Exodus

Chapter 1

¹ Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji dođoše u Misir, dođoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom: ² Ruvim, Simeun, Levije i Juda, ³ Isahar, Zavulon i Venijamin, ⁴ Dan i Neftalim, Gad i Asir. ⁵ A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru. ⁶ A Josif umrije i sva braća njegova i sav onaj naraštaj. ⁷ I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.

⁸ Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa; ⁹ I reče narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veći je i silniji od nas. ¹⁰ Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje. ¹¹ I postaviše nad njima nastojnike da ih muče teškim poslovima; i građaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu. ¹² Ali što ga više mučahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh. ¹³ I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove, ¹⁴ I zagrčivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu.

¹⁵ I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva, ¹⁶ I reče: kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo. ¹⁷ Ali se babice bojahu Boga, i ne činjahu kako im reče car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu. ¹⁸ A car Misirski dozva babice, i reče im: zašto to činite, te ostavljate u životu mušku djecu? ¹⁹ A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jače su; dok im dođe babica, one već rode. ²⁰ I Bog učini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma; ²¹ I što se babice bojahu Boga, načini im kuće. ²² Tada zapovjedi Faraon svemu narodu svojemu govoreći: svakoga sina koji se rodi bacite u vodu, a kćeri sve ostavljajte u životu.

Chapter 2

¹ A neko od plemena Levijeva otide i oženi se kćerju Levijevom. ² I ona zatrudnje i rodi sina; i videći ga lijepa krijaše ga tri mjeseca. ³ A kad ga ne može više kriti, uže kovčežić od site, i obli ga smolom i paklinom, i metnu dijete u nj, i odnese ga u trsku kraj rijeke. ⁴ A sestra njegova stade podalje da vidi šta će biti od njega. ⁵ A kći Faraonova dođe da se kupa u rijeci, i djevojke njezine hodahu kraj rijeke; i ona ugleda kovčežić u trsci, i posla dvorkinju svoju te ga izvadi. ⁶ A kad otvori, vidje dijete, i gle, dijete plakaše; i sažali joj se, i reče: to je Jevrejsko dijete. ⁷ Tada reče sestra njegova kćeri Faraonovoj: hoćeš li da idem da ti dozovem dojkinju Jevrejku, da ti doji dijete? ⁸ A kći Faraonova reče joj: idi. I otide djevojčica, i dozva mater djetinju. ⁹ I kći Faraonova reče joj: uzmi ovo dijete, i odoj mi ga, a ja ću ti platiti. I uze žena dijete i odoji ga. ¹⁰ A kad dijete odraste, odvede ga ka kćeri Faraonovoj, a ona ga posini; i nadjede mu ime Mojsije govoreći: jer ga iz vode izvadih.

¹¹ I kad Mojsije bijaše velik, izide k braći svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vidje gdje nekakav Misirac bije čovjeka Jevrejina između braće njegove. ¹² I obazrev se i tamo i amo, kad vidje da nema nikoga, ubi Misirca, i zakopa ga u pijesak. ¹³ I sjutradan izide opet, a to se dva Jevrejina svađahu, i reče onomu koji činjaše krivo: zašto biješ bližnjega svojega? ¹⁴ A on reče: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? hoćeš li da me ubiješ kao što si ubio Misirca? Tada se Mojsije uplaši i reče: zaista se doznalo. ¹⁵ I Faraon čuv za to tražaše da pogubi Mojsija. Ali Mojsije pobježe od Faraona i dođe u zemlju Madijamsku, i sjede kod jednoga studenca.

¹⁶ A sveštenik Madijamski imaše sedam kćeri, i one dođoše i stadoše zahvatati vodu i naljevati u pojila da napoje stado oca svojega. ¹⁷ A dođoše pastiri, i otjeraše ih; a Mojsije usta i odbrani ih, i napoji im stado. ¹⁸ I one se vratiše k ocu svojemu Raguilu; a on reče: što se danas tako brzo vratiste? ¹⁹ A one rekoše: jedan Misirac odbrani nas od pastira, i nali nam i napoji stado. ²⁰ A on reče kćerima svojim: pa gdje je? zašto ostaviste toga čovjeka? zovite ga da jede. ²¹ I Mojsije se skloni da živi kod onoga čovjeka, i on dade Mojsiju kćer svoju Seforu. ²² I ona rodi sina, i on mu nadjede ime Girsam, jer sam, reče, došljak u zemlji tuđoj.

²³ A poslije mnogo vremena umrije car Misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; i vika njihova radi nevolje dođe do Boga. ²⁴ I Bog ču uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Avramom, s Isakom i s Jakovom. ²⁵ I pogleda Bog na sinove Izrailjeve, i vidje ih.

Chapter 3

¹ A Mojsije pasijaše stado Jotoru tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv. ² I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. ³ I Mojsije reče: idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. ⁴ A Gospod kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: evo me. ⁵ A Bog reče: ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja. ⁶ Još reče: ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga. ⁷ I reče Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu. ⁸ I siđoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teče, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji. ⁹ I sada evo vika sinova Izrailjevijeh dođe preda me, i vidjeh muku, kojom ih muče Misirci. ¹⁰ Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira. ¹¹ A Mojsije reče Bogu: ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira? ¹² A Bog mu reče: ja ću biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služićete Bogu na ovoj gori.

¹³ A Mojsije reče Bogu: evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta ću im kazati? ¹⁴ A Gospod reče Mojsiju: ja sam onaj što jest. I reče: tako ćeš kazati sinovima Izrailjevijem: koji jest, on me posla k vama. ¹⁵ I opet reče Bog Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno. ¹⁶ Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreći: doista obidoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru. ¹⁷ Pa rekoh: izvešću vas iz nevolje Misirske u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Ferezejsku i Jevejsku i Jevusejsku, u zemlju gdje teče mlijeko i med. ¹⁸ I oni će poslušati glas tvoj; pa ćeš ti i starješine Izrailjske otići k caru Misirskom, i reći ćete mu: Gospod Bog Jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu. ¹⁹ A ja znam da vam neće dopustiti car Misirski da izidete bez ruke krjepke. ²⁰ Ali ću pružiti ruku svoju, i udariću Misir svijem čudesima svojim, koja ću učiniti u njemu: i poslije će vas pustiti. ²¹ I učiniću da narod nađe ljubav u Misiraca, pa kad pođete, nećete poći prazni; ²² Nego će svaka žena zaiskati u susjede svoje i u domaćice svoje nakita srebrnoga i nakita zlatnoga i haljina; i metnućete na sinove svoje i na kćeri svoje, i oplijenićete Misir.

Chapter 4

¹ A Mojsije odgovori i reče: ali neće mi vjerovati ni poslušati glasa mojega; jer će reći: nije ti se Gospod javio. ² A Gospod mu reče: šta ti je to u ruci? A on odgovori: štap. ³ A Bog mu reče: baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobježe od nje. ⁴ A Gospod reče Mojsiju: pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj. ⁵ To učini, reče Bog, da vjeruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovijeh, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. ⁶ I opet mu reče Gospod: turi sada ruku svoju u njedra svoja. I on turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to ruka mu gubava, bijela kao snijeg. ⁷ A Bog mu reče: turi opet ruku svoju u njedra svoja. I opet turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to opet postala kao i ostalo tijelo njegovo. ⁸ Tako, reče Bog, ako ti ne uzvjeruju i ne poslušaju glasa tvojega za prvi znak, poslušaće za drugi znak. ⁹ Ako li ne uzvjeruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glasa tvojega, a ti zahvati vode iz rijeke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz rijeke, i provrći će se u krv na zemlji.

¹⁰ A Mojsije reče Gospodu: molim ti se, Gospode, nijesam rječit čovjek, niti sam prije bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta i spora jezika. ¹¹ A Gospod mu reče: ko je dao usta čovjeku? ili ko može stvoriti nijema ili gluha ili okata ili slijepa? zar ne ja, Gospod? ¹² Idi dakle, ja ću biti s ustima tvojim, i učiću te šta ćeš govoriti. ¹³ A Mojsije reče: molim te, Gospode, pošlji onoga koga treba da pošlješ. ¹⁴ I razgnjevi se Gospod na Mojsija, i reče mu: nije li ti brat Aron Levit? znam da je on rječit; i evo on će te sresti, i kad te vidi obradovaće se u srcu svojem. ¹⁵ Njemu ćeš kazati i metnućeš ove riječi u usta njegova, i ja ću biti s tvojim ustima i s njegovijem ustima, i učiću vas šta ćete činiti. ¹⁶ I on će mjesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi mjesto usta a ti ćeš biti njemu mjesto Boga. ¹⁷ A taj štap uzmi u ruku svoju, njim ćeš činiti čudesa. ¹⁸ I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svojemu, i reče mu: pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li jošte u životu. I reče Jotor Mojsiju: idi s mirom. ¹⁹ I reče Gospod Mojsiju u zemlji Madijamskoj: idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju. ²⁰ I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju Misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju. ²¹ I reče Gospod Mojsiju: kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti naroda. ²² A ti ćeš reći Faraonu: ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. ²³ I kazah ti: pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo ja ću ubiti sina tvojega, prvenca tvojega. ²⁴ I kad bijaše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i šćaše da ga ubije. ²⁵ A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svojega, i okrajak baci k nogama njegovijem govoreći: ti si mi krvav zaručnik. ²⁶ Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: krvav zaručnik.

²⁷ A Gospod reče Aronu: izidi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga. ²⁸ I Mojsije kaza Aronu sve riječi Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovjedi. ²⁹ I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starješine sinova Izrailjevijeh. ³⁰ I Aron kaza sve riječi, koje bješe rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znake pred narodom. ³¹ I narod vjerova; i razumješe da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i vidio nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.

Chapter 5

¹ A poslije izide Mojsije i Aron pred Faraona, i rekoše mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: pusti narod moj da mi praznuju praznik u pustinji. ² Ali Faraon reče: ko je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izrailja? Ne znam Gospoda, niti ću pustiti Izrailja. ³ A oni rekoše: Bog Jevrejski srete nas; molimo ti se da otidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, da ne pošlje na nas pomor ili mač. ⁴ A car Misirski reče im: Mojsije i Arone, zašto odvlačite narod od rada njegova? Idite na svoj posao. ⁵ Još reče Faraon: eto, naroda je mnogo u zemlji; a vi još hoćete da ostavlja svoje poslove. ⁶ I u isti dan zapovjedi Faraon nastojnicima nad narodom i upraviteljima njegovijem, i reče: ⁷ Otsele nemojte davati narodu pljeve za opeke kao doslije, neka idu sami i kupe sebi pljevu. ⁸ A koliko su opeka doslije načinjali toliko izgonite i otsele, niti što smanjite; jer besposliče, i zato viču govoreći: da idemo da prinesemo žrtvu Bogu svojemu. ⁹ Valja navaliti poslove na te ljude, pa će raditi i neće slušati lažljivijeh riječi.

¹⁰ I izašavši nastojnici narodni i upravitelji rekoše narodu govoreći: tako veli Faraon: ja vam neću davati pljeve. ¹¹ Idite sami i kupite sebi pljeve gdje nađete, a od posla vam se neće popustiti ništa. ¹² I razide se narod po svoj zemlji Misirskoj da čupa strnjiku mjesto pljeve. ¹³ A nastojnici navaljivahu govoreći: svršujte poslove svoje koliko dolazi na dan, kao kad je bilo pljeve. ¹⁴ I upravitelji sinova Izrailjevijeh, koje postaviše nad njima nastojnici Faraonovi, dopadahu boja, i govoraše im se: zašto ni juče ni danas ne načiniste onoliko opeka koliko vam je određeno, kao prije?

¹⁵ I otidoše upravitelji sinova Izrailjevijeh, i povikaše k Faraonu govoreći: zašto činiš tako slugama svojim? ¹⁶ Pljeva se ne daje slugama tvojim, pa opet kažu nam: gradite opeke. I evo biju sluge tvoje, a kriv je tvoj narod. ¹⁷ A on reče: besposličite, besposličite, i zato govorite: da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu. ¹⁸ Nego idite, radite; pljeva vam se neće davati, a opeke da dajete na broj. ¹⁹ I upravitelji sinova Izrailjevijeh vidješe da je zlo po njih što im se kaza: da ne bude opeka manje na dan. ²⁰ I otišavši od Faraona sretoše Mojsija i Arona, koji izidoše pred njih. ²¹ Pa im rekoše: Gospod neka vas vidi i sudi, što nas omraziste Faraonu i slugama njegovijem, i dadoste im mač u ruku da nas pobiju.

²² I Mojsije se vrati ka Gospodu i reče: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? zašto si me poslao? ²³ Jer otkako izidoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovijem, a ti ne izbavi naroda svojega.

Chapter 6

¹ A Gospod reče Mojsiju: sad ćeš vidjeti šta ću učiniti Faraonu; jer pod rukom krjepkom pustiće ih, i istjeraće ih iz zemlje svoje pod rukom krjepkom.

² Još govori Bog Mojsiju i reče mu: ja sam Gospod. ³ I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat. ⁴ I učinih zavjet svoj s njima da ću im dati zemlju Hanansku, zemlju u kojoj bijahu došljaci, u kojoj življahu kao stranci. ⁵ I čuh uzdisanje sinova Izrailjevijeh, koje Misirci drže u ropstvu, i opomenuh se zavjeta svojega. ⁶ Zato kaži sinovima Izrailjevijem: ja sam Gospod, i izvešću vas ispod bremena Misirskih, i oprostiću vas ropstva njihova, i izbaviću vas mišicom podignutom i sudovima velikim. ⁷ I uzeću vas da mi budete narod, i ja ću vam biti Bog, te ćete poznati da sam ja Gospod Bog vaš, koji vas izvodim ispod bremena Misirskih. ⁸ Pak ću vas odvesti u svoju zemlju, za koju podigoh ruku svoju zaklinjući se da ću je dati Avramu, Isaku i Jakovu; i daću vam je u našljedstvo, ja Gospod. ⁹ I Mojsije kaza tako sinovima Izrailjevijem; ali ne poslušaše Mojsija od slabosti duha svojega i od ljutoga ropstva.

¹⁰ I Gospod reče Mojsiju govoreći: ¹¹ Idi, kaži Faraonu caru Misirskom neka pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje. ¹² A Mojsije progovori pred Gospodom i reče: eto, sinovi Izrailjevi ne poslušaše me, a kako će me poslušati Faraon, kad sam neobrezanijeh usana? ¹³ Ali Gospod govori Mojsiju i Aronu, i zapovjedi im da idu k sinovima Izrailjevijem i k Faraonu, da izvedu sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske.

¹⁴ Ovo su poglavice u domovima otaca svojih: sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva: Enoh i Faluj, Asron i Harmija; to su porodice Ruvimove. ¹⁵ A sinovi Simeunovi: Jemuilo i Jamin i Aod i Ahin i Sar i Saul, sin neke Hananejke; to su porodice Simeunove. ¹⁶ A ovo su imena sinova Levijevih po porodicama njihovijem: Girson i Kat i Merarije; a Levije poživje sto i trideset i sedam godina. ¹⁷ A ovo su sinovi Girsonovi: Lovenije i Semej po porodicama svojim. ¹⁸ A sinovi Katovi: Amram i Isar i Hevron i Ozilo; a Kat poživje sto i trideset i tri godine. ¹⁹ A sinovi Merarijevi: Molija i Musija. To su porodice Levijeve po lozama svojim. ²⁰ A Amram se oženi Johavedom bratučedom svojom, i ona mu rodi Arona i Mojsija. A poživje Amram sto i trideset i sedam godina. ²¹ A sinovi Isarovi bjehu: Korej i Nafek i Zehrija. ²² A sinovi Ozilovi: Misailo i Elisafan i Segrija. ²³ A Aron se oženi Jelisavetom kćerju Aminadavovom, sestrom Nasonovom; i ona mu rodi Nadava i Avijuda i Eleazara i Itamara. ²⁴ A sinovi Korejevi bjehu: Asir i Elkana i Avijasar. To su porodice Korejeve. ²⁵ I Eleazar sin Aronov oženi se jednom od kćeri Futilovijeh, i ona mu rodi Finesa. To su poglavice između otaca Levitskih po svojim porodicama. ²⁶ To je Aron i Mojsije, kojima reče Gospod: izvedite sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske u četama njihovijem. ²⁷ To su koji govoriše Faraonu caru Misirskom da izvedu sinove Izrailjeve iz Misira; to je Mojsije i to je Aron.

²⁸ I kad Gospod govoraše Mojsiju u zemlji Misirskoj, ²⁹ Reče Gospod Mojsiju govoreći: ja sam Gospod; kaži Faraonu caru Misirskom sve što sam ti kazao. ³⁰ I Mojsije reče pred Gospodom: evo sam neobrezanijeh usana, pa kako će me poslušati Faraon?

Chapter 7

¹ I Gospod reče Mojsiju: evo, postavio sam te da si Bog Faraonu; a Aron brat tvoj biće prorok tvoj. ² Govorićeš sve što ti zapovjedim; Aron pak brat tvoj govoriće Faraonu da pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje. ³ A ja ću učiniti da otvrdne srce Faraonu, te ću umnožiti znake svoje i čudesa svoja u zemlji Misirskoj. ⁴ I neće vas ipak poslušati Faraon; a ja ću metnuti ruku svoju na Misir, i izvešću vojsku svoju, narod svoj, sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske sudovima velikim. ⁵ I poznaće Misirci da sam ja Gospod, kad dignem ruku svoju na Misir, i izvedem sinove Izrailjeve između njih. ⁶ I učini Mojsije i Aron, kako im zapovjedi Gospod, tako učiniše. ⁷ A Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad govorahu s Faraonom.

⁸ I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ⁹ Kad vam kaže Faraon i reče: učinite kako čudo, onda reci Aronu: uzmi štap svoj, i baci ga pred Faraona; te će se prometnuti u zmiju. ¹⁰ I izađoše Mojsije i Aron pred Faraona, i učiniše kako zapovjedi Gospod; i baci Aron štap svoj pred Faraona i pred sluge njegove, i prometnu se u zmiju. ¹¹ A Faraon dozva mudarce i vračare; te i vračari Misirski učiniše tako svojim vračanjem. ¹² I baciše svaki svoj štap, i prometnuše se štapovi u zmije; ali štap Aronov proždrije njihove štapove. ¹³ I otvrdnu srce Faraonovo, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod.

¹⁴ I reče Gospod Mojsiju: oteža srce Faraonovo; neće da pusti naroda. ¹⁵ Idi ujutru k Faraonu. Gle, on će izaći na vodu, pa stani prema njemu na obali, a štap koji se bio prometnuo u zmiju uzmi u ruku. ¹⁶ I reci mu: Gospod Bog Jevrejski posla me k tebi da ti kažem: pusti narod moj da mi posluži u pustinji. Ali ti eto još ne posluša. ¹⁷ Zato Gospod ovako veli: ovako ćeš poznati da sam ja Gospod: evo, udariću štapom što mi je u ruci po vodi što je u rijeci, i prometnuće se u krv. ¹⁸ I ribe u rijeci pomrijeće, i rijeka će se usmrdjeti, i Misirci će se uzmučiti tražeći vode da piju iz rijeke. ¹⁹ I Gospod reče Mojsiju: reci Aronu: uzmi štap svoj, i pruži ruku svoju na vode Misirske, na potoke, na rijeke i na jezera njihova i na sva zborišta voda njihovijeh; i prometnuće se u krv, i biće krv po svoj zemlji Misirskoj, i po sudima drvenijem i kamenijem.

²⁰ I učiniše Mojsije i Aron kako im zapovjedi Gospod; i podigav Aron štap svoj udari po vodi koja bješe u rijeci pred Faraonom i slugama njegovijem. I sva voda što bješe u rijeci prometnu se u krv. ²¹ I pomriješe ribe što bijahu u rijeci, i usmrdje se rijeka tako da ne mogahu Misirci piti vode iz rijeke, i bješe krv po svoj zemlji Misirskoj. ²² Ali i vračari Misirski učiniše tako svojim vračanjem; i srce Faraonu otvrdnu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod. ²³ I okrenuv se Faraon otide kući svojoj, i ne mari ni za to. ²⁴ A Misirci svi kopaše oko rijeke tražeći vode da piju; jer ne mogahu piti vode iz rijeke. ²⁵ I navrši se sedam dana kako rijeku udari Gospod.

Chapter 8

¹ I reče Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod: pusti narod moj, da mi posluži. ² Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama. ³ I rijeka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po klijeti gdje spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvojega i po pećima tvojim i po naćvama tvojim; ⁴ I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe. ⁵ I reče Gospod Mojsiju: kaži Aronu: pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke i na potoke i na jezera, i učini nek izađu žabe na zemlju Misirsku. ⁶ I pruži Aron ruku svoju na vode Misirske, i izađoše žabe i pokriše zemlju Misirsku. ⁷ Ali i vračari Misirski učiniše tako svojim vračanjem, učiniše te izađoše žabe na zemlju Misirsku.

⁸ A Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mojega, pak ću pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu. ⁹ A Mojsije reče Faraonu: čast da ti je nada mnom! dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuća tvojih, i samo u rijeci da ostanu? ¹⁰ A on reče: do sjutra. A Mojsije reče: biće kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš. ¹¹ Otići će žabe od tebe i iz kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvojega; samo će u rijeci ostati. ¹² I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje bješe pustio na Faraona. ¹³ A Gospod učini po riječi Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuće i sela i polja. ¹⁴ I na gomile ih grtahu, da je smrdjela zemlja. ¹⁵ A kad Faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod.

¹⁶ A Gospod reče Mojsiju: kaži Aronu: pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji Misirskoj. ¹⁷ I učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po cijeloj zemlji Misirskoj. ¹⁸ A gledaše i vračari Misirski vračanjem svojim da učine da postanu uši, ali ne mogoše. I bijahu uši po ljudima i po stoci. ¹⁹ I rekoše vračari Faraonu: ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod.

²⁰ A Gospod reče Mojsiju: ustani rano i izađi pred Faraona, evo, on će izaći k vodi, pa mu reci: ovako veli Gospod: pusti narod moj da mi posluži. ²¹ Ako li ne pustiš naroda mojega, evo, pustiću na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuće tvoje svakojake bubine, i napuniće se bubina kuće Misirske i zemlja na kojoj su. ²² Ali ću u taj dan odvojiti zemlju Gesemsku, gdje živi moj narod, i ondje neće biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji. ²³ I postaviću razliku između naroda svojega i naroda tvojega. Sjutra će biti znak taj. ²⁴ I učini Gospod tako, i dođoše silne bubine u kuću Faraonovu i u kuće sluga njegovijeh i u svu zemlju Misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.

²⁵ I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reče im: idite, prinesite žrtvu Bogu svojemu ovdje u zemlji. ²⁶ A Mojsije reče: ne valja tako; jer bismo prinijeli na žrtvu Gospodu Bogu svojemu što je nečisto Misircima; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je nečisto Misircima na oči njihove, ne bi li nas pobili kamenjem? ²⁷ Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, kao što nam je kazao. ²⁸ A Faraon reče: pustiću vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me. ²⁹ A Mojsije reče: evo ja idem od tebe, i moliću se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova sjutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš naroda da prinese žrtvu Gospodu. ³⁰ I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. ³¹ I učini Gospod po riječi Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova; ne osta ni jedna. ³² Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti naroda.

Chapter 9

¹ Tada reče Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: pusti narod moj da mi posluži; ² Ako li ih ne pustiš nego ih još staneš zadržavati, ³ Evo, ruka Gospodnja doći će na stoku tvoju u polju, na konje, na magarce, na kamile, na volove i na ovce, s pomorom vrlo velikim. ⁴ A odvojiće Gospod stoku Izrailjsku od stoke Misirske; te od svega što je sinova Izrailjevijeh neće poginuti ništa. ⁵ I postavio je Gospod rok rekavši: sjutra će to učiniti na zemlji Gospod. ⁶ I Gospod učini to sjutradan, i sva stoka Misirska uginu; a od stoke sinova Izrailjevijeh ne uginu nijedno. ⁷ I posla Faraon da vide, i gle, od stoke Izrailjske ne uginu nijedno; ipak otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti naroda.

⁸ Tada reče Gospod Mojsiju i Aronu: uzmite pepela iz peći pune pregršti, i Mojsije neka ga baci u nebo pred Faraonom; ⁹ I postaće prah po svoj zemlji Misirskoj, a od njega će postati kraste pune gnoja i na ljudima i na stoci po svoj zemlji Misirskoj. ¹⁰ I uzeše pepela iz peći, i stadoše pred Faraona, i baci ga Mojsije u nebo, i postaše kraste pune gnoja po ljudima i po stoci. ¹¹ I vračari ne mogoše stajati pred Mojsijem od krasta; jer bijahu kraste i na vračarima i na svijem Misircima. ¹² I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonovo, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju. ¹³ Poslije reče Gospod Mojsiju: ustani rano i izađi pred Faraona, i reci mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: pusti narod moj da mi posluži. ¹⁴ Jer ću sada pustiti sva zla svoja na srce tvoje i na sluge tvoje i na narod tvoj, da znaš da niko nije kao ja na cijeloj zemlji. ¹⁵ Jer sada kad pružih ruku svoju, mogah i tebe i narod tvoj udariti pomorom, pa te ne bi više bilo na zemlji; ¹⁶ Ali te ostavih da pokažem na tebi silu svoju, i da se pripovijeda ime moje po svoj zemlji. ¹⁷ I ti se još podižeš na moj narod, i nećeš da ga pustiš? ¹⁸ Evo, sjutra ću u ovo doba pustiti grad vrlo velik, kakoga nije bilo u Misiru otkako je postao pa dosada. ¹⁹ Zato sada pošlji, te skupi stoku svoju i što god imaš u polju, jer će pasti grad na sve ljude i na stoku što se zateče u polju i ne bude skupljeno u kuću, i izginuće. ²⁰ Koji se god između sluga Faraonovijeh poboja riječi Gospodnje, on brže skupi sluge svoje i stoku svoju u kuću; ²¹ A koji ne maraše za riječ Gospodnju, on ostavi sluge svoje i stoku svoju u polju.

²² I Gospod reče Mojsiju: pruži ruku svoju k nebu, neka udari grad po svoj zemlji Misirskoj, na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlji Misirskoj. ²³ I Mojsije pruži štap svoj k nebu, i Gospod pusti gromove i grad, da oganj skakaše na zemlju. I tako Gospod učini, te pade grad na zemlju Misirsku. ²⁴ A bješe grad i oganj smiješan s gradom silan veoma, kakoga ne bješe u svoj zemlji Misirskoj otkako je ljudi u njoj. ²⁵ I pobi grad po svoj zemlji Misirskoj što god bješe u polju od čovjeka do živinčeta; i sve bilje u polju potr grad, i sva drveta u polju polomi. ²⁶ Samo u zemlji Gesemskoj, gdje bijahu sinovi Izrailjevi, ne bješe grada.

²⁷ Tada posla Faraon, te dozva Mojsija i Arona, i reče im: sada zgriješih; Gospod je pravedan, a ja i moj narod jesmo bezbožnici. ²⁸ Molite se Gospodu, jer je dosta, neka prestanu gromovi Božji i grad, pa ću vas pustiti, i više vas neće niko ustavljati. ²⁹ A Mojsije mu reče: kad izađem iza grada, raširiću ruke svoje ka Gospodu, a gromovi će prestati i grada neće više biti, da znaš da je Gospodnja zemlja. ³⁰ A ti i sluge tvoje znam da se još nećete bojati Gospoda Boga. ³¹ I propade lan i ječam, jer ječam bješe klasao, a lan se glavičio. ³² A pšenica i krupnik ne propade, jer bješe pozno žito. ³³ I Mojsije otišav od Faraona iza grada raširi ruke svoje ka Gospodu, i prestaše gromovi i grad, i dažd ne padaše na zemlju. ³⁴ Ali Faraon vidjev gdje presta dažd i grad i gromovi, stade opet griješiti, i srce mu otvrdnu i njemu i slugama njegovijem. ³⁵ Otvrdnu srce Faraonu, te ne pusti sinova Izrailjevijeh, kao što bješe kazao Gospod preko Mojsija.

Chapter 10

¹ A Gospod reče Mojsiju: idi k Faraonu, jer sam ja učinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovijeh, da učinim ove znake svoje među njima, ² I da pripovijedaš sinovima svojim i unucima svojim šta učinih u Misiru i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospod. ³ I otide Mojsije i Aron k Faraonu, i rekoše mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: dokle ćeš se protiviti da se ne poniziš preda mnom? Pusti narod moj da mi posluži. ⁴ Jer ako nećeš pustiti naroda mojega, evo sjutra ću nanijeti skakavce na zemlju tvoju; ⁵ I pokriće svu zemlju da se neće vidjeti zemlje, i poješće ostatak što se sačuvao, koji vam je ostao iza grada, i poješće sva drveta što vam rastu u polju. ⁶ I napuniće ih se kuće tvoje i kuće svijeh sluga tvojih i kuće svijeh Misiraca, što nijesu vidjeli oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su postali na zemlji do danas. I okrenuv se otide od Faraona. ⁷ A sluge rekoše Faraonu: dokle će nas taj mučiti? Pusti ih neka posluže Gospodu Bogu svojemu. Zar još ne vidiš gdje propade Misir? ⁸ I dozvaše opet Mojsija i Arona pred Faraona, i reče im: idite, poslužite Gospodu Bogu svojemu. A koji su što će ići? ⁹ A Mojsije reče: s djecom svojom i sa starcima svojim ići ćemo, sa sinovima svojim i sa kćerima svojim, sa stokom svojom sitnom i krupnom ići ćemo, jer imamo praznik Gospodnji. ¹⁰ A on im reče: tako bio Gospod s vama, kako ću vas ja pustiti s djecom vašom! Vidite da zlo mislite. ¹¹ Neće biti tako; nego vi ljudi idite i poslužite Gospodu, jer to ištete. I otjera ih od sebe Faraon. ¹² Tada reče Gospod Mojsiju: pruži ruku svoju na zemlju Misirsku, da dođu skakavci na zemlju Misirsku i pojedu sve bilje po zemlji, što god osta iza grada. ¹³ I pruži Mojsije štap svoj na zemlju Misirsku, i Gospod navede ustoku na zemlju, te duva cijeli dan i cijelu noć; a kad svanu, donese ustoka skakavce. ¹⁴ I dođoše skakavci na svu zemlju Misirsku, i popadaše po svijem krajevima Misirskim silni veoma, kakih prije nigda nije bilo niti će kad biti onakih. ¹⁵ I pokriše svu zemlju, da se zemlja ne viđaše, i pojedoše svu travu na zemlji i sav rod na drvetima, što osta iza grada, i ne osta ništa zeleno od drveta i od bilja poljskoga u svoj zemlji Misirskoj. ¹⁶ Tada Faraon brže dozva Mojsija i Arona, i reče: zgriješih Gospodu Bogu vašemu i vama. ¹⁷ Ali mi još sada samo oprosti grijeh moj, i molite se Gospodu Bogu svojemu da ukloni od mene samo ovu smrt. ¹⁸ I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. ¹⁹ I okrenu Gospod vjetar od zapada vrlo jak, koji uze skakavce i baci ih u Crveno More, i ne osta nijedan skakavac u cijeloj zemlji Misirskoj. ²⁰ Ali Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinova Izrailjevijeh.

²¹ I reče Gospod Mojsiju: pruži ruku svoju k nebu, i biće tama po zemlji Misirskoj taka da će je pipati. ²² I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji Misirskoj za tri dana. ²³ Ne viđahu jedan drugoga, i niko se ne mače s mjesta gdje bješe za tri dana; ali se kod svijeh sinova Izrailjevijeh vidjelo po stanovima njihovijem. ²⁴ Tada Faraon dozva Mojsija, i reče: idite, poslužite Gospodu; samo stoka vaša sitna i krupna neka ostane, a djeca vaša neka idu s vama. ²⁵ A Mojsije reče: treba da nam daš i što ćemo prinijeti i sažeći na žrtvu Gospodu Bogu svojemu; ²⁶ Zato i stoka naša nek ide s nama, da ne ostane ni papka, jer između nje treba da uzmemo čim ćemo poslužiti Gospodu Bogu svojemu, a ne znamo kojim ćemo poslužiti Gospodu dokle ne dođemo onamo. ²⁷ Ali Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu, i ne htje ih pustiti. ²⁸ I reče mu Faraon: idi od mene, i čuvaj se da mi više ne dođeš na oči, jer ako mi dođeš na oči, poginućeš. ²⁹ A Mojsije reče: pravo si kazao; neću ti više doći na oči.

Chapter 11

¹ A Gospod reče Mojsiju: još ću jedno zlo pustiti na Faraona i na Misir, pa će vas onda pustiti; pustiće sasvijem, i još će vas tjerati. ² A sada kaži narodu neka svaki čovjek ište u susjeda svojega i svaka žena u susjede svoje nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh. ³ I Gospod učini te narod nađe ljubav u Misiraca; i sam Mojsije bješe vrlo velik čovjek u zemlji Misirskoj kod sluga Faraonovijeh i kod naroda.

⁴ I reče Mojsije: ovako veli Gospod: oko ponoći proći ću kroz Misir, ⁵ I pomrijeće svi prvenci u zemlji Misirskoj, od prvenca Faraonova, koji šćaše sjedjeti na prijestolu njegovu, do prvenca sluškinje za žrvnjem, i od stoke što je god prvenac. ⁶ I biće vika velika po svoj zemlji Misirskoj, kakve još nije bilo niti će je kad biti. ⁷ A kod sinova Izrailjevijeh nigdje neće ni pas jezikom svojim maći ni među ljudima ni među stokom, da znate da je Gospod učinio razliku između Izrailjaca i Misiraca. ⁸ I doći će sve te sluge tvoje k meni, i pokloniće mi se govoreći: idi, i ti i sav narod koji je pristao za tobom. I onda ću izaći. I otide Mojsije od Faraona s velikim gnjevom.

⁹ A Gospod reče Mojsiju: neće vas poslušati Faraon, da bih umnožio čudesa svoja u zemlji Misirskoj. ¹⁰ I Mojsije i Aron učiniše sva ova čudesa pred Faraonom, a Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinova Izrailjevijeh iz zemlje svoje.

Chapter 12

¹ I reče Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji Misirskoj govoreći: ² Ovaj mjesec da vam je početak mjesecima, da vam je prvi mjesec u godini. ³ Kažite svemu zboru Izrailjevu i recite: desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; ⁴ Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi susjeda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare. ⁵ A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite. ⁶ I čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče. ⁷ I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će ga jesti. ⁸ I neka jedu meso iste noći, na vatri pečeno, s hljebom prijesnijem i sa zeljem gorkim neka jedu. ⁹ Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuhano, nego na vatri pečeno, s glavom i s nogama i s drobom. ¹⁰ I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi što ostalo do jutra, spalite na vatri. ¹¹ A ovako jedite: opasani, obuća da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji. ¹² Jer ću proći po zemlji Misirskoj tu noć, i pobiću sve prvence u zemlji Misirskoj od čovjeka do živinčeta, i sudiću svijem bogovima Misirskim, ja Gospod. ¹³ A krv ona biće vam znak na kućama, u kojima ćete biti; i kad vidim krv, proći ću vas, te neće biti među vama pomora, kad stanem ubijati po zemlji Misirskoj. ¹⁴ I taj će vam dan biti za spomen, i praznovaćete ga Gospodu od koljena do koljena; praznujte ga zakonom vječnijem.

¹⁵ Sedam dana jedite hljebove prijesne, i prvoga dana uklonite kvasac iz kuća svojih; jer ko bi god jeo što s kvascem od prvoga dana do sedmoga, istrijebiće se ona duša iz Izrailja. ¹⁶ Prvi dan biće sveti sabor; tako i sedmi dan imaćete sveti sabor; nikakav posao da se ne radi u te dane, osim što treba za jelo svakoj duši, to ćete samo gotoviti. ¹⁷ I držite dan prijesnijeh hljebova, jer u taj dan izvedoh vojske vaše iz zemlje Misirske; držite taj dan od koljena do koljena zakonom vječnijem. ¹⁸ Prvoga mjeseca četrnaesti dan uveče počnite jesti prijesne hljebove pa do dvadeset prvoga dana istoga mjeseca uveče. ¹⁹ Za sedam dana da se ne nađe kvasca u kućama vašim; jer ko bi god jeo što s kvascem, istrijebiće se ona duša iz zbora Izrailjeva, bio došljak ili rođen u zemlji. ²⁰ Ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hljeb prijesan po svijem stanovima svojim.

²¹ I sazva Mojsije sve starješine Izrailjske, i reče im: izberite i uzmite sebi jagnje ili jare po porodicama svojim, i zakoljite pashu. ²² I uzmite kitu isopa i zamočite je u krv, koja će biti u zdjeli, i pokropite gornji prag i oba dovratka krvlju, koja će biti u zdjeli, i nijedan od vas da ne izlazi na vrata kućna do jutra. ²³ Jer će zaći Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proći će Gospod mimo ona vrata, i neće dati krvniku da uđe u kuće vaše da ubija. ²⁴ I držite ovo kao zakon tebi i sinovima tvojim dovijeka. ²⁵ I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospod, kao što je kazao, držite ovu službu. ²⁶ I kad vam reku sinovi vaši: kakva vam je to služba? ²⁷ Recite: ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kad prođe kuće sinova Izrailjevih u Misiru ubijajući Misirce, a domove naše sačuva. Tada narod savi glavu i pokloni se. ²⁸ I otidoše i učiniše sinovi Izrailjevi, kako zapovjedi Gospod preko Mojsija i Arona, tako učiniše.

²⁹ A oko ponoći pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca Faraonova koji šćaše sjedjeti na prijestolu njegovu do prvenca sužnja u tamnici, i što god bješe prvenac od stoke. ³⁰ Tada usta Faraon one noći, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne bješe kuće u kojoj ne bi mrtvaca. ³¹ I dozva Mojsija i Arona po noći i reče: ustajte, idite iz naroda mojega i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. ³² Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite. ³³ I Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: izgibosmo svi. ³⁴ I narod uze tijesto svoje još neuskislo, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja. ³⁵ I učiniše sinovi Izrailjevi po zapovijesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh i haljina. ³⁶ I Gospod učini, te narod nađe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako oplijeniše Misirce.

³⁷ I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot, oko šest stotina tisuća pješaka, samijeh ljudi osim djece. ³⁸ I drugih ljudi mnogo otide s njima, i stoke sitne i krupne vrlo mnogo. ³⁹ I od tijesta koje iznesoše iz Misira ispekoše pogače prijesne, jer ne bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te ne mogaše oklijevati, niti spremiše sebi brašnjenice. ⁴⁰ A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru četiri stotine i trideset godina. ⁴¹ I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan izađoše sve vojske Gospodnje iz zemlje Misirske. ⁴² Ta se noć svetkuje Gospodu, u koju ih izvede iz Misira; to je noć Gospodnja, koju treba da svetkuju sinovi Izrailjevi od koljena na koljeno.

⁴³ I reče Gospod Mojsiju i Aronu: ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tuđin da je ne jede; ⁴⁴ A svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede. ⁴⁵ Došljak ili najamnik da je ne jede. ⁴⁶ U istoj kući da se jede, da ne iznesete mesa od nje iz kuće, i kosti da joj ne prelomite. ⁴⁷ Sav zbor Izrailjev neka čini tako. ⁴⁸ Ako bi kod tebe sjedio tuđin i htio bi svetkovati pashu Gospodnju, neka mu se obreže sve muškinje, pa onda neka pristupi da je svetkuje, i neka bude kao rođen u zemlji; a niko neobrezan da je ne jede. ⁴⁹ Zakon jedan da je i rođenome u zemlji i došljaku koji sjedi među vama. ⁵⁰ I učiniše svi sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu, tako učiniše. ⁵¹ I taj dan izvede Gospod sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske u četama njihovijem.

Chapter 13

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Posveti mi svakoga prvenca, što god otvora matericu u sinova Izrailjevijeh, i od ljudi i od stoke; jer je moje.

³ I Mojsije reče narodu: pamtite ovaj dan, u koji izidoste iz Misira, iz doma ropskoga, jer vas rukom krjepkom izvede Gospod odande; neka se dakle ne jede ništa s kvascem. ⁴ Danas izlazite, mjeseca Aviva; ⁵ Pa kad te Gospod uvede u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Jevejsku i Jevusejsku, za koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati, zemlju u kojoj teče mlijeko i med, tada da služiš službu ovu ovoga mjeseca; ⁶ Sedam dana jedi hljebove prijesne, a sedmi dan neka je praznik Gospodnji. ⁷ Hljebovi prijesni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebe ništa s kvascem, niti da se vidi u tebe kvasac u cijelom kraju tvom. ⁸ I kazaćeš sinu svojemu u taj dan govoreći: ovo je za ono što mi je učinio Gospod kad sam izlazio iz Misira. ⁹ I neka ti bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred očima tvojima, da ti zakon Gospodnji bude u ustima; jer te je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. ¹⁰ Zato vrši zakon ovaj na vrijeme, od godine do godine.

¹¹ I kad te uvede Gospod u zemlju Hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i da ti je, ¹² Odvajaćeš Gospodu što god otvora matericu, i od stoke tvoje što god otvora matericu, što je muško, da bude Gospodu. ¹³ A svako magare prvenče otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca čovječijega između sinova svojih otkupi. ¹⁴ A kad te zapita sin tvoj unapredak govoreći: šta je to? reci mu: rukom krjepkom izvede nas Gospod iz Misira, iz doma ropskoga. ¹⁵ Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htje pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca čovječijega do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvora matericu, a svakoga prvenca sinova svojih otkupljujem. ¹⁶ I to neka ti je kao znak na ruci i kao počeonik među očima tvojima, da nas je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira.

¹⁷ A kad Faraon pusti narod, ne odvede ih Bog putem k zemlji Filistejskoj, ako i bješe kraći, jer Bog reče: da se ne pokaje narod kad vidi rat, i ne vrati se u Misir. ¹⁸ Nego Bog zavede narod putem preko pustinje na Crvenom Moru. A vojničkim redom izidoše sinovi Izrailjevi iz zemlje Misirske. ¹⁹ I Mojsije uze kosti Josifove sa sobom; jer bješe zakleo sinove Izrailjeve rekavši: zaista će vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom. ²⁰ Tako otišavši iz Sohota stadoše u oko u Etamu, nakraj pustinje. ²¹ A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali danju i noću. ²² I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću.

Chapter 14

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevijem neka saviju i stanu u oko pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u oko pokraj mora. ³ Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja. ⁴ I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u potjeru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako. ⁵ A kad bi javljeno caru Misirskom da je pobjegao narod, promijeni se srce Faraonovo i sluga njegovijeh prema narodu, te rekoše: šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi? ⁶ I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom. ⁷ I uze šest stotina kola izabranih i što još bješe kola Misirskih, i nad svjema vojvode. ⁸ I Gospod učini, te otvrdnu srce Faraonu caru Misirskom, i pođe u potjeru za sinovima Izrailjevijem, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom. ⁹ I tjeravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad bjehu u okolu na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

¹⁰ I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu. ¹¹ I rekoše Mojsiju: zar ne bješe grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira. ¹² Nijesmo li ti govorili u Misiru i rekli: prođi nas se, neka služimo Misircima? jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji. ¹³ A Mojsije reče narodu: ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste vidjeli danas, nećete ih nigda više vidjeti do vijeka. ¹⁴ Gospod će se biti za vas, a vi ćete mučati. ¹⁵ A Gospod reče Mojsiju: što vičeš k meni? kaži sinovima Izrailjevijem neka idu. ¹⁶ A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascijepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suhim. ¹⁷ I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. ¹⁸ I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. ¹⁹ I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa. ²⁰ i došav među vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku bješe onijem oblak mračan a ovijem svijetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noć.

²¹ I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi. ²² I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane. ²³ I Misirci tjerajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. ²⁴ A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku. ²⁵ I pozbaca točkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

²⁶ A Gospod reče Mojsiju: pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove. ²⁷ I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. ²⁸ A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. ²⁹ I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s lijeve strane. ³⁰ I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku Misirskih; i vidje Izrailj mrtve Misirce na brijegu morskom. ³¹ I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i vjerova Gospodu i Mojsiju sluzi njegovu.

Chapter 15

¹ Tada zapjeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pjevaću Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. ² Sila je moja i pjesma moja Gospod, koji me izbavi; on je Bog moj, i slaviću ga; Boga oca mojega, i uzvišivaću ga. ³ Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod. ⁴ Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u Crvenom Moru. ⁵ Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen. ⁶ Desnica tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica tvoja, Gospode, satr neprijatelja. ⁷ I mnoštvom veličanstva svojega oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnjev svoj, i proždrije ih kao slamu. ⁸ Od daha nozdara tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teče; stinuše se vali usred mora. ⁹ Neprijatelj reče: tjeraću, stignuću, dijeliću plijen; nasitiće ih se duša moja, izvući ću mač svoj, istrijebiće ih ruka moja. ¹⁰ Ti dunu vjetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi. ¹¹ Ko je kao ti među silnima, Gospode? ko je kao ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da čini čudesa? ¹² Ti pruži desnicu svoju, i proždrije ih zemlja. ¹³ Vodiš milošću svojom narod, koji si iskupio, vodiš krjepošću svojom u stan svetosti svoje. ¹⁴ Čuće narodi, i zadrhtaće; muka će spopasti one koji žive u zemlji Filistejskoj. ¹⁵ Tada će se prepasti starješine Edomske, junake Moavske spopašće drhat, uplašiće se svi koji žive u Hananskoj. ¹⁶ Spopašće ih strah i trepet; od veličine ruke tvoje zamuknuće kao kamen, dokle ne prođe narod tvoj, Gospode, dokle ne prođe narod, koji si zadobio. ¹⁷ Odvešćeš ih i posadićeš ih na gori našljedstva svojega, na mjestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su tvoje ruke utvrdile. ¹⁸ Gospod će carovati dovijeka.

¹⁹ Jer uđoše konji Faraonovi s kolima njegovijem i s konjicima njegovijem u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi prijeđoše suhim posred mora. ²⁰ I Marija proročica sestra Aronova uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidoše sve žene s bubnjima i sviralama. ²¹ I otpijevaše im Marija: pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.

²² Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenoga, i pođoše u pustinju Sur; i tri dana išavši po pustinji ne nađoše vode. ²³ Odande dođoše u Meru, ali ne mogoše piti vode u Meri, jer bješe gorka; otuda se prozva mjesto Mera. ²⁴ Tada stade narod vikati na Mojsija govoreći: šta ćemo piti? ²⁵ I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Ondje mu dade uredbu i zakon, i ondje ga okuša. ²⁶ I reče: ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega, i uščiniš što je pravo u očima njegovijem, i ako prigneš uho k zapovijestima njegovijem i uščuvaš sve uredbe njegove, nijedne bolesti koju sam pustio na Misir neću pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, ljekar tvoj. ²⁷ I dođoše u Elim, gdje bijaše dvanaest izvora i sedamdeset palama; i ondje stadoše u oko kod vode.

Chapter 16

¹ Od Elima se podigoše, i sav zbor sinova Izrailjevijeh dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca pošto izidoše iz zemlje Misirske. ² I stade vikati sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona u pustinji, ³ I rekoše im sinovi Izrailjevi: kamo da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji Misirskoj, kad sjeđasmo kod lonaca s mesom i jeđasmo hljeba izobila! jer nas izvedoste u ovu pustinju da pomorite sav ovaj zbor glađu.

⁴ A Gospod reče Mojsiju: evo učiniću da vam daždi iz neba hljeb, a narod neka izlazi i kupi svaki dan koliko treba na dan, da ga okušam hoće li hoditi po mome zakonu ili neće. ⁵ A šestoga dana neka zgotove što donesu, a neka bude dvojinom onoliko koliko nakupe svaki dan. ⁶ I reče Mojsije i Aron svijem sinovima Izrailjevijem: doveče ćete poznati da vas je Gospod izveo iz zemlje Misirske; ⁷ A sjutra ćete vidjeti slavu Gospodnju; jer je čuo viku vašu na Gospoda. Jer šta smo mi da vičete na nas? ⁸ I reče Mojsije: doveče će vam dati Gospod mesa da jedete a ujutru hljeba da se nasitite; jer je čuo Gospod viku vašu, kojom vičete na nj. Jer što smo mi? Nije na nas vaša vika nego na Gospoda. ⁹ I reče Mojsije Aronu: kaži svemu zboru sinova Izrailjevih: pristupite pred Gospoda, jer je čuo viku vašu. ¹⁰ I kad reče Aron svemu zboru sinova Izrailjevih, pogledaše u pustinju, i gle, slava Gospodnja pokaza se u oblaku. ¹¹ I Gospod reče Mojsiju govoreći: ¹² Čuo sam viku sinova Izrailjevih. Kaži im i reci: doveče ćete jesti mesa, a sjutra ćete se nasititi hljeba, i poznaćete da sam ja Gospod Bog vaš.

¹³ I uveče doletješe prepelice i prekriliše oko, a ujutru pade rosa oko okola; ¹⁴ A kad se diže rosa, a to po pustinji nešto sitno okruglo, sitno kao slana po zemlji. ¹⁵ I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reče: to je hljeb što vam dade Gospod da jedete. ¹⁶ To je za što zapovjedi Gospod: kupite ga svaki dan koliko kome treba za jelo, po gomor na glavu, po broju duša vaših, svaki neka uzme za one koji su mu u šatoru. ¹⁷ I učiniše tako sinovi Izrailjevi; i nakupiše koji više koji manje. ¹⁸ Pa mjeriše na gomor, i ne dođe više onom koji nakupi mnogo, niti manje onom koji nakupi malo, nego svaki nakupi koliko mu je trebalo da jede. ¹⁹ I reče im Mojsije: niko da ne ostavlja od toga za sjutra. ²⁰ Ali ne poslušaše Mojsija, nego neki ostaviše od toga za sjutra, te se ucrva i usmrdje. I rasrdi se Mojsije na njih. ²¹ Tako ga kupljahu svako jutro, svaki koliko mu trebaše za jelo; a kad sunce ogrijevaše, tada se rastapaše. ²² A u šesti dan nakupiše hljeba dvojinom, po dva gomora na svakoga; i dođoše sve starješine od zbora, i javiše Mojsiju. ²³ A on im reče: ovo kaza Gospod: sjutra je subota, odmor svet Gospodu; što ćete peći, pecite, i što ćete kuhati, kuhajte danas; a što preteče, ostavite i čuvajte za sjutra. ²⁴ I ostaviše za sjutra, kao što zapovjedi Mojsije, i ne usmrdje se niti bješe crva u njemu. ²⁵ I reče Mojsije: jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas nećete naći u polju. ²⁶ Šest ćete dana kupiti, a sedmi je dan subota, tada ga neće biti. ²⁷ I u sedmi dan izidoše neki od naroda da kupe, ali ne nađoše. ²⁸ A Gospod reče Mojsiju: dokle ćete se protiviti zapovjestima mojim i zakonima mojim? ²⁹ Vidite, Gospod vam je dao subotu, zato vam daje šestoga dana hljeba na dva dana. Stojte svaki na svom mjestu, i neka ne odlazi niko sa svojega mjesta u sedmi dan. ³⁰ I počinu narod u sedmi dan.

³¹ I dom Izrailjev prozva taj hljeb mana; a bijaše kao sjeme korijandrovo, bijela, i na jeziku kao medeni kolači. ³² I reče Mojsije: ovo je zapovjedio Gospod: napuni gomor toga, neka se čuva od koljena do koljena vašega, da vide hljeb, kojim sam vas hranio u pustinji kad vas izvedoh iz zemlje Misirske. ³³ I reče Mojsije Aronu: uzmi krčag i naspi pun gomor mane, i metni pred Gospoda da se čuva od koljena do koljena vašega. ³⁴ I ostavi ga Aron pred svjedočanstvom da se čuva, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. ³⁵ A sinovi Izrailjevi jedoše manu četrdeset godina dok ne dođoše u zemlju u kojoj će živjeti; jedoše manu dok ne dođoše na među zemlje Hananske. ³⁶ A gomor je desetina efe.

Chapter 17

¹ I podiže se iz pustinje Sina sav zbor sinova Izrailjevih putem svojim po zapovjesti Gospodnjoj, i stadoše u oko u Rafidinu; a ondje ne bješe vode da narod pije. ² I narod se svađaše s Mojsijem govoreći: daj nam vode da pijemo. A on im reče: što se svađate sa mnom? što kušate Gospoda? ³ Ali narod bješe ondje žedan vode, te vikaše narod na Mojsija, i govoraše: zašto si nas izveo iz Misira da nas i sinove naše i stoku našu pomoriš žeđu? ⁴ A Mojsije zavapi ka Gospodu govoreći: šta ću činiti s ovijem narodom? Još malo pa će me zasuti kamenjem. ⁵ A Gospod reče Mojsiju: prođi pred narod, i uzmi sa sobom starješine Izrailjske, i štap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi. ⁶ A ja ću stajati pred tobom ondje na stijeni na Horivu; a ti udari u stijenu, i poteći će iz nje voda da pije narod. I učini Mojsije tako pred starješinama Izrailjskim. ⁷ A mjesto ono prozva Masa i Meriva zato što se svađaše sinovi Izrailjevi i što kušaše Gospoda govoreći: je li Gospod među nama ili nije?

⁸ Ali dođe Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu. ⁹ A Mojsije reče Isusu: izberi nam ljude, te izađi i bij se s Amalikom; a ja ću sjutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci. ¹⁰ I učini Isus kako mu reče Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izađoše na vrh brda. ¹¹ I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, nadbijahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadbijahu Amaličani. ¹² Ali ruke Mojsiju otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sjede; a Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuše mu ruke do zahoda sunčanoga. ¹³ I razbi Isus Amalika i narod njegov oštrijem mačem. ¹⁴ Potom reče Gospod Mojsiju: zapiši to za spomen u knjigu, i kaži Isusu neka pamti da ću sasvijem istrijebiti spomen Amalikov ispod neba. ¹⁵ Tada načini Mojsije oltar, i nazva ga: Gospod zastava moja. ¹⁶ I reče: što se ruka bješe podigla na prijesto Gospodnji, Gospod će ratovati na Amalika od koljena do koljena.

Chapter 18

¹ A Jotor sveštenik Madijamski, tast Mojsijev, ču sve što učini Gospod Mojsiju i Izrailju narodu svojemu, kako izvede Gospod Izrailja iz Misira; ² I uze Jotor tast Mojsijev Seforu ženu Mojsijevu, koju bješe poslao natrag, ³ I dva sina njezina, od kojih jednom bješe ime Girsam, jer reče: tuđin sam u zemlji tuđoj, ⁴ A drugom bješe ime Eliezer, jer, reče, Bog oca mojega bi mi u pomoći i ote me od mača Faraonova. ⁵ I pođe Jotor tast Mojsijev sa sinovima njegovijem i sa ženom njegovom k Mojsiju u pustinju, gdje bješe u okolu pod gorom Božijom. ⁶ I poruči Mojsiju: ja tast tvoj Jotor idem k tebi i žena tvoja i oba sina njezina s njom. ⁷ I Mojsije izide na susret tastu svojemu i pokloni mu se i cjeliva ga; i upitaše se za zdravlje, pa uđoše pod šator njegov. ⁸ I pripovjedi Mojsije tastu svojemu sve što učini Gospod Faraonu i Misircima radi Izrailja, i sve nevolje, koje ih nalaziše putem, i kako ih izbavi Gospod. ⁹ I radovaše se Jotor svemu dobru što učini Gospod Izrailju izbavivši ga iz ruke Misirske; ¹⁰ I reče Jotor: blagosloven da je Gospod, koji vas izbavi iz ruke Misirske i iz ruke Faraonove, koji izbavi narod iz ropstva Misirskoga. ¹¹ Sad vidim da je Gospod veći od svijeh bogova, jer čim se ponošahu onijem ih samijem nadvisi. ¹² I uze Jotor tast Mojsijev i prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos; i dođe Aron i sve starješine Izrailjske, i jedoše s tastom Mojsijevijem pred Bogom.

¹³ A sjutradan sjede Mojsije da sudi narodu; i stajaše narod pred Mojsijem od jutra do večera. ¹⁴ A tast Mojsijev gledajući sve šta radi s narodom, reče: šta to radiš s narodom? zašto sjediš sam, a vas narod stoji pred tobom od jutra do večera? ¹⁵ A Mojsije reče tastu svojemu: jer dolazi narod k meni da pita Boga. ¹⁶ Kad imaju što među sobom, dolaze k meni, te im sudim i kazujem naredbe Božje i zakone njegove. ¹⁷ A tast Mojsijev reče mu: nije dobro što radiš. ¹⁸ Umorićeš se i ti i narod koji je s tobom; jer je to teško za tebe, nećeš moći sam vršiti. ¹⁹ Nego poslušaj mene; ja ću te svjetovati, i Bog će biti s tobom; ti budi pred Bogom za narod, i stvari njihove javljaj Bogu; ²⁰ I uči ih naredbama i zakonima njegovijem, i pokazuj im put kojim će ići i šta će raditi. ²¹ A iz svega naroda izberi ljude poštene, koji se boje Boga, ljude pravedne, koji mrze na mito, pa ih postavi nad njima za poglavare, tisućnike, stotinike, pedesetnike i desetnike; ²² Oni neka sude narodu u svako doba; pa svaku stvar veliku neka javljaju tebi, a svaku stvar malu neka raspravljaju sami; tako će ti biti lakše, kad i oni stanu nositi teret s tobom. ²³ Ako to učiniš, i Bog ti zapovjedi, možeš se održati, i sav će narod doći mirno na svoje mjesto. ²⁴ I Mojsije posluša tasta svojega, i učini sve što reče. ²⁵ I izabra Mojsije iz svega Izrailja ljude poštene, i postavi ih za poglavare nad narodom, tisućnike, stotinike, pedesetnike i desetnike, ²⁶ Koji suđahu narodu u svako doba, a stvari teške javljahu Mojsiju, a male stvari raspravljahu sami. ²⁷ Poslije otpusti Mojsije tasta svojega, koji se vrati u svoju zemlju.

Chapter 19

¹ Prvoga dana trećega mjeseca, pošto izađoše sinovi Izrailjevi iz Misira, toga dana dođoše u pustinju Sinajsku. ² Krenuvši se iz Rafidina dođoše u pustinju Sinajsku, i stadoše u oko u pustinji, a oko načiniše Izrailjci ondje pod gorom. ³ I Mojsije izađe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreći: ovako kaži domu Jakovljevu, i reci sinovima Izrailjevim: ⁴ Vidjeli ste šta sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovijem nosio i doveo vas k sebi. ⁵ A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. ⁶ I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su riječi koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.

⁷ A Mojsije dođe i sazva starješine narodne; i kaza im sve ove riječi koje mu Gospod zapovjedi. ⁸ A sav narod odgovori složno i reče: što je god kazao Gospod činićemo. I Mojsije javi Gospodu riječi narodne. ⁹ A Gospod reče Mojsiju: evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad ti stanem govoriti i da ti vjeruje do vijeka. Jer Mojsije bješe javio Gospodu riječi narodne. ¹⁰ I reče Gospod Mojsiju: idi k narodu, i osveštaj ih danas i sjutra, i neka operu haljine svoje; ¹¹ I neka budu gotovi za treći dan, jer će u treći dan sići Gospod na goru Sinajsku pred svijem narodom. ¹² A postavićeš narodu među unaokolo, i reći ćeš: čuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njezina; što se god dotakne gore, poginuće; ¹³ Toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustrijeli, bilo živinče ili čovjek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežući onda neka pođu na goru. ¹⁴ I Mojsije siđe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje. ¹⁵ I reče narodu: budite gotovi za treći dan, i ne liježite sa ženama.

¹⁶ A treći dan kad bi ujutru, gromovi zagrmješe i munje zasijevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji bijaše u okolu. ¹⁷ Tada Mojsije izvede narod iz okola pred Boga, i stadoše ispod gore. ¹⁸ A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siđe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresijaše veoma. ¹⁹ I truba sve jače trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom. ²⁰ I Gospod sišavši na goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izađe Mojsije. ²¹ A Gospod reče Mojsiju: siđi, opomeni narod da ne prestupe međe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene. ²² I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod. ²³ A Mojsije reče Gospodu: neće moći narod izaći na goru Sinajsku, jer si nas ti opomenuo rekavši: načini među gori i osveštaj je. ²⁴ A Gospod mu reče: idi, siđi, pa onda dođi ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe međe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio. ²⁵ I siđe Mojsije k narodu i kaza im.

Chapter 20

¹ Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: ² Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. ³ Nemoj imati drugih bogova uza me.

⁴ Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. ⁵ Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; ⁶ A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.

⁷ Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega; jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud.

⁸ Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. ⁹ Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. ¹⁰ A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. ¹¹ Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.

¹² Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj.

¹³ Ne ubij.

¹⁴ Ne čini preljube.

¹⁵ Ne kradi.

¹⁶ Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega.

¹⁷ Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega.

¹⁸ I sav narod vidje grom i munju i trubu gdje trubi i goru gdje se dimi; i narod vidjevši to uzmače se i stade izdaleka, ¹⁹ I rekoše Mojsiju: govori nam ti, i slušaćemo; a neka nam ne govori Bog, da ne pomremo. ²⁰ A Mojsije reče narodu: ne bojte se, jer Bog dođe da vas iskuša i da vam pred očima bude strah njegov da ne biste griješili. ²¹ I narod stajaše izdaleka, a Mojsije pristupi k mraku u kojem bješe Bog.

²² I Gospod reče Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevim: vidjeli ste gdje vam s neba govorih. ²³ Ne gradite uza me bogova srebrnijeh, ni bogova zlatnijeh ne gradite sebi. ²⁴ Oltar od zemlje načini mi, na kojem ćeš mi prinositi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, sitnu i krupnu stoku svoju. Na kojem god mjestu zapovjedim da se spominje ime moje, doći ću k tebi i blagosloviću te. ²⁵ Ako li mi načiniš oltar od kamena, nemoj načiniti od tesanoga kamena; jer ako povučeš po njemu gvožđem, oskvrnićeš ga. ²⁶ Nemoj uz basamake ići k oltaru mojemu, da se ne bi otkrila golotinja tvoja kod njega.

Chapter 21

¹ A ovo su zakoni koje ćeš im postaviti:

² Ako kupiš roba Jevrejina, šest godina neka ti služi, a sedme nek otide slobodan bez otkupa. ³ Ako bude došao inokosan, neka i otide inokosan; ako li bude imao ženu, neka ide i žena s njim. ⁴ Ako ga gospodar njegov oženi, i žena mu rodi sinove ili kćeri, žena s djecom svojom neka bude gospodaru njegovu, a on neka otide sam. ⁵ Ako li rob reče tvrdo: ljubim gospodara svojega, ženu svoju i djecu svoju, neću da idem da budem slobodan, ⁶ Onda neka ga dovede gospodar njegov pred sudije i postavi na vratima ili kod dovratka, i ondje neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu robuje dovijeka.

⁷ Ako ko proda kćer svoju da bude robinja, da ne odlazi kao robovi što odlaze. ⁸ Ako ne bude po volji gospodaru svojemu, i on je ne uzme za ženu, neka je pusti na otkupe; ali da nema vlasti prodati je u tuđ narod učinivši joj nevjeru. ⁹ Ako li je zaruči sinu svojemu, da joj učini po pravu koje imaju kćeri. ¹⁰ Ako li uzme drugu, da joj ne umali hrane ni odijela ni zajednice. ¹¹ Ako joj ovo troje ne učini, onda nek otide bez otkupa.

¹² Ko udari čovjeka, te umre, da se pogubi. ¹³ Ako li ne bude htio, nego mu ga Bog dade u ruke, odrediću ti mjesto kuda može uteći. ¹⁴ Ako bi ko nahvalice ustao na bližnjega svojega da ga ubije iz prijevare, odvuci ga i od oltara mojega da se pogubi.

¹⁵ Ko udari oca svojega ili mater svoju, da se pogubi.

¹⁶ Ko ukrade čovjeka i proda ili se nađe u njegovijem rukama, da se pogubi.

¹⁷ Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi.

¹⁸ Kad se svade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili pesnicom, ali onaj ne umre nego padne u postelju, ¹⁹ Ako se pridigne i izađe o štapu, da ne bude kriv onaj koji je udario, samo dangubu da mu naknadi i svu vidarinu da plati.

²⁰ Ko udari roba svojega ili robinju štapom tako da mu umre pod rukom, da je kriv; ²¹ Ali ako preživi dan ili dva, da nije kriv, jer je njegov novac.

²² Kad se svade ljudi, pa koji od njih udari trudnu ženu tako da izađe iz nje dijete, ali se ne dogodi smrt, da plati globu koliko muž ženin reče, a da plati preko sudija; ²³ Ako li se dogodi smrt, tada ćeš uzeti život za život, ²⁴ Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, ²⁵ Užeg za užeg, ranu za ranu, modricu za modricu.

²⁶ Ako ko udari po oku roba svojega ili robinju svoju, te mu pokvari oko, da ga otpusti slobodna za oko njegovo. ²⁷ I ako izbije zub robu svojemu ili robinji svojoj, da ga pusti slobodna za zub njegov.

²⁸ Ako vo ubode čovjeka ili ženu, te umre, da se vo zaspe kamenjem i da se ne jede meso od njega, a gospodar od vola da nije kriv. ²⁹ Ali ako je vo prije bio bodač i gospodar njegov znao za to pa ga nije čuvao, te ubije čovjeka ili ženu, vo da se zaspe kamenjem, i gospodar njegov da se pogubi. ³⁰ Ako mu se odredi da se otkupi, neka da otkup za život svoj, koliko mu se odredi. ³¹ Ako ubode sina ili kćer, da mu bude po istom zakonu. ³² Ako li roba ubode vo ili robinju, da da gospodaru njihovu trideset sikala srebra i vo da se zaspe kamenjem.

³³ Ako ko otkrije jamu ili iskopa jamu a ne pokrije, pa upadne vo ili magarac, ³⁴ Da naknadi gospodar od jame i plati novcem gospodaru njihovu, a što je uginulo da je njegovo.

³⁵ Ako vo jednoga ubode vola drugome, te pogine, onda da prodadu vola živoga i novce da podijele, tako i ubijenoga vola da podijele. ³⁶ Ako li se znalo da je vo prije bio bodač pa ga nije čuvao gospodar njegov, da da vola za vola, a ubijeni neka bude njemu.

Chapter 22

¹ Ko ukrade vola ili ovcu ili kozu, i zakolje ili proda, da vrati pet volova za jednoga vola, a četiri ovce ili koze za jednu ovcu ili kozu. ² Ako se lupež uhvati gdje potkopava, te bude ranjen tako da umre, da ne bude kriv za krv onaj koji ga bude ubio; ³ Ali ako se bude sunce rodilo, da je kriv za krv. A lupež sve da naknadi; ako li ne bi imao, onda da se on proda za svoju krađu.

⁴ Ako se nađe što je pokrao u njegovoj ruci živo, bio vo ili magarac ili ovca ili koza, da vrati dvostruko.

⁵ Ko potre njivu ili vinograd pustivši stoku svoju da pase po tuđoj njivi, da naknadi najboljim sa svoje njive i najboljim iz svoga vinograda.

⁶ Ako izađe vatra i naiđe na trnje, pa izgori stog ili žito koje još stoji ili njiva, da naknadi onaj koji je zapalio.

⁷ Ako ko da bližnjemu svojemu novce ili posuđe na ostavu, pa se ukrade iz kuće njegove, ako se nađe lupež, da plati dvojinom; ⁸ Ako li se ne nađe lupež, onda gospodar od one kuće da stane pred sudije da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjega svojega. ⁹ Za svaku stvar za koju bi bila raspra, ili za vola ili za magarca ili za ovcu ili za kozu, ili za haljinu, za svaku stvar izgubljenu, kad ko kaže da je njegova, pred sudije da dođe raspra obojice, pa koga osude sudije, onaj da vrati bližnjemu svojemu dvojinom.

¹⁰ Ako ko da bližnjemu svojemu da čuva magarca ili vola ili ovcu ili kozu ili kako god živinče, pa ugine ili ohrone, ili ga ko otjera a da niko ne vidi, ¹¹ Zakletva Gospodnja neka bude između njih, da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjega svojega, i gospodar od stvari neka pristane, a onaj da ne plati. ¹² Ako li mu bude ukradeno, neka plati gospodaru njegovu. ¹³ Ako li ga bude rastrgla zvjerka da donese od njega svjedodžbu, i da ne plati što je rastrgnuto.

¹⁴ Ako ko uzme u bližnjega svojega živinče na poslugu, pa ohrone ili ugine, a gospodar mu ne bude kod njega, da plati. ¹⁵ Ako li gospodar bude kod njega, da ne plati. Ako li bude najmljeno, da plati samo najam.

¹⁶ Ko bi prevario djevojku, koja nije zaručena, te bi spavao s njom, da joj da prćiju i uzme je za ženu. ¹⁷ A ako mu je otac njezin ne bi htio dati, da da novaca koliko ide u prćiju djevojci.

¹⁸ Vještici ne daj da živi.

¹⁹ Ko bi obležao živinče, da se pogubi.

²⁰ Ko žrtvu prinosi bogovima drugim osim jedinoga Gospoda, da se istrijebi kao prokletnik. ²¹ Došljaku nemoj činiti krivo niti ga cvijeliti, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. ²² Nemojte cvijeliti udovice i sirote. ²³ Ako li koju cvijeliš u čem god, i poviče k meni, čuću viku njezinu, ²⁴ I zapaliće se gnjev moj, i pobiću vas mačem, pa će vaše žene biti udovice i vaša djeca sirote.

²⁵ Kad daš u zajam novaca narodu mojemu, siromahu koji je kod tebe, nemoj mu biti kao kamatnik, ne udarajte na nj kamate. ²⁶ Ako uzmeš u zalogu haljinu bližnjemu svojemu, vrati mu je prije nego sunce zađe; ²⁷ Jer mu je to sve odijelo čim zaklanja tijelo svoje; u čem će spavati? pa kad poviče k meni, ja ću ga čuti, jer sam milostiv.

²⁸ Nemoj psovati sudija, i starješini naroda svojega ne govori ružno. ²⁹ Od ljetine svoje i od žitkih stvari svojih nemoj se zatezati da prineseš prvine; prvenca između sinova svojih meni da daš. ³⁰ Tako čini s volom svojim i s ovcom i s kozom; sedam dana neka bude s majkom svojom, a osmoga dana da ga daš meni. ³¹ Bićete mi sveti ljudi; mesa u polju rastrgnuta ne jedite, bacite ga psima.

Chapter 23

¹ Ne iznosi lažnijeh glasova; ne pristaj s bezbožnikom da svjedočiš krivo. ² Ne idi za množinom na zlo, i ne govori na sudu povodeći se za većim brojem da se izvrne pravda. ³ Siromahu u parnici njegovoj ne gledaj što je siromah.

⁴ Ako naiđeš na vola neprijatelja svojega ili na magarca njegova, gdje je zalutao, odvedi ga k njemu. ⁵ Ako vidiš gdje je nenavidniku tvojemu pao magarac pod teretom svojim, nemoj da ga ostaviš, nego mu pomozi.

⁶ Nemoj izvrnuti pravde siromahu svojemu u parnici njegovoj. ⁷ Riječi lažne kloni se, i bezazlenoga i pravoga nemoj ubiti, jer neću opravdati bezbožnika. ⁸ Ne uzimaj poklona, jer poklon zašljepljuje okate i izvrće riječi pravima. ⁹ Došljake ne cvijeli, jer vi znate kaka je duša došljaku, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj.

¹⁰ Šest godina zasijevaj zemlju svoju i sabiraj rod njezin; ¹¹ A sedme godine ostavi je neka počine, da jedu siromasi naroda tvojega, a što iza njih ostane neka jedu zvijeri poljske; tako radi i s vinogradom svojim i s maslinikom svojim. ¹² Šest dana radi poslove svoje, a u sedmi dan počini, da se odmori vo tvoj i magarac tvoj, i da odahne sin robinje tvoje i došljak. ¹³ Držite se svega što sam vam kazao. Ne pominjite imena bogova tuđih, i da se ne čuje iz usta vaših.

¹⁴ Tri puta preko godine svetkuj mi: ¹⁵ Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi hljebove prijesne, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si tada izašao iz Misira; i niko da ne izađe preda me prazan; ¹⁶ I praznik žetve prvina od truda tvojega što posiješ u polju svojem; i praznik berbe na svršetku svake godine, kad sabereš trud svoj s njive. ¹⁷ Tri puta preko godine sve muškinje tvoje da izlazi pred Gospoda Boga.

¹⁸ Krvi od žrtve moje ne prinosi uz hljebove kisele, i pretilina praznika mojega da ne prenoći do jutra. ¹⁹ Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jagnjeta u mlijeku majke njegove.

²⁰ Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. ²¹ Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. ²² Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. ²³ Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti. ²⁴ Nemoj se klanjati bogovima njihovijem niti im služiti, ni činiti što oni čine, nego ih sasvijem obori i likove njihove sasvijem izlomi. ²⁵ I služite Gospodu Bogu svojemu, i on će blagosloviti hljeb tvoj i vodu tvoju; i ukloniću bolest između vas. ²⁶ Neće biti pometkinje ni nerotkinje u zemlji tvojoj; i broj dana tvojih napuniću. ²⁷ Pustiću strah svoj pred tobom, i uplašiću svaki narod na koji dođeš, i obratiću k tebi pleći svijeh neprijatelja tvojih. ²⁸ Poslaću i stršljene pred tobom, da tjeraju Jeveje, Hananeje i Heteje ispred tebe. ²⁹ Neću ih otjerati ispred tebe za jednu godinu, da ne opusti zemlja i da se zvjerje poljsko ne namnoži na tebe. ³⁰ Pomalo ću ih odgoniti ispred tebe dokle se ne namnožiš i zauzmeš zemlju. ³¹ I postaviću međe tvoje od Mora Crvenoga do mora Filistejskoga i od pustinje do rijeke; jer ću vama u ruke dati one koji žive u onoj zemlji da ih otjeraš ispred sebe. ³² Nemoj hvatati vjere s njima ni s bogovima njihovijem. ³³ Neka ne sjede u zemlji tvojoj, da te ne navrate da se ogriješiš o mene, jer bi služio bogovima njihovijem, i to bi ti bila zamka.

Chapter 24

¹ I reče Mojsiju: izađi gore ka Gospodu ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka. ² I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide na gore s njim. ³ I dođe Mojsije, i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednijem glasom i rekoše: činićemo sve što je rekao Gospod. ⁴ I napisa Mojsije sve riječi Gospodnje, i ustavši rano načini oltar pod gorom i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izrailjevih. ⁵ I posla mladiće između sinova Izrailjevih, koji prinesoše žrtve paljenice i prinesoše teoce na žrtve zahvalne Gospodu. ⁶ I uzevši Mojsije polovinu krvi, metnu u zdjele, a polovinu krvi izli na oltar. ⁷ I uze knjigu zavjetnu i pročita narodu. A oni rekoše: što je god rekao Gospod činićemo i slušaćemo. ⁸ A Mojsije uze krv, i pokropi njom narod, i reče: evo krv zavjeta, koji učini Gospod s vama za sve riječi ove.

⁹ Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. ¹⁰ I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. ¹¹ I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše.

¹² I reče Gospod Mojsiju: popni se k meni na goru, i ostani ovdje, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovijesti, koje sam napisao, da ih učiš. ¹³ Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju. ¹⁴ A starješinama reče: sjedite tu dok se vratimo k vama; a eto Aron i Or s vama; ko bi imao što, neka ide k njima. ¹⁵ I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. ¹⁶ I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. ¹⁷ I slava Gospodnja bješe po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. ¹⁸ I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.

Chapter 25

¹ I Gospod reče Mojsiju govoreći: ² Reci sinovima Izrailjevim da mi skupe prilog: od svakoga koji drage volje da uzmite prilog meni. ³ A ovo je prilog što ćete uzimati od njih, zlato i srebro i mjed, ⁴ I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostrijet, ⁵ I kože ovnujske crvene obojene, i kože jazavčje, i drvo sitim, ⁶ Ulje za vidjelo, mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kad, ⁷ Kamenje onihovo i kamenje za ukivanje na oplećak i naprsnik. ⁸ I neka mi načine svetinju, da među njima nastavam; ⁹ Kao što ću ti pokazati sliku od šatora i sliku od svijeh stvari njegovijeh, tako da načinite.

¹⁰ Neka načine kovčeg od drveta sitima, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta, i u visinu od podrug lakta. ¹¹ I pokuj ga čistim zlatom, iznutra i spolja pokuj ga; i ozgo mu načini zlatan vijenac unaokolo. ¹² I salij mu četiri biočuga od zlata, i metni mu ih na četiri ugla, da mu s jedne strane budu dva biočuga i s druge strane dva biočuga. ¹³ I načini poluge od drveta sitima, i okuj ih u zlato. ¹⁴ I provuci poluge kroz biočuge s obje strane kovčegu, da se o njima nosi kovčeg; ¹⁵ U biočuzima na kovčegu neka stoje poluge, da se ne vade iz njih. ¹⁶ Pa u kovčeg metni svjedočanstvo, koje ću ti dati. ¹⁷ I načini zaklopac od čistoga zlata, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta. ¹⁸ I načini dva heruvima zlatna, jednostavne ih načini, na dva kraja zaklopcu. ¹⁹ I načini heruvima jednoga na jednom kraju a drugoga heruvima na drugom kraju; na zaklopcu načinite dva heruvima na oba kraja. ²⁰ I neka heruvimi rašire krila u vis da zaklanjaju krilima zaklopac, i neka budu licem okrenuti jedan drugom, prema zaklopcu neka su okrenuta lica heruvimima. ²¹ I metnućeš zaklopac ozgo na kovčeg, a u kovčeg ćeš metnuti svjedočanstvo, koje ću ti dati. ²² I tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti ozgo sa zaklopca između dva heruvima, koji će biti na kovčegu od svjedočanstva, sve što ću ti zapovijedati za sinove Izrailjeve.

²³ Načini i sto od drveta sitima, u dužinu od dva lakta, a u širinu od jednog lakta, a u visinu od podrug lakta. ²⁴ I pokuj ga čistijem zlatom, i načini mu vijenac zlatan unaokolo. ²⁵ I načini mu oplatu unaokolo s podlanice, i načini zlatan vijenac oko oplate. ²⁶ I načini mu četiri biočuga od zlata, i metni mu te biočuge na četiri ugla koji će mu biti kod četiri noge. ²⁷ Pod oplatom neka budu biočuzi, da u njima stoje poluge da se nosi sto. ²⁸ A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih zlatom da se o njima nosi sto. ²⁹ I načini mu zdjele i čaše i vijedra i kutliće, kojima će se preljevati, a načinićeš ih od čistoga zlata. ³⁰ I metaćeš na sto hljebove, da su postavljeni svagda preda mnom.

³¹ I načini svijetnjak od čistoga zlata, jednostavan neka bude svijetnjak; stup i grane i čašice, jabuke, i cvjetovi neka budu u njega. ³² A šest grana neka mu izlazi sa strana, tri grane s jedne strane svijetnjaka a tri grane s druge strane svijetnjaka. ³³ Tri čašice kao badem neka budu na jednoj grani i jabuka i cvijet, i tri čašice kao badem i jabuka i cvijet na drugoj grani; tako neka bude na šest grana što izlaze iz svijetnjaka. ³⁴ I na samom svijetnjaku neka budu četiri čašice kao badem i jabuke i cvjetovi. ³⁵ Jedna jabuka pod dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega; tako će biti pod šest grana što će izlaziti iz svijetnjaka; ³⁶ Jabuke i grane njihove iz njega neka izlaze; sve jednostavno od čistoga zlata. ³⁷ I načinićeš mu sedam žižaka, i palićeš ih da svijetle sa svake strane; ³⁸ I usekači i spremice za gar neka budu od čistoga zlata. ³⁹ Od talanta čistoga zlata neka bude načinjen sa svijem tijem spravama. ⁴⁰ I gledaj, te načini sve ovo po slici koja ti je pokazana na gori.

Chapter 26

¹ A šator ćeš načiniti od deset zavjesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca; i po njima da budu vezeni heruvimi. ² Jedan zavjes neka bude dvadeset i osam lakata dug i četiri lakta širok; svi zavjesi da budu jedne mjere. ³ Pet zavjesa neka se sastavljaju jedan s drugim, i pet drugih zavjesa neka se sastavljaju jedan s drugim. ⁴ I načini petlje od porfire po kraju jednoga zavjesa, gdje će se krajevi sastavljati, i tako načini po kraju drugoga zavjesa, gdje će se krajevi sastavljati. ⁵ Pedeset petalja načini na jednom zavjesu, a pedeset petalja načini na kraju drugoga zavjesa, gdje će se sastavljati s drugim, a petlje da budu jedna prema drugoj. ⁶ I načini pedeset kuka od zlata, da zapneš zavjese jedan za drugi kukama, i tako će biti šator jedan.

⁷ I načini zavjese od kostrijeti za naslon nad šatorom; jedanaest takih zavjesa načini. ⁸ Zavjes jedan neka bude trideset lakata dug, a širok četiri lakta; tijeh jedanaest zavjesa da su jedne mjere. ⁹ I sastavi pet zavjesa zajedno, a šest ostalijeh zajedno, na dvoje ćeš previti šesti zavjes s prednje strane naslonu. ¹⁰ I načini pedeset petalja na stražnjem kraju prvoga zavjesa, gdje će se sastavljati, a pedeset petalja na kraju drugoga zavjesa, gdje će se sastavljati. ¹¹ I načini kuka mjedenijeh pedeset, i zapni kuke na petlje, i sastavi naslon, da bude jedno. ¹² A što je više u zavjesa na naslonu, polovina zavjesa što pretječe, neka visi na stražnjoj strani šatoru. ¹³ I lakat s jedne strane a lakat s druge strane što ima više u dužinu u zavjesa na naslonu, neka visi šatoru sa strane i tamo i amo, da ga zaklanja. ¹⁴ I načini pokrivač naslonu od koža ovnujskih crvenih obojenih, i svrh njega pokrivač od koža jazavčjih.

¹⁵ I načini za šator daske od drveta sitima, koje će stajati pravo. ¹⁶ Deset lakata neka bude svaka daska duga a podrug lakta široka. ¹⁷ Dva čepa neka budu na dasci, jedan prema drugome najednako; tako načini na svakoj dasci za šator. ¹⁸ Tako načini daske za šator, dvadeset dasaka na južnoj strani. ¹⁹ A pod dvadeset dasaka načini četrdeset stopica od srebra: dvije stopice pod jednu dasku za dva čepa njezina, i dvije stopice pod drugu dasku za dva čepa njezina. ²⁰ A na drugoj strani šatora prema sjeveru dvadeset dasaka. ²¹ Sa četrdeset stopica srebrnijeh, dvije stopice pod jednu dasku i dvije stopice pod drugu dasku. ²² A na zapadnoj strani šatora načini šest dasaka, ²³ I dvije daske na dva ugla od šatora. ²⁴ I one neka se sastavljaju ozdo i neka se sastavljaju ozgo biočugom; tako neka bude u obje koje će biti na oba ugla. ²⁵ Tako će biti osam dasaka sa stopicama srebrnijem, sa šesnaest stopica, dvije stopice pod jednu dasku a dvije stopice pod drugu dasku.

²⁶ I načini prijevornice od drveta sitima, pet za daske na jednoj strani šatora, ²⁷ I pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora, i pet prijevornica za daske na zapadnoj strani šatora do oba ugla. ²⁸ A srednja prijevornica da ide preko srijede dasaka od jednoga kraja do drugoga. ²⁹ A daske okuj zlatom, i biočuge im načini od zlata, da se kroz njih provuku prijevornice, a i prijevornice okuj zlatom. ³⁰ Tako ćeš podignuti šator po slici koja ti je pokazana na gori.

³¹ I načini zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, i po njemu neka budu vezeni heruvimi. ³² I objesi ga o četiri stupa od drveta sitima, okovana zlatom, sa kukama zlatnim, na četiri stopice srebrne. ³³ I objesi zavjes o kuke, i unesi za zavjes kovčeg od svjedočanstva, da vam zavjes rastavlja svetinju od svetinje nad svetinjama. ³⁴ I metni zaklopac na kovčeg od svjedočanstva u svetinji nad svetinjama. ³⁵ I namjesti sto pred zavjes a svijetnjak prema stolu na južnoj strani šatora, da sto stoji na sjevernoj strani.

³⁶ I na vrata naslonu načinićeš zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen; ³⁷ I za taj zavjes načinićeš pet stupova od drveta sitima, koje ćeš okovati zlatom, sa kukama zlatnijem, i salićeš za njih pet stopica od mjedi.

Chapter 27

¹ I načini oltar od drveta sitima, pet lakata u dužinu i pet lakata u širinu, četvorouglast da bude oltar, tri lakta visok. ² I na četiri ugla načini mu rogove, iz njega da izlaze rogovi, i okovaćeš ga u mjed. ³ I načinićeš mu lonce za pepeo i lopatice i kotliće i viljuške i mašice; sve mu posuđe načini od mjedi. ⁴ I načini mu rešetku od mjedi kao mrežu, i načini u rešetke četiri biočuga od mjedi na četiri ugla njezina. ⁵ I metni je ispod oltara unaokolo, da bude rešetka do sredine oltara. ⁶ Načini i poluge oltaru, poluge od drveta sitima, i okuj ih u mjed. ⁷ I poluge da se provuku kroz biočuge, da budu poluge s dvije strane oltaru, kad se nosi. ⁸ Načinićeš ga od dasaka da bude iznutra šupalj; kao što ti je pokazano na gori tako neka načine.

⁹ I načinićeš trijem šatoru na južnoj strani; zavjesi trijemu da budu od tankoga platna uzvedenoga, sto lakata u dužinu na jednoj strani. ¹⁰ I dvadeset stupova i pod njih dvadeset stopica od mjedi, a kuke na stupovima i pasovi njihovi od srebra. ¹¹ Tako i sa zapadne strane da budu zavjesi sto lakata dugi, i dvadeset stupova i dvadeset stopica od mjedi, na stupovima kuke i njihovi pasovi od srebra. ¹² A širina će trijemu imati sa zapadne strane zavjese od pedeset lakata, deset stupova za njih i deset stopica pod njih. ¹³ A na prednjoj strani prema istoku biće trijem širok pedeset lakata. ¹⁴ Od petnaest lakata neka budu zavjesi na jednoj strani, i za njih tri stupa i tri stopice pod njih; ¹⁵ Na drugoj strani zavjesi od petnaest lakata, i tri stupa za njih i tri stopice pod njih. ¹⁶ A nad vratima od trijema zavjes od dvadeset lakata od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen, i četiri stupa za nj, i pod njih četiri stopice. ¹⁷ Svi stupovi u trijemu unaokolo da budu opasani srebrom, i kuke da su im srebrne a stopice od mjedi. ¹⁸ U dužinu će trijem imati sto lakata, u širinu pedeset svuda, a u visinu pet lakata, da bude od tankoga platna uzvedenoga, a stopice od mjedi. ¹⁹ Sve posuđe u šatoru za svaku službu, i sve kolje u njemu i sve kolje u trijemu da bude od mjedi.

²⁰ I ti zapovjedi sinovima Izrailjevim da ti donesu ulja maslinova čistoga cijeđenoga za vidjelo, da bi žišci gorjeli svagda. ²¹ U šatoru od sastanka pred zavjesom, koji će zaklanjati svjedočanstvo, neka ih Aron i sinovi njegovi spremaju da gore od večera do jutra pred Gospodom. To neka je uredba vječna koljenima njihovijem među sinovima Izrailjevim.

Chapter 28

¹ A ti uzmi k sebi Arona brata svojega sa sinovima njegovijem između sinova Izrailjevih da mi budu sveštenici, Aron i Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar, sinovi Aronovi. ² I načini svete haljine Aronu bratu svojemu za čast i diku. ³ I kaži svijem ljudima vještijem, koje sam napunio duha mudrosti, neka načine haljine Aronu, da se posveti da mi bude sveštenik. ⁴ A ovo su haljine što će načiniti: naprsnik i oplećak i plašt, košulja vezena, kapa i pojas. Te haljine svete neka naprave Aronu bratu tvojemu i sinovima njegovijem, da mi budu sveštenici, ⁵ I neka uzmu zlata i porfire i skerleta i crvca i tankoga platna;

⁶ I neka načine oplećak od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen. ⁷ Dvije poramenice neka budu na njemu, koje će se sastavljati na dva kraja, da se drži zajedno. ⁸ A pojas na njemu neka bude naprave iste kao i on, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. ⁹ I uzmi dva kamena oniha, i na njima izreži imena sinova Izrailjevih, ¹⁰ Šest imena njihovijeh na jednom kamenu, a šest imena ostalijeh na drugom kamenu po redu kako se koji rodio. ¹¹ Vještinom kamenarskom, kojom se režu pečati, izrezaćeš na ta dva kamena imena sinova Izrailjevijeh, i optoči ih zlatom unaokolo. ¹² I metni ta dva kamena na poramenice oplećku, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevijem, i Aron da nosi imena njihova pred Gospodom na oba ramena svoja za spomen. ¹³ I načini kopče od zlata. ¹⁴ I dva lanca od čistoga zlata načini jednaka pletena, i objesi lance pletene o kopče.

¹⁵ I naprsnik sudski načini naprave vezene onake kao oplećak, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna uzvedenoga načini ga. ¹⁶ Neka bude četvorouglast i dvostruk, u dužinu s pedi i u širinu s pedi. ¹⁷ I udari po njemu drago kamenje, u četiri reda neka bude kamenje. U prvom redu: sardonih, topaz i smaragad; ¹⁸ A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamanat; ¹⁹ A u trećem redu: ligur i ahat i ametist; ²⁰ A u četvrtom redu: hrisolit, onih i jaspid; neka budu ukovani u zlato u svom redu. ²¹ I tijeh kamena s imenima sinova Izrailjevijeh biće dvanaest po imenima njihovijem, da budu rezani kao pečat, svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena. ²² I na naprsnik metni lance jednake, pletene, od čistoga zlata. ²³ I dvije grivne zlatne načini na naprsnik, i metni dvije grivne na dva kraja naprsniku. ²⁴ Pa provuci dva lanca zlatna kroz dvije grivne na krajevima naprsniku. ²⁵ A druga dva kraja od dva lanca zapni za dvije kopče, i metni na poramenice od oplećka sprijed. ²⁶ I načini druge dvije grivne zlatne, i metni ih na druga dva kraja naprsniku iznutra na strani koja je od oplećka. ²⁷ I načini još dvije zlatne grivne, i metni ih na poramenice od oplećka ozdo prema sastavcima njegovijem, više pojasa na oplećku. ²⁸ Tako neka vežu naprsnik grivne njegove za grivne na oplećku vrvcom od porfire, da stoji nad pojasom od oplećka, i da se ne odvaja naprsnik od oplećka. ²⁹ I neka nosi Aron imena sinova Izrailjevih na naprsniku sudskom na srcu svom kad ulazi u svetinju za spomen pred Gospodom vazda. ³⁰ I metni na naprsnik sudski Urim i Tumim, da bude na srcu Aronu kad ulazi pred Gospoda, i Aron će nositi sud sinova Izrailjevih na srcu svom pred Gospodom vazda.

³¹ I načini plašt pod oplećak sav od porfire. ³² I ozgo neka bude prorez u srijedi, i neka bude optočen prorez svuda unaokolo trakom tkanijem, kao prorez u oklopa, da se ne razdre. ³³ A po skutu mu načini šipke od porfire i od skerleta i od crvca svuda unaokolo, i među njima zlatna zvonca svuda unaokolo: ³⁴ Zvonce zlatno pa šipak, zvonce zlatno pa šipak po skutu od plašta svuda unaokolo. ³⁵ I to će biti na Aronu kad služi, da se čuje glas kad ulazi u svetinju pred Gospoda i kad izlazi, da ne pogine.

³⁶ I načini ploču od čistoga zlata, i na njoj izreži kao na pečatu: svetinja Gospodu. ³⁷ I veži je vrvcom od porfire za kapu, sprijed na kapi da stoji. ³⁸ I biće na čelu Aronovu, da nosi Aron grijehe svetijeh prinosa koje prinesu sinovi Izrailjevi u svijem darovima svojih svetijeh prinosa; biće na čelu njegovu vazda, da bi bili mili Gospodu. ³⁹ I načini košulju od tankoga platna izmetanoga, i načini kapu od tankoga platna, a pojas načini vezen.

⁴⁰ I sinovima Aronovijem načini košulje, i načini im pojase, i kapice im načini za čast i diku. ⁴¹ Pa to obuci Aronu bratu svojemu i sinovima njegovijem, i pomaži ih i napuni im ruke i posveti ih da mi budu sveštenici. ⁴² I načini im gaće lanene, da se pokrije golo tijelo; od bedara do dno stegna da budu. ⁴³ I to neka je na Aronu i na sinovima njegovijem kad ulaze u šator od sastanka ili kad pristupaju k oltaru da služe u svetinji, da ne bi noseći grijehe poginuli. Ovo će biti uredba vječna njemu i sjemenu njegovu nakon njega.

Chapter 29

¹ Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava, ² I hljebove prijesne i kolače prijesne zamiješene s uljem, i pogače prijesne namazane uljem, od brašna pšeničnoga umijesi ih. ³ I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna. ⁴ I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom. ⁵ I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka. ⁶ I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu. ⁷ I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga. ⁸ I sinove njegove dovedi i obuci im košulje; ⁹ I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom vječnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovijem.

¹⁰ I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu. ¹¹ I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka. ¹² I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru. ¹³ I uzmi sve salo po crijevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru. ¹⁴ A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan okola; to je žrtva za grijeh.

¹⁵ Potom uzmi ovna jednoga, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi. ¹⁶ I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo. ¹⁷ A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu. ¹⁸ I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodni, žrtva ognjena Gospodu.

¹⁹ Pa uzmi i drugoga ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu. ²⁰ I zakolji toga ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnoga uha Aronu i kraj od desnoga uha sinovima njegovijem, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo. ²¹ I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove. ²² Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crijevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni; ²³ I jedan hljeb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu prijesni hljebovi pred Gospodom. ²⁴ I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovijem, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom. ²⁵ Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrhu žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

²⁶ I uzmi grudi od ovna posvetnoga, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj dio. ²⁷ Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, što je obrtano i što je podizano od ovna posvetnoga za Arona i za sinove njegove. ²⁸ I to će biti Aronu i sinovima njegovijem uredbom vječnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovijeh žrtava zahvalnijeh, žrtva podizana biće Gospodu. ²⁹ A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovijem nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke. ³⁰ Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mjesto bude sveštenik između sinova njegovijeh, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

³¹ A ovna posvetnoga uzmi i skuhaj meso od njega na mjestu svetom. ³² I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od toga ovna i hljeb što je u kotarici. ³³ Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta. ³⁴ Ako li bi ostalo što mesa posvetnoga ili hljeba do jutra, onda što ostane sažezi ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

³⁵ I tako učini Aronu i sinovima njegovijem po svemu što ti zapovjedih; sedam dana svetićeš im ruke. ³⁶ I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za grijeh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti. ³⁷ Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; što se god dotakne oltara, biće sveto.

³⁸ I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida. ³⁹ Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom, ⁴⁰ I jošte desetinu efe pšeničnoga brašna smiješana s uljem cijeđenim, kojega da bude četvrt ina, i naljev vina, četvrt ina na jedno jagnje. ⁴¹ A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutrenjom i s naljevom njezinijem tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu. ⁴² To neka bude žrtva paljenica svagda od koljena do koljena vašega na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gdje ću se sastajati s vama da govorim s tobom. ⁴³ I ondje ću se sastajati sa sinovima Izrailjevijem, da se osvećuje slavom mojom. ⁴⁴ I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici. ⁴⁵ I nastavaću među sinovima Izrailjevijem, i biću im Bog. ⁴⁶ I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje Misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

Chapter 30

¹ Jošte načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga. ² Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, četvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi. ³ I pokuj ga čistijem zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i načini mu vijenac zlatan unaokolo. ⁴ I načini mu po dva biočuga zlatna ispod vijenca na dva ugla njegova s obje strane, i kroz njih ćeš provući poluge da se može nositi. ⁵ A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih u zlato. ⁶ I metni ga pred zavjes koji visi pred kovčegom od svjedočanstva prema zaklopcu koji je nad svjedočanstvom, gdje ću se s tobom sastajati. ⁷ I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške. ⁸ I kad zapali Aron žiške uveče, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od koljena do koljena vašega. ⁹ Ne prinosite na njemu kada tuđega niti žrtve paljenice niti prinosa; ni naljeva ne ljevajte na njemu. ¹⁰ Samo očišćenje neka čini nad rogovima njegovijem Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za grijeh u dan očišćenja jednom u godini činiće očišćenja na njemu od koljena do koljena vašega; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

¹¹ Jošte reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹² Kad staneš brojiti sinove Izrailjeve, između onijeh koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojiti, da ne bi došlo na njih kako zlo kad ih staneš brojiti. ¹³ A neka da svaki koji ide u broj po sikla, po siklu svetom (a taj je sikal dvadeset novčića); po sikla biće prilog Gospodu. ¹⁴ Ko god ide u broj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu. ¹⁵ Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na očišćenje duša vaših. ¹⁶ I uzevši novce za očišćenje od sinova Izrailjevijeh ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biće sinovima Izrailjevijem spomen pred Gospodom za očišćenje duša vaših.

¹⁷ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁸ Načini i umivaonicu od mjedi i podnožje joj od mjedi za umivanje; i metni je između šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode. ¹⁹ Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje. ²⁰ Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu. ²¹ Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba vječna Aronu i sjemenu njegovu od koljena do koljena.

²² Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²³ Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavoga pola toliko, dvjesta pedeset, i iđirota takođe dvjesta pedeset, ²⁴ I kasije pet stotina mjerom svetom, i ulja maslinova jedan in. ²⁵ I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje vještinom apotekarskom; to da bude ulje svetoga pomazanja. ²⁶ I njim pomaži šator od sastanka i kovčeg od svjedočanstva, ²⁷ I sto i sve sprave njegove, i svijetnjak i sprave njegove, i oltar kadioni, ²⁸ I oltar na kojem se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino. ²⁹ Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, i što ih se god dotakne biće sveto. ³⁰ Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetićeš ih da mi budu sveštenici. ³¹ A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: ovo neka mi bude ulje svetoga pomazanja od koljena do koljena vašega. ³² Tijelo čovječije neka se ne maže njim, niti pravite takoga ulja kako je ono; sveto je, neka vam bude sveto. ³³ Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugoga, istrijebiće se iz naroda svojega.

³⁴ I reče Gospod Mojsiju: uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavoga, i tamjana čistoga, koliko jednoga toliko drugoga. ³⁵ I od toga načini kad, sastavljen vještinom apotekarskom, čist i svet. ³⁶ I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svjedočanstvom u šatoru od sastanka, gdje ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama. ³⁷ A takvoga kada kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda. ³⁸ Ako li bi ko načinio taki da ga miriše, istrijebiće se iz naroda svojega.

Chapter 31

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Gle, pozvah po imenu Veseleila sina Urije sina Orova od plemena Judina. ³ I napunih ga duha svetoga, mudrosti i razuma i znanja i svake vještine, ⁴ Da vješto izmišlja kako se što može načiniti od zlata i od srebra i od mjedi, ⁵ Da umije rezati kamenje i ukivati, da umije tesati drvo, i svaki posao raditi. ⁶ I evo udružih s njim Elijava sina Ahisamahova od plemena Danova, i svakomu vještom čovjeku u srce dadoh vještinu da izrade sve što sam ti zapovjedio. ⁷ Šator od sastanka, i kovčeg za svjedočanstvo i zaklopac na nj, i sve sprave u šatoru, ⁸ I sto i sprave njegove, i svijetnjak čisti sa svijem spravama njegovijem, i oltar kadioni, ⁹ I oltar za žrtvu paljenicu sa svijem spravama njegovijem, i umivaonicu i podnožje njezino, ¹⁰ I haljine službene i svete haljine Aronu svešteniku i haljine sinovima njegovijem, da vrše službu svešteničku, ¹¹ I ulje pomazanja, i kad mirisni za svetinju. Sve neka načine onako kako sam ti zapovjedio.

¹² I reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹³ A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem. ¹⁴ Čuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskvrnio, da se pogubi; jer ko bi god radio kakav posao u nju, istrijebiće se ona duša iz naroda svojega. ¹⁵ Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi. ¹⁶ Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim. ¹⁷ To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.

¹⁸ I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.

Chapter 32

¹ A narod vidjevši gdje Mojsije za dugo ne slazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. ² A Aron im reče: poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi. ³ I poskida sav narod zlatne oboce što im bijahu u ušima, i donesoše Aronu. ⁴ A on uzev iz ruku njihovijeh, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. ⁵ A kad to vidje Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: sjutra je praznik Gospodnji. ⁶ I sjutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i posjeda narod, te jedoše i piše, a poslije ustaše da se igraju.

⁷ A Gospod reče Mojsiju: idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. ⁸ Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovjedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. ⁹ Još reče Gospod Mojsiju: pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. ¹⁰ I sada pusti me, da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe ću učiniti narod velik. ¹¹ A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu, i reče: zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krjepkom? ¹² Zašto da govore Misirci i reku: na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrijebi sa zemlje? Povrati se od gnjeva svojega, i požali narod svoj oda zla. ¹³ Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: umnožiću sjeme vaše kao zvijezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati sjemenu vašemu da je njihova dovijeka. ¹⁴ I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svojemu, koje reče.

¹⁵ Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dvije ploče svjedočanstva u rukama svojim; i ploče bjehu pisane s obje strane, otud i odovud pisane. ¹⁶ I bjehu ploče djelo Božije, i pismo bješe pismo Božije, urezano na pločama. ¹⁷ A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju: vika ubojna u okolu. ¹⁸ A on reče: nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onijeh koji pjevaju.

¹⁹ I kad dođe blizu okola, ugleda tele i igre, te se razgnjevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom. ²⁰ Pa uze tele koje bijahu načinili i spali ga ognjem, i satr ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

²¹ I reče Mojsije Aronu: šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki grijeh? ²² A Aron mu reče: nemoj se gnjeviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo. ²³ Jer rekoše mi: načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. ²⁴ A ja im rekoh: ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

²⁵ A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovijem, ²⁶ Stade Mojsije na vrata od okola, i reče: k meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi. ²⁷ I reče im: ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po okolu od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svojega i prijatelja svojega i bližnjega svojega. ²⁸ I učiniše sinovi Levijevi po zapovijesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri tisuće ljudi. ²⁹ Jer Mojsije reče: posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

³⁰ A sjutradan reče Mojsije narodu: vi ljuto sagriješiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti grijeh. ³¹ I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: molim ti se; narod ovaj ljuto sagriješi načinivši sebi bogove od zlata. ³² Ali oprosti im grijeh: ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. ³³ A Gospod reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje. ³⁴ A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima grijeh njihov. ³⁵ I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

Chapter 33

¹ I reče Gospod Mojsiju: idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje Misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: sjemenu tvojemu daću je. ² I poslaću pred tobom anđela, i izagnaću Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. ³ I odvešće vas u zemlju gdje teče mlijeko i med; jer neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem. ⁴ A narod čuvši ovu zlu riječ ožalosti se, i niko ne metnu na se svojega nakita. ⁵ Jer Gospod reče Mojsiju: kaži sinovima Izrailjevijem: vi ste narod tvrdovrat; doći ću časom usred tebe, i istrijebiću te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaću šta ću činiti s tobom. ⁶ I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva.

⁷ A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. ⁸ I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator. ⁹ A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. ¹⁰ I sav narod videći stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. ¹¹ I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.

¹² I reče Mojsije Gospodu: gledaj, ti mi kažeš: vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: znam te po imenu i našao si milost preda mnom. ¹³ Ako sam dakle našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i nađem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod. ¹⁴ I reče Gospod: moje će lice ići naprijed, i daću ti odmor. ¹⁵ A Mojsije mu reče: ako neće ići naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde. ¹⁶ Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? zar ne po tome što ti ideš s nama? tako ćemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji.

¹⁷ A Gospod reče Mojsiju: učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu. ¹⁸ Opet reče Mojsije: molim te, pokaži mi slavu svoju. ¹⁹ A Gospod mu reče: učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim. ²⁰ I reče: ali nećeš moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ. ²¹ I reče Gospod: evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. ²² I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u rasjelinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem. ²³ Potom ću dignuti ruku svoju, i vidjećeš me s leđa, a lice se moje ne može vidjeti.

Chapter 34

¹ I reče Gospod Mojsiju: isteši sebi dvije ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tijem pločama riječi koje su bile na prvijem pločama, koje si razbio. ² I budi gotov za sjutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore. ³ Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore. ⁴ I istesa Mojsije dvije ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovjedi Gospod, i uze u ruku svoju dvije ploče kamene. ⁵ A Gospod siđe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. ⁶ Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. ⁷ Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga koljena. ⁸ A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se, ⁹ I reče: ako sam našao milost pred tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat; i oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš, i uzmi nas za našljedstvo.

¹⁰ A on reče: evo postavljam zavjet; pred cijelim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nijesu učinjena nigdje na zemlji ni u kom narodu, i vidjećete djelo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno što ću ja učiniti s tobom. ¹¹ Drži što ti danas zapovjedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. ¹² Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. ¹³ Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. ¹⁴ Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj. ¹⁵ Nemoj hvatati vjere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu za bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove. ¹⁶ I da ne bi kćerima njihovijem ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji čine preljubu za bogovima njihovijem. ¹⁷ Livenih bogova ne gradi sebi.

¹⁸ Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi prijesne hljebove, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si toga mjeseca izašao iz Misira. ¹⁹ Sve što otvora matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvora matericu, goveče ili sitna stoka. ²⁰ Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakoga prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.

²¹ Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini. ²² Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine. ²³ Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim. ²⁴ Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželjeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini.

²⁵ Nemoj prinositi krvi od žrtve moje uz hljebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe. ²⁶ Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jareta u mlijeku majke njegove. ²⁷ I reče Gospod Mojsiju: napiši sebi te riječi; jer po tijem riječima učinih zavjet s tobom i s Izrailjem. ²⁸ I Mojsije osta ondje kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći, hljeba ne jedući ni vode pijući; i napisa Gospod na ploče riječi zavjeta, deset riječi.

²⁹ I kad Mojsije slažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dvije ploče svjedočanstva slazeći s gore, ne znađaše da mu koža na licu posta svijetla dokle govoraše s njim. ³⁰ I vidje Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svijetli koža na licu, i ne smješe pristupiti k njemu. ³¹ Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije. ³² Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovjedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj. ³³ A kad im Mojsije izgovori, zastrije lice svoje pokrivalom. ³⁴ Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevijem što mu se zapovjedaše. ³⁵ Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gdje se svijetli koža na licu njegovu, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim.

Chapter 35

¹ Potom sabra Mojsije sav zbor sinova Izrailjevih, i reče im: ovo je zapovjedio Gospod da činite: ² Šest dana da se radi, a sedmi da vam je svet, subota počivanja Gospodnjega; ko bi radio u taj dan, da se pogubi. ³ Vatre ne ložite po stanovima svojim u dan subotni.

⁴ Još reče Mojsije svemu zboru sinova Izrailjevih govoreći: ovo je zapovjedio Gospod i rekao: ⁵ Skupite između sebe prilog Gospodu; ko god hoće drage volje, neka donese prilog Gospodu: zlato i srebro i mjed, ⁶ I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostrijet, ⁷ I kože ovnujske crvene obojene i kože jazavčije i drvo sitim, ⁸ I ulje za vidjelo, i mirise za ulje pomazanja i za kad mirisni, ⁹ I kamenje onihovo, i kamenje za ukivanje po oplećku i po naprsniku.

¹⁰ I koji su god vješti među vama neka dođu da rade što je zapovjedio Gospod: ¹¹ Šator, i naslon njegov, i pokrivač njegov, i kuke njegove, i daske njegove, prijevornice njegove, stupove njegove i stopice njegove, ¹² Kovčeg, i poluge njegove, i zaklopac, i zavjes, ¹³ Sto, i poluge njegove i sve sprave njegove, i hljeb za postavljanje, ¹⁴ I svijetnjak za vidjelo sa spravama njegovijem, i žiške njegove, i ulje za vidjelo, ¹⁵ I oltar kadioni, i poluge njegove, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zavjes na vrata od šatora, ¹⁶ Oltar za žrtvu paljenicu, i rešetku njegovu od mjedi, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njezino, ¹⁷ Zavjese za trijem, stupove njegove i stopice njegove, i zavjes na vrata od trijema, ¹⁸ Kolje za šator, i kolje za trijem s užima njihovijem. ¹⁹ Haljine službene za službu u svetinji, i haljine svete Aronu svešteniku, i haljine sinovima njegovijem za službu svešteničku.

²⁰ Tada otide sav zbor sinova Izrailjevijeh od Mojsija; ²¹ I vratiše se, svaki kojega podiže srce njegovo i koga god duh pokrete dragovoljno, i donesoše prilog Gospodu za građenje šatora od sastanka i za svu službu u njemu i za haljine svete. ²² Dolaziše ljudi i žene, ko god bješe dragovoljna srca, i donosiše spone i oboce i prstenje i narukvice i svakojake nakite zlatne; i svaki donese prilog zlata Gospodu. ²³ Ko god imaše porfire, skerleta, crvca, tankoga platna, kostrijeti, koža ovnujskih crvenijeh obojenih i koža jazavčijih, svaki donošaše. ²⁴ I ko god prilagaše srebro ili mjed, donošaše u prilog Gospodu; i u koga god bijaše drveta sitima, za svaku potrebu u službi donošaše. ²⁵ I sve žene vješte predoše svojim rukama, i donosiše što napredoše za porfiru, skerlet, crvac i tanko platno. ²⁶ I sve žene koje podiže srce njihovo i bijahu vješte, predoše kostrijet. ²⁷ A glavari donosiše kamenje onihovo i kamenje za ukivanje po oplećku i po naprsniku, ²⁸ I mirise i ulje za vidjelo i za ulje pomazanja i za kad mirisni. ²⁹ Svi ljudi i žene, koje podiže dragovoljno srce da donose što treba za sve djelo koje Gospod zapovjedi preko Mojsija da se načini, donesoše sinovi Izrailjevi dragovoljni prilog Gospodu.

³⁰ Tada reče Mojsije sinovima Izrailjevim: vidite, Gospod pozva po imenu Veseleila sina Urije sina Orova od plemena Judina, ³¹ I napuni ga duha Božijega, mudrosti, razuma i znanja i vještine za svaki posao, ³² Da vješto izmišlja kako se što radi od zlata i srebra i od mjedi, ³³ Da umije rezati kamenje i ukivati, da umije tesati drvo i raditi svaki posao vrlo vješto. ³⁴ I dade mu u srce, njemu i Elijavu sinu Ahisamahovu od plemena Danova, da mogu učiti druge. ³⁵ Napuni ih vještine da rade svaki posao, da kuju, tešu, vezu, i tkaju porfiru, skerlet, crvac i tanko platno, i da rade svakojake poslove vješto izmišljajući.

Chapter 36

¹ I stade raditi Veseleilo i Elijav i svi ljudi vješti, kojima bješe Gospod dao mudrost i razum da umiju raditi svaki posao za službu u svetinji, i sve što je zapovjedio Gospod.

² I pozva Mojsije Veseleila i Elijava i sve ljude vješte, kojima Gospod dade mudrost u srce, koje god podiže srce njihovo da dođu da rade taj posao. ³ I uzeše od Mojsija sve priloge, koje donesoše sinovi Izrailjevi da se uradi djelo za službu u svetinji. Ali još donošahu k njemu dragovoljne priloge svako jutro. ⁴ Tada dođoše svi vješti ljudi, koji rađahu djelo za svetinju, svaki od svojega posla, koji rađahu, ⁵ I rekoše Mojsiju govoreći: više donosi narod nego što treba da se uradi djelo, koje je Gospod zapovjedio da se uradi. ⁶ I zapovjedi Mojsije da se oglasi po okolu govoreći: ni čovjek ni žena da ne donosi više priloga za svetinju. I zabrani se narodu da ne donosi. ⁷ Jer bijaše svega dosta da se uradi sve djelo, i još pretjecaše.

⁸ I ljudi vješti između onijeh, koji radiše ovo djelo, načiniše šator od deset zavjesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca, s heruvimima, vješto vezenim načiniše. ⁹ U dužinu bješe jedan zavjes od dvadeset i osam lakata a u širinu od četiri lakta; svi zavjesi bjehu jedne mjere. ¹⁰ I sastaviše pet zavjesa jedan s drugim, i pet drugih zavjesa sastaviše jedan s drugim. ¹¹ I načiniše petlje od porfire po kraju prvoga zavjesa na onoj strani gdje će se sastaviti s drugim; i tako načiniše na svakom zavjesu po kraju gdje će se sastaviti s drugim. ¹² Pedeset petalja načiniše na prvom zavjesu, i pedeset petalja načiniše na kraju svakoga zavjesa gdje se sastavlja s drugim; petlje bjehu jedna prema drugoj. ¹³ I načiniše pedeset zlatnijeh kuka, i sastaviše kukama zavjese jedan s drugim; tako se šator sastavi.

¹⁴ I načiniše zavjese od kostrijeti za naslon nad šatorom; jedanaest takih zavjesa načiniše. ¹⁵ U dužinu bješe jedan zavjes od trideset lakata a u širinu od četiri lakta; jedne mjere bješe svijeh jedanaest zavjesa. ¹⁶ I sastaviše pet zavjesa zajedno, a drugih šest zavjesa zajedno. ¹⁷ I načiniše pedeset petalja po kraju jednoga zavjesa gdje se sastavlja s drugim, i pedeset petalja načiniše po kraju drugoga zavjesa da se sastavi. ¹⁸ I načiniše pedeset kuka od mjedi da se sastavi naslon. ¹⁹ I načiniše pokrivač na naslon od koža ovnujskih crvenih obojenih, i pokrivač od koža jazavčjih ozgo.

²⁰ I načiniše daske šatoru od drveta sitima, koje će stajati pravo. ²¹ Daska bješe duga deset lakata a podrug lakta široka svaka daska. ²² Po dva čepa bjehu na dasci, jedan prema drugom; tako načiniše na svijem daskama za šator. ²³ A ovijeh dasaka za šator načiniše dvadeset dasaka za južnu stranu; ²⁴ I četrdeset stopica srebrnijeh načiniše pod dvadeset dasaka, dvije stopice pod jednu dasku za dva čepa njezina, a dvije stopice pod drugu dasku za dva čepa njezina. ²⁵ Tako i na drugoj strani šatora, prema sjeveru, načiniše dvadeset dasaka, ²⁶ I četrdeset stopica srebrnijeh pod njih, dvije stopice pod jednu dasku a dvije stopice pod drugu dasku. ²⁷ A na zapadnoj strani šatora načiniše šest dasaka; ²⁸ I još dvije daske načiniše na uglove šatoru s obje strane; ²⁹ One bijahu sastavljene ozdo, i bijahu sastavljene ozgo biočugom; tako načiniše s obje strane na dva ugla. ³⁰ I tako bijaše osam dasaka i šesnaest stopica njihovijeh srebrnijeh, po dvije stopice pod svaku dasku.

³¹ I načiniše prijevornice od drveta sitima: pet za daske na jednoj strani šatora, ³² I pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora, i pet prijevornica za daske na zapadnoj strani šatora do oba ugla. ³³ I načiniše prijevornicu srednju da ide preko srijede dasaka od jednoga kraja do drugoga. ³⁴ A daske okovaše zlatom, i biočuge na njih načiniše od zlata, da u njima stoje prijevornice, i okovaše zlatom prijevornice.

³⁵ I načiniše zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, s heruvimima vješto vezenim načiniše ga. ³⁶ I načiniše za nj četiri stupa od drveta sitima, i okovaše ih zlatom, a kuke na njima bjehu od zlata, i sališe im četiri stopice od srebra. ³⁷ I načiniše zavjes na vrata naslonu od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga vezen, ³⁸ I pet stupova za nj s kukama njihovijem, i vrhove im i pojase okovaše zlatom, i pet stopica pod njih od mjedi.

Chapter 37

¹ I načini Veseleilo kovčeg od drveta sitima, dva i po lakta dug i podrug lakta širok i podrug lakta visok. ² I pokova ga čistijem zlatom iznutra i spolja; i načini mu zlatan vijenac unaokolo. ³ I sali mu četiri biočuga od zlata na četiri ugla njegova: dva biočuga s jedne strane a dva s druge. ⁴ I načini poluge od drveta sitima, i okova ih zlatom. ⁵ I provuče poluge kroz biočuge s obje strane kovčegu, da se može nositi kovčeg. ⁶ I načini zaklopac od čistoga zlata, u dužinu od dva i po lakta, a u širinu od podrug lakta. ⁷ I načini dva heruvima od zlata, jednostavne načini ih, na dva kraja zaklopcu, ⁸ Jednoga heruvima na kraju odovud, a drugoga heruvima na kraju odonud; zaklopcu na oba kraja načini heruvime. ⁹ I u heruvima bjehu krila raširena u vis, i zaklanjahu krilima svojim zaklopac, i licem bjehu okrenuti jedan drugom, i gledahu prema zaklopcu heruvimi.

¹⁰ I načini sto od drveta sitima, u dužinu od dva lakta a u širinu od lakta, i od podrug lakta u visinu. ¹¹ I pokova ga čistim zlatom, i načini mu vijenac zlatan unaokolo. ¹² I načini mu oplatu s podlanice unaokolo, i načini vijenac zlatan uz oplatu unaokolo. ¹³ I sali mu četiri biočuga od zlata, i metnu biočuge na četiri ugla, koji mu bijahu na četiri noge. ¹⁴ Prema oplati bijahu biočuzi, a u njima poluge, da se može nositi sto. ¹⁵ A poluge načini od drveta sitima, i okova ih zlatom, da se može nositi sto. ¹⁶ I načini od čistoga zlata posuđe što se meće na sto: zdjele i čaše i kutliće i vijedra, kojim će se preljevati.

¹⁷ I načini svijetnjak od čistoga zlata, jednostavan načini svijetnjak; stup mu i grane, čašice i jabuke i cvjetovi izlažahu iz njega. ¹⁸ Šest grana izlažahu mu sa strana; tri grane svijetnjaka s jedne strane a tri grane svijetnjaka s druge strane; ¹⁹ Tri čašice kao badem na jednoj grani i jabuka i cvijet, a tri čašice kao badem na drugoj grani i jabuka i cvijet; tako na svijeh šest grana koje izlažahu iz svijetnjaka. ²⁰ A na samom svijetnjaku bjehu četiri čašice kao badem sa svojim jabukama i cvjetovima, ²¹ Jedna jabuka bješe pod dvije grane iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane iz njega; tako pod šest grana koje izlažahu iz njega. ²² Jabuke njihove i grane im izlažahu iz njega, sve bješe od čistoga zlata jednostavno. ²³ I načini mu sedam žižaka i usekače i spremice za gar od čistoga zlata. ²⁴ Od talanta čistoga zlata načini ga sa svijem spravama njegovijem.

²⁵ I načini oltar kadioni od drveta sitima u dužinu od jednoga lakta, i u širinu od jednoga lakta, četvorouglast, i od dva lakta u visinu; iz njega izlažahu mu rogovi. ²⁶ I pokova ga čistijem zlatom ozgo i sa strane unaokolo, i rogove; i načini mu vijenac od zlata unaokolo. ²⁷ I dva biočuga od zlata načini mu ispod vijenca na dva ugla njegova s obje strane, da u njima stoje poluge da se može nositi o njima. ²⁸ A poluge načini od drveta sitima, i okova ih zlatom. ²⁹ I načini ulje za sveto pomazanje i čisti kad mirisni vještinom apotekarskom.

Chapter 38

¹ I načini od drveta sitima oltar za žrtve paljenice u dužinu od pet lakata, i u širinu od pet lakata, četvorouglast visok tri lakta. ² I načini mu na četiri ugla njegova rogove; iz njega izlažahu rogovi, i okova ga u mjed. ³ I načini sve posuđe za oltar, lonce i lopatice i kotliće i viljuške i kliješta; sve mu posuđe načini od mjedi. ⁴ I načini oltaru rešetku kao mrežu od mjedi ispod oltara unaokolo oda dna do sredine. ⁵ I sali četiri biočuga za četiri ugla rešetke mjedene, da se kroz njih provuku poluge. ⁶ A poluge načini od drveta sitima, i okova ih u mjed. ⁷ I provuče poluge kroz biočuge s obje strane oltara, da se može nositi, od dasaka načini ga šuplja.

⁸ I načini umivaonicu mjedenu i podnožje joj mjedeno od ogledala koja donošahu gomilama žene dolazeći na vrata šatoru od sastanka. ⁹ I načini trijem na južnoj strani, i zavjese trijemu od tankoga platna uzvedenoga od sto lakata, ¹⁰ I dvadeset stupova za njih i dvadeset stopica pod njih od mjedi, a kuke na stupove i prijevornice od srebra. ¹¹ Tako i na sjevernoj strani zavjese od sto lakata, dvadeset stupova za njih i dvadeset stopica pod njih od mjedi; a kuke na stupove i prijevornice njihove od srebra; ¹² A na zapadnoj strani zavjese od pedeset lakata, deset stupova za njih i deset stopica njihovijeh od mjedi, kuke na stupove i pojasove njihove od srebra; ¹³ A na prednjoj strani prema istoku zavjese od pedeset lakata; ¹⁴ S jedne strane zavjese od petnaest lakata, tri stupa za njih i tri stopice pod njih; ¹⁵ A s druge strane, do vrata od trijema i otuda i odovuda, zavjese od petnaest lakata, tri stupa za njih i tri stopice pod njih. ¹⁶ Svi zavjesi na trijemu unaokolo bjehu od tankoga platna uzvedenoga; ¹⁷ A stopice pod stupovima od mjedi, kuke na stupovima i pojasovi na njima od srebra; i vrhovi im bijahu srebrni; svi stupovi u trijemu bijahu opasani srebrom. ¹⁸ A zavjes na vratima od trijema bijaše od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen, u dužinu od dvadeset lakata a u visinu po širini pet lakata, kao i drugi zavjesi u trijemu. ¹⁹ I četiri stupa za nj, i četiri stopice pod njih od mjedi, čepovi na njima od srebra i vrhovi im i pojasovi od srebra. ²⁰ A sve kolje šatoru i trijemu unaokolo bijaše od mjedi.

²¹ Te su stvari prebrojene za šator, šator od svjedočanstva, koje je prebrojio po zapovijesti Mojsijevoj Itamar sin Arona sveštenika za službu Levitsku. ²² A Veseleilo sin Urije sina Orova od plemena Judina načini sve to što zapovjedi Gospod Mojsiju, ²³ I s njim Elijav sin Ahisamahov od plemena Danova, drvodjelja i vješt tkati i vesti po porfiri, po skerletu, po crvcu i po tankom platnu.

²⁴ A svega zlata što otide na ovo djelo, na sve djelo za svetinju, koje zlato bješe priloženo, svega ga bješe dvadeset i devet talanata, sedam stotina i trideset sikala, po svetom siklu; ²⁵ A srebra što dođe od zbora, sto talanata, i tisuća sedam stotina i sedamdeset i pet sikala, po svetom siklu; ²⁶ Po sikla od glave, po siklu svetom, od svakoga koji uđe u broj, od dvadeset godina i više, od šest stotina i tri tisuće i pet stotina i pedeset. ²⁷ Od sto talanata srebra sališe se stopice za svetinju i stopice za zavjes; sto stopica od sto talanata, talanat na stopicu. ²⁸ A od tisuću i sedam stotina i sedamdeset i pet sikala načini kuke na stupove, i okova im vrhove i opasa ih. ²⁹ A mjedi priložene bijaše sedamdeset talanata, i dvije tisuće i četiri stotine sikala. ³⁰ I od toga načini stopice na vratima šatora od sastanka, i mjedeni oltar i rešetku mjedenu za nj, i sve sprave za oltar, ³¹ I stopice u trijemu unaokolo, i stopice na vratima od trijema, i sve kolje za šator i sve kolje za trijem unaokolo.

Chapter 39

¹ A od porfire i skerleta i crvca načiniše haljine za službu, da se služi u svetinji; i načiniše svete haljine Aronu, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

² Načiniše oplećak od zlata, i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. ³ Istegliše listove od zlata, i isjekoše žice, te izvezoše porfiru i skerlet i crvac i tanko platno vrlo vješto. ⁴ Poramenice mu načiniše da se sastavljaju, da se sastavlja na dva kraja svoja. ⁵ I pojas na oplećku izlažaše od njega i bješe iste naprave, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga; kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

⁶ I ukovaše dva kamena oniha u zlato, i izrezaše na njima imena sinova Izrailjevih, kao što se režu pečati. ⁷ I udariše ih na poramenice od oplećka, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevijem, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

⁸ I načiniše naprsnik vrlo vješte naprave kao što je naprava u oplećka, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga; ⁹ Četvorouglast i dvostruk načiniše naprsnik, u dužinu s pedi i u širinu s pedi, dvostruk. ¹⁰ I udariše po njemu četiri reda kamenja; u prvom redu: sardonih, topaz i smaragad; ¹¹ A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamanat; ¹² A u trećem redu: ligur, ahat i ametist; ¹³ A u četvrtom redu: hrisolit, onih i jaspid, sve optočeno zlatom u svojim redovima. ¹⁴ Tijeh kamena s imenima sinova Izrailjevijeh bješe dvanaest prema njihovijem imenima, rezani kao pečati, za dvanaest plemena, svako po svom imenu. ¹⁵ I načiniše na naprsnik lance jednake, pletene, od čistoga zlata. ¹⁶ I načiniše dvije kopče zlatne i dvije grivne zlatne, i metnuše te dvije grivne na dva kraja naprsniku, ¹⁷ I provukoše dva zlatna lanca kroz dvije grivne na krajevima naprsniku, ¹⁸ A druga dva kraja od dva lanca zapeše za dvije kopče, i pritvrdiše ih za poramenice na oplećku sprijed. ¹⁹ I načiniše još dvije zlatne grivne, i metnuše ih na dva kraja naprsniku na strani prema oplećku iznutra. ²⁰ I načiniše još dvije grivne zlatne, koje metnuše na dvije poramenice na oplećku ozdo naprijed gdje se sastavlja, više pojasa na oplećku. ²¹ Tako privezaše naprsnik kroz grivne na njemu i grivne na oplećku vrvcom od porfire, da stoji svrh pojasa od oplećka i da se ne razdvaja naprsnik od oplećka, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

²² I načiniše plašt pod oplećak, tkan, sav od porfire. ²³ I prorez na plaštu u srijedi kao prorez na oklopu, i oko proreza oplatu da se ne razdre. ²⁴ I načiniše po skutu od plašta šipke od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. ²⁵ I načiniše zvonca od čistoga zlata, i metnuše zvonca među šipke, po skutu od plašta unaokolo između šipaka. ²⁶ Zvonce pa šipak, zvonce pa šipak po skutu od plašta unaokolo, za službu, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

²⁷ I načiniše košulje od tankoga platna izmetanoga Aronu i sinovima njegovijem; ²⁸ I kapu od tankoga platna, i kapice kićene od tankoga platna, i gaće platnene od tankoga platna uzvedenoga; ²⁹ I pojas od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca, vezen, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

³⁰ I načiniše pločicu za sveto oglavlje od čistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže na pečatima: svetinja Gospodu. ³¹ I pritvrdiše za nju vrvcu od porfire da se veže za kapu ozgo, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

³² I tako se svrši sav posao oko šatora i naslona od sastanka. I načiniše sinovi Izrailjevi sve; kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako načiniše. ³³ I donesoše k Mojsiju šator, naslon i sve sprave njegove, kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice, ³⁴ I pokrivač od koža ovnujskih crvenih obojenih i pokrivač od koža jazavčijih, i zavjes, ³⁵ I kovčeg od svjedočanstva i poluge za nj, i zaklopac, ³⁶ Sto sa svijem spravama, i hljeb za postavljanje, ³⁷ Svijetnjak čisti, žiške njegove, žiške naređane, i sve sprave njegove, i ulje za vidjelo. ³⁸ I oltar zlatni, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zavjes na vrata od šatora, ³⁹ Oltar mjedeni i rešetku mjedenu za nj, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njezino, ⁴⁰ Zavjese za trijem, stupove za njih i stopice njihove, i zavjes na vrata od trijema, uža njegova i kolje njegovo, i sve sprave za službu u šatoru, za šator od sastanka. ⁴¹ Haljine za službu, da se služi u svetinji, haljine svete Aronu svešteniku i haljine sinovima njegovijem, da vrše službu svešteničku. ⁴² Sve kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, onako uradiše sinovi Izrailjevi sve ovo djelo. ⁴³ I pogleda Mojsije sve to djelo, i gle, načiniše ga, kao što bješe zapovjedio Gospod, tako ga načiniše; i blagoslovi ih Mojsije.

Chapter 40

¹ I Gospod reče Mojsiju govoreći: ² Prvi dan prvoga mjeseca podigni šator, šator od sastanka, ³ I metni ondje kovčeg od svjedočanstva, i zakloni ga zavjesom. ⁴ I unesi sto, i uredi što treba urediti na njemu; unesi i svijetnjak, i zapali žiške na njemu. ⁵ I namjesti zlatni oltar kadioni pred kovčegom od svjedočanstva; i objesi zavjes na vratima od šatora. ⁶ I metni oltar za žrtvu paljenicu pred vrata šatoru, šatoru od sastanka, ⁷ I metni umivaonicu između šatora od sastanka i oltara, i u nju nalij vode. ⁸ I podigni trijem unaokolo, i metni zavjes na vrata od trijema. ⁹ I uzmi ulje pomazanja, i pomaži šator i sve što je u njemu, i osveti ga i sve sprave njegove, i biće svet. ¹⁰ Pomaži i oltar za žrtvu paljenicu i sve sprave njegove, te ćeš osvetiti oltar, i oltar će biti svetinja nad svetinjom. ¹¹ Pomaži i umivaonicu i podnožje njezino, i osveti je. ¹² I kaži Aronu i sinovima njegovijem da pristupe na vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom; ¹³ I obuci Arona u svete haljine i pomaži ga i osveštaj ga, da mi vrši službu svešteničku. ¹⁴ I sinovima njegovijem zapovjedi neka pristupe, i obuci im košulje. ¹⁵ I pomaži ih, kao što pomažeš oca njihova, da mi vrše službu svešteničku; i pomazanje njihovo biće im za vječno sveštenstvo od koljena do koljena. ¹⁶ I učini Mojsije sve, kako mu zapovjedi Gospod tako učini.

¹⁷ I podiže se šator druge godine prvoga mjeseca prvi dan. ¹⁸ I Mojsije podiže šator, i podmetnu mu stopice, i namjesti daske, i povuče prijevornice, i ispravi stupove. ¹⁹ Pa razape naslon nad šator, i metnu pokrivač na naslon ozgo, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ²⁰ I uzev svjedočanstvo metnu ga u kovčeg, i provuče poluge na kovčegu, i metnu zaklopac ozgo na kovčeg. ²¹ I unese kovčeg u šator, i objesi zavjes, te zakloni kovčeg sa svjedočanstvom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ²² I namjesti sto u šatoru od sastanka na sjevernu stranu šatora pred zavjesom, ²³ I postavi na njemu hljeb pred Gospodom kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ²⁴ I namjesti svijetnjak u šatoru od sastanka, prema stolu na južnu stranu šatora. ²⁵ I zapali žiške na njemu pred Gospodom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ²⁶ I namjesti oltar zlatni u šatoru od svjedočanstva pred zavjesom. ²⁷ I pokadi na njemu kadom mirisnijem, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ²⁸ I objesi zavjes na vrata od šatora. ²⁹ I oltar za žrtvu paljenicu namjesti na vrata od šatora, šatora od sastanka, i prinese na njemu žrtvu paljenicu, i dar, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ³⁰ I metnu umivaonicu između šatora od sastanka i oltara, i nali u nju vode za umivanje. ³¹ I praše iz nje ruke i noge svoje Mojsije i Aron i sinovi njegovi. ³² Kad ulažahu u šator od svjedočanstva i kad pristupahu k oltaru, umivahu se najprije, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ³³ I podiže trijem oko šatora i oltara, i metnu zavjes na vrata trijemu. Tako svrši Mojsije posao taj.

³⁴ Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. ³⁵ I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. ³⁶ A kad se podizaše oblak sa šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, dokle god putovahu. ³⁷ A kad se ne podizaše oblak, onda ni oni ne polažahu do dana kad se podiže. ³⁸ Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noću oganj bješe na njemu pred očima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu.