Zephaniah

Chapter 1

¹ Riječ Gospodnja koja dođe Sofoniji sinu Husija sina Godolije sina Amarije sina Jezekijina, za vremena Josije sina Amonova, cara Judina.

² Sve ću uzeti sa zemlje, govori Gospod; ³ Uzeću ljude i stoku, uzeću ptice nebeske i ribe morske i sablazni s bezbožnicima, i istrijebiću ljude sa zemlje, govori Gospod. ⁴ Jer ću mahnuti rukom svojom na Judu i na sve stanovnike Jerusalimske, i istrijebiću iz mjesta ovoga ostatak Valov i ime sveštenika idolskih s drugim sveštenicima, ⁵ I one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj i koji se klanjaju i kunu se Gospodom i koji se kunu Melhomom. ⁶ I one koji se odvraćaju od Gospoda i koji ne traže Gospoda niti pitaju za nj.

⁷ Muči pred Gospodom Gospodom, jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio žrtvu i pozvao svoje zvanice. ⁸ I u dan žrtve Gospodnje pohodiću knezove i carske sinove i sve koji nose tuđinsko odijelo. ⁹ I pohodiću u taj dan sve koji skaču preko praga, koji pune kuću gospodara svojih grabežem i prijevarom.

¹⁰ I u taj će dan, veli Gospod, biti vika od ribljih vrata, i jauk s druge strane, i polom velik s humova. ¹¹ Ridajte koji živite u Maktesu, jer izgibe sav narod trgovački, istrijebiše se svi koji nose srebro.

¹² I u to ću vrijeme razgledati Jerusalim sa žišcima, i pohodiću ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne čini ni dobro ni zlo. ¹³ I blago će se njihovo razgrabiti i kuće njihove opustošiti; grade kuće, ali neće sjedjeti u njima; i sade vinograde, ali neće piti vina iz njih.

¹⁴ Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas će biti dana Gospodnjega, gorko će tada vikati junak. ¹⁵ Taj je dan dan, kada će biti gnjev, dan, kada će biti tuga i muka, dan, kada će biti pustošenje i zatiranje, dan, kada će biti mrak i tama, dan, kada će biti oblak i magla, ¹⁶ Dan, kada će biti trubljenje i poklič na tvrde gradove i na visoke uglove. ¹⁷ I pritijesniću ljude, te će ići kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv će se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj. ¹⁸ Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; i svu će zemlju proždrijeti oganj revnosti njegove; jer će brzo učiniti kraj svjema stanovnicima zemaljskim.

Chapter 2

¹ Saberite se, saberite se, narode nemili, ² Dok nije izašao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega. ³ Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji, koji činite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Gospodnjega.

⁴ Jer će se Gaza ostaviti i Askalon će opustjeti; Azot će se odagnati u podne i Akaron će se iskorijeniti. ⁵ Teško onima koji žive po bregovima morskim, narodu Heretejskom: riječ je Gospodnja na vas, Hanane, zemljo Filistejska, ja ću te zatrti da ne bude stanovnika u tebi. ⁶ I bregovi će morski biti stanovi i jame pastirske i torovi za stada. ⁷ I taj će kraj biti ostatku doma Judina; ondje će pasti; u domovima će Askalonskim lijegati uveče; jer će ih pohoditi Gospod Bog njihov i povratiti roblje njihovo.

⁸ Čuo sam rug Moavov i ukore sinova Amonovijeh kojima ružiše moj narod, i raširiše se preko međa njihovijeh. ⁹ Zato, tako ja bio živ, govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, Moav će biti kao Sodom i sinovi Amonovi kao Gomor, mjesto koprivama, i slanica i vječna pustoš: ostatak naroda mojega oplijeniće ih, i koji ostanu od naroda mojega naslijediće ih.

¹⁰ To će im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Gospoda nad vojskama i podizaše se na nj. ¹¹ Strašan će im biti Gospod, jer će istrijebiti sve bogove zemaljske, i njemu će se klanjati svaki iz svojega mjesta, sva ostrva narodna.

¹² I vi, Etiopljani, bićete pobijeni mačem mojim. ¹³ I dignuće ruku svoju na sjever, i zatrće Asirsku, i Nineviju će opustiti da bude suha kao pustinja. ¹⁴ I u njoj će ležati stada, svakojako zvijerje između naroda, i gem i ćuk noćivaće na dovratnicima njezinijem; glasom će pjevati na prozorima; pustoš će biti na pragovima, jer će se poskidati kedrovina. ¹⁵ Taki će biti veseli grad, koji sjedi bez brige, koji govori u srcu svom: ja sam, i osim mene nema drugoga. Kako opustje! posta loža zvijerju! Ko god prođe mimo nj zviždaće i mahati rukom.

Chapter 3

¹ Teško gradu odmetničkom i oskvrnjenom, nasilničkom! ² Ne sluša glasa, ne prima nauka, ne uzda se u Gospoda, ne pristupa k Bogu svojemu. ³ Knezovi su mu u njemu lavovi koji riču; sudije su mu vuci večernji, koji ne glođu kosti do jutra. ⁴ Proroci su mu hvališe, varalice; sveštenici njegovi skvrne svetinju, izvrću zakon. ⁵ Gospod je pravedan usred njega, ne čini nepravde, svako jutro iznosi sud svoj na vidjelo, ne izostaje, ali bezbožnik ne zna za stid. ⁶ Istrijebih narode, kule im se razoriše, ulice im opustih, te niko ne prolazi; gradovi im se raskopaše, da nema nikoga, nema stanovnika. ⁷ Rekoh: pobojaćeš me se, primićeš nauk; neće mu se zatrti stan ničim su čim bih ga pohodio; ali oni uraniše te pokvariše sva djela svoja. ⁸ Zato čekajte me, govori Gospod, do dana kad ću se podignuti na plijen; jer je sud moj da saberem narode i pokupim carstva, da izlijem na njih gnjev svoj, svu žestinu jarosti svoje, jer će oganj revnosti moje proždrijeti svu zemlju.

⁹ Jer ću tada promijeniti narodima usne, te će biti čiste, da bi svi prizivali ime Gospodnje i služili mu složnijem ramenima. ¹⁰ Ispreko rijeka Huskih koji se meni mole, rasijani moji, donijeće mi dare. ¹¹ Tada se nećeš više stidjeti nijednoga svojih djela, kojima si mi zgriješio; jer ću onda uzeti iz tebe one koji se hvale slavom tvojom, i nećeš se više veličati na svetoj gori mojoj. ¹² I ostaviću u tebi narod nevoljan i siromašan, i oni će se uzdati u ime Gospodnje. ¹³ Ostatak Izrailjev neće činiti bezakonja niti će govoriti laži, niti će se naći u ustima njihovijem jezik prijevaran; nego će pasti i ležati i neće biti nikoga da ih plaši.

¹⁴ Pjevaj, kćeri Sionska; klikuj, Izrailju; raduj se i veseli se iz svega srca, kćeri Jerusalimska! ¹⁵ Ukloni Gospod sudove tvoje, odvrati neprijatelje tvoje; car Izrailjev Gospod usred tebe je, nećeš se više bojati zla. ¹⁶ U onaj dan reći će se gradu Jerusalimu: ne boj se; Sionu: nemoj da ti klonu ruke. ¹⁷ Gospod Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spašće te; radovaće ti se veoma, umiriće se u ljubavi svojoj, veseliće se tebe radi pjevajući. ¹⁸ Koji tuže za praznicima, sabraću ih, koji su iz tebe, radi teške sramote koja je na tebi. ¹⁹ Gle, uništiću u ono vrijeme sve koji te muče, i izbaviću hrome i sabrati odagnane, i dobaviću im hvalu i slavu po svoj zemlji, gdje su bili pod sramotom. ²⁰ U ono vrijeme dovešću vas, u ono vrijeme sabraću vas; jer ću vam dobaviti slavu i hvalu po svijem narodima na zemlji, kad povratim roblje vaše pred vašim očima, govori Gospod.