Ezekiel

Chapter 1

¹ Godine tridesete, mjeseca četvrtoga, petoga dana, kad bijah među robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje. ² Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin, ³ Dođe riječ Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje dođe ruka Gospodnja nada nj.

⁴ I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost; ⁵ Isred njega još kao četiri životinje, koje na oči bijahu nalik na čovjeka; ⁶ I u svake bijahu četiri lica, i četiri krila u svake; ⁷ I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglađena mjed. ⁸ I ruke im bijahu čovječije pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila bijahu na četiri strane. ⁹ Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše naprema se. ¹⁰ I lice bijaše u sve četiri lice čovječije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri. ¹¹ I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo. ¹² I svaka iđaše pravo naprema se; iđahu kuda duh iđaše, i ne okretahu se idući. ¹³ I na oči bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao svijeće; taj oganj prolažaše između životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. ¹⁴ I životinje trčahu i vraćahu se kao munja.

¹⁵ I kad gledah životinje, gle, točak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova. ¹⁶ Obličjem i napravom bijahu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri bijahu jednaka, i obličjem i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugom. ¹⁷ Kad iđahu, iđahu sva četiri svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu. ¹⁸ I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni očiju unaokolo u sva četiri. ¹⁹ I kad iđahu životinje, iđahu i točkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi. ²⁰ Kuda duh iđaše, onamo iđahu, i podizahu se točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima. ²¹ Kad one iđahu, iđahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u točkovima.

²² A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viđenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem. ²³ A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo. ²⁴ I čujah huku krila njihovijeh kad iđahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemogućega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila. ²⁵ I kad stavši spuštahu krila, čujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem.

²⁶ I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. ²⁷ I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. ²⁸ Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božje na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.

Chapter 2

¹ I reče mi: sine čovječji, ustani na noge da govorim s tobom. ² I uđe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. ³ I reče mi: sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetničkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. ⁴ K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: tako veli Gospod; ⁵ I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnički, neka znaju da je prorok bio među njima. ⁶ I ti, sine čovječji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh riječi, što su ti uporni i kao trnje i živiš među skorpijama; ne boj se njihovijeh riječi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnički. ⁷ Nego im kaži riječi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici.

⁸ Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što ću ti dati. ⁹ I pogledah, a to ruka pružena k meni, i gle, u njoj savijena knjiga. ¹⁰ I razvi je preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja, i bješe u njoj napisan plač i naricanje i jaoh.

Chapter 3

¹ I reče mi: sine čovječji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu. ² I otvorih usta, i založi me onom knjigom. ³ I reče mi: sine čovječji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med.

⁴ Zatijem reče mi: sine čovječji, idi k domu Izrailjevu, i govori im moje riječi. ⁵ Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego k domu Izrailjevu; ⁶ Ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima riječi ne bi razumio; k njima da te pošljem, poslušali bi te. ⁷ Ali dom Izrailjev neće te poslušati, jer neće mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrda obraza i uporna srca. ⁸ Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i čelo tvrdo prema njihovu čelu. ⁹ Kao kamen dijamanat, tvrđe od stijene dadoh ti čelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnički. ¹⁰ Potom reče mi: sine čovječji, sve riječi moje što ću ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim. ¹¹ Idi k roblju, k sinovima naroda svojega, i govori im i reci im: tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali.

¹² Tada podiže me duh, i čuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova; ¹³ I lupu krila onijeh životinja, koja udarahu jedno o drugo, i prasku točkova prema njima, glas koji se silno razlijegaše. ¹⁴ I duh me podiže i odnese, i iđah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna bješe nada mnom. ¹⁵ I dođoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na rijeci Hevaru, i sjedoh gdje oni sjeđahu, i sjedjeh ondje među njima sedam dana čudeći se.

¹⁶ A poslije sedam dana dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ¹⁷ Sine čovječji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš riječi iz mojih usta i opominješ ih od mene. ¹⁸ Kad rečem bezbožniku: poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku. ¹⁹ A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on će poginuti s bezakonja svojega, a ti ćeš sačuvati dušu svoju. ²⁰ Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane činiti bezakonje, i ja mu podmetnem na što će se spotaći, te pogine, a ti ga ne opomenu, on će poginuti sa svoga grijeha, i neće se pomenuti pravedna djela njegova što je činio, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. ²¹ Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on će živjeti, jer primi opomenu, i ti ćeš sačuvati dušu svoju.

²² I dođe ondje nada me ruka Gospodnja, i reče mi: ustani, izidi u polje, i ondje ću govoriti s tobom. ²³ I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje. ²⁴ I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: idi, zatvori se u kuću svoju. ²⁵ Jer, sine čovječji, evo, metnuće na te uzice, i svezaće te njima, i nećeš izlaziti među njih. ²⁶ I ja ću učiniti da ti se jezik prilijepi za grlo, te ćeš onijemjeti, i nećeš ih karati, jer su dom odmetnički. ²⁷ Ali kad ti progovorim, otvoriću ti usta, i kazaćeš im: ovako veli Gospod Gospod; ko će slušati, neka sluša, a ko neće slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnički.

Chapter 4

¹ A ti, sine čovječji, uzmi opeku i metni je preda se, i izreži na njoj grad Jerusalim. ² I postavi oko njega opsadu, i načini kule prema njemu, i iskopaj oko njega opkop, i postavi vojsku oko njega, i namjesti ubojne sprave oko njega. ³ Potom uzmi tavicu gvozdenu, i metni je kao gvozden zid između sebe i grada, i okreni lice svoje suprot njemu, i on će se opsjesti, i ti ćeš ga opsjesti. To će biti znak domu Izrailjevu.

⁴ Potom lezi na lijevu stranu svoju, i metni na nju bezakonje doma Izrailjeva; koliko dana uzležiš na njoj, toliko ćeš nositi njihovo bezakonje. ⁵ A ja ti dajem godine bezakonja njihova brojem dana, trista i devedeset dana, i toliko ćeš nositi bezakonje doma Izrailjeva. ⁶ A kad ih navršiš, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonje doma Judina četrdeset dana; po jedan dan dajem ti za godinu. ⁷ I okreni lice svoje prema opkoljenom Jerusalimu zagalivši mišicu svoju, i prorokuj protiv njega. ⁸ I evo vezaću te uzicama da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš dane opsade svoje.

⁹ I uzmi pšenice i ječma i boba i leća i prosa i krupnika, i saspi sve u jedan sud, i načini od toga sebi hljeba prema broju dana u koje ćeš ležati na svojoj strani, tri stotine i devedeset dana ješćeš ga. ¹⁰ I jela tvojega što ćeš jesti neka bude mjerom dvadeset sikala na dan; na rokove jedi ga. ¹¹ I vodu pij mjerom, po šestinu ina, pij na rokove. ¹² A hljeb prijesan ječmen jedi, ispekav ga na kalu čovječijem na njihove oči. ¹³ I reče Gospod: tako će jesti sinovi Izrailjevi hljeb svoj nečist među narodima u koje ću ih razagnati. ¹⁴ Tada rekoh: ah Gospode Gospode, gle, duša se moja nije oskvrnila, jer od djetinjstva svojega dosada nijesam jeo mrcinoga ni što bi zvjerka razdrla, niti je ušlo u usta moja meso nečisto. ¹⁵ A on mi reče: vidi, dajem ti goveđu balegu mjesto čovječijega kala, da na njoj ispečeš sebi hljeb. ¹⁶ Zatijem reče mi: sine čovječji, evo ja ću slomiti potporu u hljebu u Jerusalimu, te će jesti hljeb na mjeru i u brizi, i vodu će piti na mjeru i u čudu. ¹⁷ Jer će im nestati hljeba i vode da će se čuditi među sobom i sasušiće se od bezakonja svojega.

Chapter 5

¹ Potom, sine čovječji, uzmi nož oštar, britvu brijačku uzmi, i pusti je po glavi svojoj i po bradi svojoj, pa uzmi mjerila i razdijeli. ² Trećinu sažezi ognjem usred grada, kad se navrše dani opsade, a drugu trećinu uzmi i isijeci mačem oko njega, a ostalu trećinu razmetni u vjetar, i ja ću izvući mač za njima. ³ Ali uzmi malo, i zaveži u skut svoj. ⁴ I od toga još uzmi i baci u oganj i sažezi ognjem; odatle će izaći oganj na sav dom Izrailjev.

⁵ Ovako veli Gospod Gospod: ovo je Jerusalim koji postavih usred naroda i optočih ga zemljama. ⁶ Ali promijeni zakone moje na bezakonje većma nego narodi, i uredbe moje većma nego zemlje što su oko njega, jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama. ⁷ Zato ovako veli Gospod Gospod: što postaste gori od naroda koji su oko vas, ne hodiste po mojim uredbama i ne izvršivaste mojih zakona, pa ni po uredbama naroda koji su oko vas ne činiste, ⁸ Zato ovako veli Gospod Gospod: evo i mene na te, i izvršiću usred tebe sudove na vidiku narodima; ⁹ I učiniću ti što još nijesam učinio niti ću više učiniti za sve gadove tvoje. ¹⁰ Zato oci će jesti sinove usred tebe, i sinovi će jesti oce svoje, i izvršiću na tebi sudove i rasijaću sav ostatak tvoj u sve vjetrove. ¹¹ Zato, tako ja živ bio, veli Gospod Gospod, što si oskvrnio moju svetinju svakojakim nečistotama svojim i svakojakim gadovima svojim, zato ću i ja tebe potrti, i neće oko moje žaliti, niti ću se smilovati. ¹² Trećina će tvoja pomrijeti od pomora, i od gladi će izginuti usred tebe, a druga će trećina pasti od mača oko tebe, a trećinu ću rasijati u sve vjetrove, i izvući ću mač za njima.

¹³ I tako će se izvršiti gnjev moj i namiriću jarost svoju na njima i zadovoljiću se, i oni će poznati da sam ja Gospod govorio u revnosti svojoj kad izvršim gnjev svoj na njima. ¹⁴ I učiniću od tebe pustoš i rug među narodima koji su oko tebe pred svakim koji prolazi. ¹⁵ I bićeš rug i sramota i nauk i čudo narodima što su oko tebe kad izvršim sudove na tebi gnjevom, jarošću i ljutijem karanjem; ja Gospod rekoh; ¹⁶ Kad pustim na vas ljute strijele gladi, koje će biti smrtne, koje ću pustiti da vas zatrem, i kad glad navalim na vas i slomim vam potporu u hljebu, ¹⁷ Kad pustim na vas glad i ljute zvijeri, koje će ti djecu izjesti; i kad pomor i krv prođu kroza te, i kad pustim mač na te. Ja Gospod rekoh.

Chapter 6

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, okreni lice svoje prema gorama Izrailjevijem, i prorokuj protiv njih, ³ I reci: gore Izrailjeve, čujte riječ Gospod Gospoda, ovako veli Gospod Gospod gorama i humovima, potocima i dolinama: evo me, ja ću pustiti na vas mač i oboriću visine vaše. ⁴ I vaši će se oltari raskopati, i sunčani likovi vaši izlomiće se, i povaljaću pobijene vaše pred gadnijem bogovima vašim. ⁵ I pobacaću mrtva tjelesa sinova Izrailjevijeh pred gadne bogove njihove, i razmetnuću kosti vaše oko oltara vaših. ⁶ Svuda gdje nastavate gradovi će se opustošiti i visine će opustjeti, i oltari će se vaši raskopati i opustjeti, i gadni bogovi vaši izlomiće se i neće ih više biti, i sunčani likovi vaši isjeći će se, i djela će se vaša uništiti. ⁷ I pobijeni će padati usred vas, i poznaćete da sam ja Gospod.

⁸ Ali ću vas ostaviti nekoliko koji bi utekli od mača među narodima kad se rasijete po zemljama. ⁹ I koji vas uteku, opomenuće se mene među narodima, gdje budu u ropstvu, kako mi dotužaše srcem svojim kurvarskim koje otstupi od mene, i očima svojim kurvarskim, kojima idoše za gadnijem bogovima svojim, i sami će sebi biti mrski za zla koja činiše u svijem gradovima svojim. ¹⁰ I poznaće da sam ja Gospod i da nijesam govorio uzalud da ću im učiniti to zlo.

¹¹ Ovako veli Gospod Gospod: pljesni rukama i lupi nogom, i reci: jaoh! radi svijeh gadnijeh zala doma Izrailjeva, jer će pasti od mača, od gladi i od pomora. ¹² Ko bude daleko, umrijeće od pomora; a ko bude blizu, pašće od mača; a ko ostane i bude opkoljen, umrijeće od gladi; tako ću navršiti gnjev svoj na njima. ¹³ I poznaćete da sam ja Gospod kad budu pobijeni njihovi među gadnijem bogovima njihovijem, oko oltara njihovijeh, na svakom visokom humu i na svijem vrhovima gorskim i pod svakim zelenijem drvetom i pod svakim granatijem hrastom, svuda gdje su kadili ugodnijem mirisima svijem gadnijem bogovima svojim. ¹⁴ Jer ću zamahnuti rukom svojom na njih, i obratiću zemlju njihovu u pustoš goru od pustinje Divlate po svijem stanovima njihovijem; i poznaće da sam ja Gospod.

Chapter 7

¹ Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, ovako kaže Gospod Gospod za zemlju Izrailjevu: kraj, dođe kraj na četiri strane zemlji. ³ Dođe ti kraj, i pustiću gnjev svoj na te, i sudiću ti po putovima tvojim i obratiću na te sve gadove tvoje. ⁴ I oko moje neće te požaliti, niti ću se smilovati, nego ću putove tvoje obratiti na te, i gadovi će tvoji biti usred tebe, i poznaćete da sam ja Gospod.

⁵ Ovako veli Gospod Gospod: zlo, jedno zlo, evo ide. ⁶ Kraj dođe, kraj dođe, usta na te, evo dođe. ⁷ Dođe jutro tebi, stanovniče zemaljski, dođe vrijeme, približi se dan, kad će biti polom a ne jeka gorska. ⁸ Sada ću odmah izliti jarost svoju na te, i navršiću gnjev svoj na tebi, i sudiću ti po tvojim putovima, i obratiću na te sve gadove tvoje. ⁹ Neće žaliti oko moje, niti ću se smilovati, daću ti po putovima tvojim, i gadovi će tvoji biti usred tebe, i poznaćete da sam ja Gospod, koji bije.

¹⁰ Evo dana, evo dođe, jutro nasta, procvate prut, ponositost napupi. ¹¹ Nasilje naraste prut bezakonja, niko neće ostati od njih ni od mnoštva njihova ni od buke njihove, niti će biti naricanja za njima. ¹² Dođe vrijeme, prispje dan; ko kupuje neka se ne raduje, i ko prodaje neka ne žali, jer će doći gnjev na sve ljudstvo njihovo. ¹³ Jer ko prodaje, neće opet doći do onoga što proda, ako i ostane živ; jer utvara za sve mnoštvo njihovo neće se vratiti natrag, i niko se neće okrijepiti bezakonjem svojim da sačuva život svoj.

¹⁴ Zatrubiše u trube, i spremiše sve; ali nema nikoga da izađe u boj, jer se gnjev moj raspalio na sve ljudstvo njihovo. ¹⁵ Napolju mač, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuće od mača; a ko bude u gradu, njega će glad i pomor proždrijeti. ¹⁶ A koji ih uteku, izbaviće se i biće po gorama kao golubovi iz dolina, svi će uzdisati, svaki za svoje bezakonje. ¹⁷ Sve će ruke klonuti i sva će koljena postati kao voda. ¹⁸ I pripasaće oko sebe kostrijet, i drhat će ih popasti, i na svakom će licu biti stid, i sve će im glave biti ćelave. ¹⁹ Srebro će svoje pobacati po ulicama, i zlato će njihovo biti kao nečistota; srebro njihovo i zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; neće nasititi duše svoje niti će napuniti trbuha svojega, jer im je bezakonje njihovo spoticanje. ²⁰ Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i načiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje; zato učinih da im je nečistota. ²¹ I daću ga u ruke inostrancima da ga razgrabe, i bezbožnicima na zemlji da je plijen, i oskvrniće ga. ²² I odvratiću lice svoje od njih, i oskvrniće svetinju moju, i ući će u nju lupeži i oskvrniće je.

²³ Načini verige, jer je zemlja puna krvnoga suda, i grad je pun nasilja. ²⁴ Zato ću dovesti najgore između naroda da naslijede kuće njihove, i ukinuću oholost silnijeh, i sveta mjesta njihova oskvrniće se. ²⁵ Ide pogibao; oni će tražiti mira, ali ga neće biti. ²⁶ Nevolja za nevoljom dolaziće, i glas za glasom stizaće; i oni će tražiti utvaru od proroka; zakona će nestati u sveštenika i svjeta u staraca. ²⁷ Car će tužiti, i knezovi će se obući u žalost, i ruke narodu zemaljskom drktaće; učiniću im po putovima njihovijem i sudiću im prema sudovima njihovijem; i poznaće da sam ja Gospod.

Chapter 8

¹ A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeđah u svojoj kući i starješine Judine sjeđahu preda mnom, pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda. ² I vidjeh, a to oblik na oči kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost. ³ I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi, i podiže me duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božjoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost. ⁴ I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oči kao ona što je vidjeh u polju.

⁵ I reče mi: sine čovječji, podigni oči svoje k sjeveru. I podigoh oči svoje k sjeveru, i gle, sa sjevera na vratima oltarskim bijaše onaj idol od revnosti na ulasku. ⁶ Potom mi reče: sine čovječji, vidiš li što ti rade? velike gadove koje tu čini dom Izrailjev da otidem daleko od svetinje svoje? Ali ćeš još vidjeti većih gadova.

⁷ I odvede me na vrata od trijema, i pogledah, a to jedna rupa u zidu. ⁸ A on mi reče: sine čovječji, prokopaj ovaj zid. I prokopah zid, a to jedna vrata. ⁹ Tada mi reče: uđi i vidi opake gadove koje čine tu. ¹⁰ I ušav vidjeh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjeva bijahu napisani po zidu svuda unaokolo. ¹¹ I pred njima stajaše sedamdeset ljudi između starješina doma Izrailjeva s Jazanijom sinom Safanovijem, koji stajaše među njima, svaki s kadionicom svojom u ruci, i podizaše se gust oblak od kada. ¹² Tada mi reče: vidiš li, sine čovječji, šta čine starješine doma Izrailjeva u mraku svak u svojoj pisanoj klijeti? jer govore: ne vidi nas Gospod, ostavio je Gospod ovu zemlju. ¹³ Potom mi reče: još ćeš vidjeti većih gadova koje oni čine.

¹⁴ I odvede me na vrata doma Gospodnjega koja su sa sjevera; i gle, žene sjeđahu i plakahu za Tamuzom. ¹⁵ I reče mi: jesi li vidio, sine čovječji? još ćeš vidjeti većih gadova od tijeh.

¹⁶ I odvede me u trijem unutrašnji doma Gospodnjega; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju između trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutijeh leđima k crkvi Gospodnjoj a licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku. ¹⁷ Tada mi reče: jesi li vidio, sine čovječji? malo li je domu Judinu što čine te gadove koje čine ovdje? nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto drže granu pred nosom svojim. ¹⁸ Zato ću i ja učiniti u gnjevu, neće žaliti oko moje, niti ću se smilovati, i kad stanu vikati iza glasa u moje uši, neću ih uslišiti.

Chapter 9

¹ Potom povika iza glasa, te čuh, i reče: pristupite koji ste poslani na grad svaki s oružjem svojim smrtnijem u ruci. ² I gle, šest ljudi dođe do visokih vrata, koja gledaju na sjever, svaki sa svojim oružjem smrtnijem u ruci, i među njima bješe jedan čovjek obučen u platno s opravom pisarskom uz bedricu; i došavši stadoše kod oltara mjedenoga.

³ A slava Boga Izrailjeva podiže se s heruvima, na kojima bijaše, na prag od doma, i viknu čovjeka obučenoga u platno koji imaše uz bedricu opravu pisarsku. ⁴ I reče mu Gospod: prođi posred grada, posred Jerusalima, i zabilježi biljegom čela onijem ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svijeh gadova što se čine usred njega. ⁵ A drugima reče i čuh: prođite za njim po gradu, i pobijte, neka ne žali oko vaše niti se smilujte; ⁶ Starce i mladiće, i djevojke i djecu i žene pobijte da se istrijebe; ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte; i počnite od moje svetinje. I počeše od starješina što bjehu pred domom. ⁷ I reče im: oskvrnite dom, i napunite trijemove pobijenijeh; idite. I izašavši stadoše ubijati. ⁸ A kad ubijahu i ja ostah, padoh na lice svoje i povikah i rekoh: jaoh Gospode Gospode, eda li ćeš zatrti sav ostatak Izrailjev izlivši gnjev svoj na Jerusalim?

⁹ A on mi reče: bezakonje doma Izrailjeva i Judina preveliko je, i puna je zemlja krvi, i grad je pun opačine; jer rekoše: Gospod je ostavio zemlju, i Gospod ne vidi. ¹⁰ Zato ni moje oko neće žaliti, niti ću se smilovati; put njihov obratiću na glavu njihovu. ¹¹ I gle, čovjek, obučen u platno, kojemu uz bedricu bijaše oprava pisarska, javi govoreći: učinio sam kako si mi zapovjedio.

Chapter 10

¹ Potom vidjeh, i gle, na nebu koje bijaše nad glavama heruvimima pokaza se nad njima kao kamen safir na oči kao prijesto. ² I progovori čovjeku obučenom u platno, i reče: uđi među točkove pod heruvimima, i uzmi pune pregršti žeravice između heruvima i razaspi na grad. I uđe na moje oči. ³ A heruvimi stajahu s desne strane doma kad uđe čovjek, i oblak napuni unutrašnji trijem. ⁴ I slava Gospodnja podiže se s heruvima na prag od doma, i napuni se dom oblaka, a trijem se napuni svjetlosti slave Gospodnje. ⁵ I lupa krila u heruvima čujaše se do spoljašnjega trijema kao glas Boga svemogućega kad govori. ⁶ I kad zapovjedi čovjeku obučenome u platno govoreći: uzmi ognja između točkova između heruvima; on uđe i stade kod točkova. ⁷ I jedan heruvim pruži ruku svoju između heruvima k ognju koji bijaše među heruvimima, i uze i metnu u pregršti obučenome u platno, i on primi i izide. ⁸ A viđaše se u heruvima kao ruka čovječija pod krilima.

⁹ I vidjeh, i gle, četiri točka kod heruvima, po jedan točak kod jednoga heruvima, i točkovi bijahu na oči kao kamen hrisolit. ¹⁰ I na oči bijahu sva četiri točka jednaka, i kao da je točak u točku. ¹¹ Kad iđahu, iđahu sva četiri, svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu, nego kuda gledaše glava onamo iđahu i idući ne skretahu. ¹² A sve im tijelo i leđa i ruke i krila i točkovi, sva četiri točka njihova, bijahu puna očiju svuda unaokolo. ¹³ A točkovi se zvahu kako čuh: kola. ¹⁴ A četiri lica imaše svaka životinja: jedno lice heruvimsko, drugo lice čovječije i treće lice lavovo i četvrto lice orlovo.

¹⁵ I podigoše se heruvimi u vis; to bijahu iste životinje koje vidjeh na rijeci Hevaru. ¹⁶ A kad iđahu heruvimi, iđahu i točkovi uz njih, i kad heruvimi mahahu krilima svojim da se podignu od zemlje, točkovi se ne odmicahu od njih. ¹⁷ Kad se oni ustavljahu, ustavljahu se i točkovi; a kad se oni podizahu, podizahu se i točkovi; jer bijaše duh životinjski u njima.

¹⁸ I slava Gospodnja otide iznad praga od doma, i stade nad heruvime. ¹⁹ I heruvimi mahnuvši krilima podigoše se od zemlje preda mnom polazeći, i točkovi prema njima; i stadoše na istočnijem vratima doma Gospodnjega, i slava Boga Izrailjeva bijaše ozgo nad njima.

²⁰ To bijahu iste životinje koje vidjeh pod Bogom Izrailjevijem na rijeci Hevaru, i poznah da su heruvimi. ²¹ Svaka imaše četiri lica i četiri krila, i kao ruka čovječija bješe im pod krilima. ²² I lica im bijahu ista koja vidjeh na rijeci Hevaru; obličja bijahu ista, isti bijahu; svaki iđaše pravo naprema se.

Chapter 11

¹ Tada me podiže duh, i odnese me na istočna vrata doma Gospodnjega koja gledaju na istok, i gle, na vratima bijaše dvadeset i pet ljudi, i među njima vidjeh Jazaniju sina Azurova i Felatiju sina Venajina, poglavare narodne. ² I reče mi: sine čovječji, ovi ljudi smišljaju bezakonje, i zlo svjetuju u tom gradu, ³ Govoreći: nije blizu; da gradimo kuće; ovaj je grad lonac a mi meso. ⁴ Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovječji.

⁵ I pade na me duh Gospodnji i reče mi: reci: ovako veli Gospod: dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašega. ⁶ Mnoge pobiste u tom gradu, i napuniste ulice njihove pobijenijeh. ⁷ Zato ovako veli Gospod Gospod: koje pobiste i pobacaste usred njega, oni su meso, a on je lonac, a vas ću izvesti iz njega. ⁸ Bojite se mača; mač ću pustiti na vas, govori Gospod Gospod. ⁹ I izvešću vas iz njega, i daću vas u ruke tuđincima, i izvršiću na vama sudove. ¹⁰ Od mača ćete pasti, na međi Izrailjevoj sudiću vam, i poznaćete da sam ja Gospod. ¹¹ Ovaj grad neće vam biti lonac niti ćete vi biti u njemu meso; na međi Izrailjevoj sudiću vam. ¹² I poznaćete da sam ja Gospod, jer po uredbama mojim ne hodiste niti zakona mojih izvršivaste, nego činiste po zakonima tijeh naroda što su oko vas.

¹³ A kad prorokovah, umrije Felatija sin Venajin; tada padoh na lice svoje i povikah iza glasa i rekoh: jaoh Gospode Gospode! hoćeš li da istrijebiš ostatak Izrailjev? ¹⁴ A glas Gospodnji dođe mi govoreći: ¹⁵ Sine čovječji, braća su tvoja, braća tvoja, rodbina tvoja i dom Izrailjev vaskoliki, kojima govoriše Jerusalimljani: idite daleko od Gospoda, nama je data zemlja u našljedstvo. ¹⁶ Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: ako ih i odagnah daleko među narode, ako ih i rasijah po zemljama, opet ću im biti svetinja za malo u zemljama u koje otidoše. ¹⁷ Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: sabraću vas iz naroda i pokupiću vas iz zemalja u koje se rasijaste, i daću vam zemlju Izrailjevu. ¹⁸ I kad dođu u nju, izbaciće iz nje sve gadove njezine i sve gnusobe njezine. ¹⁹ I daću im jedno srce i nov duh metnuću u njih, i izvadiću iz tijela njihova kameno srce i daću im srce mesno, ²⁰ Da bi hodili po mojim uredbama i držali moje zakone i izvršivali ih; i biće mi narod, i ja ću im biti Bog. ²¹ A kojima srce ide po želji gnusoba njihovijeh i gadova njihovijeh, njihov ću put obratiti na njihovu glavu, govori Gospod Gospod.

²² Potom mahnuše heruvimi krilima svojim, i točkovi otidoše prema njima, i slava Boga Izrailjeva bješe ozgo nad njima. ²³ I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu. ²⁴ A mene duh podiže i odnese u utvari duhom Božjim u Haldejsku k roblju; i utvara koju vidjeh otide od mene. ²⁵ I kazah roblju sve riječi Gospodnje što mi pokaza.

Chapter 12

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, usred doma odmetničkoga sjediš, koji ima oči da vidi i ne vidi, ima uši da čuje i ne čuje; jer su dom odmetnički. ³ Zato ti, sine čovječji, spremi što treba za seobu, i seli se obdan na njihove oči; i iseli se iz svojega mjesta na drugo mjesto na njihove oči, ne bi li vidjeli, jer su dom odmetnički. ⁴ I iznesi stvari svoje kao kad se ko seli obdan na njihove oči, a sam izidi uveče na njihove oči kao oni koji se sele. ⁵ Na njihove oči prokopaj zid, i iznesi svoje stvari. ⁶ Na njihove oči digni na ramena i iznesi po mraku, lice svoje pokrij da ne vidiš zemlje, jer te dadoh da budeš znak u domu Izrailjevu.

⁷ I učinih tako kako mi se zapovjedi; stvari svoje iznesoh obdan kao kad se seli; a uveče prokopah zid rukom; i po mraku iznesoh na ramenima noseći na njihove oči. ⁸ A ujutru dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ⁹ Sine čovječji, reče li ti dom Izrailjev, dom odmetnički: što radiš? ¹⁰ Reci im: ovako veli Gospod Gospod: ovo je breme za kneza koji je u Jerusalimu i za sav dom Izrailjev što je ondje. ¹¹ Reci: ja sam vam znak, kako ja učinih tako će im biti; preseliće se i otići u ropstvo. ¹² I knez koji je među njima noseći na ramenima po mraku će izaći; oni će prokopati zid da iznesu; on će pokriti lice svoje da ne vidi zemlje očima. ¹³ Ali ću mu razapeti mrežu svoju i uhvatiće se u zamku moju, i odvešću ga u Vavilon, u zemlju Haldejsku, ali je neće vidjeti, a ondje će umrijeti. ¹⁴ I sve koji su oko njega, pomoćnike njegove, i svu vojsku njegovu rasijaću u sve vjetrove, i izvući ću mač za njima. ¹⁵ I poznaće da sam ja Gospod kad ih rasijem po narodima i razaspem po zemljama. ¹⁶ A ostaviću ih nekoliko ljudi koji će ostati od mača i od gladi i od pomora da pripovijedaju sve gadove svoje među narodima u koje otidu; i poznaće da sam ja Gospod.

¹⁷ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ¹⁸ Sine čovječji, hljeb svoj jedi prezajući i vodu svoju pij drkćući i brinući se. ¹⁹ I reci narodu zemaljskom: ovako veli Gospod Gospod za stanovnike Jerusalimske, za zemlju Izrailjevu: hljeb će svoj jesti u brizi i vodu će svoju piti prepadajući se, jer će zemlja opustjeti i ostati bez svega što je u njoj za bezakonje svijeh koji žive u njoj. ²⁰ I gradovi u kojima žive opustjeće, i zemlja će biti pusta, i poznaćete da sam ja Gospod.

²¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ²² Sine čovječji, kaka je to priča u vas o zemlji Izrailjevoj što govorite: protežu se dani, i od utvare neće biti ništa? ²³ Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: ukinuću tu priču i neću je više govoriti u Izrailju; nego im reci: blizu su dani i riječ svake utvare. ²⁴ Jer neće više biti u domu Izrailjevu zaludne utvare ni gatanja kojim se laska. ²⁵ Jer ću ja Gospod govoriti, i što rečem zbiće se; neće se više odgađati, nego za vašega vremena, dome odmetnički, reći ću riječ i izvršiću je, govori Gospod Gospod.

²⁶ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ²⁷ Sine čovječji, gle, dom Izrailjev govori: utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vrijeme taj prorokuje. ²⁸ Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: neće se više odgađati nijedna moja riječ; riječ koju rečem zbiće se, govori Gospod Gospod.

Chapter 13

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, prorokuj protiv proroka Izrailjevijeh koji prorokuju, i reci tijem koji prorokuju iz svoga srca: čujte riječ Gospodnju. ³ Ovako govori Gospod Gospod: teško ludijem prorocima koji idu za svojim duhom a ništa nijesu vidjeli. ⁴ Proroci su tvoji, Izrailju, kao lisice po pustinjama. ⁵ Ne izlazite na prolome i ne ograđujete doma Izrailjeva da bi se održao u boju u dan Gospodnji. ⁶ Vide taštinu i gatanje lažno, pa govore: Gospod kaže, a Gospod ih nije poslao, i daju nad da će se riječ ispuniti. ⁷ Ne viđate li taštu utvaru i ne govorite li lažno gatanje? a opet kažete: Gospod reče; a ja ne rekoh.

⁸ Zato ovako veli Gospod Gospod: zato što govorite taštinu i vidite laž, zato evo mene na vas, govori Gospod Gospod. ⁹ I ruka će moja biti protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neće ih biti u zboru naroda moga, i u prijepisu doma Izrailjeva neće biti zapisani, niti će doći u zemlju Izrailjevu; i poznaćete da sam ja Gospod Gospod. ¹⁰ Zato, zato što prelastiše narod moj govoreći: mir je, a mira ne bješe; i jedan ozida zid, a drugi ga namazaše krečem nevaljalijem; ¹¹ Reci onijem što mažu nevaljalijem krečem da će pasti; doći će silan dažd, i vi, kamenje velikoga grada, pašćete i oluja će razvaliti. ¹² I gle, kad padne zid, neće li vam se reći: gdje je kreč kojim mazaste? ¹³ Zato ovako veli Gospod Gospod: razvaliću olujom u gnjevu svom, i silan će dažd doći u gnjevu mom, i kamenje velikoga grada u jarosti mojoj da potre. ¹⁴ I razvaliću zid koji namazaste nevaljalijem krečem, i oboriću ga na zemlju da će mu se otkriti temelj, i pašće, i vi ćete izginuti usred njega, i poznaćete da sam ja Gospod. ¹⁵ I tako ću navršiti gnjev svoj na zidu i na onima koji ga mažu krečem nevaljalijem, i reći ću vam: nema zida, niti onijeh koji ga mazaše, ¹⁶ Proroka Izrailjevijeh koji prorokuju Jerusalimu i vide mu utvare za mir, a mira nema, govori Gospod Gospod.

¹⁷ A ti, sine čovječji, okreni lice svoje prema kćerima naroda svojega, koje prorokuju iz svoga srca, i prorokuj protiv njih. ¹⁸ I reci: ovako veli Gospod Gospod: teško onima koje šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakoga rasta da love duše. Lovite duše mojega naroda, a svoje li ćete duše sačuvati? ¹⁹ I skvrnite me kod naroda mojega za grst ječma i za zalogaj hljeba ubijajući duše, koje ne bi trebalo da umru, i čuvajući u životu duše koje ne treba da žive, lažući narodu mojemu, koji sluša laž.

²⁰ Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na vaša uzglavlja, na koja lovite duše da vam dolijeću, i poderaću ih ispod lakata vaših, i pustiću duše koje lovite da vam dolijeću. ²¹ I poderaću pokrivala vaša i izbaviću svoj narod iz vaših ruku, i neće više biti u vašim rukama da vam budu lov, i poznaćete da sam ja Gospod. ²² Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kojega ja ne ožalostih, i krijepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svoga zloga puta da se sačuva u životu. ²³ Zato nećete viđati taštine i nećete više gatati, nego ću izbaviti narod svoj iz vaših ruku, i poznaćete da sam ja Gospod.

Chapter 14

¹ Potom dođoše k meni neki od starješina Izrailjevijeh i sjedoše preda me. ² I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ³ Sine čovječji, ovi su ljudi stavili u srca svoja gadne bogove svoje, i metnuli su preda se o što se spotiču na bezakonje svoje; traže li me doista? ⁴ Zato govori im i reci im: ovako veli Gospod Gospod: ko je god od doma Izrailjeva stavio u srce svoje gadne bogove svoje i metnuo preda se o što se spotiče na bezakonje svoje, pa dođe k proroku, ja Gospod odgovoriću mu kad dođe za mnoštvo gadnijeh bogova njegovijeh, ⁵ Da uhvatim dom Izrailjev za srce njihovo što su se odvratili od mene svi za gadnijem bogovima svojim.

⁶ Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: obratite se i otstupite od gadnijeh bogova svojih, odvratite lice svoje od svijeh gadova svojih. ⁷ Jer ko bi god od doma Izrailjeva ili od inostranaca koji žive u Izrailju otstupio od mene, i stavio u srce svoje gadne bogove svoje, i metnuo preda se o što će se spoticati na bezakonje svoje, pa bi došao k proroku da me upita preko njega, njemu ću odgovoriti ja sam Gospod sobom. ⁸ I okrenuću lice svoje prema tom čovjeku, i učiniću od njega znak i priču, i istrijebiću ga iz naroda svojega, te ćete poznati da sam ja Gospod. ⁹ I ako bi se prorok prevario, te rekao što, ja Gospod prevarih onoga proroka, i dignuću ruku svoju na nj, i istrijebiću ga iz naroda svojega Izrailja. ¹⁰ I ponijeće obojica svoje bezakonje: kako je bezakonje onoga koji pita tako će biti i prorokovo bezakonje, ¹¹ Da više dom Izrailjev ne otstupa od mene i da se više ne skvrne svakojakim prijestupima svojim, nego da mi budu narod, i ja da im budem Bog, govori Gospod Gospod.

¹² Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ¹³ Sine čovječji, ako mi koja zemlja zgriješi učinivši nevjeru, i ja dignem ruku svoju na nju i slomim joj potporu u hljebu, i pustim na nju glad i istrijebim u njoj ljude i stoku, ¹⁴ Ako bi u njoj bila ova tri čovjeka: Noje, Danilo i Jov, oni će pravdom svojom izbaviti duše svoje, govori Gospod Gospod. ¹⁵ Ako pustim ljute zvijeri u zemlju, te pomore ljude, i ona opusti da niko ne može prolaziti od zvijerja; ¹⁶ Ako bi u njoj bila ta tri čovjeka, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neće izbaviti sinova ni kćeri, nego će se sami izbaviti, a zemlja će opustjeti. ¹⁷ Ili ako mač pustim na tu zemlju, i rečem: maču, prođi tu zemlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku; ¹⁸ Ako bi ta tri čovjeka bila u njoj, tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, neće izbaviti sinova ni kćeri, nego će se sami izbaviti. ¹⁹ Ili ako pustim pomor na zemlju i izlijem gnjev svoj na nju da bi krv tekla da istrijebim u njoj ljude i stoku; ²⁰ Ako bi Noje, Danilo i Jov bili u njoj, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neće izbaviti sina ni kćeri, nego će svoje duše izbaviti pravdom svojom.

²¹ Jer ovako veli Gospod Gospod: akamoli kad pustim četiri ljuta zla svoja, mač i glad i zle zvijeri i pomor na Jerusalim, da istrijebim u njemu ljude i stoku. ²² I opet, gle, nekoliko će ih ostati u njemu koji će se izbaviti, sinovi ili kćeri, oni će izaći k vama, i vidjećete put njihov i djela njihova, i utješićete se za zlo koje ću pustiti na Jerusalim, za sve što ću pustiti na nj. ²³ I oni će vas utješiti kad vidite put njihov i djela njihova; i poznaćete da nijesam bez uzroka učinio što sam god učinio u njemu, govori Gospod Gospod.

Chapter 15

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, šta je drvo od loze vinove prema svakom drugom drvetu, ili loza vinova prema drveću u šumi? ³ Uzima li se od nje drvo da se načini što? uzima li se od nje klin da se objesi o njemu kakav sud? ⁴ Gle, meće se u oganj da izgori; kad joj oba kraja sažeže oganj, i sredina joj izgori, hoće li još biti za što? ⁵ Gle, dok bijaše cijela, ne mogaše se ništa od nje načiniti, akamoli će biti za što kad je oganj proždrije i izgorje. ⁶ Zato ovako veli Gospod Gospod: kakvo je među drvetima šumskim drvo od vinove loze, koje dadoh ognju da ga jede, take ću učiniti stanovnike Jerusalimske. ⁷ Jer ću im nasuprot okrenuti lice svoje; kad izidu iz jednoga ognja, drugi će ih oganj proždrijeti, i poznaćete da sam ja Gospod, kad okrenem lice svoje nasuprot njima. ⁸ I obratiću zemlju u pustinju, jer učiniše nevjeru, govori Gospod Gospod.

Chapter 16

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, pokaži Jerusalimu gadove njegove, ³ I reci: ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: postanjem i rodom ti si iz zemlje Hananske; otac ti bješe Amorejac a mati Hetejka. ⁴ A o rođenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nijesi okupana vodom da bi bila čista, niti si solju natrvena ni pelenama povita. ⁵ Oko te ne požali da ti učini što od toga i da ti se smiluje; nego ti bi bačena u polje, jer bijaše mrska duša tvoja onoga dana kad si se rodila.

⁶ I idući mimo tebe i vidjevši te gdje se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: da si živa u svojoj krvi! i opet ti rekoh: da si živa u svojoj krvi! ⁷ I učinih da rasteš na tisuće kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i dođe do najveće ljepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti bijaše gola naga. ⁸ I idući mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti bijahu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih vjeru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja. ⁹ I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem. ¹⁰ I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastrijeh te svilom. ¹¹ I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata. ¹² I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan vijenac na glavu. ¹³ I ti bijaše okićena zlatom i srebrom, i odijelo ti bijaše od tankoga platna i od svile i vezeno, jeđaše bijelo brašno i med i ulje, i bijaše vrlo lijepa, i prispje do carstva. ¹⁴ I razide se glas o tebi po narodima radi ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod.

¹⁵ Ali se ti osloni na ljepotu svoju, i prokurva se s glasa svojega, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova. ¹⁶ I uzevši od haljina svojih načinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nigda nije bilo niti će biti. ¹⁷ I uzevši krasni nakit svoj od moga zlata i od moga srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima. ¹⁸ I uzevši vezene haljine svoje zaodjela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih. ¹⁹ I hljeb moj, koji ti dadoh, bijelo brašno i ulje i med, čim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod. ²⁰ I uzimala si sinove svoje i kćeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li bješe kurvarstva tvojega, ²¹ Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj? ²² I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nijesi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.

²³ I poslije sve zloće svoje, (teško, teško tebi! govori Gospod Gospod,) ²⁴ Sagradila si sebi kuću kurvarsku, i načinila si sebi visine na svakoj ulici, ²⁵ Na svakoj rasputici načinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju ljepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje. ²⁶ Kurvala si se sa sinovima Misirskim, susjedima svojim velika tijela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. ²⁷ Zato, gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojima, kćerima Filistejskim, koje bješe stid od sramotnoga puta tvojega. ²⁸ Kurvala si se sa sinovima Asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nijesi nasitila. ²⁹ I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji Hananskoj dori do Haldejske, i ni tako se nijesi nasitila.

³⁰ Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad činiš sve što čini najgora kurva, ³¹ Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nijesi, jer nijesi marila za platu; ³² Nego kao žena preljubočinica, koja mjesto muža svoga prima druge. ³³ Svijem kurvama daje se plata, a ti si davala platu svijem milosnicima svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svijeh strana da se kurvaju s tobom. ³⁴ I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako.

³⁵ Zato, kurvo, čuj riječ Gospodnju. ³⁶ Ovako veli Gospod Gospod: što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svijem gadnijem idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala, ³⁷ Zato, evo, ja ću skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzila, skupiću ih sve oko tebe, i otkriću im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju. ³⁸ I sudiću ti kako se sudi onima koje čine preljubu i onima koje krv proljevaju, i daću te na smrt gnjevu i revnosti. ³⁹ I predaću te u njihove ruke, te će razoriti tvoju kuću kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svući će haljine s tebe, i uzeće ti krasni nakit i ostaviće te golu nagu. ⁴⁰ I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim. ⁴¹ I popaliće kuće tvoje ognjem, i izvršiće na tebi sud pred mnogim ženama, i učiniću te ćeš se okaniti kurvanja i nećeš više davati plate. ⁴² I namiriću gnjev svoj nad tobom, i revnost će se moja ukloniti od tebe, i umiriću se, i neću se više gnjeviti. ⁴³ Zato što se nijesi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svijem tijem, zato, evo, i ja ću obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te nećeš činiti grdila niti kakvih gadova svojih.

⁴⁴ Gle, ko god govori priče, govoriće o tebi priču, i reći će: kaka mati, taka joj kći. ⁴⁵ Ti si kći matere svoje, koja se odmetnula muža svojega i djece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše muževa svojih i djece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac. ⁴⁶ A starija ti je sestra Samarija s kćerima svojim, koja ti sjedi s lijeve strane, a mlađa ti je sestra koja ti sjedi s desne strane Sodom sa kćerima svojim. ⁴⁷ A ti ni njihovijem putem nijesi hodila, niti si činila po njihovijem gadovima, kao da ti to bješe malo, nego si bila gora od njih na svijem putovima svojim. ⁴⁸ Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kćeri njezine nijesu činile kako si činila ti i tvoje kćeri. ⁴⁹ Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodoma: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom miru bješe ona i kćeri njezine, a ne pomagahu siromahu i ubogome; ⁵⁰ Nego se ponašahu i činjahu gadove preda mnom, zato ih zatrh kad vidjeh. ⁵¹ Samarija nije zgriješila ni pola koliko ti, jer si počinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svijem gadovima svojim koje si učinila. ⁵² I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grijehe svoje, kojima si postala grđa od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje.

⁵³ Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje Sodomsko i kćeri njezinijeh, i roblje Samarijsko i kćeri njezinijeh, dovešću i tvoje roblje iz ropstva među njima, ⁵⁴ Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si činila, i da im budeš utjeha. ⁵⁵ Ako se sestre tvoje, Sodom i kćeri njezine povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kćeri njezine povrate kao što su bile, povratićeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile. ⁵⁶ Jer usta tvoja ne pominjaše Sodoma sestre tvoje u vrijeme oholosti tvoje, ⁵⁷ Prije nego se otkri zloća tvoja kao u vrijeme sramote od kćeri Sirskih i od svijeh što su oko njih, kćeri Filistejskih, koje te sramoćahu sa svijeh strana. ⁵⁸ Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod. ⁵⁹ Jer ovako veli Gospod Gospod: učiniću ti kako si ti učinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavjet.

⁶⁰ Ali ću se ja opomenuti zavjeta svojega koji sam učinio s tobom u vrijeme mladosti tvoje, i utvrdiću ti vječan zavjet. ⁶¹ Tada ćeš se opomenuti putova svojih i postidjećeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlađe, koje ću ti dati za kćeri, ali ne po tvom zavjetu. ⁶² I ja ću utvrditi svoj zavjet s tobom, i poznaćeš da sam ja Gospod. ⁶³ Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si učinila, govori Gospod Gospod.

Chapter 17

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, zagoneni zagonetku i kaži priču o domu Izrailjevu, ³ I reci: ovako veli Gospod Gospod: orao velik, velikih krila, dugih pera, pun perja, šaren, dođe na Livan i uze vrh od kedra, ⁴ Odlomi vrh od mladijeh grana njegovijeh, i odnese ga u zemlju trgovačku, u grad trgovački metnu ga. ⁵ I uze sjeme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gdje ima mnogo vode, i ostavi ga dobro. ⁶ I izniče, i posta busat čokot, nizak, kojemu se loze pružahu k njemu a žile bijahu pod njim; posta čokot, i pusti grane i izbi odvode. ⁷ A bijaše drugi orao velik, velikih krila i pernat, i gle, taj čokot pusti k njemu žile svoje i grane svoje pruži k njemu da bi ga zaljevao iz brazda svoga sada. ⁸ Posađen bijaše u dobroj zemlji kod mnogo vode, da pusti grane i rađa rod i bude krasna loza. ⁹ Kaži: ovako veli Gospod Gospod: hoće li napredovati? neće li mu počupati žile i rod mu oblomiti da se posuši? Sve će mu se grane što je pustio posušiti, i bez velike sile i bez mnogoga naroda iščupaće ga iz korijena. ¹⁰ Eto, posađen je, hoće li napredovati? i neće li se sasvijem posušiti čim ga se dohvati ustoka? Posušiće se u brazdi gdje je posađen.

¹¹ Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ¹² Kaži tome domu odmetničkom: ne znate li šta je ovo? Reci: evo, dođe car Vavilonski u Jerusalim, i uze mu cara i knezove, i odvede ih sa sobom u Vavilon. ¹³ I uze jednoga od carskoga sjemena, i učini s njim vjeru, i zakle ga, i uze silne u zemlji, ¹⁴ Da bi carstvo bilo sniženo da se ne bi podiglo, nego da bi držeći vjeru s njim stajalo. ¹⁵ Ali se odmetnu od njega poslav poslanike svoje u Misir da mu da konja i mnogo naroda. Hoće li biti srećan? hoće li uteći ko tako čini? ko prestupa vjeru hoće li uteći? ¹⁶ Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, u mjestu onoga cara koji ga je zacario, kojemu je zakletvu prezreo i kojemu je vjeru prestupio, kod njega će u Vavilonu umrijeti. ¹⁷ Niti će mu Faraon s velikom vojskom i mnogim narodom pomoći u ratu, kad iskopa opkope i pogradi kule da pogubi mnoge duše. ¹⁸ Jer prezre zakletvu prestupajući vjeru; i gle, davši ruku čini sve to; neće uteći. ¹⁹ Zato ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, obratiću mu na glavu zakletvu svoju koju prezre i vjeru svoju koju prestupi. ²⁰ Jer ću razapeti nad njim mrežu svoju i uhvatiće se u zamku moju; i odvešću ga u Vavilon, i ondje ću se suditi s njim za bezakonje koje mi učini. ²¹ I sva bježan njegova sa svom vojskom njegovom pašće od mača, a koji ostanu raspršaće se u sve vjetrove, i poznaćete da sam ja Gospod govorio.

²² Ovako veli Gospod Gospod: ali ću ja uzeti s vrha od toga visokoga kedra, i posadiću; s vrha od mladijeh grana njegovijeh odlomiću grančicu, i posadiću na gori visokoj i uzdignutoj. ²³ Na visokoj gori Izrailjevoj posadiću je, i pustiće grane, i rodiće, i postaće krasan kedar, i pod njim će nastavati svakojake ptice, u hladu grana njegovijeh nastavaće. ²⁴ I sva će drveta poljska poznati da ja Gospod snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posuših zeleno drvo i učinih da ozeleni suho drvo. Ja Gospod rekoh, i učiniću.

Chapter 18

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Šta hoćete vi koji govorite priču o zemlji Izrailjevoj govoreći: oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi? ³ Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, nećete više govoriti te priče u Izrailju. ⁴ Gle, sve su duše moje, kako duša očina tako i duša sinovlja moja je, koja duša zgriješi ona će poginuti.

⁵ Jer ako je ko pravedan i čini sud i pravdu, ⁶ Na gorama ne jede i očiju svojih ne podiže ka gadnijem bogovima doma Izrailjeva, i ne skvrni žene bližnjega svojega i ne ide k ženi odvojenoj radi nečistote, ⁷ I nikome ne čini nasilja, zalog dužniku svojemu vraća, ništa ne otima, hljeb svoj daje gladnome i gologa odijeva, ⁸ Ne daje na dobit i ne uzima pridavka, od nepravde usteže ruku svoju, i pravo sudi između jednoga čovjeka i drugoga, ⁹ Po uredbama mojim hodi, i drži zakone moje tvoreći istinu; taj je pravedan, doista će živjeti, govori Gospod Gospod.

¹⁰ Ako rodi sina lupeža, koji bi krv proljevao ili bi činio tako što, ¹¹ A ne bi činio svega onoga, nego bi jeo na gorama, i ženu bližnjega svojega skvrnio, ¹² Siromahu i ubogome nasilje činio, otimao što, zaloga ne bi vraćao, i ka gadnijem bogovima podizao bi oči svoje čineći gad, ¹³ Davao bi na dobit, i uzimao pridavak; hoće li taj živjeti? Neće živjeti; učinio je sve te gadove, doista će poginuti, krv će njegova na njemu biti.

¹⁴ Ali gle, ako rodi sina koji bi vidio sve grijehe oca svojega što čini, i uzeo bi na um, te ne bi činio onako, ¹⁵ Ne bi jeo na gorama, niti bi očiju svojih podizao ka gadnijem bogovima doma Izrailjeva, žene bližnjega svojega ne bi skvrnio, ¹⁶ I nikome ne bi činio nasilja, zaloga ne bi uzimao i ne bi ništa otimao, davao bi hljeb svoj gladnome i gologa bi odijevao, ¹⁷ Od siromaha bi ustezao ruku svoju, ne bi uzimao dobiti ni pridavka, zakone bi moje izvršivao i po uredbama mojim hodio; taj neće poginuti za bezakonje oca svojega, doista će živjeti. ¹⁸ A otac njegov, što je činio nasilje, otimao od brata svojega i činio što nije dobro u narodu svom, gle, on će poginuti za svoje bezakonje.

¹⁹ Ali govorite: zašto da ne nosi sin bezakonja očina? Jer sin čini sud i pravdu, sve uredbe moje drži i izvršuje; doista će živjeti. ²⁰ Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin neće nositi bezakonja očina niti će otac nositi bezakonja sinovljega; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova.

²¹ Ako li bi se bezbožnik obratio od svijeh grijeha svojih koje učini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista će živjeti, neće poginuti. ²² Bezakonja njegova što ih je god učinio neće mu se više spominjati, u pravdi svojoj koju čini živjeće. ²³ Eda li je meni milo da pogine bezbožnik? govori Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i bude živ? ²⁴ Ali kad bi se pravednik odvratio od pravde svoje i činio nepravdu, i radio po svijem gadovima koje čini bezbožnik, hoće li on živjeti? pravedna djela njegova, što je god činio, neće se spomenuti; za bezakonje svoje koje učini za grijeh svoj kojim zgriješi poginuće.

²⁵ Još govorite: nije prav put Gospodnji. Čujte, dome Izrailjev, moj li put nije prav? nijesu li vaši putovi nepravi? ²⁶ Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i čini zlo i umre zato, umrijeće za zlo svoje koje učini. ²⁷ A kad se bezbožnik odvrati od bezbožnosti svoje koju je činio, i čini sud i pravdu, on će sačuvati u životu dušu svoju. ²⁸ Jer uzevši na um vrati se od svijeh bezakonja svojih koja učini; doista će živjeti, i neće poginuti. ²⁹ Ali dom Izrailjev veli: put Gospodnji nije prav. Moji li putovi nijesu pravi? dome Izrailjev, nijesu li vaši putovi nepravi? ³⁰ Zato, dome Izrailjev, sudiću vam svakome po putovima njegovijem, govori Gospod; obratite se i prođite se svijeh grijeha svojih, i neće vam bezakonje biti na spoticanje. ³¹ Odbacite od sebe sva bezakonja koja činiste, i načinite sebi novo srce i nov duh; i zašto da mrete? dome Izrailjev. ³² Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se dakle i budite živi.

Chapter 19

¹ A ti nariči za knezovima Izrailjevijem; ² I reci: šta bješe mati tvoja? lavica; među lavovima ležaše, mlad svoju među lavovima hranjaše. ³ I othrani jedno mlade svoje, i posta lavić, i naučiv se loviti žderaše ljude. ⁴ I čuše narodi za nj; uhvati se u jamu njihovu, i odvedoše ga u verigama u zemlju Misirsku. ⁵ A ona kad vidje gdje se nada ali joj nad propade, uze jedno mlade svoje, i učini od njega lavića. ⁶ I on idući među lavovima posta lavić, i nauči se loviti i žderaše ljude. ⁷ I pozna dvore njihove, i pustošaše gradove njihove tako da opustje zemlja i što je u njoj od rike njegove. ⁸ I ustaše na nj narodi iz okolnijeh zemalja, i razapeše mu mrežu svoju, i uhvati se u jamu njihovu. ⁹ I metnuše ga u krletku u verigama, i odvedoše ga caru Vavilonskom, i metnuše ga u grad da mu se više ne čuje glas po gorama Izrailjevijem.

¹⁰ Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše kao vinova loza, posađena kraj vode, rodna i granata bijaše od mnoge vode. ¹¹ I bijahu na njoj jaki prutovi za palicu vladalačku, i rastom svojim uzvisi se iznad gustijeh grana, i bi naočita visinom svojom, mnoštvom grana svojih. ¹² Ali bi iščupana u gnjevu i na zemlju bačena, i ustoka osuši rod njezin; polomiše se i posušiše se jaki prutovi njezini; oganj ih proždrije. ¹³ A sada je posađena u pustinji, u zemlji suhoj i bezvodnoj. ¹⁴ I izađe oganj iz pruta grana njezinijeh i proždrije rod njezin da nema na njoj pruta jaka za palicu vladalačku. To je naricanje, i biće naricanje.

Chapter 20

¹ A sedme godine, petoga mjeseca, dana desetoga, dođoše neki od starješina Izrailjevijeh da upitaju Gospoda, i sjedoše preda mnom. ² I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ³ Sine čovječji, kaži starješinama Izrailjevijem i reci im: ovako veli Gospod Gospod: dođoste li da me pitate? Tako ja živ bio, nećete me pitati, govori Gospod Gospod. ⁴ Hoćeš li da im sudiš? hoćeš li da im sudiš? sine čovječji. Pokaži im gadove otaca njihovijeh. ⁵ I reci im: ovako veli Gospod Gospod: kojega dana izabrah Izrailja i podigoh ruku svoju sjemenu doma Jakovljeva, i pokazah im se u zemlji Misirskoj, i podigoh im ruku svoju govoreći: ja sam Gospod Bog vaš; ⁶ Onoga dana podigoh im ruku svoju da ću ih odvesti iz zemlje Misirske u zemlju koju sam pronašao za njih, gdje teče mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama. ⁷ I rekoh im: odbacite svaki gadove ispred svojih očiju, i nemojte se skvrniti o gadne bogove Misirske, ja sam Gospod Bog vaš. ⁸ Ali se odvrgoše od mene, i ne htješe me poslušati, nijedan ih ne odbaci gadova ispred očiju svojih, i gadnijeh bogova Misirskih ne ostaviše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih da izvršim gnjev svoj na njima usred zemlje Misirske. ⁹ Ali imena svojega radi, da se ne oskvrni pred onijem narodima među kojima bijahu, pred kojima im se pokazah, učinih da ih izvedem iz zemlje Misirske.

¹⁰ I izvedoh ih iz zemlje Misirske, i dovedoh ih u pustinju. ¹¹ I dadoh im uredbe svoje, i objavih im zakone svoje, koje ko vrši živ će biti kroz njih. ¹² I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem. ¹³ Ali se odvrže od mene dom Izrailjev u pustinji; ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje odbaciše, koje ko vrši živi kroz njih, i subote moje grdno oskvrniše; zato rekoh da ću izliti gnjev svoj na njih u pustinji da ih istrijebim. ¹⁴ Ali učinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh. ¹⁵ I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ih neću odvesti u zemlju koju im dadoh, gdje teče mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama; ¹⁶ Jer odbaciše moje zakone i po uredbama mojim ne hodiše, i subote moje oskvrniše, jer srce njihovo iđaše za gadnijem bogovima njihovijem. ¹⁷ Ali ih požali oko moje, te ih ne istrijebih, i ne zatrh ih u pustinji.

¹⁸ Nego rekoh sinovima njihovijem u pustinji: ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihovijeh zakona, i ne skvrnite se gadnijem bogovima njihovijem. ¹⁹ Ja sam Gospod Bog vaš, po mojim uredbama hodite, i moje zakone držite i izvršujte; ²⁰ I subote moje svetkujte da su znak između mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš. ²¹ Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakona mojih ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih i navršiti gnjev svoj na njima u pustinji. ²² Ali povratih ruku svoju i učinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh. ²³ I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ću ih rasijati po narodima i razasuti po zemljama. ²⁴ Jer zakona mojih ne izvršivaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oči im gledahu za gadnijem bogovima otaca njihovijeh. ²⁵ Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neće živjeti. ²⁶ I oskvrnih ih darovima njihovijem što propuštahu kroz oganj sve što otvori matericu, da ih potrem, da poznadu da sam ja Gospod.

²⁷ Zato govori domu Izrailjevu, sine čovječji, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: još me i ovijem ružiše oci vaši čineći mi bezakonje: ²⁸ Kad ih odvedoh u zemlju, za koju podigoh ruku svoju da ću im je dati, gdje god vidješe visok hum i drvo granato, ondje prinosiše svoje žrtve i stavljaše svoje dare, kojima dražahu, i metaše mirise svoje ugodne, i ondje ljevaše naljeve svoje. ²⁹ I rekoh im: šta je visina, na koju idete? I opet se zove visina do danas. ³⁰ Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: ne skvrnite li se na putu otaca svojih? i za gadovima njihovijem ne kurvate li se? ³¹ I prinoseći dare svoje, provodeći sinove svoje kroz oganj ne skvrnite li se o sve gadne bogove svoje do danas, i mene li ćete pitati, dome Izrailjev? Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, nećete me pitati. ³² A šta mislite, neće biti nikako, što govorite: bićemo kao narodi, kao plemena po zemljama, služeći drvetu i kamenu.

³³ Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom carovaću nad vama. ³⁴ I izvešću vas iz naroda, i sabraću vas iz zemalja po kojima ste rasijani, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom. ³⁵ I odvešću vas u pustinju tijeh naroda, i ondje ću se suditi s vama licem k licu. ³⁶ Kako sam se sudio s ocima vašim u pustinji zemlje Misirske, tako ću se suditi s vama, govori Gospod Gospod. ³⁷ I propustiću vas ispod štapa i dovesti vas u sveze zavjetne. ³⁸ I odlučiću između vas odmetnike i koji odustaju mene; izvešću ih iz zemlje gdje su došljaci, ali neće ući u zemlju Izrailjevu, i poznaćete da sam ja Gospod. ³⁹ Vi dakle, dome Izrailjev, ovako veli Gospod Gospod: idite, služite svaki gadnijem bogovima svojim i unapredak, kad nećete da me slušate; ali imena mojega svetoga ne skvrnite više darovima svojim i gadnijem bogovima svojim.

⁴⁰ Jer na mojoj gori svetoj, na visokoj gori Izrailjevoj, govori Gospod Gospod, ondje će mi služiti sav dom Izrailjev, koliko ih god bude u zemlji, ondje će mi biti mili i ondje ću iskati prinose vaše i prvine od darova vaših sa svijem svetijem stvarima vašim. ⁴¹ Mili ćete mi biti s ugodnijem mirisom, kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste rasijani; i biću posvećen u vama pred narodima. ⁴² I poznaćete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izrailjevu, u zemlju za koju podigoh ruku svoju da ću je dati ocima vašim. ⁴³ I ondje ćete se opomenuti putova svojih i svijeh djela svojih, kojima se oskvrniste, i sami ćete sebi biti mrski za sva zla svoja koja činiste. ⁴⁴ I poznaćete da sam ja Gospod kad vam učinim radi imena svojega; ne po vašim zlijem putovima niti po opakim djelima vašim, dome Izrailjev, govori Gospod Gospod.

⁴⁵ (21:1) Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ⁴⁶ (21:2) Sine čovječji, okreni lice svoje na jug i pokaplji prema jugu, i prorokuj na šumu u južnom polju. ⁴⁷ (21:3) I reci šumi južnoj: čuj riječ Gospodnju, ovako veli Gospod Gospod: evo ja ću raspaliti u tebi oganj koji će proždrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho; plamen razgorjeli neće se ugasiti, i izgorjeće od njega sve od juga do sjevera. ⁴⁸ (21:4) I svako će tijelo vidjeti da sam ja zapalio; neće se ugasiti. ⁴⁹ (21:5) A ja rekoh: jaoh Gospode Gospode, oni govore za me: ne govori li taj same priče?

Chapter 21

¹ (21:6) I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ² (21:7) Sine čovječji, okreni lice svoje prema Jerusalimu, i pokaplji prema svetijem mjestima, i prorokuj protiv zemlje Izrailjeve. ³ (21:8) I reci zemlji Izrailjevoj: ovako veli Gospod: evo me na te; izvući ću mač svoj iz korica, i istrijebiću iz tebe pravednoga i bezbožnoga. ⁴ (21:9) Da istrijebim iz tebe pravednoga i bezbožnoga, zato će izaći mač moj iz korica svojih na svako tijelo od juga do sjevera. ⁵ (21:10) I poznaće svako tijelo da sam ja Gospod izvukao mač svoj iz korica njegovijeh, neće se više vratiti. ⁶ (21:11) A ti, sine čovječji, uzdiši kao da su ti bedra polomljena, i gorko uzdiši pred njima. ⁷ (21:12) A kada ti reku: zašto uzdišeš? ti reci: za glas što ide, od kojega će se rastopiti svako srce i klonuti sve ruke i svakoga će duha nestati, i svaka će koljena postati kao voda; evo, ide, i navršiće se, govori Gospod Gospod.

⁸ (21:13) Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ⁹ (21:14) Sine čovječji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: reci: mač, mač je naoštren, i uglađen je. ¹⁰ (21:15) Naoštren je da kolje, uglađen je da sijeva; hoćemo li se radovati kad prut sina mojega ne haje ni za kako drvo? ¹¹ (21:16) Dao ga je da se ugladi da se uzme u ruku; mač je naoštren i uglađen, da se da u ruku ubici. ¹² (21:17) Viči i ridaj, sine čovječji; jer on ide na narod moj, na sve knezove Izrailjeve; pod mač će biti okrenuti s narodom mojim, zato udri se po bedru. ¹³ (21:18) Kad bješe karanje, šta bi? eda li ni od pruta koji ne haje neće biti ništa? govori Gospod Gospod. ¹⁴ (21:19) Ti dakle, sine čovječji, prorokuj i pljeskaj rukama, jer će mač doći i drugom i trećom, mač koji ubija, mač koji velike ubija, koji prodire u klijeti. ¹⁵ (21:20) Da se rastope srca i umnoži pogibao, metnuo sam na sva vrata njihova strah od mača; jaoh! pripravljen je da sijeva, naoštren da kolje. ¹⁶ (21:21) Stegni se, udri nadesno, nalijevo, kuda se god obrneš. ¹⁷ (21:22) Jer ću i ja pljeskati rukama, i namiriću gnjev svoj. Ja Gospod rekoh.

¹⁸ (21:23) Još mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ¹⁹ (21:24) A ti, sine čovječji, načini dva puta, kuda će doći mač cara Vavilonskoga; iz jedne zemlje neka izlaze oba; i izberi stranu, gdje se počinje put gradski, izberi. ²⁰ (21:25) Načini put, kojim će doći mač na Ravu sinova Amonovijeh, i u Judeju na tvrdi Jerusalim. ²¹ (21:26) Jer će car Vavilonski stati na rasputici, gdje počinju dva puta, te će vračati, gladiće strijele, pitaće likove, gledaće u jetru. ²² (21:27) Nadesno će mu vračanje pokazati Jerusalim da namjesti ubojne sprave, da otvori usta na klanje, da podigne glas podvikujući, da namjesti ubojne sprave prema vratima, da načini opkope, da pogradi kule. ²³ (21:28) I učiniće se vračanje zaludno zakletima, a to će napomenuti bezakonje da se uhvate. ²⁴ (21:29) Zato ovako veli Gospod Gospod: što napominjete svoje bezakonje, te se otkriva nevjera vaša i grijesi se vaši vide u svijem djelima vašim, zato što dođoste na pamet, bićete pohvatani rukom. ²⁵ (21:30) A ti, nečisti bezbožniče, kneže Izrailjev, kome dođe dan kad bi na kraju bezakonje, ²⁶ (21:31) Ovako veli Gospod Gospod: skini tu kapu i svrzi taj vijenac, neće ga biti; niskoga ću uzvisiti a visokoga ću poniziti. ²⁷ (21:32) Uništiću, uništiću, uništiću ga, i neće ga biti, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu ću ga dati.

²⁸ (21:33) A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod za sinove Amonove i za njihovu sramotu; reci dakle: mač, mač je izvučen, uglađen da kolje, da zatire, da sijeva, ²⁹ (21:34) Dokle ti viđaju taštinu, dokle ti gataju laž, da te metnu na vratove pobijenijem bezbožnicima, kojima dođe dan kad bi kraj bezakonju. ³⁰ (21:35) Ostavi mač u korice; na mjestu gdje si se rodio, u zemlji gdje si postao, sudiću ti; ³¹ (21:36) I izliću na te gnjev svoj, ognjem gnjeva svojega dunuću na te i predaću te u ruke žestokim ljudma, vještim u zatiranju. ³² (21:37) Ognju ćeš biti hrana, krv će ti biti posred zemlje, nećeš se spominjati, jer ja Gospod rekoh.

Chapter 22

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² A ti, sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? i hoćeš li mu pokazati sve gadove njegove? ³ Reci: ovako veli Gospod Gospod: ide vrijeme gradu koji proljeva krv u sebi i gradi gadne bogove sebi da se skvrni. ⁴ Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskvrnio si se o gadne bogove svoje koje si načinio; i učinio si te se približiše dani tvoji, i došao si do godina svojih, zato ću učiniti od tebe rug među narodima i potsmijeh po svijem zemljama; ⁵ Koje su blizu tebe i koje su daleko potsmijevaće ti se, gadni imenom, veliki smetnjom!

⁶ Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. ⁷ Oca i mater preziru u tebi, čine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici čine nasilje u tebi; ⁸ Svete stvari moje prezireš, i subote moje skvrniš. ⁹ U tebi su opadači da proljevaju krv, i na gorama jedu u tebi, grdila čine usred tebe. ¹⁰ Golotinju očinu otkrivaju u tebi, liježu u tebi sa ženom za nečistote njezine. ¹¹ I jedan čini gad sa ženom bližnjega svojega; a drugi skvrni snahu svoju grdilom; a drugi siluje sestru svoju, kćer oca svojega, u tebi. ¹² Mito primaju u tebi da proljevaju krv; ujam i pridavak uzimaš, i tražiš dobitak od bližnjih svojih prijevarom, a mene si zaboravio, govori Gospod Gospod.

¹³ Zato, evo, pljeskam rukama svojim radi tvojega nepravednoga dobitka, koji dobijaš, i radi krvi što je u tebi. ¹⁴ Hoće li se održati srce tvoje, ili ruke tvoje hoće li biti jake u one dane kad stanem raditi s tobom? Ja Gospod rekoh, i učiniću. ¹⁵ Jer ću te rasijati po narodima i razasuti po zemljama, i istrijebiću nečistotu tvoju iz tebe. ¹⁶ I bićeš skvrnavan sobom pred narodima, i poznaćeš da sam ja Gospod.

¹⁷ Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ¹⁸ Sine čovječji, dom Izrailjev posta mi droždina; svi su mjed i kositer i gvožđe i olovo u peći; droždina od srebra postaše. ¹⁹ Zato ovako veli Gospod Gospod: što svi vi postaste droždina, zato, evo, ja ću vas skupiti u Jerusalim. ²⁰ Kako se skuplja srebro i mjed i gvožđe i olovo i kositer usred peći, te se raspali oganj oko njega da se istopi, tako ću vas skupiti gnjevom svojim i jarošću, i složivši rastopiću vas. ²¹ Da, skupiću vas, i raspaliću oko vas oganj gnjeva svojega, i istopićete se usred njega. ²² Kako se topi srebro u peći, tako ćete se vi istopiti u njemu, i poznaćete da sam ja Gospod izlio gnjev svoj na vas.

²³ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ²⁴ Sine čovječji, kaži joj: ti si zemlja koja se nijesi očistila; neće pasti na te dažd u dan gnjeva. ²⁵ Proroci njezini složiše se u njoj, kao lav su, koji riče i grabi plijen, žderu duše, otimaju blago i dragocjene stvari, umnožavaju udovice usred nje. ²⁶ Sveštenici njezini prestupaju zakon moj i skvrne moje svete stvari, ne razlikuju sveto od oskvrnjenoga, i nečisto od čistoga ne raspoznaju, kriju oči svoje od subota mojih, i bivam oskvrnjen među njima. ²⁷ Knezovi su njezini usred nje kao vuci, koji grabe plijen, proljevajući krv, gubeći duše sramotnoga dobitka radi. ²⁸ I proroci njezini mažu je nevaljalijem krečem, viđaju taštinu i gataju im laž govoreći: tako reče Gospod Gospod; a Gospod ne reče. ²⁹ Narod zemaljski vara i otima, i siromahu i ubogome čini nasilje, i došljaku čini krivo. ³⁰ I tražih među njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne nađoh nikoga. ³¹ Zato ću izliti na njih gnjev svoj, ognjem jarosti svoje istrijebiću ih, put njihov obratiću im na glavu, govori Gospod Gospod.

Chapter 23

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, bijahu dvije žene, kćeri jedne matere. ³ One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, ondje im pipaše grudi, i ondje im zgnječiše dojke djevojačke. ⁴ A imena im bijahu, starijoj Ola a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kćeri. Imena im bijahu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu.

⁵ I Ola kad bijaše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susjedima, ⁶ Koji nošahu porfiru, i bijahu knezovi i vlastelji, sve lijepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjma. ⁷ I udari u kurvanje s njima, koji svi bijahu najljepši između sinova Asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove. ⁸ A ni s Misircima ne okani se kurvanja svojega, jer spavahu s njom od mladosti njezine i oni joj gnječiše djevojačke dojke i s njom se kurvaše. ⁹ Zato je dadoh u ruke milosnicima njezinijem, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše. ¹⁰ Oni otkriše golotinju njezinu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše; i ona izađe na glas među ženama kad sudove izvršiše na njoj.

¹¹ A sestra njezina Oliva videći to upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njezino bijaše gore od kurvarstva sestre joj. ¹² Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susjedima, krasno odjevenijem, vitezima koji jahahu na konjma i svi bijahu lijepi mladići. ¹³ I vidjeh gdje se oskvrni, i gdje obje idu jednijem putem. ¹⁴ I ova se još više kurvaše; jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske napisane crvenilom, ¹⁵ Opasane pojasima po bedrima, sa šarenijem kapama na glavi, koji svi bijahu na oči kao vojvode nalik na sinove Vavilonske iz zemlje Haldejske, svoje postojbine, ¹⁶ Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojima, i slaše poslanike k njima u Haldejsku. ¹⁷ I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraćaše se duša njezina od njih. ¹⁸ I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njezine. ¹⁹ Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji Misirskoj, ²⁰ I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je tijelo kao u magarca, i tečenje kao u konja. ²¹ I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi djevojačkih dojaka tvojih. ²² Zato, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te otsvuda, ²³ Vavilonjane i sve Haldejce, Fekođane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lijepe mladiće, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude čuvene, koji svi jašu na konjma. ²⁴ I doći će na te s kolima i s kolicima i s točkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliće te sa štitovima i štitićima i šljemovima; i njima ću dati sud da ti sude svojim sudom. ²⁵ I staviću revnost svoju tebi nasuprot, te će raditi s tobom gnjevno, nos i uši otsjeći će ti, i što te ostane pašće od mača, i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje, i što te ostane proždrijeće oganj. ²⁶ I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj. ²⁷ Tako ću učiniti kraj grdilu tvojemu i tvojemu kurvanju u zemlji Misirskoj, te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sjećati Misiraca. ²⁸ Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja. ²⁹ I oni će raditi s tobom neprijateljski, i uzeće svu muku tvoju, i ostaviće te golu nagu, te će se otkriti golotinja kurvarstva tvoga, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje. ³⁰ To ću ti učiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove. ³¹ Putem sestre svoje išla si, zato ću dati čašu njezinu tebi u ruku. ³² Ovako veli Gospod Gospod: čašu sestre svoje ispićeš duboku i široku, bićeš potsmijeh i rug, jer čaša mnogo bere. ³³ Napunićeš se pijanstva i žalosti čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije. ³⁴ I ispićeš je i iscijediti, i razbićeš je, i dojke ćeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. ³⁵ Zato ovako veli Gospod Gospod: što si me zaboravila i bacila me za leđa svoja, zato i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja.

³⁶ Potom reče mi Gospod: sine čovječji, hoćeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove, ³⁷ Da su činile preljubu i da je krv na rukama njihovijem i da su činile preljubu s gadnijem bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu. ³⁸ Još i ovo mi činiše: skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše. ³⁹ Jer zaklavši sinove svoje gadnijem bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istoga dana da je oskvrne; i gle, tako činiše usred doma mojega. ⁴⁰ I još slaše po ljude da bi došli izdaleka, i oni, čim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oči svoje i kitila si se nakitom. ⁴¹ I sjedala si na krasan odar, pred kojim bješe sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje. ⁴² I bijaše ondje vika veseloga mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovođahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vijence na glave.

⁴³ I rekoh za ostarjelu u kurvarstvu: još će se kurvati. ⁴⁴ I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalijem. ⁴⁵ Zato će im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljubočinicama i kao što se sudi onima koje proljevaju krv; jer su preljubočinice i krv je na rukama njihovijem. ⁴⁶ Zato ovako govori Gospod Gospod: dovešću na njih ljudstvo, i daću ih da se zlostave i oplijene. ⁴⁷ I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i isjeći će ih mačevima svojim; sinove će njihove i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem. ⁴⁸ I tako ću ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i naučiće se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu. ⁴⁹ I vrći će vaše nevaljalstvo na vas, i nosićete grijehe gadnijeh bogova svojih, i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

Chapter 24

¹ Potom godine devete, desetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, zapiši ime ovoga dana, ovoga istoga dana; u taj dan dođe car Vavilonski na Jerusalim. ³ I kaži priču tome domu odmetničkom, i reci im: ovako veli Gospod Gospod: pristavi lonac, pristavi, i nalij u nj vode. ⁴ Složi u nj dijelove, sve dobre dijelove, stegno i pleće, i napuni ga najboljih kostiju. ⁵ Uzmi najbolje iz stada, i naloži kosti ispod njega, i uzvari dobro da se i kosti raskuhaju u njemu.

⁶ Jer ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvničkom, loncu, na kom stoji zagorijel, s kojega neće da siđe zagorijel; povadi dio po dio; ždrijeb da se ne baci za nj. ⁷ Jer je krv njegova usred njega; na go kamen metnu je, ne proli je na zemlju da se pokrije prahom. ⁸ Raspalivši gnjev da učinim osvetu, metnuću krv njegovu na go kamen da se ne pokrije. ⁹ Zato ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvničkom! i ja ću naložiti velik oganj. ¹⁰ Nanesi drva, i raspali oganj, neka se stroši meso, začini korijenjem, i kosti neka izgore. ¹¹ Metni ga prazna na živo ugljevlje da se ugrije i izgori mjed njegova i da se stopi u njemu nečistota njegova i da nestane zagorijeli njegove. ¹² Lažima dosadio mi je; zato neće izaći iz njega mnoga zagorijel njegova; u oganj će zagorijel njegova. ¹³ U nečistoti je tvojoj grdilo tvoje; jer sam te čistio, ali se ti ne očisti; nećeš se više čistiti od nečistote svoje, dokle ne namirim gnjev svoj nad tobom. ¹⁴ Ja Gospod govorih; doći će, i izvršiću; neću odustati niti ću žaliti niti ću se raskajati, po putovima tvojim i po djelima tvojim sudiće ti, govori Gospod Gospod.

¹⁵ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ¹⁶ Sine čovječji, evo ja ću ti uzeti želju očiju tvojih zlom, ali ne tuži ni plači, niti suza roni. ¹⁷ Nemoj uzdisati, ne žali kako biva za mrtvijem, metni kapu na glavu, i obuću svoju obuj na noge, i usta svojih nemoj pokriti i hljeba ničijega ne jedi. ¹⁸ I govorih ujutru narodu, a uveče mi umrije žena; i sjutradan učinih kako mi bješe zapovjeđeno.

¹⁹ I reče mi narod: hoćeš li nam kazati šta nam je to što radiš? ²⁰ I odgovorih im: dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ²¹ Reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću oskvrniti svetinju svoju, veličanstvo sile vaše, želju očiju vaših i što je milo duši vašoj; i sinovi će vaši i kćeri vaše koje ostaviste pasti od mača. ²² I činićete kako ja činim: usta nećete pokriti i hljeba ničijega nećete jesti; ²³ I kape će vam biti na glavama i obuća na nogu; nećete tužiti ni plakati, nego ćete sa bezakonja svojih čiljeti i uzdisaćete jedan s drugim. ²⁴ I Jezekilj će vam biti znak: činićete sve što on čini; kad to dođe, poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

²⁵ A ti, sine čovječji, u onaj dan kad im uzmem silu njihovu, radost slave njihove, želju očiju njihovijeh i za čim teži duša njihova, sinove njihove i kćeri njihove, ²⁶ U taj dan ko uteče, neće li doći k tebi da ti donese glas? ²⁷ U taj će se dan otvoriti usta tvoja prema onom ko uteče, i govorićeš i nećeš više biti nijem; i bićeš im znak, i oni će poznati da sam ja Gospod.

Chapter 25

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, okreni lice svoje prema sinovima Amonovijem i prorokuj na njih. ³ I reci sinovima Amonovijem: čujte riječ Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod Gospod: što si govorio: aha! za svetinju moju, što se oskvrni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i za dom Judin, što otide u ropstvo; ⁴ Zato, evo, ja ću te dati u našljedstvo istočnijem narodima, i pogradiće u tebi dvorove sebi, i načiniće sebi kolibe u tebi; oni će jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje. ⁵ I od Rave ću načiniti obor kamilama i od zemlje sinova Amonovijeh tor ovčji, i poznaćete da sam ja Gospod. ⁶ Jer ovako veli Gospod Gospod: što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se iz srca što si opustošio svu zemlju Izrailjevu, ⁷ Zato, evo, ja ću dignuti ruku svoju na te, i daću te narodima da te plijene, i istrijebiću te između naroda i zatrću te između zemalja, i iskorijeniću te, i poznaćeš da sam ja Gospod.

⁸ Ovako veli Gospod Gospod: što govori Moav i Sir: eto, dom je Judin kao svi narodi; ⁹ Zato, evo, ja ću otvoriti stranu Moavovu od gradova, od gradova na međi, krasnu zemlju Vet-jesimotsku, Valmeonsku i Kirijatajimsku, ¹⁰ Narodima istočnijem iza zemlje sinova Amonovijeh, i daću im je u našljedstvo da nema spomena sinovima Amonovijem među narodima. ¹¹ I na Moavcima ću izvršiti svoje sudove, i poznaće da sam ja Gospod.

¹² Ovako veli Gospod Gospod: što se Edom osveti domu Judinu i teško skrivi osvetivši im se, ¹³ Zato ovako veli Gospod Gospod: dignuću ruku svoju na Edomsku i istrijebiću iz nje i ljude i stoku, i obratiću je u pustoš, od Temana do Dedana pašće od mača. ¹⁴ I osvetiću se Edomcima rukom naroda svojega Izrailja, i učiniće s Edomcima po gnjevu mojemu i po jarosti mojoj, i poznaće moju osvetu, govori Gospod Gospod.

¹⁵ Ovako veli Gospod Gospod: što Filisteji radiše iz osvete, i osvetiše se radujući se iz srca i potirući iz stare mržnje, ¹⁶ Zato ovako veli Gospod Gospod: evo ja ću dignuti ruku svoju na Filisteje, i istrijebiću Hereteje, i potrću ostatak od primorja. ¹⁷ I učiniću na njima veliku osvetu karanjem gnjevnijem, i poznaće da sam ja Gospod kad izvršim osvetu svoju na njima.

Chapter 26

¹ A jedanaeste godine prvi dan mjeseca dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, što Tir govori za Jerusalim: ha, ha! razbiše se vrata narodima, obratiše se k meni, napuniću se kad opustje; ³ Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na te, Tire, i dovešću mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovijem. ⁴ I oni će obaliti zidove Tirske i kule u njemu raskopati, i omešću prah njegov i pretvoriću ga u go kamen. ⁵ I postaće mjesto da se razastiru mreže usred mora, jer ja govorih, veli Gospod Gospod, i biće grabež narodima. ⁶ I kćeri njegove po polju izginuće od mača, i poznaće da sam ja Gospod.

⁷ Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću dovesti na Tir Navuhodonosora cara Vavilonskoga sa sjevera, cara nad carevima, s konjma i s kolima i s konjicima i s vojskama i mnogim narodom. ⁸ Kćeri tvoje po polju pobiće mačem, i načiniće prema tebi kule, i iskopaće opkope prema tebi, i podignuće prema tebi štitove. ⁹ I namjestiće ubojne sprave prema zidovima tvojim, i razvaliće kule tvoje oružjem svojim. ¹⁰ Od mnoštva konja njegovijeh pokriće te prah, od praske konjika i točkova i kola zatrešće se zidovi tvoji, kad stane ulaziti na tvoja vrata kao što se ulazi u grad isprovaljivan. ¹¹ Kopitama konja svojih izgaziće sve ulice tvoje, pobiće narod tvoj mačem, i stupovi sile tvoje popadaće na zemlju. ¹² I poplijeniće blago tvoje i razgrabiti trg tvoj, i razvaliće zidove tvoje i lijepe kuće tvoje razoriti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj baciće u vodu. ¹³ I prekinuću jeku pjesama tvojih, i glas kitara tvojih neće se više čuti. ¹⁴ I učiniću od tebe go kamen, bićeš mjesto gdje se razastiru mreže, nećeš se više sazidati; jer ja Gospod govorih, veli Gospod Gospod.

¹⁵ Ovako veli Gospod Gospod Tiru: neće li se zadrmati ostrva od praske padanja tvojega, kad zajaoču ranjenici, kad pokolj bude u tebi? ¹⁶ Svi će knezovi morski sići s prijestola svojih i skinuće sa sebe plašte i svući sa sebe vezene haljine, i obući će se u strah; sjedeće na zemlji, i drktaće svaki čas i čuditi se tebi. ¹⁷ I naricaće za tobom i govoriće ti: kako propade, slavni grade! u kom življahu pomorci, koji bijaše jak na moru, ti i stanovnici tvoji, koji strah zadavahu svjema koji življahu u tebi. ¹⁸ Sad će se uzdrhtati ostrva kad padneš, i smešće se ostrva po moru od propasti tvoje.

¹⁹ Jer ovako veli Gospod Gospod: kad te učinim pustijem gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije, ²⁰ I kad te svalim s onima koji slaze u jamu k starom narodu, i namjestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji slaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada ću opet postaviti slavu u zemlji živijeh. ²¹ Učiniću da budeš strahota kad te nestane, i tražiće te i nećeš se naći dovijeka, govori Gospod Gospod.

Chapter 27

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² I ti, sine čovječji, nariči za Tirom, ³ I reci Tiru, koji stoji na ulasku morskom, koji trguje s narodima na mnogim ostrvima: ovako veli Gospod Gospod: Tire, ti govoraše: ja sam sasvijem lijep. ⁴ Međe su ti u srcu morskom; koji te zidaše, načiniše te sasvijem lijep. ⁵ Od jela Senirskih gradiše ti daske, kedre s Livana uzimaše da ti grade stupove. ⁶ Od hrastova Vasanskih gradiše ti vesla, sjedišta ti gradiše od slonove kosti i od šimšira s ostrva Kitejskih. ⁷ Tanko platno Misirsko izmetano razapinjao si da su ti jedra; porfirom i skerletom s ostrva Eliskih pokrivao si se. ⁸ Stanovnici Sidonski i Arvadski bijahu ti veslari; mudarci tvoji, Tire, što bijahu u tebi, bijahu ti krmari. ⁹ Starješine i mudarci Gevalski opravljahu u tebi što bi ti se pokvarilo; sve lađe morske i lađari bijahu u tebi trgujući s tobom. ¹⁰ Persijanci i Ludeji i Puteji bijahu u vojsci tvojoj tvoji vojnici; štitove i šljemove vješahu u tebi; oni te ukrašavahu. ¹¹ Sinovi Arvadski s tvojom vojskom bijahu na zidovima tvojim unaokolo, i Gamadeji bijahu u kulama tvojim, štitove svoje vješahu na zidovima tvojim unaokolo, oni ti dovršivahu ljepotu.

¹² Tarsis trgovaše s tobom mnogim svakojakim blagom; sa srebrom, s gvožđem, s kositerom i s olovom dolažahu na sajme tvoje. ¹³ Javan, Tuval i Meseh bijahu tvoji trgovci; s dušama ljudskim i sudima mjedenijem dolažahu na sajme tvoje. ¹⁴ A koji su od doma Togarmina, s konjma i konjicima i mazgama dolažahu na sajme tvoje. ¹⁵ Sinovi Dedanovi bijahu trgovci tvoji, mnogih ostrva trgovina bijaše u tvojim rukama; kosti slonove i drvo evenovo donošahu ti u promjenu. ¹⁶ Sirija trgovaše s tobom mnoštvom djela tvojih, dolažaše na sajme tvoje sa smaragdom i porfirom i uzvodom i tankim platnom, i koralom i ahatom. ¹⁷ Juda i zemlja Izrailjeva bijahu tvoji trgovci, dolažahu na sajme tvoje sa pšenicom Minitskom i Finičkom i medom i uljem i balsamom. ¹⁸ Damasak trgovaše s tobom mnoštvom djela tvojih, mnoštvom svakoga blaga, vinom Helvonskim i bijelom vunom. ¹⁹ I Dan i Javan i Mosel dolažahu na sajme tvoje; urađeno gvožđe i kasiju i cimet mijenjahu s tobom. ²⁰ Dedan trgovaše s tobom skupocjenijem prostirkama za kola. ²¹ Arapi i svi knezovi Kidarski trgovahu s tobom; s jaganjcima i ovnovima i jarcima dolažahu na sajme tvoje. ²² Trgovci Savski i Ramski trgovahu s tobom; dolažahu na sajme tvoje sa svakojakim mirisima i svakojakim dragim kamenjem i zlatom. ²³ Haran i Kana i Eden, trgovci Savski, Asur i Hilmad trgovahu s tobom. ²⁴ Ti trgovahu s tobom svakojakim stvarima, porfirom i uzvodom i kovčezima bogatijeh nakita, koji se svezivahu užima i bijahu od kedra. ²⁵ Lađe Tarsiske bijahu prve u tvojoj trgovini, i ti bijaše veoma pun i veoma slavan u srcu morskom.

²⁶ Veslari tvoji odvezoše te na pučinu; vjetar istočni razbi te usred mora. ²⁷ Blago tvoje i sajmi tvoji, trgovina tvoja, lađari tvoji i krmari tvoji i koji opravljahu kvarne lađe tvoje, i trgovci tvoji i svi vojnici tvoji i sav narod što bješe u tebi pašće u srce moru kad ti propadneš. ²⁸ Od vike tvojih krmara uskolebaće se vali morski. ²⁹ I izaći će iz lađa svojih svi veslari, lađari, svi krmari morski, i staće na zemlju. ³⁰ I povikaće za tobom iza glasa i zaridati gorko, i posuće prahom glave svoje i po pepelu će se valjati. ³¹ I za tobom će se načiniti ćelavi, i pripasaće kostrijet, i plakaće za tobom gorko iz srca, i gorko će ridati. ³² I za tobom će zapijevati u žalosti svojoj i naricaće za tobom: ko je bio kao Tir, oboreni usred mora? ³³ Kad izlažahu trgovi tvoji iz mora, sitio si mnoge narode, mnoštvom svojega bogatstva i trgovine svoje obogaćavao si careve zemaljske. ³⁴ Kad te razbi more na dubokoj vodi, trgovina tvoja i sav narod tvoj u tebi pade. ³⁵ Svi ostrvljani prepadoše se od tebe, i carevi njihovi uzdrktaše se i preblijediše u licu. ³⁶ Trgovci po narodima zazviždaše nad tobom: postao si strahota, i neće te biti dovijeka.

Chapter 28

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, reci knezu Tirskomu: ovako veli Gospod Gospod: što se ponese srce tvoje, te veliš: ja sam Bog, sjedim na prijestolu Božjem usred mora; a čovjek si a ne Bog i izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim; ³ Eto mudriji si od Danila, nikaka tajna nije sakrivena od tebe; ⁴ Stekao si blago mudrošću svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata i srebra u riznice svoje; ⁵ Veličinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim; ⁶ Zato ovako veli Gospod Gospod: što izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim, ⁷ Zato, evo, ja ću dovesti na tebe inostrance najljuće između naroda, i oni će istrgnuti mačeve svoje na ljepotu mudrosti tvoje, i ubiće svjetlost tvoju. ⁸ Svaliće te u jamu, i umrijećeš usred mora smrću pobijenijeh. ⁹ Hoćeš li pred krvnikom svojim kazati: ja sam Bog, kad si čovjek a ne Bog u ruci onoga koji će te ubiti? ¹⁰ Umrijećeš smrću neobrezanijeh od ruke tuđinske; jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

¹¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ¹² Sine čovječji, nariči za carem Tirskim, i reci mu: ovako veli Gospod Gospod: ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti, i sasvijem si lijep. ¹³ Bio si u Edemu vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje: sarad, topaz, dijamanat, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragad i zlato; onaj dan kad si se rodio načinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale. ¹⁴ Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti bješe na svetoj gori Božijoj, hođaše posred kamenja ognjenoga. ¹⁵ Savršen bješe na putovima svojim od dana kad se rodi dokle se ne nađe bezakonje na tebi. ¹⁶ Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i griješio si; zato ću te baciti kao nečistotu s gore Božje, i zatrću te između kamenja ognjenoga, heruvime zaklanjaču! ¹⁷ Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlošću svojom; baciću te na zemlju, pred careve ću te položiti da te gledaju. ¹⁸ Od mnoštva bezakonja svojega, od nepravde u trgovini svojoj oskvrnio si svetinju svoju; zato ću izvesti oganj ispred tebe, koji će te proždrijeti, i obratiću te u pepeo na zemlji pred svjema koji te gledaju. ¹⁹ Svi koji te poznaju među narodima prepašće se od tebe; bićeš strahota, i neće te biti dovijeka.

²⁰ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ²¹ Sine čovječji, okreni lice svoje prema Sidonu, i prorokuj protiv njega, ²² I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, Sidone, i proslaviću se usred tebe, i poznaće se da sam ja Gospod kad izvršim sudove na njemu i posvetim se u njemu. ²³ I poslaću pomor u nj, i krv na ulice njegove, i pobijeni će padati usred njega od mača, koji će navaliti na njih sa svijeh strana, i poznaće da sam ja Gospod. ²⁴ I neće više biti domu Izrailjevu trn koji bode ni žalac koji zadaje bol više od svijeh susjeda njihovijeh, koji ih plijene; i poznaće da sam ja Gospod Gospod.

²⁵ Ovako veli Gospod Gospod: kad skupim dom Izrailjev iz naroda među koje su rasijani, i posvetim se u njima pred narodima i nasele se u svojoj zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, ²⁶ Tada će živjeti u njoj bez straha, i gradiće kuće, i sadiće vinograde, i živjeće bez straha kad izvršim sudove na svjema koji ih plijeniše sa svijeh strana, i poznaće da sam ja Gospod Bog njihov.

Chapter 29

¹ Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, okreni lice svoje prema Faraonu caru Misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira. ³ Govori i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Faraone care Misirski, zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, koji reče: moja je rijeka; ja sam je načinio sebi. ⁴ Zato ću ti metnuti u čeljusti udicu, i učiniću da se ribe u rijekama tvojim nahvataju na krljušti tvoje; i izvući ću te iz rijeka tvojih i sve ribe iz rijeka tvojih nahvatane na krljušti tvoje. ⁵ I ostaviću u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašćeš na zemlju i nećeš se pokupiti ni sabrati, zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daću te da te jedu. ⁶ I svi će stanovnici Misirski poznati da sam ja Gospod; jer su štap od trske domu Izrailjevu. ⁷ Kad te uhvatiše u ruku, ti se slomi i rasiječe im sve rame; a kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra.

⁸ Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću pustiti na te mač, i istrijebiću iz tebe ljude i stoku. ⁹ I zemlja će se Misirska opustošiti i biti pusta, i poznaće se da sam ja Gospod, jer reče: moja je rijeka, i ja sam je načinio. ¹⁰ Zato evo me na tebe i na rijeke tvoje, i obratiću zemlju Misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule Sinske do međe Etiopske. ¹¹ Neće prelaziti preko nje nogom svojom čovjek, niti će živinče nogom svojom prelaziti preko nje, i neće se živjeti u njoj četrdeset godina. ¹² I učiniću od zemlje Misirske pustoš među zemljama opustošenim, i gradovi će njezini među pustijem gradovima biti pustoš četrdeset godina, i rasijaću Misirce među narode i razasuću ih po zemljama.

¹³ Jer ovako veli Gospod Gospod: poslije četrdeset godina skupiću Misirce iz naroda u koje budu rasijani. ¹⁴ I povratiću roblje Misirsko, i dovešću ih opet u zemlju Patros, na postojbinu njihovu, i ondje će biti malo carstvo. ¹⁵ Malo će biti mimo ostala carstva, niti će se više uzdignuti nad narode, jer ću ih smanjiti da ne vladaju narodima. ¹⁶ I neće više biti domu Izrailjevu uzdanica da napominje bezakonje kad bi gledali za njima; i poznaće da sam ja Gospod Gospod.

¹⁷ A dvadeset sedme godine, prvoga mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ¹⁸ Sine čovječji, Navuhodonosor car Vavilonski zadade vojsci svojoj tešku službu protiv Tira; svaka glava oćelavi i svako se rame odrije, a plate ne bi ni njemu ni vojsci njegovoj od Tira za službu kojom služiše protiv njega. ¹⁹ Zato ovako veli Gospod Gospod: evo ja dajem Navuhodonosoru caru Vavilonskom zemlju Misirsku, i on će odvesti narod i odnijeti plijen i pograbiti grabež, i to će biti plata njegovoj vojsci. ²⁰ Za trud kojim se trudio oko toga dadoh mu zemlju Misirsku, jer se za me trudiše, govori Gospod Gospod. ²¹ U onaj ću dan učiniti da naraste rog domu Izrailjevu, i tebi ću otvoriti usta među njima, i znaće da sam ja Gospod.

Chapter 30

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: ridajte: jaoh dana! ³ Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblačan dan, vrijeme narodima. ⁴ I mač će doći na Misir, i strah će biti u Etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi.

⁵ Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mješavina i Huveji i sinovi zemalja među kojima je vjera, pašće s njima od mača.

⁶ Ovako veli Gospod: pašće koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriće se, od kule Sinske pašće u njemu, govori Gospod Gospod. ⁷ I biće pusti među pustijem zemljama, i gradovi će njegovi biti među pustijem gradovima. ⁸ I poznaće da sam ja Gospod kad zapalim oganj u Misiru i svi se pomoćnici njegovi satru. ⁹ U onaj će dan izaći poslanici od mene na lađama da uplaše Etiopsku bezbrižnu, i biće među njima strah velik kao dana Misirskoga; jer evo, ide.

¹⁰ Ovako veli Gospod Gospod: pogubiću mnoštvo Misirsko rukom Navuhodonosora cara Vavilonskoga. ¹¹ On i narod njegov s njim, najljući između naroda, biće dovedeni da zatru zemlju, i izvući će mačeve svoje na Misir i napuniće zemlju pobijenijeh. ¹² I isušiću rijeke, i predaću zemlju u ruke zlijem ljudima; i opustiću zemlju i što je u njoj rukom tuđinskom. Ja Gospod govorih.

¹³ Ovako veli Gospod Gospod: i gadne ću bogove potrti, i istrijebiću likove u Nofu i neće više biti kneza iz zemlje Misirske, i pustiću strah u zemlju Misirsku. ¹⁴ I opustošiću Patros, i upaliću Soan, i izvršiću sud na Novu. ¹⁵ I izliću gnjev svoj na Sin, grad Misirski, i istrijebiću ljudstvo u Novu. ¹⁶ Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto će se uzmučiti Sin, i Nov će se raspasti, i Nof će biti u tjeskobi svaki dan. ¹⁷ Mladići Avinski i Pi-vesetski pašće od mača, a djevojke će otići u ropstvo. ¹⁸ I u Tafnisu će pomrknuti dan kad polomim ondje prijevornice Misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak će ga pokriti; a kćeri će njegove otići u ropstvo. ¹⁹ I izvršiću sudove na Misiru, i oni će poznati da sam ja Gospod.

²⁰ Opet jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ²¹ Sine čovječji, slomih mišicu Faraonu caru Misirskom, i eto neće se zaviti da se liječi, neće se metnuti zavoj niti će se zaviti da bi se okrijepila i mogla držati mač. ²² Zato ovako veli Gospod Gospod: evo me na Faraona cara Misirskoga, i slomiću mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiću mu mač iz ruke. ²³ I rasijaću Misirce po narodima, i razasuću ih po zemljama. ²⁴ I ukrijepiću mišicu caru Vavilonskom, i daću mu u ruku svoj mač, i polomiću mišice Faraonu, i ječaće pred njim kao što ječi čovjek ranjen na smrt. ²⁵ Da, ukrijepiću mišice caru Vavilonskom, a Faraonu će mišice klonuti, i poznaće se da sam ja Gospod, kad dam mač svoj u ruku caru Vavilonskom da njim zamahne na zemlju Misirsku. ²⁶ I rasijaću Misirce među narode i razasuću ih po zemljama, i poznaće da sam ja Gospod.

Chapter 31

¹ A jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u veličini svojoj? ³ Eto, Asirac bješe kedar na Livanu, lijepijeh grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bijahu među gustijem granama. ⁴ Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim. ⁵ Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše. ⁶ Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeđahu svi veliki narodi. ⁷ I bijaše lijep veličinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode. ⁸ Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednačiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on. ⁹ Učinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviđahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem.

¹⁰ Zato ovako veli Gospod Gospod: što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom, ¹¹ Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu među narodima da čini s njim što hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu. ¹² I tuđinci, najljući između naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga. ¹³ Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske,

¹⁴ Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega među guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji slaze u jamu.

¹⁵ Ovako veli Gospod Gospod: u koji dan side u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim. ¹⁶ Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu. ¹⁷ I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji sjeđahu u hladu njegovu među narodima. ¹⁸ Na koje si među drvetima Edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati s onima koji su pobijeni mačem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod.

Chapter 32

¹ Opet dvanaeste godine, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, nariči za Faraonom carem Misirskim, i reci mu: ti si kao lavić među narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš rijeke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rijekama njezinijem. ³ Ovako veli Gospod Gospod: razapeću ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvući će te u mojoj mreži. ⁴ I ostaviću te na zemlji, i baciću te u polje, i pustiću sve ptice nebeske da sjedaju na te, i nasitiću tobom zvijeri sa sve zemlje. ⁵ I razmetnuću meso tvoje po gorama i napuniću doline gomilama od tebe. ⁶ I zemlju gdje plivaš napojiću krvlju tvojom do vrh gora, i potoci će biti puni tebe. ⁷ I kad te ugasim, zastrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom. ⁸ Sva ću svijetla vidjela na nebu pomračiti za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod. ⁹ I ustrašiću srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju među narodima, po zemljama kojih ne znaš. ¹⁰ I udiviću tobom mnoge narode, i carevi će se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem mačem svojim pred njima, i drktaće svaki čas svaki za dušu svoju u dan kad padneš.

¹¹ Jer ovako veli Gospod Gospod: mač cara Vavilonskoga doći će na te. ¹² Mačevima junačkim povaljaću mnoštvo tvoje, mačevima najljućih između naroda; oni će razoriti ponos Misiru, i sve će se mnoštvo njegovo potrti. ¹³ I potrću svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neće više mutiti noga čovječija niti će ih papak od kake životinje mutiti. ¹⁴ Tada ću stišati vodu njihovu, i učiniću da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod. ¹⁵ Kad opustim zemlju Misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada će poznati da sam ja Gospod. ¹⁶ Ovo je naricanje što će se naricati; tako će naricati kćeri narodne, za Misirom i za svijem mnoštvom njegovijem naricaće, govori Gospod Gospod.

¹⁷ Potom dvanaeste godine, petnaesti dan istoga mjeseca, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ¹⁸ Sine čovječji, nariči za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu. ¹⁹ Od koga si ljepši? siđi i lezi s neobrezanima. ²⁰ Pašće posred pobijenijeh mačem, mač je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo. ²¹ Govoriće mu najhrabriji junaci isred groba s pomoćnicima njegovijem, koji sidoše i leže neobrezani, pobijeni mačem. ²² Ondje je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od mača. ²³ Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji zadavahu strah zemlji živijeh. ²⁴ Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od mača, koji sidoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu. ²⁵ Među pobijenima namjestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovu, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu, metnuti su među pobijene. ²⁶ Ondje je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živijeh. ²⁷ Ali ne leže među junacima koji padoše između neobrezanijeh, koji sidoše u grob s oružjem svojim, i metnuše mačeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovijem, ako i bijahu junaci strašni na zemlji živijeh. ²⁸ I ti ćeš se satrti među neobrezanima, i ležaćeš kod pobijenijeh mačem.

²⁹ Ondje je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti među pobijene mačem; leže među neobrezanima i s onima koji sidoše u jamu. ³⁰ Ondje su svi knezovi sjeverni i svi Sidonci, koji sidoše k pobijenima sa strahom svojim, stideći se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni mačem, i nose sramotu svoju s onima koji sidoše u jamu.

³¹ Njih će vidjeti Faraon, i utješiće se za svijem mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni mačem, govori Gospod Gospod. ³² Jer zadadoh svoj strah zemlji živijeh, i Faraon će i sve mnoštvo njegovo ležati među neobrezanima s onima koji su pobijeni mačem, govori Gospod Gospod.

Chapter 33

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega, i kaži im: kad pustim na koju zemlju mač, ako narod one zemlje uzme koga između sebe, i postave ga sebi za stražara, ³ I on vidjevši mač gdje ide na zemlju zatrubi u trubu, i opomene narod, ⁴ Ako se ko čuvši trubu ne uzme na um, i mač došavši pogubi ga, krv će njegova biti na njegovoj glavi. ⁵ Jer ču glas trubni, i ne uze se na um, krv će njegova biti na njemu; da se uze na um, sačuvao bi dušu svoju.

⁶ Ako li stražar vidjevši mač gdje ide ne zatrubi u trubu i narod ne bude opomenut, a mač došav pogubi koga između njih, taj će poginuti za svoje bezakonje, ali ću krv njegovu iskati iz ruke stražareve.

⁷ I tebe, sine čovječji, tebe postavih stražarem domu Izrailjevu; slušaj dakle riječ iz mojih usta i opominji ih od mene. ⁸ Kad rečem bezbožniku: bezbožniče, poginućeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega; taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. ⁹ Ako li ti opomeneš bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti za svoje bezakonje, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.

¹⁰ Zato ti, sine čovječji, reci domu Izrailjevu: vi govorite ovako i kažete: prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli? ¹¹ Reci im: tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev? ¹² Zato ti, sine čovječji, reci sinovima naroda svojega: pravednoga neće izbaviti pravda njegova kad zgriješi, i bezbožnik neće propasti sa bezbožnosti svoje kad se vrati od bezbožnosti svoje, kao što pravednik ne može s nje živjeti kad zgriješi. ¹³ Kad rečem pravedniku da će doista živjeti, a on se pouzda u pravdu svoju pa učini nepravdu, od sve pravde njegove ništa se neće spomenuti, nego će poginuti s nepravde svoje koju učini. ¹⁴ A kad rečem bezbožniku: doista ćeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane činiti sud i pravdu, ¹⁵ I vrati bezbožnik zalog, i vrati što je oteo, i stane hoditi po uredbama životnijem ne čineći bezakonja, doista će biti živ, neće umrijeti. ¹⁶ Od svijeh grijeha što je zgriješio ništa mu se neće spomenuti; činio je sud i pravdu, doista će živ biti.

¹⁷ A sinovi naroda tvojega govore: nije prav put Gospodnji; a njihov put nije prav. ¹⁸ Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i učini nepravdu, poginuće s toga. ¹⁹ A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i učini sud i pravdu, on će živ biti s toga. ²⁰ A vi govorite: nije prav put Gospodnji. Sudiću vam, dome Izrailjev, svakome po putovima njegovijem.

²¹ A dvanaeste godine robovanja našega, desetoga mjeseca, petoga dana dođe k meni jedan koji uteče iz Jerusalima, i reče: uze se grad. ²² A ruka Gospodnja dođe nada me uveče prije nego dođe onaj što uteče, i otvori mi usta dokle onaj dođe k meni ujutru; otvoriše mi se usta, te više ne mučah.

²³ I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: ²⁴ Sine čovječji, koji žive u onijem pustolinama u zemlji Izrailjevoj govore i kažu: Avram bijaše jedan, i naslijedi ovu zemlju; a nas je mnogo; nama je data ova zemlja u našljedstvo. ²⁵ Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: jedete s krvlju, i oči svoje podižete ka gadnijem bogovima svojim, i krv proljevate, i hoćete da naslijedite zemlju? ²⁶ Opirete se na mač svoj, činite gadove, i skvrnite svaki ženu bližnjega svojega, i hoćete da naslijedite zemlju? ²⁷ Ovako im reci: ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, koji su u pustolinama, pašće od mača; i koji je u polju, zvijerima ću ga dati da ga izjedu; a koji su po gradovima i po pećinama, od pomora će pomrijeti. ²⁸ Tako ću sasvijem opustiti tu zemlju, i nestaće ponosa sile njezine, i opustjeće gore Izrailjeve da neće niko prolaziti. ²⁹ I oni će poznati da sam ja Gospod kad zemlju sasvijem opustim za sve gadove njihove što činiše.

³⁰ A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvojega kazuju o tebi uza zidove i na vratima kućnijem, i govore jedan drugomu, svaki bratu svojemu, i vele: hodite i čujte kaka riječ dođe od Gospoda. ³¹ I dolaze k tebi kao kad se narod skuplja, i narod moj sjeda pred tobom, i sluša riječi tvoje, ali ih ne izvršuje; u ustima su im ljupke a srce njihovo ide za svojim lakomstvom. ³² I gle, ti si im kao ljupka pjesma, kao čovjek lijepa glasa i koji dobro svira; slušaju riječi tvoje, ali ih ne izvršuju. ³³ Ali kad to dođe, a evo ide, onda će poznati da je bio prorok među njima.

Chapter 34

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, prorokuj protiv pastira Izrailjevijeh, prorokuj i reci tijem pastirima: ovako veli Gospod Gospod: teško pastirima Izrailjevijem koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri? ³ Pretilinu jedete i vunom se odijevate, koljete tovno, stada ne pasete. ⁴ Slabijeh ne krijepite, i bolesne ne liječite, ranjene ne zavijate, odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom i žestinom gospodarite nad njima. ⁵ I raspršaše se nemajući pastira, i raspršavši se postaše hrana svijem zvijerima poljskim. ⁶ Ovce moje lutaju po svijem gorama i po svijem visokim humovima; i po svoj zemlji raspršane su ovce moje, i nema nikoga da pita za njih, nikoga da ih traži.

⁷ Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju; ⁸ Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, što stado moje posta grabež, i ovce moje postaše hrana svijem zvijerima poljskim nemajući pastira, i pastiri moji ne traže stada mojega, nego pastiri pasu sami sebe, a stada mojega ne pasu; ⁹ Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju; ¹⁰ Ovako veli Gospod Gospod: evo me na te pastire, i iskaću stado svoje iz njihovijeh ruku, i neću im dati više da pasu stado, i neće više pastiri pasti sami sebe, nego ću oteti ovce svoje iz usta njihovijeh i neće im biti hrana.

¹¹ Jer ovako veli Gospod Gospod: evo me, ja ću tražiti ovce svoje i gledati ih. ¹² Kao što pastir traži stado svoje kad je kod ovaca svojih raspršanijeh, tako ću tražiti ovce svoje i oteću ih iz svijeh mjesta kuda se raspršaše kad bijaše oblačno i mračno. ¹³ I izvešću ih iz naroda, i pokupiću ih iz zemalja, i dovešću ih u zemlju njihovu, i pašću ih na gorama Izrailjevijem pokraj potoka i po svijem mjestima naseljenijem u zemlji. ¹⁴ Na dobroj paši pašću ih, i tor će im biti na visokim gorama Izrailjevijem; ondje će ležati u dobrom toru i po obilatoj će paši pasti na gorama Izrailjevijem. ¹⁵ Ja ću pasti stado svoje, i ja ću ih odmarati, govori Gospod Gospod. ¹⁶ Tražiću izgubljenu, i dovešću natrag odagnanu, i ranjenu ću zaviti i bolesnu okrijepiti; a tovnu ću i jaku potrti, pašću ih pravo.

¹⁷ A vama, stado moje, ovako govori Gospod Gospod: evo ja ću suditi između ovce i ovce, između ovnova i jaraca. ¹⁸ Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? i što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim? ¹⁹ A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim.

²⁰ Zato ovako im veli Gospod Gospod: evo me, ja ću suditi između ovce debele i ovce mršave. ²¹ Što bocima i ramenima otiskujete i rozima svojim bodete sve bolesne tako da ih razagnaste napolje, ²² Zato ću izbaviti stado svoje da ne bude više grabež, i sudiću između ovce i ovce. ²³ I podignuću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svojega Davida; on će ih pasti i biće im pastir. ²⁴ A ja Gospod biću im Bog, i sluga moj David knez među njima. Ja Gospod rekoh.

²⁵ I učiniću s njima zavjet mirni, istrijebiću zle zvijeri iz zemlje, i oni će živjeti u pustinji bez straha i spavaće u šumama. ²⁶ I blagosloviću njih i što je oko gore moje, i puštaću dažd na vrijeme; daždi će blagoslovni biti. ²⁷ I drveta će poljska rađati svoj rod, i zemlja će rađati svoj rod; i oni će biti u svojoj zemlji bez straha, i poznaće da sam ja Gospod kad polomim palice jarma njihova, i izbavim ih iz ruku onijeh koji ih zarobiše. ²⁸ I neće više biti plijen narodima, i zvijeri zemaljske neće ih jesti, nego će živjeti bez straha i niko ih neće plašiti. ²⁹ I podignuću im biljku za slavu, i neće više umirati od gladi u zemlji, niti će podnositi sramote od naroda. ³⁰ I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov s njima, i oni, dom Izrailjev, da su moj narod, govori Gospod Gospod. ³¹ A vi ste stado moje, ovce paše moje, vi ljudi, a ja sam Bog vaš, govori Gospod Gospod.

Chapter 35

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, okreni lice svoje prema gori Siru i prorokuj protiv nje. ³ I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, goro Sire! i dignuću ruku svoju na te, i opustiću te sasvijem. ⁴ Gradove ću tvoje opustiti, i ti ćeš biti pustoš, i poznaćeš da sam ja Gospod. ⁵ Što je u tebe vječno neprijateljstvo, i rasipaš sinove Izrailjeve mačem u nevolji njihovoj, kad je kraj bezakonju njihovu, ⁶ Zato, tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, krvi ću te predati i krv će te goniti, jer ne mrziš na krv, krv će te goniti. ⁷ I obratiću goru Sir sasvijem u pustoš, da niko neće dolaziti ni odlaziti. ⁸ I napuniću gore njezine pobijenijeh njezinijeh; na humovima tvojim i u dolinama tvojim i po svijem potocima tvojim padaće pobijeni od mača. ⁹ Vječnu pustinju načiniću od tebe i gradovi se tvoji neće opraviti, i poznaćete da sam ja Gospod.

¹⁰ Što govoriš: ova dva naroda i ove dvije zemlje moje će biti, i naslijedićemo ih, ako i jest Gospod bio ondje, ¹¹ Zato, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, učiniću po gnjevu tvom i po zavisti tvojoj, s kojom si postupala iz mržnje prema njima, i biću poznat među njima kad ti sudim. ¹² I poznaćeš da sam ja Gospod čuo sve tvoje hule koje si govorila na gore Izrailjeve rekavši: opustješe, nama su dane da ih jedemo. ¹³ I veličaste se suprot meni ustima svojim, i množiste na me riječi svoje; čuo sam.

¹⁴ Ovako veli Gospod Gospod: kad se sva zemlja stane veseliti, tebe ću opustiti. ¹⁵ Kako si se ti veselila našljedstvu doma Izrailjeva što opustje, tako ću i tebi učiniti: opustjećeš, goro Sire, i sva zemljo Edomska; i poznaće se da sam ja Gospod.

Chapter 36

¹ Ti, sine čovječji, prorokuj gorama Izrailjevijem, i reci: gore Izrailjeve, čujte riječ Gospodnju. ² Ovako veli Gospod Gospod: što neprijatelj govori za vas: ha ha! vječne visine postaše naše našljedstvo; ³ Zato prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: što vas pustoše i proždiru sa svijeh strana, da postanete našljedstvo ostalijem narodima, i postaste priča i rug narodima, ⁴ Zato, gore Izrailjeve, čujte riječ Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod gorama Izrailjevijem i humovima, potocima i dolinama, i pustijem razvalinama i gradovima ostavljenijem, koje postaše grabež i potsmijeh ostalijem narodima unaokolo, ⁵ Zato ovako veli Gospod Gospod: u ognju revnosti svoje govorih protiv ostalijeh naroda i protiv sve Edomske, što osvojiše moju zemlju radujući se iz svega srca i rugajući se iz duše da bi je oplijenili. ⁶ Zato prorokuj za zemlju Izrailjevu, i reci gorama i humovima, potocima i dolinama: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja govorih u revnosti svojoj i u jarosti svojoj; što podnosite sramotu od naroda, ⁷ Zato ovako veli Gospod Gospod: ja podigoh ruku svoju da će narodi što su oko nas nositi sramotu svoju.

⁸ A vi, gore Izrailjeve, puštaćete grane svoje, i rod svoj nosićete narodu mojemu Izrailju, jer će skoro doći. ⁹ Jer evo me kod vas, i gledaću vas, i bićete rađene i zasijevane. ¹⁰ I umnožiću u vama ljude, dom Izrailjev savkoliki, i gradovi će se naseliti i pustoline sagraditi. ¹¹ Umnožiću u vama ljude i stoku, i namnožiće se i naploditi, i naseliću vas kako bijaste prije; i učiniću vam dobra više nego prije; i poznaćete da sam ja Gospod. ¹² I dovešću k vama ljude, narod svoj Izrailja, i naslijediće vas, i bićete im našljedstvo, i nećete ih više zatirati. ¹³ Ovako veli Gospod Gospod: što vam govore da ste zemlja koja proždire ljude i zatire svoje narode, ¹⁴ Zato nećeš više proždirati ljudi, i naroda svojih nećeš više zatirati, govori Gospod Gospod. ¹⁵ I neću dati da se više u tebi čuje sramota od naroda, i ruga od naroda nećeš više podnositi, i nećeš više zatirati svojih naroda, govori Gospod Gospod.

¹⁶ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ¹⁷ Sine čovječji, dom Izrailjev živeći u svojoj zemlji oskvrni je svojim putem i svojim djelima; put njihov bijaše preda mnom kao nečistota žene odvojene. ¹⁸ Zato izlih gnjev svoj na njih radi krvi koju proliše na zemlju i radi gadnijeh bogova njihovijeh, kojima je oskvrniše. ¹⁹ I rasijah ih po narodima, i razasuše se po zemljama; po putovima njihovijem i po djelima njihovijem sudih im. ²⁰ I kad dođoše među narode, gdje god dođoše oskvrniše sveto ime moje, a za njih se govoraše da su Gospodnji narod i da su iz zemlje njegove izašli. ²¹ Ali mi se sažali radi svetoga imena mojega, koje oskvrni dom Izrailjev u narodima u koje dođe.

²² Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: neću vas radi učiniti, dome Izrailjev, nego radi svetoga imena svojega, koje oskvrniste u narodima u koje dođoste; ²³ I posvetiću ime svoje veliko oskvrnjeno u narodima, koje vi oskvrniste među njima; i narodi će poznati da sam ja Gospod, govori Gospod Gospod, kad se posvetim u vama pred njima. ²⁴ Jer ću vas uzeti iz naroda, i pokupiću vas iz svijeh zemalja, i dovešću vas u vašu zemlju. ²⁵ I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. ²⁶ I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. ²⁷ I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. ²⁸ I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog. ²⁹ I oprostiću vas svijeh nečistota vaših, i dozvaću žito i umnožiću ga, i neću pustiti na vas gladi. ³⁰ I umnožiću rod na drvetima i rod na njivi, te nećete više podnositi sramote među narodima sa gladi. ³¹ I opomenućete se zlijeh putova svojih i djela svojih koja ne bjehu dobra, i sami ćete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje.

³² Neću vas radi učiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se putova svojih, dome Izrailjev. ³³ Ovako veli Gospod Gospod: kad vas očistim od svijeh bezakonja vaših, naseliću gradove, i pustoline će se opet sagraditi. ³⁴ I pusta će se zemlja raditi, što je bila pusta pred svakim koji prolažaše. ³⁵ I reći će se: zemlja ova što bješe pusta posta kao vrt Edemski, i gradovi što bjehu pusti, razvaljeni i raskopani, utvrdiše se i naseliše se. ³⁶ I narodi koji ostanu oko vas poznaće da ja Gospod sagrađujem razvaljeno i zasađujem opustjelo. Ja Gospod rekoh, i učiniću.

³⁷ Ovako veli Gospod Gospod: još će me tražiti dom Izrailjev da im učinim, da ih umnožim ljudima kao stado. ³⁸ Kao sveto stado, kao stado u Jerusalimu o praznicima njihovijem, tako će pusti gradovi biti puni stada ljudi, i poznaće da sam ja Gospod.

Chapter 37

¹ Ruka Gospodnja dođe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kosti. ² I provede me pokraj njih unaokolo, i gle, bijaše ih vrlo mnogo u polju, i gle, bijahu vrlo suhe. ³ I reče mi: sine čovječji, hoće li oživjeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode Gospode, ti znaš. ⁴ Tada mi reče: prorokuj za te kosti, i kaži im: suhe kosti, čujte riječ Gospodnju. ⁵ Ovako govori Gospod Gospod ovijem kostima: gle, ja ću metnuti u vas duh, i oživjećete. ⁶ I metnuću na vas žile, i obložiću vas mesom, i navući ću na vas kožu, i metnuću u vas duh, i oživjećete, i poznaćete da sam ja Gospod.

⁷ Tada stadoh prorokovati, kako mi se zapovjedi; a kad prorokovah nasta glas, i gle potres, i kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti. ⁸ I pogledah, i gle, po njima izidoše žile i meso, i ozgo se koža navuče; ali duha ne bješe u njima. ⁹ Tada mi reče: prorokuj duhu, prorokuj, sine čovječji, i reci duhu: ovako veli Gospod Gospod: od četiri vjetra dođi, duše, i duni na ove pobijene da ožive. ¹⁰ I prorokovah, kako mi se zapovjedi i uđe u njih duh, i oživješe, i stadoše na noge, bješe vojska vrlo velika.

¹¹ Tada mi reče: sine čovječji, ove su kosti sav dom Izrailjev; gle, govore: posahnuše kosti naše i prođe nadanje naše, propadosmo. ¹² Zato prorokuj, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu. ¹³ I poznaćete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. ¹⁴ I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod.

¹⁵ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ¹⁶ Ti, sine čovječji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevijem, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. ¹⁷ I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci. ¹⁸ I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreći: hoćeš li nam kazati šta ti je to? ¹⁹ Reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevijeh, drugova njegovijeh, i sastaviću ga s drvetom Judinijem, i načiniću od njih jedno drvo, i biće jedno u mojoj ruci. ²⁰ I drveta, na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima.

²¹ I reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih otsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu. ²² I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, i jedan će car biti car svjema njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni u dva carstva. ²³ I neće se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakijem prijestupima svojim, i izbaviću ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod i ja ću im biti Bog.

²⁴ I sluga moj David biće im car, i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršivati. ²⁵ I sjedjeće u zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj će sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David sluga moj biće im knez dovijeka. ²⁶ I učiniću s njima zavjet mirni, biće vječan zavjet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju usred njih navijek. ²⁷ I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog i oni će mi biti narod. ²⁸ I narod će poznati da sam ja Gospod koji posvećujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih dovijeka.

Chapter 38

¹ Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: ² Sine čovječji, okreni lice svoje prema Gogu u zemlji Magogu, knezu i glavi u Mesehu i Tuvalu; i prorokuj na nj; ³ I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu; ⁴ I vratiću te natrag, i metnuću ti žvale u čeljusti, i izvešću tebe i svu vojsku tvoju, konje i konjike, sve dobro odjevene, zbor veliki sa štitovima i štitićima, sve koji mačem mašu, ⁵ S njima Persijance, Etiopljane i Puteje, sve sa štitovima i pod šljemovima, ⁶ Gomera i sve čete njegove, dom Togarmin sa sjevernoga kraja i sve čete njegove, mnoge narode s tobom.

⁷ Pripravi sve i spremi se ti i sve ljudstvo tvoje, što se sabralo kod tebe, i budi im stražar. ⁸ Poslije mnogo vremena bićeš pohođen, i pošljednjih godina doći ćeš u zemlju izbavljenu od mača i sabranu iz mnogih naroda, u gore Izrailjeve, koje bjehu jednako puste, a oni će izvedeni iz naroda svi živjeti bez straha. ⁹ I podignućeš se, i doći ćeš kao bura, bićeš kao oblak da pokriješ zemlju ti i sve čete tvoje i mnogi narodi s tobom.

¹⁰ Ovako veli Gospod Gospod: i tada će ti doći u srce stvari, i smišljaćeš zle misli. ¹¹ I reći ćeš: idem na zemlju gdje su sela, i udariću na mirni narod koji živi bez straha, koji svi žive u mjestima bez zidova i nemaju ni prijevornica ni vrata, ¹² Da naplijeniš plijena i nagrabiš grabeža, da posegneš rukom svojom na pustinje naseljene i na narod sabrani iz naroda, koji se bavi stokom i imanjem, i živi usred zemlje. ¹³ Sava i Dedan i trgovci Tarsiski i svi lavići njegovi kazaće ti: jesi li došao da plijeniš plijen? jesi li skupio ljudstvo svoje da grabiš grabež? da odneseš srebro i zlato, da uzmeš stoku i trg, da naplijeniš mnogo plijena?

¹⁴ Zato prorokuj, sine čovječji, i reci Gogu: ovako veli Gospod Gospod: u ono vrijeme, kad će moj narod Izrailj živjeti bez straha, nećeš li znati? ¹⁵ I doći ćeš iz svoga mjesta, sa sjevernoga kraja, ti i mnogi narodi s tobom, svi jašući na konjma, mnoštvo veliko i vojska velika. ¹⁶ I podignućeš se na moj narod Izrailja kao oblak da pokriješ zemlju; u pošljednje vrijeme dovešću te na zemlju svoju da me poznadu narodi kad se posvetim u tebi pred njima, Gože!

¹⁷ Ovako veli Gospod Gospod: nijesi li ti onaj o kom govorih u staro vrijeme preko sluga svojih, proroka Izrailjevijeh, koji prorokovaše u ono vrijeme godinama da ću te dovesti na njih. ¹⁸ A kad dođe Gog na zemlju Izrailjevu, govori Gospod Gospod, onda će se podignuti jarost moja u gnjevu mom. ¹⁹ I u revnosti svojoj, u ognju gnjeva svojega govoriću: doista, tada će biti drhat veliki u zemlji Izrailjevoj. ²⁰ I ribe morske i ptice nebeske i zvijeri poljske i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi po zemlji zadrhtaće od mene, i gore će se razvaliti i vrleti popadati, i svi će zidovi popadati na zemlju. ²¹ I dozvaću na nj mač po svijem gorama svojim, govori Gospod Gospod: mač će se svakoga obratiti na brata njegova. ²² I sudiću mu pomorom i krvlju; i pustiću na nj i na čete njegove i na mnoge narode, koji budu s njim, silan dažd, kamenje od grada, oganj i sumpor. ²³ I proslaviću se i posvetiću se i biću poznat pred mnogim narodima, i poznaće da sam ja Gospod.

Chapter 39

¹ Ti dakle, sine čovječji, prorokuj protiv Goga, i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu. ² I vratiću te natrag i vodiću te, i izvešću te iz sjevernijeh krajeva i dovešću te na gore Izrailjeve. ³ I izbiću ti luk tvoj iz lijeve ruke, i prosuću ti iz desne ruke strijele. ⁴ Na gorama ćeš Izrailjevijem pasti ti i sve čete tvoje i narodi koji budu s tobom; pticama, svakojakim pticama krilatijem i zvijerima poljskim daću te da te izjedu. ⁵ Na polju ćeš pasti, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. ⁶ I pustiću oganj na Magoga i na one koji žive na ostrvima bez straha; i poznaće da sam ja Gospod. ⁷ I sveto ime svoje obznaniću usred naroda svojega Izrailja, i neću više dati da se skvrni sveto ime moje, nego će poznati narodi da sam ja Gospod, svetac u Izrailju. ⁸ Evo, doći će, i zbiće se, govori Gospod Gospod; to je dan za koji govorih. ⁹ Tada će izaći stanovnici gradova Izrailjevijeh, i naložiće na oganj i spaliće oružje i štitove i štitiće, lukove i strijele, sulice i koplja, i ložiće ih na oganj sedam godina. ¹⁰ I neće nositi drva iz polja, niti će sjeći u šumi, nego će oružje ložiti na oganj, i oplijeniće one koji ih plijeniše, i pootimaće od onijeh koji od njih otimaše, govori Gospod Gospod.

¹¹ I u to ću vrijeme dati Gogu mjesto za grob ondje u Izrailju, dolinu kojom se ide na istok k moru, i ona će stisnuti usta putnicima; ondje će biti pogreben Gog i sve mnoštvo njegovo i prozvaće se dolina mnoštva Gogova. ¹² I ukopavaće ih dom Izrailjev sedam mjeseca, da bi očistili zemlju. ¹³ I ukopavaće ih sav narod, i biće im na slavu u onaj dan kad se proslavim, govori Gospod Gospod. ¹⁴ I odvojiće ljude koji će jednako ići po zemlji i s onima koji prolaze ukopavati one koji bi ostali po zemlji da je očiste; poslije sedam mjeseca tražiće. ¹⁵ I prohodiće zemlju i ići po njoj, i ko vidi kosti ljudske, načiniće kod njih znak, dokle ih ne ukopaju grobari u dolini mnoštva Gogova. ¹⁶ A i gradu će biti ime Amona; i tako će očistiti zemlju.

¹⁷ Ti, dakle, sine čovječji, ovako govori Gospod Gospod, reci pticama, svakojakim pticama i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevijem, i ješćete mesa i pićete krvi; ¹⁸ Ješćete mesa junačkoga i pićete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca i telaca, sve ugojene stoke Vasanske. ¹⁹ I ješćete pretiline da ćete se nasititi, i pićete krvi da ćete se opiti od žrtava mojih što ću vam naklati. ²⁰ I nasitićete se za mojim stolom konja i konjika, junaka i svakojakih vojnika, govori Gospod Gospod.

²¹ I pustiću slavu svoju među narode, i svi će narodi vidjeti sud moj koji ću učiniti i moju ruku koju ću dignuti na njih. ²² I poznaće dom Izrailjev da sam ja Gospod Bog njihov, od onoga dana i poslije. ²³ I narodi će poznati da se za svoje bezakonje zarobi dom Izrailjev, što meni zgriješiše, te sakrih lice svoje od njih, i dadoh ih u ruke neprijateljima njihovijem, i svi padoše od mača. ²⁴ Po nečistoti njihovoj i po prijestupu njihovu učinih im i sakrih lice svoje od njih.

²⁵ Toga radi ovako govori Gospod Gospod: povratiću roblje Jakovljevo i smilovaću se svemu domu Izrailjevu i revnovaću za sveto ime svoje, ²⁶ Pošto podnesu sramotu svoju i sve prijestupe svoje, kojima mi prestupiše dok sjeđahu u svojoj zemlji bez straha i nikoga ne bješe da ih plaši, ²⁷ Kad ih dovedem natrag iz naroda i saberem ih iz zemalja neprijatelja njihovijeh, i posvetim se u njima pred mnogim narodima. ²⁸ I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov kad odvedavši ih u ropstvo među narode opet ih saberem u zemlju njihovu ne ostavivši ih nijednoga ondje. ²⁹ I neću više kriti lica svojega od njih kad izlijem duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod.

Chapter 40

¹ Dvadeset pete godine robovanja našega, u početku godine, deseti dan mjeseca, četrnaeste godine otkako se uze grad, isti dan dođe nada me ruka Gospodnja i odvede me onamo. ² Utvarama Božjim odvede me u zemlju Izrailjevu, i postavi me na goru vrlo visoku, na kojoj bijaše s juga kao sagrađen grad. ³ I odvede me onamo, i gle, čovjek, koji na oči bješe kao od mjedi, s užem lanenijem u ruci i s trskom mjeračkom, i stajaše na vratima. ⁴ I progovori mi taj čovjek: sine čovječji, gledaj očima svojim i slušaj ušima svojim, i uzmi na um sve što ću ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem; kaži domu Izrailjevu sve što vidiš.

⁵ I gle, bješe zid spolja oko doma, a u ruci onom čovjeku trska mjeračka od šest lakata, a lakat bješe s podlanice duži od običnoga; i izmjeri građevinu u širinu, i bješe jedna trska, i u visinu, i bješe jedna trska. ⁶ Pa dođe na vrata koja bijahu prema istoku, i izide uz basamake, i izmjeri jedan prag vratima, i bješe u širinu jedna trska, i drugi prag, i bješe u širinu jedna trska; ⁷ I klijeti, i svaka bješe jednu trsku duga i jednu trsku široka; a između klijeti bješe pet lakata; i prag na vratima kod trijema na unutrašnjim vratima, i bješe s jedne trske. ⁸ I izmjeri trijem na vratima unutrašnjim, i bješe jedna trska. ⁹ I izmjeri trijem na vratima, i bješe osam lakata; i dovratnike im, i bjehu dva lakta; a trijem na vratima bješe iznutra; ¹⁰ I klijeti kod vrata prema istoku bjehu tri amo i tri tamo, jedne mjere sve tri, i jedne mjere bjehu dovratnici tamo i amo. ¹¹ I izmjeri širinu vratima, i bješe deset lakata, i trinaest lakata bješe u dužinu vratima. ¹² I pred klijetima bješe mjesta jedan lakat, i za jedan lakat bješe mjesta s druge strane, i u svakoj klijeti bješe šest lakata otuda i šest lakata odovuda. ¹³ Poslije izmjeri vrata od krova jedne klijeti do krova druge, i bješe u širinu dvadeset i pet lakata, vrata prema vratima. ¹⁴ I načini dovratnike od šezdeset lakata, i pred dovratnicima trijem na vratima unaokolo. ¹⁵ I od lica vrata na koja se ulazi do lica trijema na unutrašnjim vratima bijaše pedeset lakata. ¹⁶ I bijahu prozori na klijetima i na dovratnicima njihovijem suženi unutra oko vrata, tako i na trijemovima, prozori bijahu iznutra svuda unaokolo, i po dovratnicima palme.

¹⁷ Potom me uvede u spoljašnji trijem, i gle, bijahu klijeti i pod načinjen svuda unaokolo u trijemu, trideset klijeti na podu. ¹⁸ A taj pod pokraj vrata prema dužini vrata bijaše niži pod. ¹⁹ Potom izmjeri širinu od lica donjih vrata do lica unutrašnjega trijema spolja, i bješe sto lakata k istoku i sjeveru.

²⁰ I vrata koja bjehu k sjeveru na trijemu spoljašnjem izmjeri u dužinu i u širinu; ²¹ I bijahu tri klijeti tamo i tri amo, i dovratnici im i trijemovi bijahu iste mjere kao u prvijeh vrata; pedeset lakata bijaše u dužinu a u širinu dvadeset i pet lakata; ²² I prozori im i trijemovi i palme bijahu na mjeru kao na vratima koja gledaju na istok, i iđaše se k njima uz sedam basamaka, i trijemovi bijahu pred njima. ²³ I vrata od unutrašnjega trijema bijahu prema vratima sjevernijem i istočnijem, i izmjeri od vrata do vrata, i bješe sto lakata.

²⁴ Poslije me odvede k jugu, i gle, bjehu vrata prema jugu; i izmjeri im dovratnike i trijemove, i bješe ista mjera. ²⁵ I bijahu prozori na njima i na trijemovima njihovijem unaokolo kao oni prozori; pedeset lakata bijaše u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. ²⁶ I iđaše se k njima uza sedam basamaka, i trijemovi bijahu pred njima, i palme jedna otuda a jedna odovuda po dovratnicima. ²⁷ I vrata od unutrašnjega trijema bijahu prema jugu; i izmjeri od vrata do vrata k jugu, i bješe sto lakata.

²⁸ Tada me uvede u unutrašnji trijem južnijem vratima; i izmjeri južna vrata, i bješe ista mjera. ²⁹ I klijeti njihove i dovratnici i trijemovi bijahu iste mjere, i prozori na njima i na trijemovima unaokolo; pedeset lakata bijaše u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. ³⁰ I trijemovi bijahu unaokolo, dvadeset i pet lakata u dužinu i pet lakata u širinu. ³¹ I trijemovi im bijahu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima, i uz osam basamaka iđaše se k njima.

³² Potom me odvede u unutrašnji trijem k istoku, i izmjeri vrata, i bješe ista mjera; ³³ I klijeti im i dovratnici i trijemovi bjehu iste mjere; i bjehu prozori na njima i na trijemovima njihovijem unaokolo; u dužinu bješe pedeset lakata a u širinu dvadeset i pet lakata; ³⁴ I trijemovi im bjehu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima i tamo i amo, i uz osam basamaka iđaše se k njima.

³⁵ Potom odvede me na sjeverna vrata i izmjeri ih, i bjehu iste mjere. ³⁶ Tako i klijeti im i dovratnici i trijemovi i prozori unaokolo; u dužinu pedeset lakata a u širinu dvadeset i pet lakata. ³⁷ I dovratnici im bijahu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima i tamo i amo, i uz osam basamaka iđaše se k njima.

³⁸ I klijeti s vratima bijahu kod dovratnika tijeh vrata, ondje se prahu žrtve paljenice. ³⁹ A u trijemu od vrata bijahu dva stola s jedne strane i dva stola s druge strane da se na njima kolju žrtve paljenice i žrtve za grijeh i za krivicu; ⁴⁰ I na strani spolja kako se ulazi na sjeverna vrata bijahu dva stola, i na drugoj strani u trijemu od istijeh vrata bijahu dva stola; ⁴¹ Četiri stola bjehu s jedne strane i četiri s druge strane uz vrata, osam stolova, na kojima se koljaše. ⁴² A četiri stola za žrtvu paljenicu bjehu od tesanoga kamena, u dužinu podrug lakta, i podrug lakta u širinu a u visinu jedan lakat, i na njima se ostavljaše oruđe kojim se koljahu žrtve paljenice i druge žrtve. ⁴³ I unutra bijahu kuke s podlanice svuda unaokolo, a na stolove se metaše meso od žrtava.

⁴⁴ I spolja pred vratima unutrašnjim bjehu klijeti za pjevače u unutrašnjem trijemu; jedne bjehu uz vrata sjeverna i gledahu prema jugu a druge bjehu uz istočna vrata i gledahu prema sjeveru. ⁴⁵ Tada mi reče: ove klijeti što gledaju na jug jesu za sveštenike koji služe oko doma; ⁴⁶ A one klijeti što gledaju na sjever jesu za sveštenike koji služe kod oltara; to su sinovi Sadokovi, koji između sinova Levijevih pristupaju ka Gospodu da mu služe. ⁴⁷ Potom izmjeri trijem, i bješe u dužinu sto lakata i u širinu sto lakata, četvrtast; i oltar bijaše pred domom.

⁴⁸ Poslije me odvede u trijem od doma, i izmjeri dovratnike trijemu, i bješe pet lakata otud i pet lakata odovud; a vrata bjehu široka tri lakta otud i tri lakta odovud; ⁴⁹ Dužina trijemu bješe dvadeset lakata a širina jedanaest lakata, i uz basamake se iđaše k njemu, i stupovi bijahu uz dovratnike, jedan otud i jedan odovud.

Chapter 41

¹ Poslije me odvede u crkvu, i izmjeri dovratnike, i bješe šest lakata u širinu otuda i šest lakata u širinu odovuda, prema širini šatoru. ² A vratima širina bješe deset lakata, a strane vratima bjehu od pet lakata otuda i od pet lakata odovuda; potom izmjeri joj dužinu, i bješe četrdeset lakata, i širinu, i bješe dvadeset lakata. ³ Pa uđe unutra i izmjeri dovratnike, i bjehu od dva lakta; a vrata bjehu od šest lakata, a širina vratima sedam lakata. ⁴ I izmjeri dužinu ondje, i bješe dvadeset lakata, a širina dvadeset lakata unutra u crkvi; i reče mi: ovo je svetinja nad svetinjama.

⁵ I izmjeri zid domu, i bješe šest lakata, i širina klijeti unaokolo u domu bješe četiri lakta. ⁶ A klijeti bijahu po tri jedna nad drugom, i bješe ih trideset, i dopirahu do zida koji bijaše u domu unaokolo za klijeti da ih drži, a ne držaše ih zid od doma. ⁷ Jer se raširivaše građevina ozgo unaokolo za klijeti koje bijahu oko doma ozgo svuda unaokolo, i zato građevina bijaše ozgo šira, i najniže klijeti bijahu ozgo šire za srednje. ⁸ I vidjeh uz dom visinu unaokolo; a pod u klijeti bijaše s cijele trske, šest lakata. ⁹ Širina zidu uz klijeti spolja bješe pet lakata, a bješe prazno mjesto klijetima koje bjehu uz dom. ¹⁰ I među klijetima bješe dvadeset lakata širine oko doma. ¹¹ A vrata od klijeti bjehu k praznom mjestu, jedna prema sjeveru a jedna prema jugu, a širina onom praznom mjestu pet lakata svuda unaokolo.

¹² A građevina koja bješe pred odijeljenom stranom k zapadu imaše sedamdeset lakata u širinu, a zid te građevine bješe pet lakata širok unaokolo, i devedeset lakata dug. ¹³ Potom izmjeri dom, i bijaše u dužinu sto lakata; odijeljena strana i građevina i zidovi joj, sve zajedno u dužinu sto lakata. ¹⁴ I širina pred domom i odijeljenom stranom k istoku imaše sto lakata.

¹⁵ I izmjeri dužinu građevini pred odijeljenom stranom što bijaše iza nje, i klijeti njezine otuda i odovuda, i bješe sto lakata; i unutrašnji dom i hodnike od trijema; ¹⁶ Pragove i prozore sužene, i klijeti unaokolo u tri reda, prema pragu, što bješe obloženo drvetom svuda unaokolo, od zemlje do prozora, i prozori bjehu obloženi; ¹⁷ Do vrh vrata i do doma unutrašnjega, i spolja, i sav zid unaokolo iznutra i spolja na mjeru. ¹⁸ I bjehu načinjeni heruvimi i palme, jedna palma među dva heruvima, i u svakoga heruvima bjehu dva lica: ¹⁹ Lice čovječije prema palmi otuda, i lice lavovo prema palmi odovuda; tako bješe načinjeno po svemu domu unaokolo; ²⁰ Od zemlje do vrh vrata bjehu heruvimi i palme načinjene, tako i po zidu u crkvi.

²¹ U crkve dovratnici bjehu na četiri ugla; i svetinji lice bješe onako. ²² Oltar bješe drven, tri lakta visok, i dva lakta dug, s uglovima, i dužina i strane bjehu od drveta. I reče mi: to je sto, koji stoji pred Gospodom. ²³ Dvoja vrata bjehu u crkvi i svetinji; ²⁴ A u vrata bjehu dva krila, koja se obrtahu, dva krila u jednijeh vrata i dva u drugih. ²⁵ I na vratima crkvenijem bjehu načinjeni heruvimi i palme, kao po zidovima; i grede drvene bijehu pred trijemom spolja. ²⁶ I bijahu uski prozori i palme otuda i odovuda po stranama trijemu i po klijetima u domu i po gredama.

Chapter 42

¹ I izvede me u spoljašnji trijem prema sjeveru, i dovede me ka klijetima, koje bijahu prema odijeljenoj strani i prema građevini na sjeveru. ² S lica bješe u dužinu sto lakata kod sjevernijeh vrata, a u širinu pedeset lakata. ³ Prema unutrašnjem trijemu od dvadeset lakata i prema podu spoljašnjega trijema bijahu klijeti prema klijetima u tri reda. ⁴ I pred klijetima bijaše hodnik u širinu od deset lakata, unutra, put k njima od jednoga lakta, i vrata bjehu prema sjeveru. ⁵ A najgornje klijeti bjehu tješnje, jer klijeti donje i srednje u zgradi izlažahu većma nego one. ⁶ Jer bijahu na tri poda, ali nemahu stupova kao u trijemu, i zato se suživaše iznad donjega i srednjega od zemlje. ⁷ A ograda koja bijaše spolja prema klijetima k trijemu spoljašnjem pred klijetima imaše u dužinu pedeset lakata. ⁸ Jer dužina klijetima, koje bijahu u trijemu spoljašnjem, bijaše pedeset lakata. I gle, pred crkvom bješe sto lakata. ⁹ A pod tijem klijetima bijaše ulaz s istoka, kojim se ulažaše u njih iz spoljašnjega trijema.

¹⁰ U širini ograde toga trijema k istoku pred odijeljenom stranom i pred građevinom bijahu klijeti. ¹¹ A pred njima bijaše put kao kod sjevernijeh klijeti; jednake dužine i jednake širine bijahu, i izlazi im i vrata bijahu jednaka. ¹² I kaka bijahu vrata u klijeti koje bijahu prema jugu, taka bijahu vrata gdje se počinjaše put pred ogradom pravo k istoku, kad se ide k njima.

¹³ I reče mi: sjeverne klijeti i južne klijeti pred odijeljenom stranom jesu svete klijeti, gdje sveštenici koji pristupaju ka Gospodu jedu presvete stvari, ondje će ostavljati presvete stvari i dar i prinos za grijeh i prinos za krivicu, jer je sveto mjesto. ¹⁴ Kad sveštenici uđu, neće izlaziti iz svetinje u spoljašnji trijem, nego će ondje ostavljati haljine svoje u kojima služe, jer su svete, i oblačiće druge haljine, pa onda izlaziti k narodu.

¹⁵ I izmjerivši dom unutrašnji odvede me na vrata istočna i izmjeri svuda unaokolo. ¹⁶ Izmjeri istočnu stranu trskom mjeračkom, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeračkom unaokolo. ¹⁷ Izmjeri sjevernu stranu, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeračkom unaokolo. ¹⁸ Izmjeri južnu stranu, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeračkom. ¹⁹ I okrenuvši se na zapadnu stranu, izmjeri, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeračkom. ²⁰ Izmjeri sa četiri strane, i bješe zid unaokolo pet stotina trsaka dug i pet stotina širok da razdvaja sveto mjesto od svjetskoga.

Chapter 43

¹ Potom me odvede k vratima koja gledaju na istok. ² I gle, slava Boga Izrailjeva dohođaše od istoka, i glas joj bijaše kao glas velike vode, i zemlja se sjaše od slave njegove. ³ I utvara koju vidjeh bijaše kao utvara koju vidjeh kad dođoh da zatrem grad: bješe utvara kao ona koju vidjeh na rijeci Hevaru; i padoh na lice svoje. ⁴ A slava Gospodnja uđe u dom na vrata koja gledaju na istok. ⁵ I podiže me duh i odvede me u unutrašnji trijem; i gle, dom bijaše pun slave Gospodnje.

⁶ I čuh gdje mi progovori iz doma, i čovjek stajaše kod mene. ⁷ I reče mi: sine čovječji, ovo je mjesto prijestola mojega i mjesto stopa nogu mojih, gdje ću nastavati usred sinova Izrailjevijeh dovijeka; i dom Izrailjev neće više skvrniti svetoga imena mojega, ni oni ni carevi njihovi kurvarstvom svojim i mrtvijem tjelesima careva svojih na visinama svojim. ⁸ Metaše prag svoj do moga praga, i dovratnike svoje do mojih dovratnika i pregradu između mene i sebe, te skvrniše sveto ime moje gadovima svojim koje činjahu; zato ih satrh u gnjevu svom. ⁹ Sada neka uklone daleko od mene kurvarstvo svoje i mrtva tjelesa careva svojih, i nastavaću usred njih dovijeka.

¹⁰ Ti, sine čovječji, pokaži domu Izrailjevu ovaj dom, neka se postide bezakonja svojega, i neka izmjere sve. ¹¹ I kad se postide svega što su činili, pokaži im oblik od doma i red i izlaske i ulaske, i sve oblike i svu uredbu, i sve oblike i sve zakone, i opiši im ga da paze na sav oblik njegov i na sve uredbe, i tako čine. ¹² A ovo je zakon za dom: navrh gore koliko zauzima unaokolo da bude svetinja nad svetinjama. Eto, to je zakon za dom.

¹³ A ovo je mjera za oltar na lakte, a u laktu je jedan običan lakat i podlanica: podnožje mu lakat visoko i lakat široko, a oplata na njemu po kraju unaokolo s pedi; taka je gornja strana oltaru. ¹⁴ A od podnožja na zemlji do nižega pojasa dva lakta, i u širinu jedan lakat; a od manjega pojasa do većega pojasa četiri lakta, i u širinu lakat. ¹⁵ A sam oltar da bude četiri lakta visok, od oltara gore da bude četiri roga. ¹⁶ A oltar da bude dvanaest lakata dug i dvanaest lakata širok, i četvrtast na četiri strane. ¹⁷ I pojas da je četrnaest lakata dug i četrnaest lakata širok na četiri strane, a oplata oko njega od po lakta, i podnožje mu od lakta unaokolo, i basamaci mu da budu okrenuti na istok.

¹⁸ I reče mi: sine čovječji, ovako veli Gospod Gospod, ovo su naredbe za oltar kad se načini da se na njemu prinose žrtve paljenice i da se kropi krvlju. ¹⁹ I sveštenicima Levitima koji su od sjemena Sadokova, koji pristupaju k meni, govori Gospod Gospod, da mi služe, daćeš junca za žrtvu za grijeh. ²⁰ I uzmi krvi njegove, i pomaži mu četiri roga i četiri ugla od pojasa i oplatu unaokolo, tako ćeš ga očistiti i učiniti očišćenje za nj. ²¹ Potom uzmi junca za grijeh, i neka se spali na mjestu određenom u domu izvan svetinje. ²² A drugi dan prinesi jarca zdrava za grijeh, i neka očiste njim oltar kako su očistili juncem. ²³ A kad očistiš, prinesi junca zdrava i ovna od stada zdrava. ²⁴ I kad ih prineseš pred Gospodom, neka sveštenici bace na njih soli i prinesu ih na žrtvu paljenicu Gospodu. ²⁵ Sedam dana prinosi jarca za grijeh svaki dan; i junca i ovna iz stada zdrava neka prinose. ²⁶ Sedam dana neka čine očišćenje za oltar, i očiste ga i posvete. ²⁷ A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiću vas, govori Gospod Gospod.

Chapter 44

¹ I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena. ² I reče mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. ³ Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi.

⁴ I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje. ⁵ I reče mi Gospod: sine čovječji, pazi srcem svojim i vidi očima svojim i slušaj ušima svojim, što ću ti kazati za sve uredbe doma Gospodnjega i za sve zakone njegove; pazi srcem svojim na sve ulaze u dom i na sve izlaze iz svetinje. ⁶ I reci odmetničkom domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: dosta je gadova vaših, dome Izrailjev, ⁷ Što uvodiste tuđince neobrezana srca i neobrezana tijela da budu u mojoj svetinji da skvrne dom moj, i prinosiste moj hljeb, pretilinu i krv, i tako prestupaše moj zavjet osim svijeh gadova vaših; ⁸ I ne izvršivaste što treba za moju svetinju, nego postaviste ljude po svojoj volji da izvršuju što treba u mojoj svetinji. ⁹ Ovako veli Gospod Gospod: nijedan tuđin neobrezana srca i neobrezana tijela da ne dolazi u moju svetinju, nijedan od svijeh tuđinaca koji su među sinovima Izrailjevijem. ¹⁰ A Leviti koji otstupiše od mene kad zađe Izrailj, koji zađoše od mene za gadnijem bogovima svojim, nosiće bezakonje svoje. ¹¹ I biće sluge u mojoj svetinji u službi na vratima od doma služeći domu; oni će klati žrtve paljenice i druge žrtve narodu, i stajaće pred njima služeći im. ¹² Što im služiše pred gadnijem bogovima njihovijem i biše domu Izrailjevu spoticanje na bezakonje, zato podigoh ruku svoju na njih, govori Gospod Gospod, da će nositi bezakonje svoje, ¹³ I neće pristupati k meni da mi vrše svešteničku službu, niti kojoj svetinji mojoj, ni svetinji nad svetinjama neće pristupati, nego će nositi sramotu svoju i gadove svoje, koje činiše. ¹⁴ Nego ću ih postaviti za čuvare domu na svaku službu njegovu i na sve što biva u njemu.

¹⁵ A sveštenici Leviti sinovi Sadokovi, koji izvršivahu što treba u mojoj svetinji, kad sinovi Izrailjevi zađoše od mene, oni će pristupati k meni da mi služe, i stajaće preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv, govori Gospod Gospod. ¹⁶ Oni neka ulaze u moju svetinju i oni neka pristupaju k stolu mojemu da mi služe i neka izvršuju što sam zapovjedio da se izvršuje. ¹⁷ I kad ulaze na vrata unutrašnjega trijema, neka obuku lanene haljine, i ništa da ne bude na njima vuneno kad služe na vratima unutrašnjega trijema i u njemu. ¹⁸ Na glavama neka im budu kape lanene i gaće lanene po bedrima, i da se ne pašu ničim oda šta bi se znojili. ¹⁹ A kad izlaze u trijem spoljašnji, u spoljašnji trijem k narodu, neka svuku sa sebe haljine u kojima služe, i ostave ih u klijetima svetijem, pa neka obuku druge haljine, da ne osvećuju naroda haljinama svojim. ²⁰ I glave svoje da ne briju, a ni kose da ne ostavljaju, nego neka strigu glave svoje. ²¹ I vina da ne pije nijedan sveštenik kad hoće da uđe u unutrašnji trijem. ²² I udovicom ni puštenicom da se ne žene, nego djevojkom od sjemena doma Izrailjeva ili udovicom svešteničkom neka se žene. ²³ I narod moj neka uče što je sveto što li nije sveto, i neka ih uče raspoznavati nečisto od čistoga. ²⁴ A u raspri neka stanu da sude, po mojim zakonima neka sude, i zakone moje i uredbe moje neka drže o svijem praznicima mojim, i subote moje neka svetkuju. ²⁵ I k mrtvacu da ne idu da se ne oskvrne; samo za ocem i za materom i za sinom i za kćerju, za bratom i za sestrom neudatom mogu se oskvrniti. ²⁶ A kad se očisti, neka mu se broji sedam dana. ²⁷ I u koji bi dan ušao u svetinju, u trijem unutrašnji, da služi u svetinji, neka prinese žrtvu za grijeh svoj, govori Gospod Gospod.

²⁸ A našljedstvo što će imati, ja sam njihovo našljedstvo; i vi im ne dajte dostojanja u Izrailju, ja sam njihovo dostojanje. ²⁹ Dar i žrtvu za grijeh i žrtvu za krivicu oni će jesti; i sve zavjetovano u Izrailju njihovo će biti. ³⁰ I prvine od svakoga prvoga roda i svi prinosi podizani od svega između svijeh prinosa vaših biće sveštenicima; i prvine od tijesta svojega davaćete svešteniku da bi počivao blagoslov na domovima vašim. ³¹ Sveštenici da ne jedu mrcinoga ni što zvjerka raskine, bilo ptica ili što od stoke.

Chapter 45

¹ A kad stanete dijeliti zemlju u našljedstvo, prinesite prinos Gospodu, svet dio od zemlje, u dužinu dvadeset i pet tisuća lakata, i u širinu deset tisuća, to neka bude sveto po svijem međama svojim unaokolo. ² Od toga neka bude za svetinju pet stotina lakata u dužinu i pet stotina u širinu, četvrtasto otsvuda, i pedeset lakata unaokolo za podgrađa. ³ Po toj mjeri izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuća i u širinu deset tisuća, i tu neka bude svetinja i svetinja nad svetinjama. ⁴ To neka bude svet dio od zemlje sveštenicima, koji služe u svetinji, koji pristupaju da služe Gospodu, i neka im bude mjesto za kuće i sveto mjesto za svetinju. ⁵ A dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i deset tisuća u širinu neka bude Levitima koji služe u domu u državu s dvadeset klijeti. ⁶ I gradu podajte dostojanje pet tisuća lakata u širinu i dvadeset i pet tisuća u dužinu prema svetom dijelu; to neka je za sav dom Izrailjev. ⁷ A knezu neka bude s obje strane svetoga dijela i dostojanja gradskoga pred svetijem dijelom i pred gradskim dostojanjem, sa zapadne strane na zapad i s istočne strane na istok, a dužina da bude prema svakom od tijeh dijelova od zapadne međe do istočne međe. ⁸ Ta zemlja da mu je dostojanje u Izrailju, da više ne otimaju knezovi moji od naroda mojega, nego ostalu zemlju da dadu domu Izrailjevu po plemenima njihovijem.

⁹ Ovako veli Gospod Gospod: dosta je, knezovi Izrailjevi; prođite se nasilja i otimanja, i tvorite sud i pravdu, i skinite teške poslove svoje s mojega naroda, govori Gospod Gospod. ¹⁰ Mjerila da su vam prava, i efa prava, i vat prav. ¹¹ Efa i vat da su jedne mjere, da vat bere desetinu homora, i efa desetinu homora; mjera da im je prema homoru. ¹² I sikal da je dvadeset gera, a mina da vam je dvadeset sikala, dvadeset i pet sikala, i petnaest sikala.

¹³ Ovo je prinos što ćete prinositi: šestina efe od homora pšenice, tako i od ječma dajite šestinu efe od homora. ¹⁴ A za ulje je uredba ova: vat je mjera za ulje; desetina vata od jednoga kora, koji je homor od deset vata, jer je deset vata homor. ¹⁵ A od sitne stoke jedno od dvije stotine s dobrijeh pasišta sinova Izrailjevijeh za dar i za žrtvu paljenicu i za žrtvu zahvalnu, da se čini očišćenje za njih, govori Gospod Gospod. ¹⁶ Sav narod zemaljski da daje ovaj prinos knezu Izrailjevu. ¹⁷ A knez je dužan davati žrtve paljenice s darom i naljevom na praznike i na mladine i u subote, o svijem svetkovinama doma Izrailjeva; on neka prinosi žrtvu za grijeh s darom i žrtvu paljenicu i zahvalnu da čini očišćenje za dom Izrailjev.

¹⁸ Ovako veli Gospod Gospod: prvoga dana prvoga mjeseca uzmi junca zdrava, i očisti svetinju njim. ¹⁹ I neka sveštenik uzme krvi od te žrtve za grijeh, i pomaže njom dovratnike na domu i četiri ugla od pojasa na oltaru i dovratnike od vrata na unutrašnjem trijemu. ²⁰ Tako učini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji zgriješi iz neznanja i za prostoga; tako ćete očistiti dom.

²¹ Prvoga mjeseca četrnaestoga dana da vam je pasha, praznik sedam dana, hljebovi prijesni da se jedu. ²² I taj dan neka prinese knez za se i za sav narod zemaljski junca na žrtvu za grijeh. ²³ A za sedam dana praznika neka prinosi na žrtvu paljenicu Gospodu po sedam junaca i sedam ovnova zdravijeh na dan, za onijeh sedam dana, i na žrtvu za grijeh jarca na dan. ²⁴ I za dar po efu na junca i efu na ovna neka prinosi, i in ulja na svaku efu. ²⁵ Sedmoga mjeseca petnaestoga dana na praznik neka prinosi isto tako za sedam dana i žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i dar i ulje.

Chapter 46

¹ Ovako veli Gospod Gospod: vrata unutrašnjega trijema, koja gledaju na istok, neka su zatvorena u šest dana težatnijeh, a u subotu neka se otvoraju, i na dan mladine neka se otvoraju. ² I knez neka dođe kroz trijem od vrata spoljašnjih, i neka stane kod dovratnika, a sveštenici neka prinesu njegovu žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu, i on pokloniv se na pragu neka otide, a vrata da se ne zatvoraju do večera. ³ I narod zemaljski neka se poklanja Gospodu na istijem vratima u subote i na mladine. ⁴ A žrtva paljenica, što će prinositi knez Gospodu subotom, biće šest jaganjaca zdravijeh i ovan zdrav; ⁵ A dar efa na ovna, a na jaganjce dar koliko mu ruka može, i in ulja na efu;

⁶ A o mladini da bude junac zdrav, i šest jaganjaca i ovan, sve zdravo; ⁷ I dar da prinese efu na junca i efu na ovna, a na jaganjce koliko mu može ruka, i ulja in na efu. ⁸ A knez kad ide, neka ide kroz trijem od vrata, i istijem putem neka odlazi.

⁹ A kad narod zemaljski dohodi pred Gospoda o praznicima, ko uđe na sjeverna vrata da se pokloni, neka izlazi na južna vrata; a ko uđe na južna vrata, neka izlazi na sjeverna vrata; neka se ne vraća na vrata na koja uđe, nego neka izlazi na ona koja su nasuprot. ¹⁰ A knez s njima neka ulazi kad oni ulaze, i neka izlazi kad oni izlaze. ¹¹ I o praznicima i o svetkovinama dar neka je efa na junca, i efa na ovna, a na jaganjce koliko mu ruka dade, a ulja in na efu. ¹² A kad knez prinosi dragovoljnu žrtvu, paljenicu ili zahvalnu, od svoje volje Gospodu, tada neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, i neka prinese žrtvu svoju paljenicu i zahvalnu, kako čini subotom; potom neka izide, i vrata neka se zatvore kad izide.

¹³ I prinosi svaki dan Gospodu na žrtvu paljenicu jagnje od godine zdravo; svako jutro prinosi ga. ¹⁴ I dodaj na nj dar svako jutro šestinu efe i ulja trećinu ina, da se pokropi bijelo brašno; to je vazdašnji dar Gospodu uredbom vječnom. ¹⁵ I tako neka prinose jagnje i dar i ulje svako jutro, žrtvu paljenicu svagdašnju.

¹⁶ Ovako veli Gospod Gospod: ako knez da dar kome sinu svom od svojega našljedstva, neka bude sinovima njegovijem, njihovo je dostojanje. ¹⁷ Ako li da dar od svojega našljedstva kome sluzi svojemu, neka mu bude do godine oprosne, a onda neka se vrati knezu, jer je njegovo našljedstvo, sinovima njegovijem neka bude. ¹⁸ I knez da ne uzima narodu ništa od našljedstva tjerajući ih s njihova našljedstva; od svojega dostojanja neka daje sinovima svojim našljedstvo da se ne razgoni moj narod, niko sa svojega našljedstva.

¹⁹ Potom me odvede kroz ulaz koji je pokraj vrata u svete klijeti svešteničke koje gledaju na sjever, i gle, ondje bijaše neko mjesto u dnu prema zapadu. ²⁰ I reče mi: ovo je mjesto gdje će sveštenici variti prinos za krivicu i za grijeh, gdje će peći dar da ne iznose u spoljašnji trijem i narod posvećuju. ²¹ Tada me izvede u spoljašnji trijem, i provede me u četiri ugla od trijema, i gle, u svakom uglu od trijema bijaše trijem. ²² U četiri ugla od trijema bijahu trijemovi s dimnjacima, u dužinu od četrdeset lakata, a u širinu od trideset lakata, sva četiri na uglovima bijahu jedne mjere. ²³ U njima četirma bješe zid unaokolo, a pod tijem zidom bijahu ognjišta svuda unaokolo. ²⁴ I reče mi: ovo su kuhinje, gdje će žrtve narodne kuhati koji služe domu.

Chapter 47

¹ Potom odvede me opet k vratima od doma, i gle, voda izlažaše ispod praga od doma k istoku, jer lice domu bijaše prema istoku; i voda tecijaše dolje s desne strane doma, s južne strane oltara. ² Potom me izvede vratima sjevernijem, i provede me okolo spoljašnjim putem k spoljašnjim vratima, putem koji gleda na istok, i gle, voda tecijaše s desne strane.

³ I kad čovjek izide na istok s mjerom u ruci, izmjeri tisuću lakata, i prevede me preko vode, i voda bijaše do gležanja. ⁴ Potom opet izmjeri tisuću lakata, i prevede me preko vode, a voda bješe do koljena; opet izmjeri tisuću lakata, i prevede me, a voda bješe do pojasa. ⁵ I opet izmjeri tisuću lakata, i posta rijeka, koje ne mogoh prijeći, jer voda ustade da trebaše plivati, posta rijeka koja se ne može pregaziti.

⁶ Tada mi reče: vidje li, sine čovječji? I odvede me i povrati me na brijeg rijeci. ⁷ A kad se vratih, gle, po brijegu rijeci vrlo mnogo drva otud i odovud. ⁸ I reče mi: ova voda teče u Galileju prvu, i spušta se u polje, i utječe u more, i kad dođe u more, njegova će voda postati zdrava. ⁹ I sve životinje što se miču kuda god dođu ove rijeke, biće žive i biće veliko mnoštvo riba, jer kad dođe ova voda onamo, druga će postati zdrava, i sve će biti živo gdje ova rijeka dođe. ¹⁰ I ribari će stajati kraj njega od Engada do En-Eglaima i razapinjati mreže; i biće riba svakojakih vrlo mnogo kao u velikom moru. ¹¹ A bare njegove i glibovi neće biti zdravi, nego će ostati slani. ¹² A kraj rijeke po brijegu otud i odovud rašće drveta svakojaka rodna, kojima lišće neće opadati niti će roda na njima nestajati; svakoga će mjeseca rađati nov rod, jer joj voda teče iz svetinje; zato će rod njihov biti za jelo i lišće njihovo za lijek.

¹³ Ovako veli Gospod Gospod: ovo su međe u kojima ćete naslijediti zemlju po dvanaest plemena Izrailjevijeh: Josifu dva dijela. ¹⁴ Naslijedićete je kako jedan tako drugi, za koju podigoh ruku svoju da ću je dati ocima vašim; i pripašće vam ta zemlja u našljedstvo.

¹⁵ Ovo je dakle međa zemlji: na sjevernoj strani od velikoga mora na Etlon kako se ide u Sedad, ¹⁶ Emat, Virota, Sivrajim, koji je između međe Damaštanske i međe Ematske, Asaratihon, koji je na međi Avranskoj. ¹⁷ Tako će biti međe od mora Asarenan, međa Damaštanska i sjeverna strana na sjever, i međa Ematska; to je sjeverna strana. ¹⁸ A istočnu stranu izmjerite od Avrana i od Damaska i od Galada i od zemlje Izrailjeve na Jordanu, od te međe do mora istočnoga. I to je istočna strana. ¹⁹ A južna strana prema jugu od Tamara do vode Merive u Kadisu, duž potoka do velikoga mora. I to je južna strana prema jugu. ²⁰ A zapadna će strana biti veliko more, od te međe do prema ulasku u Emat; to je zapadna strana.

²¹ I razdijelite tu zemlju među se po plemenima Izrailjevijem. ²² A razdijelite je u našljedstvo među se i među inostrance koji se bave među vama, koji bi izrodili sinove među vama, i oni neka su vam kao domorodac među sinovima Izrailjevijem, s vama neka dobiju našljedstvo među plemenima Izrailjevijem. ²³ I u kom se plemenu inostranac bavi, u onom mu podajte našljedstvo, govori Gospod Gospod.

Chapter 48

¹ A ovo su imena plemenima. Od kraja prema sjeveru, uz put Etlonski kako se ide u Emat i Asarenan, na među Damaštansku na sjever pokraj Emata, od istočne strane do zapadne, Danovo, jedno. ² A uz među Danovu, od istočne strane do zapadne, Asirovo, jedno. ³ A uz među Asirovu, od istočne strane do zapadne, Neftalimovo, jedno. ⁴ A uz među Neftalimovu, od istočne strane do zapadne, Manasijino, jedno. ⁵ A uz među Manasijinu, od istočne strane do zapadne, Jefremovo, jedno. ⁶ A uz među Jefremovu, od istočne strane do zapadne, Ruvimovo, jedno. ⁷ A uz među Ruvimovu, od istočne strane do zapadne, Judino, jedno.

⁸ A uz među Judinu, od istočne strane do zapadne, neka bude prinos što ćete prinijeti, dvadeset i pet tisuća lakata u širinu, a u dužinu kao koji drugi dio, od istočne strane do zapadne, i svetinja da bude usred njega. ⁹ Prinos koji ćete prinijeti Gospodu, neka bude od dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu i od deset tisuća u širinu. ¹⁰ I taj će sveti prinos biti sveštenicima, sa sjevera dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu, a sa zapada deset tisuća u širinu, i s istoka deset tisuća u širinu, a s juga dvadeset i pet tisuća u dužinu; i svetinja Gospodnja da bude usred njega. ¹¹ To će biti sveštenicima posvećenijem između sinova Sadokovijeh koji držaše što sam naredio da se drži i ne zađoše kao drugi Leviti, kad zađoše sinovi Izrailjevi. ¹² Njihov će biti sveti prinos od zemlje, svetinja nad svetinjama, uz međe Levitske.

¹³ A Leviti da imaju uz međe svešteničke dvadeset i pet tisuća lakata u dužinu, i deset tisuća u širinu; sva dužina da bude dvadeset i pet tisuća, a širina deset tisuća. ¹⁴ A od toga ništa da ne prodaju ni promjenjuju, ni da prenose prvina zemaljskih, jer je svetinja Gospodu.

¹⁵ A pet tisuća lakata što ostaje u širinu prema dvadeset i pet tisuća biće mjesto posvećeno, za grad, za naselje, i za podgrađa, i grad da bude usred njega. ¹⁶ A ovo da mu je mjera: sa sjeverne strane četiri tisuće i pet stotina lakata, i s južne strane četiri tisuće i pet stotina, i s istočne strane četiri tisuće i pet stotina, i sa zapadne strane četiri tisuće i pet stotina. ¹⁷ I podgrađe će biti dvjesta i pedeset lakata sa sjevera, i dvjesta i pedeset s juga, i dvjesta i pedeset s istoka, i dvjesta i pedeset sa zapada. ¹⁸ A što ostane u dužinu prema svetom prinosu, deset tisuća lakata na istok i deset tisuća na zapad prema svetom prinosu, od toga dohodak neka bude hrana slugama gradskim. ¹⁹ A sluge koje će služiti gradu biće iz svijeh plemena Izrailjevijeh. ²⁰ Sav ovaj prinos, dvadeset i pet tisuća lakata uz dvadeset i pet tisuća, četvrtast, prinijeće u prinos sveti za dostojanje gradu.

²¹ A što ostane s obje strane svetom prinosu i dostojanju gradskom, prema dvadeset i pet tisuća lakata prinosa do međe istočne, i sa zapada prema dvadeset i pet tisuća lakata duž zapadne međe prema dijelovima, to da je kneževo; tako će sveti prinos i svetinja doma biti u srijedi. ²² A od dostojanja Levitskoga i od dostojanja gradskoga, usred onoga što je kneževo, između međe Judine i međe Venijaminove, da je kneževo.

²³ A ostala plemena biće: od istočne strane do zapadne strane, Venijaminovo, jedno; ²⁴ A uz među Venijaminovu, od istočne strane do zapadne, Simeunovo, jedno; ²⁵ A uz među Simeunovu, od istočne strane do zapadne, Isaharovo, jedno; ²⁶ A uz među Isaharovu, od istočne strane do zapadne, Zavulonovo, jedno; ²⁷ A uz među Zavulonovu, od istočne strane do zapadne, Gadovo, jedno; ²⁸ A uz među Gadovu s južne strane, na jug, međa je od Tamara do vode Merive u Kadisu, duž potoka do velikoga mora. ²⁹ To je zemlja koju ćete ždrijebom razdijeliti plemenima Izrailjevijem u našljedstvo, i to su im dijelovi, govori Gospod Gospod.

³⁰ A ovo su krajevi gradu: sa sjeverne strane četiri tisuće i pet stotina lakata da bude mjera; ³¹ A vrata gradska da se nazovu imenima plemena Izrailjevijeh, troja vrata sa sjevera; jedna vrata Ruvimova, jedna vrata Judina, jedna vrata Levijeva; ³² I s istočne strane četiri tisuće i pet stotina lakata, i troja vrata: jedna vrata Josifova, jedna vrata Venijaminova, jedna vrata Danova; ³³ I s južne strane četiri tisuće i pet stotina lakata da bude mjera, i troja vrata: jedna vrata Simeunova, jedna vrata Isaharova, jedna vrata Zavulonova; ³⁴ Sa zapadne strane četiri tisuće i pet stotina lakata, i troja vrata: jedna vrata Gadova, jedna vrata Asirova, jedna vrata Neftalimova. ³⁵ Unaokolo će biti osamnaest tisuća lakata, a ime će gradu od toga dana biti: Gospod je tu.