Ali vi ste učinili nešto puno gore nego što su oni učinili! Vi ste ubili Mesiju!"

Dok je Stjepan umirao, povikao je: "Isuse, primi moj duh." Tada je pao na svoja koljena i opet povikao: "Gospodaru, ne računaj ovaj grijeh protiv njih." Onda je umro.

Biblijska priča iz: Djela apostolska 6:8‒8:5; 8:26‒40

46. Pavao postaje kršćanin

Jednog dana, dok su kršćani u Antiohiji postili i molili, Duh Sveti im je rekao: "Odvojite mi Barnabu i Savla da rade posao na koji sam ih pozvao." Tako da se crkva u Antiohiji molila za Barnabu i Savla i stavila svoje ruke na njih. Onda su ih poslali da propovijedaju dobru vijest o Isusu na mnogim drugim mjestima. Barnaba i Savao su poučavali ljude iz različitih naroda, i mnogi ljudi su povjerovali u Isusa.

Neki vjernici koji su pobjegli od progonstva u Jeruzalemu su otišli daleko u grad Antiohiju i propovijedali o Isusu. Većina ljudi u Antiohiji nisu bili Židovi, ali, po prvi puta, veoma mnogo njih je isto postalo vjernicima. Barnaba i Savao su otišli tamo da bih poučili ove nove vjernike više o Isusu i osnažili crkvu. I prvo su u Antiohiji vjernici u Isusa bili nazvani "Kršćanima".

Dok je Savao bio na putu u Damask, sjajno svjetlo s neba je zasjalo svuda oko njega, i on je pao na zemlju. Savao je čuo nekoga kako govori: "Savle! Savle! Zašto me progoniš?" Savao je pitao: "Tko si ti, Gospodaru?" Isus mu je odgovorio: "Ja sam Isus. Ti mene progoniš!"

U Damasku je bio jedan učenik imenom Ananija. Bog mu je rekao: "Idi u kuću gdje je Savao odsjeo. Stavi svoje ruke na njega da bi on mogao ponovno vidjeti." Ali Ananija je rekao: "Gospodaru, čuo sam kako je ovaj čovjek progonio vjernike." Bog mu je odgovorio: "Idi! Odabrao sam njega da objavljuje moje ime Židovima i ljudima iz drugih naroda. On će mnogo trpjeti za moje ime."

Savao je bio onaj mladić koji je čuvao odjeću ljudi koji su ubili Stjepana. On nije vjerovao u Isusa, pa je progonio vjernike. Išao je od kuće do kuće u Jeruzalemu da bi uhitio i muškarce i žene i bacao ih u zatvor. Velikosvećenik je dao Savlu dopuštenje da ode u grad Damask da bi uhitio kršćane ondje i doveo ih nazad u Jeruzalem.

Savao je otišao u Jeruzalem da bi se susreo s učenicima, ali su ga se oni bojali. Onda je vjernik imenom Barnaba odveo Savla apostolima i rekao ima kako je Savao hrabro propovijedao u Damasku. Nakon toga su učenici prihvatili Savla.

Savao je odmah počeo propovijedati Židovima u Damasku, govoreći: "Isus je Sin Božji!" Židovi su bili zadivljeni da čovjek koji je pokušavao uništiti vjernike sada isto vjeruje u Isusa! Savao je raspravljao s Židovima, dokazujući da Isus jest Mesija.

Nakon mnogo dana, Židovi su napravili plan da ubiju Savla. Poslali su ljuda da ga traže na gradskim vratima kako bi ga ubili. Ali Savao je čuo za taj plan, i njegovi prijatelji su mu pomogli pobjeći. Jedne noći su ga spustili preko zidina u košari. Nakon što je Savao pobjegao iz Damaska, nastavio je propovijedati o Isusu.

Kad je Savao ustao, nije mogao vidjeti. Njegovi prijatelji su ga odveli u Damask. Savao nije jeo niti pio ništa tri dana.

Tako da je Ananija otišao Savlu, stavio svoje ruke na njega, i rekao: "Isus, koji ti se pojavio na putu ovamo, me poslao da ti mogu vratiti vid i ta budeš ispunjen Duhom Svetim." Savao je odmah mogao vidjeti, a Ananija ga je krstio. Onda je Savao nešto pojeo i snaga mu se vratila.

Biblijska priča iz: Djela apostolska 8:3; 9:1‒31; 11:19‒26; 13:1‒3

47. Pavao i Sila u Filipima

Tamničar se probudio, a kad je vidio da su sva vrata zatvora bila otvorena, bio je prestravljen! Mislio je da su svi zatvorenici pobjegli, pa se planirao ubiti. (Znao je da bi ga rimske vlasti ubili da je dopustio zatvorenicima da pobjegnu.) Ali Pavao ga je vidio i povikao: "Stani! Nemoj se ozlijediti. Svi smo ovdje."

Odjednom je nastao jak potres! Sva vrata u zatvoru su se otvorila i lanci sa svih zatvorenika su otpali.

Bog je otvorio Lidijino srce da bi vjerovala poruci o Isusu, te su ona i njena i obitelj bili kršteni. Ona je pozvala Pavla i Silu da ostanu u njenoj kući, pa su oni ostali kod nje i njene obitelji.

Dok su hodali, ropkinja je vikala: "Ovi ljudi su sluge Boga Svevišnjega. Oni vam govore način spasenja!" Ona je to radila tako često da je Pavlu to dosadilo.

Dok je Savao putovao kroz Rimsko Carstvo, počeo je koristiti svoje rimsko ime: "Pavao". Jednog dana, Pavao i njegov prijatelj Sila su otišli u grad Filipe da bi navještali dobru vijest o Isusu. Otišli su na mjesto pored rijeke izvan grada gdje su se ljudi okupljali na molitvu. Ondje su sreli ženu imenom Lidija koja je bila trgovkinja. Ona je voljela i štovala Boga.

Stavili su Pavla i Silu u najčuvaniji dio zatvora, a čak su im okovali noge. A ipak, usred noći, oni su pjevali pjesme kojim su slavili Boga.

Ljudi koji su bili vlasnici te ropkinje su se jako naljutili! Shvatili su da, bez demona, ropkinja nije mogla ljudima proricati budućnost. To je značilo da ljudi više nisu mogli njenim vlasnicima plaćati novac da bi im ona govorila što će im se dogoditi.

Tamničar i njegova cijela obitelj su povjerovali u Isusa i bili kršteni. Onda je tamničar dao Pavlu i Sili jelo i zajedno su se radovali.

Slijedeći dan su vođe grada oslobodili Pavla i Silu iz zatvora i tražili da oni napuste Filipe. Pavao i Sila su posjetili Lidiju i neke druge prijatelje i onda napustili grad. Dobra vijest o Isusu se nastavila širiti, a Crkva je nastavila rasti.

Tamničar se tresao dok je dolazio Pavlu i Sili i pitao: "Što moram učititi da budem spašen?" Pavao je odgovorio: "Vjeruj u Isusa, Gospodara, i ti i tvoja obitelj će biti spašena." Onda je tamničar odveo Pavla i Silu u svoj dom i oprao njihove rane. Pavao je propovijedao dobru vijest o Isusu svima u njegovoj kući.

Pavao i drugi kršćanski vođe su putovali u mnoge gradove, propovijedajući i poučavajući ljude dobroj vijesti o Isusu. Isto tako su napisali mnoga pisma da bi ohrabrili i poučili vjernike u crkvama. Neka od tih pisma su postala knjige u Bibliji.

Tako da su vlasnici te ropkinje odveli Pavla i Silu rimskim vlastima, koji su ih istukli i bacili u zatvor.

Pavao i Sila su se često sretali s ljudima na mjestu za molitvu. Svaki dan dok su hodali do tamo, jedna ropkinja koja je bila opsjednuta demonom ih je slijedila. Preko ovog demona, ona je predviđala budućnost ljudima, pa je zarađivala mnogo novca svojim gospodarima kao gatara.

Napokon jednog dana, kad je ropkinja počela vikati, Pavao se okrenuo prema njoj i rekao demonu koji je bio u njoj: "U Isusovo ime, izađi iz nje." Demon ju je odmah napustio.

Biblijska priča iz: Djela apostolska 16:11‒40

48. Isus je obećani Mesija

Isus je naše pashalno Janje. On je savršen i bezgrešan i bio je ubijen u vrijeme pashalne proslave. Kad netko povjeruje u Isusa, Isusova krv plaća za grijeh te osobe, a Božja kazna zaobilazi tu osobu.

Kad je Bog poslao zadnju pošast na Egipat, rekao je svakoj izraelskoj obitelji da zakolje savršeno janje i razmaže njegovu krv na vrh i strane svojih dovrataka. Kad je Bog vidio krv, zaobišao je njihove kući i nije ubio njihove prvorođene sinove. Ovaj događaj se zove Pasha.

Sotona je progovorio kroz zmiju u vrtu kako bi zaveo Evu. Onda su ona i Adam sagriješili protiv Boga. Pošto su sagriješili, svi na zemlji postaju bolesni i svi umiru.

Bog je obećao da će jedan od Evinih potomaka smrskati Sotoninu glavu, a da će Sotona raniti njegovu petu. Ovo bi značilo da će Sotona ubiti Mesiju, ali da će ga Bog ponovno vratiti u život, a onda će Mesija smrskati Sotoninu moć zauvijek. Mnogo godina kasnije, Bog je objavio da je Isus taj Mesija.

Kad je Bog stvorio svijet, sve je bilo savršeno. Nije bilo grijeha. Adam i Eva su voljeli jedno drugo, i voljeli su Boga. Nije bilo bolesti niti smrti. Bog je i htio da svijet bude ovakav.

Kad je Bog rekao Abrahamu da prinese svog sina Izaka kao žrtvu, Bog je providio janje za žrtvu umjesto njegovog sina, Izaka. Svi mi zaslužujemo umrijeti za svoje grijehe! Ali Bog je providio Isusa, Janje Božji, kao žrtvu da umre umjesto nas.

Stotinama godina, svećenici su neprestano prinosili žrtve Bogu za ljude da bi pokazali kaznu koju zaslužuju zbog svojih grijeha. Ali te žrtve nisu mogle odnijeti grijeh. Isus je Veliki velikosvećenik. Za razliku od drugih svećenika, on je prinio samog sebe kao jedinu žrtvu koja je mogla odnosi grijehe svih ljudi u svijetu. Isus je savršeni velikosvećenik jer je uzeo kaznu za svaki grijeh kojeg je itko ikad počinio.

Mojsije je bio veliki prorok koji je navještao Božju riječ. Ali Isus je najveći prorok od svih. On je Bog, tako da sve što je učinio i rekao su bila djela i riječi Božje. Zbog toga se Isus naziva Riječ Božja.

Bog je obećao kralju Davidu da će jedan od njegovih potomaka vladati kao kralj nad Božjim narodom zauvijek. Pošto je Isus Sin Božji i Mesija, on je taj posebni potomak Davida koji može vladati zauvijek.

Bog je napravio Savez s Izraelcima, koji su bili njegov izabrani narod. Ali Bog je sad napravio Novi Savez koji je dostupan svima. Zbog ovog Novog Saveza, bilo tko iz bilo kojeg naroda može postati dio Božjeg naroda tako što će vjerovati u Isusa.

David je bio kralj Izraela, ali Isus je kralj cijelog svemira! On će doći ponovno i vladati svojim kraljevstvom s pravdom i mirom, zauvijek.

Bog je rekao Abrahamu: "Svi narodi zemlje će biti blagoslovljeni kroz tebe." Isus je bio potomak Abrahama. Svi narodi su blagoslovljeni kroz njega, jer svatko tko vjeruje u Isusa je spašen od grijeha, i postaje Abrahamov duhovni potomak.

Pošto su Adam i Eva sagriješili, nešto još gore se dogodilo. Oni su postali Božji neprijatelji. Kao posljedica, otada se svaka osoba rađa s grešnom naravi i ujedno je Božji neprijatelj. Odnos između Boga i ljudi je bio narušen zbog grijeha. Ali Bog je imao plan da obnovi taj odnos.

Kad je Bog potopom uništio cijeli Zemlju, providio je brod koji će spasiti ljude koji su vjerovali u njega. Na isti način, svi zaslužuju biti uništeni zbog svojih grijeha, ali Bog je providio Isusa da bi spasio svakoga tko vjeruje u njega.

Biblijska priča iz: Postanak 1-3; 6; 14; 22; Izlazak 12; 20; 2 Samuelova 7; Hebrejima 3:1‒6; 4:14‒5:10; 7:1‒8:13; 9:11‒10:18; Otkrivenje 21

49. Božji novi savez

Ako si prijatelj Božji i sluga Isusa Gospodara, htjet ćeš biti poslušan onome što te Isus poučava. Iako si kršćanin, i dalje ćeš biti u kušnji griješiti. Ali Bog je vjeran i kaže da ako priznaš svoje grijehe, on će ti oprostiti. On će ti dati snagu da se boriš protiv grijeha.

Zbog tvog grijeha, ti si kriv i zaslužuješ umrijeti. Bog bi trebao biti ljut na tebe, ali je On izlio svoju ljutnju na Isusa umjesto na tebe. Kad je Isus umro na križu, on je primio tvoju kaznu.

Ali Bog je volio svakoga na svijetu tako puno da je dao svog jedinog Sina da tko god vjeruje u Isusa neće biti kažnjen za svoje grijehe, nego će živjeti s Bogom zauvijek.

Isus je činio mnoga čuda koja dokazuju da je on Bog. Hodao je po vodi, smirivao oluje, iscjeljivao mnoge bolesne ljude, istjerivao demone, uskrisivao mrtvace i pretvorio pet kruhova i dvije male ribe u dovoljno hrane za preko 5000 ljudi.

Bog ti kaže da se moliš, da proučavaš njegovu Riječ, da ga štuješ s ostalim kršćanima i da kažeš drugima što je On učinio za tebe. Sve ovo ti pomaže da imaš dublje zajedništvo s njim.

Isto tako je poučavao da trebaš voljeti Boga više nego voliš bilo što drugo, uključujući svoje blago.

Ako si kršćanin, Bog je oprostio tvoje grijehe zbog onoga što je Isus učinio. Sada, Bog te smatra bliskim prijateljem umjesto neprijateljem.

Anđeo je rekao djevici imenom Marija da će roditi Božjeg Sina. Tako da, dok je još bila djevica, Duh Sveti ju je zasjenio i ona je ostala trudna. Rodila je sina i nazvala ga Isus. Stoga, Isus je i Bog i čovjek.

Isus nam je isto tako rekao da Bog mrzi grijeh. Kad su Adam i Eva sagriješili, to je utjecalo na sve njihove potomke. Kao posljedica toga, svaka osoba na svijetu griješi i odvojena je od Boga. Stoga, svi su postali Božji neprijatelji.

Isus je poučavao da će ga neki ljudi prihvatiti i biti spašeni, a drugi neće. Rekao je da su neki ljudi poput dobrog tla. Oni primaju dobru vijest o Isusu i onda su spašeni. Drugi ljudi su kao tvrdo tlo nekog puta, gdje sjeme Božje riječi ne ulazi i ne daje nikakvu žetvu. Ti ljudi odbijaju poruku o Isusu i neće ući u njegovo kraljevstvo.

Dobra djela te ne mogu spasiti. Nema ništa što ti možeš učiniti da bi imao zajedništvo s Bogom. Samo Isus može oprati tvoje grijehe. Ti trebaš vjerovati da Isus jest Sin Božji, da je umro na križu umjesto tebe i da ga je Bog uskrisio od mrtvih.

Ako vjeruješ u Isusa i ono što je on učinio za tebe, onda si kršćanin. Bog te izvukao iz Sotoninog kraljevstva tame i stavio te u Božje kraljevstvo svjetla. Bog je oduzeo tvoje stare, grešne načine življenja i dao ti nove, pravedne načine življenja.

Bog će spasiti svakoga tko vjeruje u Isusa i primi ga kao svog Gospodara. Ali on neće spasiti onoga tko ne vjeruje u Njega. Nije važno jesi li bogat ili siromašan, muškarac ili žena, star ili mlad, ili gdje živiš. Bog te voli i želi da vjeruješ u Isusa kako bi on imao blisko zajedništvo s tobom.

Isus nikad nije sagriješio, ali je odabrao biti kažnjen i umrijeti kao savršena žrtva da odnese tvoje grijehe i grijehe svake osobe na svijetu. Pošto je Isus žrtvovao samog sebe, Bog može oprostiti svaki grijeh, čak i grozne grijehe.

Isus te poziva da vjeruješ u njega i da budeš kršten. Vjeruješ li da je Isus Mesija, jedini Sin Božji? Vjeruješ li da si grešnik i da zaslužuješ da te Bog kazni? Vjeruješ li da je Isus umro na križu da odnese tvoje grijehe?

Isus je poučavao da Bog voli grešnike jako puno. On im želi oprostiti i učiniti ih svojom djecom.

Isus je ujedno bio i veliki učitelj, i govorio je s autoritetom jer On jest Sin Božji. On je poučavao da trebaš voljeti druge ljude na isti način kako voliš samog sebe.

Isus je rekao da je kraljevsko Božje vrijednije od bilo čega na svijetu. Nešto najvažnije za bilo koga je da pripada kraljevstvu Božjem. Da bi ušao u Božje kraljevstvo, moraš biti spašen od svojih grijeha.

Biblijska priča iz: Rimljanima 3:21-26; 5:1-11; Ivan 3:16; Marko 16:16; Kološanima 1:13-14; 2. Korinćanima 5:17-21; 1. Ivanova 1:5-10

50. Isus se vraća

Isus i njegovi ljudi će živjeti na novoj zemlji, i On će vladati zauvijek nad svime što postoji. Obrisat će svaku suzu i neće više biti patnje, tuge, plakanja, zla, boli ni smrti. Isus će vladati nad svojim kraljevstvom s mirom i pravdom, i on će biti sa svojim ljudima zauvijek.

Kad svijet završi, anđeli će skupiti sve ljude koji pripadaju đavlu i baciti ih u vatrenu peć, gdje će plakati i škrgutati zubima u velikoj patnji. Onda će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu Boga, njihovog Oca.

"Korov predstavlja ljude koji pripadaju Zlome. Neprijatelj koji je zasadio korov predstavlja đavla. Žetva predstavlja kraj svijeta, a žetaoci predstavljaju Božje anđele."

Dok čekamo Isusa da se vrati, Bog želi da živimo na način koji je svet i koji ga proslavlja. On ujedno želi da govorimo drugima o Njegovom kraljevstvu. Kad je Isus živio na zemlji, on je rekao: "Moji učenici će propovijedati dobru vijest o kraljevstvu Božjem ljudima svugdje na svijetu, i onda će doći kraj."

Isus je isto rekao: "Sluga nije veći od svog gospodara. Kao što su vlasti ovog svijeta mrzile mene, tako će vas mučiti i ubijati zbog mene. Iako ćete trpjeti u ovome svijetu, budite ohrabreni jer sam ja pobijedio Sotonu, onoga koji vlada ovim svijetom. Ako ostanete vjerni do kraja, onda će vas Bog spasiti!"

Pošto su Adam i Eva bili neposlušni Bogu i doveli grijeh u ovaj svijet, Bog ga je prokleo i odlučio uništiti. Ali jednog dana će Bog stvoriti novo nebo i novu zemlju koji će biti savršeni.

Već skoro 2000 godina, sve više i više ljudi diljem cijelog svijeta su slušali dobru vijest o Isusu Mesiji. Crkva je rasla. Isus je obećao da će se vratiti na kraju svijeta. Iako se još nije vratio, on će održati svoje obećanje.

Učenici nisu razumijeli značenje ove priče, pa su pitali Isusa da im to objasni. Isus je rekao: "Čovjek koji je zasadio dobro sjeme predstavlja Mesiju. Polje predstavlja svijet. Dobro sjeme predstavlja ljude u Božjem kraljevstvu."

"Kad su biljke isklijale, čovjekove sluge su rekli: 'Gospodaru, ti si zasadio dobro sjeme na onom polju. Zašto je onda korov na njemu?' Gospodar je odgovorio: 'Mora da ih je neprijatelj zasadio.'"

Onda će kršćani koji su živi uzići na nebo i biti združeni s ostalim kršćanima koji su uskrsnuli od mrtvih. Svi će biti tamo s Isusom. Nakon toga, Isus će živjeti sa svojim ljudima u savršenom miru i jedinstvu zauvijek.

Kad se Isus vrati, on će u potpunosti uništiti Sotonu i njegovo kraljevstvo. Bacit će Sotonu u pakao gdje će on gorjeti zauvijek, zajedno sa svima koji su odlučili slijediti njega umjesto biti poslušni Bogu.

Isus je obećao dati krunu svakome tko vjeruje u njega. Oni će živjeti i vladati s Bogom u savršenom miru zauvijek.

Isus je isto tako rekao da će se vratiti na zemlju taman prije nego svijet završi. Vratit će se na isti način kako je otišao, to jest, imat će fizičko tijelo i doći će na oblacima na nebu. Kad se Isus vrati, svaki kršćanin koji je umro će uskrsnuti od mrtvih i susresti ga na nebu.

Ali Bog će suditi svakoga tko ne vjeruje u Isusa. Bacit će ih u pakao, gdje će plakati i škrgutati zubima u patnji zauvijek. Vatra koja nikad neće prestati će ih neprekidno paliti, a crvi ih neće prestati jesti.

"Sluge su odgovorile svome gospodaru: 'Da isčupamo korov?' Gospodar je rekao: 'Ne. Ako to učinite, isčupat ćete i nešto pšenice. Pričekajte do žetve i onda skupite krovo na hrpu da se zapali, ali donesite pšenicu u moju žitnicu.'"

Mnogi narodi još uvijek nisu čuli o Isusu. Prije nego se vratio na nebo, Isus je rekao kršćanima da naviještaju dobru vijest ljudima koji ju nikad nisu čuli. Rekao je: "Idite i činite učenike od svih naroda!" i: "Polja su spremna za žetvu!"

Isus je svojim učenicima ispričao priču kako bi objasnio što će se dogoditi ljudima kad svijet završi. Rekao je: "Neki čovjek je zasadio dobro sjeme u svom polju. Dok je spavao, došao je njegov neprijatelj i zasadio korov među pšenicu i onda otišao."

Biblijska priča iz: Matej 24:14; 28:18; Ivan 15:20; 16:33; Otkrivenje 2:10; Matej 13:24‒30, 36-42; 1. Solunjanima 4:13‒5:11; Jakovljeva 1:12; Matej 22:13; Otkrivenje 20:10; 21:1‒22:21

Otvorene Biblijske Priče

__