Psalms

Chapter 1

¹ Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi, ² Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć! ³ On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje. ⁴ Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar. ⁵ Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom. ⁶ Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće.

Chapter 2

¹ Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? ² Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. ³ "Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov." ⁴ Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva. ⁵ Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: ⁶ "Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj." ⁷ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: "ti si sin moj, ja te sad rodih. ⁸ Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. ⁹ Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud." ¹⁰ Sad, carevi, orazumite se; naučite se sudije zemaljske! ¹¹ Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. ¹² Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!

Chapter 3

¹ Gospode! kako je mnogo neprijatelja mojih! Mnogi ustaju na me. ² Mnogi govore za dušu moju: nema mu pomoći od Boga. ³ Ali ti si, Gospode, štit koji me zaklanja, slava moja; ti podižeš glavu moju. ⁴ Glasom svojim vičem ka Gospodu, i čuje me sa svete gore svoje. ⁵ Ja liježem, spavam i ustajem, jer me Gospod čuva. ⁶ Ne bojim se mnogo tisuća naroda što sa svijeh strana navaljuje na me. ⁷ Ustani, Gospode! pomozi mi, Bože moj! jer ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje; razbijaš zube bezbožnicima. ⁸ Od Gospoda je spasenje; neka bude na narodu tvom blagoslov tvoj!

Chapter 4

¹ Kad te zovem, čuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju. ² Sinovi čovječiji! dokle će slava moja biti u sramoti? dokle ćete ljubiti ništavilo i tražiti laži? ³ Znajte da Gospod divno čuva svetoga svojega; Gospod čuje kad ga zovem. ⁴ Gnjeveći se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite. ⁵ Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda. ⁶ Mnogi govore: ko će nam pokazati što je dobro? Obrati k nama, Gospode, svijetlo lice svoje. ⁷ A meni si dao u srce radost veću nego što je oni imaju, kad im rodi pšenica i vino. ⁸ Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha.

Chapter 5

¹ Čuj, Gospode, riječi moje, razumij pomisli moje. ² Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! jer se tebi molim, Gospode! ³ Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojim pred tobom, i čekam. ⁴ Jer si ti Bog koji neće bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao. ⁵ Bezbožnici neće izaći pred oči tvoje; ti nenavidiš sve koji čine bezakonje. ⁶ Potireš lažljivce; na krvopioce i lukave mrzi Gospod. ⁷ A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim. ⁸ Gospode! vodi me u pravdi svojoj; radi neprijatelja mojih poravni preda mnom put svoj. ⁹ Jer nema u ustima njihovijem istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren; na jeziku im je dvoličenje. ¹⁰ Bože! ne daj im napretka, neka se razbiju pomisli njihove. Za mnoga nevaljalstva njihova obori ih, jer se pobuniše na tebe. ¹¹ Pa će se radovati svi koji se u te uzdaju; dovijeka će se veseliti koje ti zaklanjaš; dičiće se koji ljube ime tvoje. ¹² Jer ti, Gospode, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošću svojom.

Chapter 6

¹ Gospode! nemoj me pokarati u jarosti svojoj, niti me u gnjevu svojem nakaziti. ² Smiluj se na me, Gospode, jer sam iznemogao; iscijeli me, jer su kosti moje ustreptale, ³ I duša se moja vrlo uzdrhtala. A ti, Gospode, dokle ćeš? ⁴ Obrati se, Gospode, izbavi dušu moju, pomozi mi radi milosti svoje. ⁵ Jer mrtvi ne spominju tebe; u grobu ko će te slaviti? ⁶ Iznemogoh uzdišući; svaku noć kvasim odar svoj, suzama svojim natapam postelju svoju. ⁷ Usahnu od žalosti oko moje, postara se od množine neprijatelja mojih. ⁸ Idite od mene svi koji činite bezakonje, jer Gospod ču plač moj. ⁹ Ču Gospod molbu moju, Gospod molitvu moju primi. ¹⁰ Nek se postide i prepadnu svi neprijatelji moji, neka se povrate i postide odmah.

Chapter 7

¹ Gospode, Bože moj! u tebe se uzdam, sačuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavi me. ² Da mi neprijatelj ne iščupa duše kao lav. Čupa, a nema ko da izbavi. ³ Gospode, Bože moj! ako sam to učinio, ako je nepravda u rukama mojima, ⁴ Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu, ili krivo učinio onima koji na me na pravdi napadahu; ⁵ Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati. ⁶ Ustani, Gospode, u gnjevu svojem; digni se na žestinu neprijatelja mojih; probudi se meni na pomoć, i otvori sud. ⁷ I ljudstvo će se sleći oko tebe; iznad njega izađi u visinu. ⁸ Gospod sudi narodima. Sudi mi, Gospode, po pravdi mojoj, i po bezazlenosti mojoj neka mi bude. ⁹ Nek se prekine zloća bezbožnika, a pravednika potpomozi, jer ti ispituješ srca i utrobe, Bože pravedni! ¹⁰ Štit je meni u Boga, koji čuva one koji su prava srca. ¹¹ Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnjev. ¹² Ako se neće bezbožnik da obrati, on oštri mač svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga; ¹³ I zapinje smrtnu strijelu, čini strijele svoje da pale. ¹⁴ Gle, bezbožnik zače nepravdu, trudan bijaše zločinstvom, i rodi sebi prijevaru. ¹⁵ Kopa jamu i iskopa, i pade u jamu koju je načinio. ¹⁶ Zloba njegova obrati se na njegovu glavu, i zločinstvo njegovo pade na tjeme njegovo. ¹⁷ Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega.

Chapter 8

¹ Gospode, Gospode naš! kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa. ² U ustima male djece i koja sisaju činiš sebi hvalu nasuprot neprijateljima svojim, da bi učinio da zamukne neprijatelj i nemirnik. ³ Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; ⁴ Šta je čovjek, te ga se opominješ, ili sin čovječji, te ga polaziš? ⁵ Učinio si ga malo manjega od anđela, slavom i čašću vjenčao si ga; ⁶ Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove, ⁷ Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje, ⁸ Ptice nebeske i ribe morske, što god ide morskim putovima. ⁹ Gospode, Gospode naš! kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji!

Chapter 9

¹ Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva čudesa tvoja. ² Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji! ³ Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega; ⁴ Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni. ⁵ Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda. ⁶ Neprijatelju nesta mačeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov. ⁷ Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. ⁸ On će suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiće narodima pravo. ⁹ Gospod je utočište ubogome, utočište u nevolji. ¹⁰ U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode! ¹¹ Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova; ¹² Jer on osvećuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh. ¹³ Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh, ¹⁴ Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionove, i slavio spasenje tvoje. ¹⁵ Popadoše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova. ¹⁶ Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik. ¹⁷ Vratiće se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; ¹⁸ Jer neće svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neće nigda poginuti. ¹⁹ Ustani, Gospode, da se ne posili čovjek, i da prime narodi sud pred tobom. ²⁰ Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.

Chapter 10

¹ Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja? ² S oholosti bezbožnikove muče se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici. ³ Jer se bezbožnik diči željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje. ⁴ Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: "on ne vidi." Nema Boga u mislima njegovijem. ⁵ Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neće ni da gleda. ⁶ U srcu svojem veli: neću posrnuti; zlo neće doći nigda. ⁷ Usta su mu puna nevaljalijeh riječi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao. ⁸ Sjedi u zasjedi iza kuće; u potaji ubija pravoga; oči njegove vrebaju ubogoga. ⁹ Sjedi u potaji kao lav u pećini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju. ¹⁰ Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove. ¹¹ Kaže u srcu svome: "Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neće vidjeti nigda." ¹² Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh. ¹³ Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreći u srcu svom da ti nećeš vidjeti? ¹⁴ Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoćnik. ¹⁵ Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne nađe bezbožnost njegova. ¹⁶ Gospod je car svagda, dovijeka, nestaće neznabožaca sa zemlje njegove. ¹⁷ Gospode! ti čuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje, ¹⁸ Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti čovjeka sa zemlje.

Chapter 11

¹ U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: "leti u goru kao ptica; ² Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem. ³ Kad su raskopani temelji, šta će učiniti pravednik?" ⁴ Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije. ⁵ Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo činiti zlo nenavidi duša njegova. ⁶ Pustiće na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biće im dio iz čaše; ⁷ Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice će njegovo vidjeti pravednici.

Chapter 12

¹ Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh među sinovima čovječijim. ² Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolična. ³ Istrijebiće Gospod sva usta lažljiva, jezik veličavi, ⁴ Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama? ⁵ Videći stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad ću ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe. ⁶ Riječi su Gospodnje riječi čiste, srebro u vatri očišćeno od zemlje, sedam puta pretopljeno. ⁷ Ti ćeš nas, Gospode, odbraniti, i sačuvati nas od roda ovoga dovijeka. ⁸ Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi čovječiji.

Chapter 13

¹ Dokle ćeš me, Gospode, sasvijem zaboravljati? dokle ćeš odvraćati lice svoje od mene? ² Dokle ću se domišljati u duši svojoj, mutiti se u srcu svom dan i noć? dokle će se neprijatelj moj podizati nada mnom? ³ Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oči moje da ne zaspim na smrt. ⁴ Da ne reče neprijatelj moj: nadvladao sam ga; da se ne raduju koji me gone, ako posrnem. ⁵ A ja se uzdam u milost tvoju; radovaće se srce moje za spasenje tvoje. ⁶ Pjevaću Gospodu, koji mi dobro čini.

Chapter 14

¹ Reče bezumnik u srcu svojem: nema Boga; nevaljali su, gadna su djela njihova; nema nikoga dobro da tvori. ² Gospod pogleda s neba na sinove čovječije, da vidi ima li koji razuman, traži li koji Boga. ³ Svi su zašli, svi se pokvarili, nema nikoga dobro da tvori, nema nijednoga. ⁴ Zar se neće opametiti koji čine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, ne prizivaju Gospoda? ⁵ Ondje će zadrhtati od straha; jer je Gospod u rodu pravednom. ⁶ Smijete se onome što ubogi radi; ali Gospod njega zaklanja. ⁷ Ko će poslati sa Siona pomoć Izrailju? Kad Gospod povrati zarobljeni narod svoj, onda će se radovati Jakov i veseliće se Izrailj.

Chapter 15

¹ Gospode! ko može sjedjeti u sjenici tvojoj? ko može nastavati na svetoj gori tvojoj? ² Ko hodi bez mane, tvori pravdu, i govori istinu iz srca svojega; ³ Ko ne opada jezikom svojim, ne čini drugome zla, i ne ruži bližnjega svojega; ⁴ Ko ne gleda onoga koga je Bog odbacio, nego poštuje one koji se boje Gospoda; ko se kune bližnjemu pa ne poriče; ⁵ Ko ne daje srebra svojega na dobit, i ne prima mita na pravoga. Ko ovako radi, neće posrnuti dovijeka.

Chapter 16

¹ Čuvaj me, Bože; jer se u te uzdam. ² Rekoh Gospodu: ti si Gospod moj, nemam dobra osim tebe. ³ U svetima koji su na zemlji i u velikima sva je utjeha moja. ⁴ Neka drugi umnožavaju idole svoje, neka trče k tuđima; ja im neću ljevati krvavih naljeva, niti ću metnuti imena njihovijeh u usta svoja. ⁵ Gospod je moj dio našljedstva i čaše; ti podižeš dostojanje moje. ⁶ Uže mi je zahvatilo prekrasna mjesta, i dio mi je moj mio. ⁷ Blagosiljam Gospoda, koji me urazumljuje; tomu me i noću uči što je u meni. ⁸ Svagda vidim pred sobom Gospoda: on mi je s desne strane da ne posrnem. ⁹ Toga radi raduje se srce moje, i veseli se jezik moj, još će se i tijelo moje smiriti u uzdanju; ¹⁰ Jer nećeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhlost. ¹¹ Pokazaćeš mi put životni: obilje je radosti pred licem tvojim, utjeha u desnici tvojoj dovijeka.

Chapter 17

¹ Usliši, Gospode, pravdu, čuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh. ² Od lica tvojega neka izađe sud moj, oči tvoje neka pogledaju na pravicu. ³ Ispitaj srce moje, obidi noću; u ognju me okušaj, i nećeš naći nepravde moje. ⁴ Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi riječi usta tvojih držim se putova oštrih. ⁵ Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji. ⁶ Tebe prizivljem, jer ćeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i čuj riječi moje. ⁷ Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj. ⁸ Čuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me ⁹ Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili. ¹⁰ Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo. ¹¹ Izagnavši me opet su oko mene; oči su svoje uprli da me obore na zemlju. ¹² Oni su kao lav koji hoće da rastrže, i kao lavić koji sjedi u potaji. ¹³ Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju mačem svojim od bezbožnika, ¹⁴ Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da će im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci. ¹⁵ A ja ću u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike tvoje.

Chapter 18

¹ Ljubiću te, Gospode, krjeposti moja, ² Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utočište moje! ³ Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih. ⁴ Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. ⁵ Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. ⁶ U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju. ⁷ Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti. ⁸ Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega. ⁹ Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. ¹⁰ Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem. ¹¹ Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. ¹² Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. ¹³ Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. ¹⁴ Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih. ¹⁵ I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega. ¹⁶ Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike. ¹⁷ Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene. ¹⁸ Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. ¹⁹ Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio. ²⁰ Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za čistotu ruku mojih dariva me. ²¹ Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega, ²² Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. ²³ Bih mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svojega. ²⁴ Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih pred očima njegovima. ²⁵ Sa svetima postupaš sveto, s čovjekom vjernim vjerno, ²⁶ S čistim čisto, a s nevaljalim nasuprot njemu. ²⁷ Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oči ponosite ponižavaš. ²⁸ Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju. ²⁹ S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skačem preko zida. ³⁰ Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju. ³¹ Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega? ³² Ovaj Bog opasuje me snagom, i čini mi vjeran put. ³³ Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me. ³⁴ Uči ruke moje boju, i mišice moje čini da su luk od mjedi. ³⁵ Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja čini me velika. ³⁶ Ti širiš korak moj, te se ne spotiču noge moje. ³⁷ Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraćam se dok ih ne istrijebim. ³⁸ Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje. ³⁹ Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom. ⁴⁰ Neprijatelja mojih pleći ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje. ⁴¹ Oni viču, ali nema pomagača, ka Gospodu, ali ih on ne sluša. ⁴² Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih. ⁴³ Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuđim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi. ⁴⁴ Po samome čuvenju slušaju me, tuđini pokorni su mi. ⁴⁵ Tuđini blijede, dršću u gradovima svojim. ⁴⁶ Živ je Gospod, i da je blagosloven branič moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega, ⁴⁷ Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, ⁴⁸ Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od čovjeka žestoka izbavlja me! ⁴⁹ Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu, ⁵⁰ Koji slavno izbavljaš cara svojega, i činiš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.

Chapter 19

¹ Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski. ² Dan danu dokazuje, i noć noći javlja. ³ Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi čuo glas njihov. ⁴ Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima; ⁵ I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teče putem. ⁶ Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove. ⁷ Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedočanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome. ⁸ Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oči. ⁹ Strah je Gospodnji čist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki. ¹⁰ Bolji su od zlata i dragog kamenja, slađi od meda koji teče iz sata. ¹¹ I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu. ¹² Ko će znati sve svoje pogrješke? Očisti me i od tajnijeh; ¹³ I od voljnijeh sačuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada ću biti svršen i čist od velikoga prijestupa. ¹⁴ Da su ti riječi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!

Chapter 20

¹ Da te usliši Gospod u dan žalosti, da te zaštiti ime Boga Jakovljeva. ² Da ti pošlje pomoć iz svetinje, i sa Siona da te potkrijepi. ³ Da se opomene svijeh prinosa tvojijeh, i žrtva tvoja paljenica da se nađe pretila. ⁴ Da ti da Gospod po srcu tvojemu; što god počneš, da ti izvrši. ⁵ Radovaćemo se za spasenje tvoje, i u ime Boga svojega dignućemo zastavu. Da ispuni Gospod sve molbe tvoje. ⁶ Sad vidim da Gospod čuva pomazanika svojega; sluša ga sa svetoga neba svojega; jaka je desnica njegova, koja spasava. ⁷ Jedni se hvale kolima, drugi konjma, a mi imenom Gospoda Boga svojega. ⁸ Oni posrću i padaju, a mi stojimo i ne kolebamo se. ⁹ Gospode! pomozi caru, i usliši nas kad te zovemo.

Chapter 21

¹ Gospode! s tvoje se sile veseli car; i kako mu je velika radost što ti pomažeš! ² Što mu je srce željelo, dao si mu, i molitve usta njegovijeh nijesi odbio. ³ Jer si ga dočekao blagoslovima milosnim, metnuo si mu na glavu vijenac od dragoga kamenja. ⁴ Molio te je za život i dao si mu da mu se produlje dani dovijeka. ⁵ Velika je slava njegova tvojom pomoću; slavu si i krasotu metnuo na nj. ⁶ Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošću lica svojega. ⁷ Jer se car uzda u Gospoda i u milost višnjega; i ne koleba se. ⁸ Naći će ruka tvoja sve neprijatelje tvoje, naći će desnica tvoja one koji mrze na tebe. ⁹ Učinićeš ih kao peć zažarenu, kad se razgnjeviš; gnjev će ih Gospodnji progutati, i oganj će ih proždrijeti. ¹⁰ Rod njihov istrijebićeš sa zemlje, i sjeme njihovo između sinova čovječijih; ¹¹ Jer podigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogoše izvršiti. ¹² Jer ćeš ih metnuti za biljegu, iz lukova svojijeh pustićeš strijele u lice njihovo. ¹³ Podigni se, Gospode, silom svojom; mi ćemo pjevati i slaviti jakost tvoju.

Chapter 22

¹ Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje? ² Bože moj! vičem danju, a ti me ne slušaš, i noću, ali nemam mira. ³ Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim! ⁴ U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao. ⁵ Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti. ⁶ A ja sam crv, a ne čovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu. ⁷ Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, ⁸ I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje. ⁹ Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. ¹⁰ Za tobom pristajem od rođenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj. ¹¹ Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoćnika. ¹² Opteče me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me; ¹³ Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i riče. ¹⁴ Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni. ¹⁵ Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni mećeš me. ¹⁶ Opkoliše me psi mnogi; četa zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. ¹⁷ Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene načiniše stvar za gledanje. ¹⁸ Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb. ¹⁹ Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoć. ²⁰ Izbavi od mača dušu moju, od psa jedinicu moju. ²¹ Sačuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, čuvši, izbavi me. ²² Kazujem ime tvoje braći; usred skupštine hvaliću te. ²³ Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo! ²⁴ Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva. ²⁵ Tebe ću hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiću pred onima koji se njega boje. ²⁶ Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka. ²⁷ Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniće se pred njim sva plemena neznabožačka. ²⁸ Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. ²⁹ Ješće i pokloniće se svi pretili na zemlji; pred njim će pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu. ³⁰ Sjeme će njihovo služiti njemu. Kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu. ³¹ Doći će, i kazivaće pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji će se roditi; jer je on učinio ovo.

Chapter 23

¹ Gospod je pastir moj, ništa mi neće nedostajati. ² Na zelenoj paši pase me, vodi me na tihu vodu. ³ Dušu moju oporavlja, vodi me stazama pravednim imena radi svojega. ⁴ Da pođem i dolinom sjena smrtnoga, neću se bojati zla; jer si ti sa mnom; štap tvoj i palica tvoja tješi me. ⁵ Postavio si preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim; namazao si uljem glavu moju, i čaša je moja preopuna. ⁶ Da! dobrota i milost tvoja pratiće me u sve dane života mojega, i ja ću nastavati u domu Gospodnjem zadugo.

Chapter 24

¹ Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vasiljena i sve što živi na njoj. ² Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je. ³ Ko će izaći na goru Gospodnju? i ko će stati na svetom mjestu njegovu? ⁴ U koga su čiste ruke i srce bezazleno, ko ne izriče imena njegova uzalud i ne kune se lažno. ⁵ On će dobiti blagoslov od Gospoda, i milost od Boga spasa svojega. ⁶ Taki je rod onijeh koji ga traže, i koji su radi stajati pred licem tvojim, Bože Jakovljev! ⁷ Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide car slave. ⁸ Ko je taj car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. ⁹ Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide car slave. ¹⁰ Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je car slave.

Chapter 25

¹ K tebi, Gospode, podižem dušu svoju. ² Bože moj! u tebe se uzdam; ne daj da se osramotim, da mi se ne svete neprijatelji moji. ³ I koji se god u te uzdaju, neće se osramotiti; osramotiće se oni koji se odmeću od tebe besputno. ⁴ Pokaži mi, Gospode, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim. ⁵ Uputi me istini svojoj, i nauči me; jer si ti Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan. ⁶ Opomeni se milosrđa svojega, Gospode, i milosti svoje; jer su otkako je vijeka. ⁷ Grijehova mladosti moje, i mojih prijestupa ne pominji; po milosti svojoj pomeni mene, radi dobrote svoje, Gospode! ⁸ Dobar je i pravedan Gospod; toga radi pokazuje grješnicima put. ⁹ Upućuje krotke istini, uči krotke hoditi putem njegovijem. ¹⁰ Svi su putovi Gospodnji milost i istina onima koji drže zavjet njegov i otkrivenje njegovo. ¹¹ Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik. ¹² Koji se čovjek boji Gospoda? On će mu pokazati koji put da izbere. ¹³ Duša će njegova u dobru počivati, i sjeme će njegovo vladati zemljom. ¹⁴ Tajna je Gospodnja u onijeh koji ga se boje, i zavjet svoj javlja im. ¹⁵ Oči su mi svagda upravljene ka Gospodu, jer on izvlači iz zamke noge moje. ¹⁶ Pogledaj me i smiluj se na me, jer sam inokosan i nevoljnik. ¹⁷ Nek se raširi stisnuto srce moje, iz tjeskobe moje izvadi me. ¹⁸ Vidi jade moje i muku moju, i oprosti mi sve grijehe moje. ¹⁹ Pogledaj neprijatelje moje kako ih je mnogo i kakvom me pakosnom nenavišću nenavide. ²⁰ Sačuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u tebe uzdam. ²¹ Bezazlenost i pravda neka me sačuva, jer se u tebe uzdam. ²² Izbavi, Bože, Izrailja od svijeh nevolja njegovijeh.

Chapter 26

¹ Sudi mi, Gospode, jer u prostoti svojoj hodim i u Gospoda se uzdam; neću se pokolebati. ² Ispitaj me, Gospode, i iskušaj me; pretopi što je u meni i srce moje. ³ Jer je milost tvoja pred očima mojima, i hodim u istini tvojoj. ⁴ Ne sjedim s bezumnicima, i s lukavima se ne miješam. ⁵ Nenavidim društvo bezakoničko, i s bezbožnicima ne sjedim. ⁶ Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko žrtvenika tvojega, Gospode, ⁷ Da razglašujem hvalu tvoju i kazujem sva čudesa tvoja. ⁸ Gospode! omilio mi je stan doma tvojega, i mjesto naselja slave tvoje. ⁹ Nemoj duše moje pogubiti, ni života mojega s krvopilcima, ¹⁰ Kojima je zločinstvo u rukama, i kojima je desnica puna mita. ¹¹ A ja hodim u prostoti svojoj, izbavi me, i smiluj se na me. ¹² Noga moja stoji na pravom putu; na skupštinama ću blagosiljati Gospoda.

Chapter 27

¹ Gospod je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim? Gospod je krjepost života mojega; koga da se strašim? ² Ako navale na me zlikovci da pojedu tijelo moje, protivnici i neprijatelji moji, spotaći će se i pašće. ³ Ako protiv mene vojska u oko stane, neće se uplašiti srce moje; ako se na me rat digne, ja se ni onda neću bojati. ⁴ Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvu njegovu. ⁵ Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me. ⁶ Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u njegovu šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda. ⁷ Čuj, Gospode, glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me i usliši me. ⁸ Srce moje govori pred tobom što si rekao: "tražite lice moje"; tražim lice tvoje, Gospode! ⁹ Nemoj odvratiti od mene lica svojega, nemoj u gnjevu ostaviti sluge svojega; budi pomoćnik moj; nemoj me odbiti, i nemoj me ostaviti, Bože, spasitelju moj! ¹⁰ Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati. ¹¹ Uputi me, Gospode, na put svoj i vodi me pravom stazom poradi onijeh koji me vrebaju. ¹² Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe. ¹³ Vjerujem da ću vidjeti dobrotu Gospodnju na zemlji živijeh. ¹⁴ Uzdaj se u Gospoda, budi slobodan; neka bude srce tvoje krjepko, uzdaj se u Gospoda.

Chapter 28

¹ K tebi, Gospode, vičem; grade moj, nemoj mi mučati, da ne bih, ako uzmučiš, bio kao oni koji odlaze u grob. ² Čuj molitveni glas moj, kad vapijem k tebi, kad dižem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj. ³ Nemoj me zahvatiti s grješnicima, i s onima koji čine nepravdu, koji s bližnjima svojima mirno govore, a u srcu im je zlo. ⁴ Podaj im, Gospode, po djelima njihovijem, po zlomu postupanju njihovu; po djelima ruku njihovijeh podaj im, podaj im što su zaslužili. ⁵ Jer ne paze na djela Gospodnja, i na djela ruku njegovijeh. Da ih razori i ne sazida. ⁶ Da je blagosloven Gospod, jer usliši glas moljenja mojega! ⁷ Gospod je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože. Zato se veseli srce moje, i pjesmom svojom slavim ga. ⁸ Gospod je krjepost naroda svojega, i obrana koja spasava pomazanika njegova. ⁹ Spasi narod svoj, blagoslovi dostojanje svoje; spasi ih i uzdiži ih dovijeka.

Chapter 29

¹ Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte Gospodu slavu i čast. ² Dajte Gospodu slavu imena njegova. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. ³ Glas je Gospodnji nad vodom, Bog slave grmi, Gospod je nad vodom velikom. ⁴ Glas je Gospodnji silan, glas je Gospodnji slavan. ⁵ Glas Gospodnji lomi kedre, Gospod lomi kedre Livanske. ⁶ Kao tele skaču od njega; Livan i Sirion kao mlad bivo. ⁷ Glas Gospodnji sipa plamen ognjeni. ⁸ Glas Gospodnji potresa pustinju, potresa Gospod pustinju Kades. ⁹ Glas Gospodnji oprašta košute bremena, i sa šuma skida odijelo; i u crkvi njegovoj sve govori o slavi njegovoj. ¹⁰ Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeće Gospod kao car uvijek. ¹¹ Gospod će dati silu narodu svojemu, Gospod će blagosloviti narod svoj mirom.

Chapter 30

¹ Uzvišivaću te, Gospode, jer si me oteo, i nijesi dao neprijateljima mojim da mi se svete. ² Gospode, Bože moj! zavikah k tebi, i iscijelio si me. ³ Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siđem u grob. ⁴ Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo. ⁵ Gnjev je njegov za trenuće oka, a do života milost njegova, večerom dolazi plač, a jutrom radost. ⁶ I ja rekoh u dobru svom: neću posrnuti dovijeka. ⁷ Ti šćaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh. ⁸ Tada tebe, Gospode, zazivah, i Gospoda molih: ⁹ "Kakva je korist od krvi moje, da siđem u grob? hoće li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? ¹⁰ Čuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoćnik." ¹¹ I ti promijeni plač moj na radost, skide s mene vreću, i opasa me veseljem. ¹² Zato će ti pjevati slava moja i neće umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka ću te hvaliti.

Chapter 31

¹ U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me. ² Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao. ³ Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom. ⁴ Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja. ⁵ U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini! ⁶ Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam. ⁷ Radovaću se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje, ⁸ Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu. ⁹ Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje. ¹⁰ Iščilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše. ¹¹ Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene. ¹² Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud. ¹³ Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle iščupati dušu moju. ¹⁴ A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj. ¹⁵ U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone. ¹⁶ Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošću svojom. ¹⁷ Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao. ¹⁸ Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom. ¹⁹ Kako je mnogo u tebe dobra, koje čuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima čovječijim! ²⁰ Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika. ²¹ Da je blagosloven Gospod, što mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad! ²² Ja rekoh u smetnji svojoj: odbačen sam od očiju tvojijeh; ali ti ču molitveni glas moj, kad te prizvah. ²³ Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drži vjeru; i uvršeno vraća onima koji postupaju oholo. ²⁴ Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospoda uzdate.

Chapter 32

¹ Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven. ² Blago čovjeku, kojemu Gospod ne prima grijeha i u čijem duhu nema lukavstva. ³ Kad mučah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan. ⁴ Jer dan i noć tištaše me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na ljetnoj pripeci. ⁵ Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; i ti skide s mene krivicu grijeha mojega. ⁶ Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naći; i onda potop velike vode neće ga stignuti. ⁷ Ti si zaklon moj, ti me čuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju. ⁸ Urazumiću te, i pokazaću ti put kojim da ideš; svjetovaću te, oko je moje na tebi. ⁹ Nemojte biti kao konj, kao mazga bez razuma, kojima uzdom i žvalama valja obuzdati gubicu, kad ne idu k tebi. ¹⁰ Mnogo muke ima bezbožnik, a koji se uzda u Gospoda, oko njega je milost. ¹¹ Radujte se o Gospodu, i pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava srca.

Chapter 33

¹ Veselite se pravednici pred Gospodom; pravednima dolikuje slaviti. ² Slavite Gospoda guslama, udarajte mu u psaltir od deset žica. ³ Pjevajte mu pjesmu novu, složno udarajte podvikujući; ⁴ Jer je prava riječ Gospodnja, i svako djelo njegovo istinito. ⁵ On ljubi pravdu i sud, dobrote je Gospodnje puna zemlja. ⁶ Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova. ⁷ Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme. ⁸ Nek se boji Gospoda sva zemlja, i neka strepi pred njim sve što živi po vasiljenoj; ⁹ Jer on reče, i postade; on zapovjedi, i pokaza se. ¹⁰ Gospod razbija namjere neznabošcima, uništava pomisli narodima. ¹¹ Namjera je Gospodnja tvrda dovijeka, misli srca njegova od koljena na koljeno. ¹² Blago narodu, kojemu je Bog Gospod, plemenu, koje je on izabrao sebi za naslijeđe. ¹³ S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske; ¹⁴ S prijestola, na kome sjedi, pogleda na sve koji žive na zemlji. ¹⁵ On je stvorio sva srca njihova, on i zna sva djela njihova. ¹⁶ Neće pomoći caru velika sila, neće zaštititi jakoga velika snaga; ¹⁷ Nije u konju uzdanje da će pomoći; ako mu je i velika snaga, neće izbaviti. ¹⁸ Gle, oko je Gospodnje na onima koji ga se boje, i na onima koji čekaju milost njegovu. ¹⁹ On će dušu njihovu izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine. ²⁰ Duša se naša uzda u Gospoda; on je pomoć naša i štit naš. ²¹ O njemu se veseli srce naše; jer se u sveto ime njegovo uzdamo. ²² Da bude milost tvoja, Gospode, na nama, kao što se uzdamo u tebe.

Chapter 34

¹ Blagosiljam Gospoda u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima. ² Gospodom se hvali duša moja; neka čuju koji stradaju, pa neka se raduju. ³ Veličajte Gospoda sa mnom, uzvišujmo ime njegovo zajedno. ⁴ Tražih Gospoda, i ču me, i svijeh nevolja mojih oprosti me. ⁵ Koji u njega gledaju prosvjetljuju se, i lica se njihova neće postidjeti. ⁶ Ovaj stradalac zavika, i Gospod ga ču, i oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh. ⁷ Anđeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, i izbavljaju ih. ⁸ Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago čovjeku koji se uzda u nj. ⁹ Bojte se Gospoda, sveti njegovi; jer koji se njega boje, njima nema oskudice. ¹⁰ Lavovi su ubogi i gladni, a koji traže Gospoda, ne premiče im se nijednoga dobra. ¹¹ Hodite, djeco, poslušajte me; naučiću vas strahu Gospodnjemu. ¹² Koji čovjek želi života, ljubi dane da bi vidio dobro? ¹³ Ustavljaj jezik svoj oda zla, i usta svoja od prijevarne riječi. ¹⁴ Kloni se oda zla, i čini dobro, traži mira i idi za njim. ¹⁵ Oči su Gospodnje obraćene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov. ¹⁶ Ali je strašno lice Gospodnje za one koji čine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomen njihov. ¹⁷ Viču pravedni, i Gospod ih čuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh. ¹⁸ Gospod je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha. ¹⁹ Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod. ²⁰ Čuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neće slomiti. ²¹ Bezbožnika ubiće zlo, i koji nenavide pravednika prevariće se. ²² Gospod iskupljuje dušu sluga svojih, i koji se god u njega uzdaju, neće se prevariti.

Chapter 35

¹ Gospode! budi suparnik suparnicima mojim; udri one koji udaraju na me. ² Uzmi oružje i štit, i digni se meni u pomoć. ³ Potegni koplje, i presijeci put onima koji me gone, reci duši mojoj: ja sam spasenje tvoje. ⁴ Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoće. ⁵ Neka budu kao prah pred vjetrom, i anđeo Gospodnji neka ih progoni. ⁶ Neka bude put njihov taman i klizav, i anđeo Gospodnji neka ih tjera. ⁷ Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj. ⁸ Neka dođe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao. ⁹ A duša će se moja radovati o Gospodu, i veseliće se za pomoć njegovu. ¹⁰ Sve će kosti moje reći: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosađuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašćuje? ¹¹ Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju. ¹² Plaćaju mi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj. ¹³ Ja se u bolesti njihovoj oblačih u vreću, mučih postom dušu svoju, i molitva se moja vraćaše u prsima mojima. ¹⁴ Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali. ¹⁵ A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, čupaju i ne prestaju. ¹⁶ S nevaljalijem i podrugljivijem besposličarima škrguću na me zubima svojima. ¹⁷ Gospode! hoćeš li dugo gledati? Otmi dušu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju. ¹⁸ Priznavaću te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliću te: ¹⁹ Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, i namigivali očima koji mrze na me ni za što. ²⁰ Jer oni ne govore o miru, nego na mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari. ²¹ Razvaljuju na me usta svoja, i govore: dobro! dobro! vidi oko naše. ²² Vidiš, Gospode! nemoj mučati; Gospode! nemoj otstupiti od mene. ²³ Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. ²⁴ Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete. ²⁵ Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: proždrijesmo ga. ²⁶ Nek se postide i posrame svi koji se raduju zlu mojemu, nek se obuku u stid i u sram koji se razmeću nada mnom. ²⁷ Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, i govore jednako: velik Gospod, koji želi mira sluzi svojemu! ²⁸ I moj će jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svaki dan.

Chapter 36

¹ Bezakoniku je bezbožna riječ u srcu; nema straha Božijega pred očima njegovijem. ² Ali laže sebi u oči, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj. ³ Riječi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neće da se opameti da tvori dobro. ⁴ Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rđavom, zlo mu nije mrsko. ⁵ Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. ⁶ Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti čuvaš, Gospode! ⁷ Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se. ⁸ Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš. ⁹ Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošću vidimo svjetlost. ¹⁰ Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca. ¹¹ Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnička da me zaljulja. ¹² Onamo neka padnu koji čine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.

Chapter 37

¹ Nemoj se žestiti gledajući nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji čine bezakonje. ² Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu. ³ Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu. ⁴ Tješi se Gospodom, i učiniće ti što ti srce želi. ⁵ Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on će učiniti. ⁶ I izvešće kao vidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne. ⁷ Osloni se na Gospoda, i čekaj ga. Nemoj se žestiti gledajući koga gdje napreduje na putu svojem, čovjeka, koji radi što namisli. ⁸ Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš. ⁹ Jer će se istrijebiti koji čine zlo, a koji čekaju Gospoda naslijediće zemlju. ¹⁰ Još malo, pa neće biti bezbožnika; pogledaćeš na mjesto njegovo, a njega nema. ¹¹ A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira. ¹² Zlo misli bezbožnik pravedniku, i škrguće na nj zubima svojim. ¹³ Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primiče dan njegov. ¹⁴ Mač potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i ništega i pokolju one koji idu pravim putem. ¹⁵ Mač će njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiće se. ¹⁶ Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika. ¹⁷ Jer će se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrđuje Gospod. ¹⁸ Zna Gospod dane bezazlenima, i dio njihov traje dovijeka. ¹⁹ Neće se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biće siti. ²⁰ A bezbožnici ginu, i neprijatelji Gospodnji kao ljepota šumska prolaze, kao dim prolaze. ²¹ Bezbožnik uzaima i ne vraća, a pravednik poklanja i daje. ²² Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe. ²³ Gospod utvrđuje korake svakoga čovjeka i mio mu je put njegov. ²⁴ Kad posrne da padne, neće pasti, jer ga Gospod drži za ruku. ²⁵ Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba. ²⁶ Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov. ²⁷ Uklanjaj se oda zla, i čini dobro, i živi dovijeka. ²⁸ Jer Gospod ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek se oni čuvaju; a pleme će se bezbožničko istrijebiti. ²⁹ Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka. ³⁰ Usta pravednikova govore mudrost, i jezik njegov kazuje istinu. ³¹ Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotiču. ³² Bezbožnik vreba pravednika, i traži da ga ubije; ³³ Ali ga Gospod neće pustiti u ruke njegove, niti će dati da ga okrive kad se stanu suditi. ³⁴ Čekaj Gospoda i drži se puta njegova, i on će te postaviti da vladaš zemljom; vidjećeš kako će se istrijebiti bezbožnici. ³⁵ Vidjeh bezbožnika strašna koji se raširivaše kao granato drvo; ³⁶ Ali prođe, i evo nema ga; tražim ga i ne nahodim. ³⁷ Hrani čistotu i pazi pravdu, jer će u čovjeka mirna ostati natražje. ³⁸ A bezakonika će nestati sasvijem; natražje će se bezbožničko zatrti. ³⁹ Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji. ⁴⁰ Gospod će im pomoći, i izbaviće ih; izbaviće ih od bezbožnika, i sačuvaće ih, jer se u njega uzdaju.

Chapter 38

¹ Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakaziti u jarosti svojoj. ² Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti. ³ Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. ⁴ Jer bezakonja moja izađoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi. ⁵ Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega. ⁶ Zgrčio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan; ⁷ Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem. ⁸ Iznemogoh i veoma oslabih, ričem od trzanja srca svojega. ⁹ Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno. ¹⁰ Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid očiju mojijeh, ni njega mi nema. ¹¹ Drugovi moji i prijatelji moji videći rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji. ¹² Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari. ¹³ A ja kao gluh ne čujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh. ¹⁴ Ja sam kao čovjek koji ne čuje ili nema u ustima svojim pravdanja. ¹⁵ Jer tebe, Gospode, čekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj! ¹⁶ Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeću nada mnom, kad se spotakne noga moja. ¹⁷ Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom. ¹⁸ Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega. ¹⁹ Neprijatelji moji žive, jaki su, i sila ih ima što me nenavide na pravdi. ²⁰ Koji mi vraćaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim. ²¹ Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene. ²² Pohitaj u pomoć meni, Gospode, spasitelju moj!

Chapter 39

¹ Rekoh: čuvaću se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaću usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom. ² Bijah nijem i glasa ne pustih; mučah i o dobru. Ali se tuga moja podiže, ³ Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim: ⁴ Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle će trajati dani moji? da znam kako sam ništa. ⁵ Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki čovjek živ. ⁶ Baš hodi čovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome će dopasti. ⁷ Pa šta da čekam, Gospode? Nad je moj u tebi. ⁸ Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh. ⁹ Nijem sam, neću otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario. ¹⁰ Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me. ¹¹ Ako ćeš karati čovjeka za prijestupe, rastočiće se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki čovjek. ¹² Slušaj molitvu moju, Gospode, i čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji. ¹³ Nemoj me više gnjevno gledati, pa ću odahnuti prije nego otidem i više me ne bude.

Chapter 40

¹ Dugo čekah Gospoda, i saže se k meni, i ču viku moju. ² Izvadi me iz jame, koja buči, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. ³ I metnu u usta moja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu. Vide mnogi, i počinju se bojati Gospoda, i uzdati se u njega. ⁴ Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, i ne obraća se oholima i onijem koji teže na laž. ⁵ Mnoga su čudesa tvoja, koja si učinio, Gospode, Bože moj, i mnoge su misli tvoje s nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati i kazivati, ali im broja nema. ⁶ Žrtve i darova nećeš; ti si mi uši otvorio; žrtve paljenice i koja se za grijeh prinosi ne tražiš. ⁷ I po tome rekoh: evo idem, kao što je u knjizi pisano za mene; ⁸ Hoću činiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu. ⁹ Kazujem pravdu na saboru velikom; evo, usta svojih ne ustavljam; Gospode, ti znaš. ¹⁰ Pravde tvoje ne sakrivam u srcu svom, kazujem vjernost tvoju i spasenje tvoje; i ne tajim milosti tvoje i istine tvoje od sabora velikog. ¹¹ Gospode, nemoj zatvoriti srca svojega od mene; milost tvoja i istina tvoja jednako neka me čuvaju. ¹² Jer me opkoliše zla nebrojena; stigoše me nepravde moje, da ne mogu gledati; ima ih više nego kose na glavi mojoj, srce me moje ostavi. ¹³ Gospode, voljan budi izbaviti me, Gospode, pohitaj mi u pomoć. ¹⁴ Nek se postide i posrame svi koji traže pogibao duši mojoj! Nek se vrate natrag i postide koji mi žele zlo! ¹⁵ Nek se povrate u smetnji svojoj koji mi govore: ha! ha! ¹⁶ Neka se tješe i vesele tobom svi koji traže tebe, Gospode, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik Gospod! ¹⁷ Ja sam nesrećan i ništ, neka se Gospod postara za me! Ti si pomoć moja i izbavitelj moj, Bože moj, ne časi.

Chapter 41

¹ Blago onome koji razumije ništemu! Gospod će ga izbaviti u zli dan. ² Gospod će ga sačuvati i poživiće ga; biće blažen na zemlji. Nećeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem. ³ Gospod će ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj. ⁴ Ja vičem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti. ⁵ Neprijatelji moji govore zlobno za mene: "kad će umrijeti, i ime njegovo poginuti?" ⁶ I ako ko dođe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje. ⁷ Šapću o meni među sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo: ⁸ "Zla stvar dođe na njega, legao je; neće više ustati." ⁹ I čovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeđaše hljeb moj, podiže na me petu. ¹⁰ Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja ću im vratiti. ¹¹ Po tome ću poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom. ¹² A mene cijela sačuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka. ¹³ Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.

Chapter 42

¹ Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! ² Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad ću doći i pokazati se licu Božijemu? ³ Suze su mi hljeb dan i noć, kad mi svaki dan govore: gdje je Bog tvoj? ⁴ Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvo praznujući pjevaše i podvikivaše. ⁵ Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. ⁶ Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj. ⁷ Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i vali tvoji na mene navališe. ⁸ Danju je javljao Gospod milost svoju, a noću mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega. ⁹ Reći ću Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? ¹⁰ Koji mi pakoste, prebijajući kosti moje, rugaju mi se govoreći mi svaki dan: gdje ti je Bog? ¹¹ Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

Chapter 43

¹ Sudi mi, Bože, i raspravi parbu moju s narodom rđavim! od čovjeka nepravednoga i lukavoga izbavi me. ² Jer si ti Bog krjeposti moje; zašto si me odbacio? Zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? ³ Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. ⁴ Onda ću pristupiti k žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i uz gusle slaviću te, Bože, Bože moj! ⁵ Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.

Chapter 44

¹ Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si učinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme. ² Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio. ³ Jer ne zadobiše zemlje svojim mačem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli. ⁴ Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoć Jakovu! ⁵ S tobom ćemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgazićemo one koji ustaju na nas. ⁶ Jer se ne uzdam u luk svoj, niti će mi mač moj pomoći. ⁷ Nego ćeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramićeš. ⁸ Bogom ćemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slavićemo dovijeka. ⁹ Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom. ¹⁰ Obraćaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju. ¹¹ Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas. ¹² U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene. ¹³ Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. ¹⁴ Načinio si od nas priču u naroda, gledajući nas mašu glavom tuđinci. ¹⁵ Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje ¹⁶ Od riječi potsmjevačevih i rugačevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivčevih. ¹⁷ Sve ovo snađe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega. ¹⁸ Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zađoše s puta tvojega. ¹⁹ Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem, ²⁰ Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuđemu, ²¹ Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu. ²² A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama. ²³ Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda. ²⁴ Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu? ²⁵ Duša naša pade u prah, tijelo je naše bačeno na zemlju. ²⁶ Ustani, pomoći naša, i izbavi nas radi milosti svoje.

Chapter 45

¹ Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara. ² Ti si najljepši između sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka. ³ Pripaši, junače, uz bedru svoju mač svoj, čast svoju i krasotu svoju. ⁴ I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica će tvoja pokazati čudesa. ⁵ Oštre su strijele tvoje; narodi će pasti pod vlast tvoju; prostrijeliće srca neprijatelja carevijeh. ⁶ Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice. ⁷ Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. ⁸ Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele. ⁹ Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu. ¹⁰ Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. ¹¹ I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni. ¹² Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti. ¹³ Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena. ¹⁴ U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine. ¹⁵ Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev. ¹⁶ Mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima po svoj zemlji. ¹⁷ Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom će te slaviti narodi vavijek vijeka.

Chapter 46

¹ Bog nam je utočište i sila, pomoćnik, koji se u nevoljama brzo nalazi. ² Zato se nećemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima. ³ Neka buči i kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovijeh; ⁴ Potoci vesele grad Božji, sveti stan višnjega. ⁵ Bog je usred njega, neće se pomjestiti, Bog mu pomaže od zore. ⁶ Uzbučaše narodi, zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoj i zemlja se rastapaše. ⁷ Gospod nad vojskama s nama je, branič je naš Bog Jakovljev. ⁸ Hodite i vidite djela Gospoda, koji učini čudesa na zemlji, ⁹ Prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem. ¹⁰ Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji. ¹¹ Gospod nad vojskama s nama je, branič je naš bog Jakovljev.

Chapter 47

¹ Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnijem. ² Jer je višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. ³ Pokori nam narode i plemena pod noge naše. ⁴ Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. ⁵ Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. ⁶ Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; ⁷ Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. ⁸ Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. ⁹ Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen!

Chapter 48

¹ Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj. ² Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga. ³ Bog u dvorima njegovijem zna se da je branič. ⁴ Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali prođoše svi. ⁵ Vidješe i začudiše se, prepadoše se i pobjegoše. ⁶ Trepet obuze ih ondje, mučiše se kao porodilja. ⁷ Vjetrom istočnim razbio si korablje Tarsiske. ⁸ Što slušamo to i vidimo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog ga utvrdi dovijeka. ⁹ Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkve tvoje. ¹⁰ Kao što je ime tvoje, Bože, tako je i hvala tvoja na krajevima zemaljskim; pravde je puna desnica tvoja. ¹¹ Nek se veseli gora Sion, nek se raduju kćeri Judejske sudova radi tvojijeh. ¹² Pođite oko Siona i obiđite ga, izbrojte kule njegove; ¹³ Pogledajte bedeme njegove, razmotrite dvorove njegove, da pripovijedate mlađim naraštajima. ¹⁴ Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on će biti vođ naš dovijeka.

Chapter 49

¹ Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj, ² Prostaci i gospodo, bogati i siromasi. ³ Usta će moja kazati premudrost, i srce moje reći će razum. ⁴ Prignuću uho svoje k priči, uz gusle ću otvoriti zagonetku svoju. ⁵ Čega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli? ⁶ Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim! ⁷ Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. ⁸ Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda ⁹ Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba. ¹⁰ Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. ¹¹ Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; ¹² Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom, koju kolju. ¹³ Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; ¹⁴ Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. ¹⁵ Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima. ¹⁶ Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova. ¹⁷ Jer kad umre, neće ništa ponijeti, niti će poći za njim slava njegova. ¹⁸ Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugađaš sebi. ¹⁹ Ali će on otići u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide. ²⁰ Čovjek u časti, ako nije razuman, izjednačiće se sa stokom, koju kolju.

Chapter 50

¹ Bog nad bogovima, Gospod, govori, i doziva zemlju od istoka sunčanoga do zapada. ² Sa Siona, koji je vrh krasote, javlja se Bog. ³ Ide Bog naš, i ne muči; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. ⁴ Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu: ⁵ "Skupite mi svece moje, koji su učinili sa mnom zavjet na žrtvi. ⁶ (I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj sudija Bog.) ⁷ Slušaj, narode moj, što ću ti kazati, Izrailju, što ću ti javiti. Ja sam Bog, Bog tvoj. ⁸ Neću te za žrtve tvoje karati; tvoje žrtve paljenice svagda su preda mnom. ⁹ Ne treba mi uzimati teleta iz doma tvojega, ni jarića iz torova tvojih. ¹⁰ Jer je moje sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuće. ¹¹ Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je. ¹² Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj. ¹³ Zar ja jedem meso volujsko, ili krv jareću pijem? ¹⁴ Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje. ¹⁵ Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviću te, i ti me proslavi." ¹⁶ A bezbožniku reče Bog: zašto kazuješ uredbe moje i nosiš zavjet moj u ustima svojima? ¹⁷ A sam mrziš na nauku, i riječi moje bacaš za leđa. ¹⁸ Kad vidiš lupeža, pristaješ s njim, i s preljubočincima imaš dijel. ¹⁹ Usta si svoja pustio da govore zlo, i jezik tvoj plete prijevare. ²⁰ Sjediš i govoriš na brata svojega, sina matere svoje opadaš. ²¹ Ti si to činio, ja mučah, a ti pomisli da sam ja kao ti. Obličiću te, metnu ću ti pred oči grijehe tvoje. ²² Razumijte ovo koji zaboravljate Boga! inače ću zgrabiti, pa neće niko izbaviti. ²³ Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem na opazu. Ja ću mu pokazati spasenje Božije.

Chapter 51

¹ Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje. ² Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. ³ Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom. ⁴ Samome tebi zgriješih, i na tvoje oči zlo učinih, a ti si pravedan u riječima svojim i čist u sudu svojem. ⁵ Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. ⁶ Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost. ⁷ Pokropi me isopom, i očistiću se; umij me, i biću bjelji od snijega. ⁸ Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro. ⁹ Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja očisti. ¹⁰ Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni. ¹¹ Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene. ¹² Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalački neka me potkrijepi. ¹³ Naučiću bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi će se obratiti. ¹⁴ Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik će moj glasiti pravdu tvoju. ¹⁵ Gospode! otvori usta moja, i ona će kazati hvalu tvoju. ¹⁶ Jer žrtve nećeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš. ¹⁷ Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože. ¹⁸ Po dobroti svojoj, Gospode, čini dobro Sionu, podigni zidove Jerusalimske. ¹⁹ Onda će ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda će metati na žrtvenik tvoj teoce.

Chapter 52

¹ Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom. ² Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi! ³ Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti. ⁴ Ljubiš svakojake riječi od pogibli, i jezik lukav. ⁵ Toga radi Bog će te poraziti sasvijem, izbaciće te i iščupaće te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh. ⁶ Vidjeće pravednici i pobojaće se, i potsmijevaće mu se: ⁷ Gle čovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u veličinu bogatstva svojega i utvrđivaše se zloćom svojom. ⁸ A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka. ⁹ Dovijeka ću hvaliti tebe, jer dobro činiš, i uzdaću se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.

Chapter 53

¹ Reče bezumnik u srcu svojemu: nema Boga; pronevaljališe se i zagrdješe u bezakonju, nema nikoga dobro da tvori. ² Bog s neba pogleda na sinove čovječije da vidi ima li koji razuman, i traži li koji Boga. ³ Svi zastraniše, svi se pokvariše, nema nikoga dobro da tvori, nema ni jednoga. ⁴ Zar neće da se orazume koji god čine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, i ne prizivaju Boga? ⁵ Drktaće od straha gdje straha nema. Jer će Bog rasuti kosti onijeh koji ustaju na tebe. Ti ćeš ih posramiti, jer ih Bog odvrže. ⁶ Ko će poslati sa Siona spasenje Izrailju? Kad Bog povrati zarobljeni narod svoj, radovaće se Jakov, veseliće se Izrailj.

Chapter 54

¹ Bože! imenom svojim pomozi mi, i krjepošću svojom odbrani me na sudu. ² Bože! usliši molitvu moju, čuj riječi usta mojih. ³ Jer tuđini ustaše na me, i silni traže dušu moju; nemaju Boga pred sobom. ⁴ Gle, Bog je pomoćnik moj, Gospod daje snagu duši mojoj. ⁵ Obratiće zlo na neprijatelje moje, istinom svojom istrijebiće ih. ⁶ Rado ću prinijeti žrtvu, proslaviću ime tvoje, Gospode, jer je dobro. ⁷ Jer me izbavljaš od svake nevolje, i na neprijatelje moje bez straha gleda oko moje.

Chapter 55

¹ Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega. ² Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem ³ Od vike neprijateljske i od dosade bezbožničke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me. ⁴ Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me; ⁵ Strah i trepet dođe na me, i groza poduze me. ⁶ I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i počinuo; ⁷ Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji. ⁸ Pohitao bih da utečem od vihora i od bure. ⁹ Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svađu u gradu; ¹⁰ Danju i noću to hodi po zidovima njegovijem; zločinstvo je i muka posred njega. ¹¹ Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo. ¹² Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio. ¹³ Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj. ¹⁴ S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni. ¹⁵ Neka ih ugrabi smrt, neka živi siđu u pakao, jer je zločinstvo u stanu njihovu i u njima. ¹⁶ Ja Boga prizivljem, i Gospod će me spasti. ¹⁷ Večerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i čuće glas moj; ¹⁸ Učiniće, te će duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam. ¹⁹ Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga. ²⁰ Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu. ²¹ Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Riječi su im blaže od ulja, ali su goli mačevi. ²² Stavi na Gospoda breme svoje, i on će te potkrijepiti. Neće dati dovijeka pravedniku da posrne. ²³ Ti ćeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neće sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.

Chapter 56

¹ Smiluj se na me, Bože, jer čovjek hoće da me proguta, neprijatelj me svaki dan pritješnjuje. ² Neprijatelji moji svaki dan traže da me progutaju; jer mnogi napadaju na me oholo. ³ Kad me je strah, ja se u tebe uzdam. ⁴ Bogom se hvalim za riječ njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; šta će mi učiniti tijelo? ⁵ Svaki dan izvrću riječi moje; što god misle, sve meni o zlu. ⁶ Skupljaju se, prikrivaju se, paze za petama mojima; jer traže dušu moju. ⁷ Kod ovake zloće izbavi od njih, u gnjevu obori narode, Bože. ⁸ U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje čuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj. ⁹ Neprijatelji moji ustupaju natrag, kad tebe prizivljem; po tom znam da je Bog sa mnom. ¹⁰ Bogom se hvalim za riječ njegovu, Gospodom se hvalim za riječ njegovu. ¹¹ U Boga se uzdam, ne bojim se; šta će mi učiniti čovjek? ¹² Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe ću hvaliti; ¹³ Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh.

Chapter 57

¹ Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne prođu nevolje. ² Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro čini; ³ Da pošlje s neba i sačuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju. ⁴ Duša je moja među lavovima, ležim među onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik mač oštar. ⁵ Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! ⁶ Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju. ⁷ Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaću te i slaviću. ⁸ Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaću rano. ⁹ Hvaliću Gospoda po narodima, pjevaću ti po plemenima. ¹⁰ Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. ¹¹ Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!

Chapter 58

¹ Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi čovječiji? ² Ta, bezakonja sastavljate u srcu, mećete na mjerila zločinstva ruku svojih na zemlji. ³ Od samoga rođenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreći laž. ⁴ U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje, ⁵ Koja ne čuje glasa bajaču, vračaru, vještu u vračanju. ⁶ Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij čeljusti lavovima, Gospode! ⁷ Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene. ⁸ Kao puž, koji se raščinja, neka iščile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca. ⁹ Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor. ¹⁰ Obradovaće se pravednik kad vidi osvetu, opraće noge svoje u krvi bezbožnikovoj. ¹¹ I reći će ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji!

Chapter 59

¹ Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože moj, i od onijeh, što ustaju na me, zakloni me. ² Izbavi me od onijeh koji čine bezakonje, i od krvopija sačuvaj me. ³ Evo zlo namišljaju duši mojoj, skupljaju se na me silni, bez krivice moje i bez grijeha mojega, Gospode. ⁴ Bez krivice moje stječu se i oružaju se; ustani za mene, i gledaj. ⁵ Ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrailjev, probudi se, obiđi sve ove narode, nemoj požaliti odmetnika. ⁶ Nek se vrate uveče, laju kao psi, i idu oko grada. ⁷ Evo ruže jezikom svojim, mač im je u ustima, jer, vele, ko će čuti? ⁸ Ali ti ćeš se, Gospode, smijati njima i posramiti sve ove narode. ⁹ Oni su jaki, ali ja na tebe pogledam, jer si ti Bog čuvar moj. ¹⁰ Bog, koji me miluje, ide preda mnom, Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje. ¹¹ Nemoj ih pobiti, da ne bi zaboravio narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode, braniču naš, ¹² Za grijeh usta njihovijeh, za riječi jezika njihova; nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvu i laž koju su govorili. ¹³ Raspi u gnjevu, raspi, da ih nema; i neka poznadu da Bog vlada nad Jakovom i do krajeva zemaljskih. ¹⁴ Nek se vrate uveče, laju kao psi, i idu oko grada. ¹⁵ Neka tumaraju tražeći hrane, i ne nasitivši se neka noći provode. ¹⁶ A ja ću pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utočište u dan nevolje moje. ¹⁷ Silo moja! tebi ću pjevati, jer si ti Bog čuvar moj, Bog koji me miluje.

Chapter 60

¹ Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si nas, gnjevio si se; povrati nas. ² Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha. ³ Dao si narodu svojemu da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kojega se zanesosmo. ⁴ Podigni zastavu za one koji te se boje, da uteku od luka, ⁵ Da se izbave mili tvoji. Pomozi desnicom svojom i usliši me. ⁶ Bog reče u svetinji svojoj: veseliću se, razdijeliću Sihem, i dolinu Sokot razmjeriću. ⁷ Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj, ⁸ Moav čaša moja, iz koje se umivam, na Edoma pružiću obuću svoju. Pjevaj mi, Filistejska zemljo! ⁹ Ko će me odvesti u tvrdi grad? Ko će me otpratiti do Edoma? ¹⁰ Zar nećeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskom našom? ¹¹ Daj nam pomoć u tjeskobi. A obrana je čovječija uzalud. ¹² Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.

Chapter 61

¹ Čuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju. ² Od kraja zemlje vičem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti. ³ Jer si ti utočište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja. ⁴ Da živim u stanu tvom dovijeka, i počinem pod krovom krila tvojih. ⁵ Jer ti, Bože, čuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje. ⁶ Dodaj dane k danima carevijem, i godine njegove produlji od koljena na koljeno. ⁷ Neka caruje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i istini neka ga čuvaju. ⁸ Tako ću pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujući zavjete svoje svaki dan.

Chapter 62

¹ Ta, u Boga je mir duši mojoj, od njega je spasenje moje! ² Ta, on je grad moj i spasenje moje, utočište moje, neću posrnuti nimalo. ³ Dokle ćete napadati na čovjeka? Svi hoćete da ga oborite kao zid navaljen, kao ogradu isprovaljivanu. ⁴ Baš naumiše da ga svrgnu s visine, omilje im laž, ustima blagosiljaju a u srcu kunu. ⁵ Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj. ⁶ On je grad moj i spasenje moje, utočište moje, neću posrnuti. ⁷ U Bogu je spasenje moje i slava moja, tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu. ⁸ Narode! uzdaj se u njega u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utočište. ⁹ Ta, sinovi su prostački ništa, sinovi su gospodski laž, da se metnu na mjerila, bili bi lakši nego ništa. ¹⁰ Ne uzdajte se u vlast ni u otimanje, nemojte biti ništavi; kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srce prione za nj. ¹¹ Jednom reče Bog i više puta čuh, da je krjepost u Boga. ¹² I u tebe je, Gospode, milost; jer ti plaćaš svakome po djelima njegovijem.

Chapter 63

¹ Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj. ² Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju. ³ Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe; ⁴ Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje. ⁵ Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja. ⁶ Kad te se sjećam na postelji, sve noćne straže razmišljam o tebi. ⁷ Jer si ti pomoć moja, i u sjenu krila tvojih veselim se. ⁸ Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me. ⁹ Koji traže pogibao duši mojoj, oni će otići pod zemlju. ¹⁰ Izginuće od mača, i dopašće lisicama. ¹¹ A car će se veseliti o Bogu, hvaliće se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž.

Chapter 64

¹ Čuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja sačuvaj život moj. ² Sakrij me od gomile bezakonika, od čete zločinaca, ³ Koji naoštriše jezik svoj kao mač, strijeljaju riječima, koje zadaju rane, ⁴ Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se; ⁵ Utvrđuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako će zamke sakriti, vele: ko će ih vidjeti? ⁶ Izmišljaju zločinstva i govore: svršeno je! šta će se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u čovjeka duboko je. ⁷ Ali će ih Bog poraziti; udariće ih strijela iznenada. ⁸ Oboriće jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaće od njih. ⁹ Svi će se ljudi bojati i kazivaće čudo Božije, i poznaće u tome djelo njegovo. ¹⁰ A pravednik će se veseliti o Gospodu i uzdaće se u njega, i hvaliće se svi koji su prava srca.

Chapter 65

¹ U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti. ² Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo. ³ Bezakonja me pritiskuju, ti ćeš očistiti grijehe naše. ⁴ Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitićemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje. ⁵ Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko. ⁶ Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jačinom, ⁷ Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! ⁸ Boje se tvojih čudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i večerom ti budiš da slavi tebe. ⁹ Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaćavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio. ¹⁰ Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da rađa. ¹¹ Ti vjenčavaš godinu, kojoj dobro činiš; stope su tvoje pune masti. ¹² Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošću. ¹³ Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju.

Chapter 66

¹ Poklikni Bogu, sva zemljo! ² Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu. ³ Recite Bogu: kako si strašan u djelima svojim! radi velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji. ⁴ Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu. ⁵ Hodite i vidite djela Boga strašnoga u djelima svojim nad sinovima ljudskim. ⁶ On je pretvorio more u suhotu, preko rijeke prijeđosmo nogama; ondje smo se veselili o njemu; ⁷ Vlada silom svojom uvijek, oči njegove gledaju na narode. Buntovnici, da se nijeste podigli! ⁸ Blagosiljajte, narodi, Boga našega, i glasite hvalu njemu. ⁹ On je darovao duši našoj život, i nije dao da poklizne noga naša. ¹⁰ Ti si nas okušao, Bože, pretopio si nas, kao srebro što se pretapa. ¹¹ Uveo si nas u mrežu, metnuo si breme na leđa naša. ¹² Dao si nas u jaram čovjeku, uđosmo u oganj i u vodu; ali si nas izveo na odmor. ¹³ Ući ću u dom tvoj sa žrtvama što se sažižu, izvršiću ti zavjete svoje, ¹⁴ Koje rekoše usta moja, i kaza jezik moj u tjeskobi mojoj. ¹⁵ Žrtve paljenice pretile ću tu prinijeti s dimom od pretiline ovnujske, prinijeću ti teoce s jarićima. ¹⁶ Hodite, čujte svi koji se bojite Boga, ja ću vam kazati šta je učinio duši mojoj. ¹⁷ K njemu zavikah ustima svojim, i jezikom svojim proslavih ga. ¹⁸ Da sam vidio u srcu svom bezakonje, ne bi me uslišio Gospod. ¹⁹ Ali Bog usliši, primi glas moljenja mojega. ²⁰ Blagosloven Bog, koji ne odvrže molitve moje i ne ostavi me bez milosti svoje!

Chapter 67

¹ Bože, budi nam milostiv i blagosiljaj nas, obasjavaj nas licem svojim, ² Da bi se znao na zemlji put tvoj, po svima narodima spasenje tvoje. ³ Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! ⁴ Da se vesele i raduju plemena; jer sudiš narodima pravo, i plemenima na zemlji upravljaš. ⁵ Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! ⁶ Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosilja Bog, Bog naš! ⁷ Da nas blagosilja Bog, i da ga se boje svi krajevi zemaljski!

Chapter 68

¹ Ustaće Bog, i rasuće se neprijatelji njegovi, i pobjeći će od lica njegova koji mrze na nj. ² Ti ćeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako će bezbožnici izginuti od lica Božijega. ³ A pravednici će se veseliti, radovaće se pred Bogom, i slaviti u radosti. ⁴ Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se. ⁵ Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. ⁶ Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša. ⁷ Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, ⁸ Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. ⁹ Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio. ¹⁰ Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome. ¹¹ Gospod daje riječ; glasnika veliko je mnoštvo. ¹² Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen. ¹³ Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni. ¹⁴ Kad je svemogući rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu. ¹⁵ Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita. ¹⁶ Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj će Gospod živjeti dovijeka. ¹⁷ Kola Božijih ima sila, tisuće tisuća. Među njima je Gospod, Sinaj u svetinji. ¹⁸ Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože! ¹⁹ Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže. ²⁰ Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna. ²¹ Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem. ²² Reče Gospod: od Vasana ću dovesti, dovešću iz dubine morske, ²³ Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže. ²⁴ Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj. ²⁵ Naprijed iđahu pjevači, za njima svirači sred djevojaka s bubnjima: ²⁶ "Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!" ²⁷ Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi. ²⁸ Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si učinio za nas! ²⁹ U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi će prinositi dare. ³⁰ Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. ³¹ Doći će vlastela iz Misira, Etiopija će pružiti ruke svoje k Bogu. ³² Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, ³³ Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim. ³⁴ Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima. ³⁵ Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!

Chapter 69

¹ Pomozi mi, Bože, jer dođe voda do duše. ² Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju. ³ Iznemogoh vičući, promuče mi grlo, pobijelješe mi oči pogledajući Boga. ⁴ Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoće da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim. ⁵ Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe. ⁶ Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev! ⁷ Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje. ⁸ Tuđin postadoh braći svojoj, i neznan sinovima matere svoje. ⁹ Jer revnost za kuću tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me. ¹⁰ Plačem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo; ¹¹ Mjesto haljine oblačim vreću, i bivam im priča. ¹² O meni se razgovaraju sjedeći na vratima, pijući vinu pjevaju me. ¹³ A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje. ¹⁴ Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode; ¹⁵ Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre pučina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega. ¹⁶ Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me. ¹⁷ Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me. ¹⁸ Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me. ¹⁹ Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji. ²⁰ Sramota satr srce moje, iznemogoh; čekam hoće li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoće li me ko potješiti, ali ne nalazim. ²¹ Daju mi žuč da jedem, i u žeđi mojoj poje me octom. ²² Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata. ²³ Neka im potamne oči njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda. ²⁴ Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme! ²⁵ Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi. ²⁶ Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio. ²⁷ Meći na njih krivicu za krivicom, da ne dođu do pravde tvoje. ²⁸ Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani. ²⁹ A ja sam ništ i bolan; pomoć tvoja, Bože, nek me zakloni. ³⁰ Slaviću ime Božije u pjesmi, veličaću ga u hvali. ³¹ To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima. ³² Vidjeće ništi i radovaće se. Koji tražite Boga, oživjeće srce vaše. ³³ Jer Bog čuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se. ³⁴ Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče! ³⁵ Jer će Bog spasti Sion, sazidaće gradove Judine; i ljudi će se ondje naseliti i naslijediće ga. ³⁶ I natražje će se sluga njegovijeh utvrditi u njemu i koji ljube ime njegovo nastavaće na njemu.

Chapter 70

¹ Bože, pohitaj da me izbaviš, Gospode, da mi pomožeš! ² Nek se postide i posrame koji traže dušu moju! Nek ustupe natrag, i osramote se koji mi zlo žele! ³ Sa stidom nek se vrate natrag koji mi govore: ha! ha! ⁴ Nek se tješe i vesele tobom koji traže tebe, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik je Bog! ⁵ A ja sam ništ i ubog, Bože, pohitaj k meni! ti si pomoć moja i izbavitelj moj, Gospode, ne časi!

Chapter 71

¹ U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vječnom. ² Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi. ³ Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja. ⁴ Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove. ⁵ Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. ⁶ Tebe se držim od rođenja, od utrobe matere moje ti si branič moj; tobom se hvalim svagda. ⁷ Čudo sam mnogima, a ti si utočište moje jako. ⁸ Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. ⁹ Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. ¹⁰ Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, ¹¹ Govoreći: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti. ¹² Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoć. ¹³ Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla! ¹⁴ A ja ću se svagda uzdati, i ponavljaću hvale tebi. ¹⁵ Usta će moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobročinstva tvoja, jer im ne znam broja. ¹⁶ Ući ću u sili Gospoda Gospoda, i slaviću samo tvoju pravdu. ¹⁷ Bože! ti si me učio od mladosti, i do danas kazujem čudesa tvoja. ¹⁸ Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju, ¹⁹ Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si učinio, Bože, ko je kao ti? ²⁰ Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio među živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. ²¹ Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. ²² I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveče Izrailjev! ²³ Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. ²⁴ I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiđeni i posramljeni koji mi traže zla.

Chapter 72

¹ Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: ² On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. ³ Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. ⁴ On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, ⁵ Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. ⁶ Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. ⁷ Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. ⁸ Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. ⁹ Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. ¹⁰ Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi Šavski i Savski daće danak. ¹¹ Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni. ¹² Jer će izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoćnika. ¹³ Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. ¹⁴ Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. ¹⁵ Oni će dobro živjeti, i donijeće mu zlato iz Šave; i svagda će se moliti za njega, i svaki će ga dan blagosiljati. ¹⁶ Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaće ljudi kao trava na zemlji. ¹⁷ Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti. Blagosloviće se u njemu, svi će ga narodi zvati blaženim. ¹⁸ Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan čini čudesa! ¹⁹ I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniće se sva zemlja. Aman i amin. ²⁰ Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva.

Chapter 73

¹ Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su čista srca. ² A noge moje umalo ne zađoše, umalo ne popuznuše stopala moja, ³ Jer se rasrdih na bezumnike videći kako bezbožnici dobro žive. ⁴ Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo. ⁵ Na poslovima čovječijim nema ih, i ne muče se s drugim ljudima. ⁶ Toga radi optočeni su ohološću kao ogrlicom, i obučeni u obijest kao u stajaće ruho. ⁷ Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape. ⁸ Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore. ⁹ Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov. ¹⁰ I zato se onamo navraćaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora. ¹¹ I govore: kako će razabrati Bog? zar višnji zna? ¹² Pa eto, ovi bezbožnici srećni na svijetu umnožavaju bogatstvo. ¹³ Zar dakle uzalud čistim srce svoje, i umivam bezazlenošću ruke svoje, ¹⁴ Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro? ¹⁵ Kad bih kazao: govoriću kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih. ¹⁶ I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u očima mojima. ¹⁷ Dok najposlije uđoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov. ¹⁸ Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast! ¹⁹ Kako začas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote! ²⁰ Kao san, kad se čovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraćaš utvaru njihovu. ²¹ Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi, ²² Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinče bijah pred tobom. ²³ Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku. ²⁴ Po svojoj volji vodiš me, i poslije ćeš me odvesti u slavu. ²⁵ Koga imam na nebu? i s tobom ničega neću na zemlji. ²⁶ Čezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka. ²⁷ Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji čini preljubu ostavljajući tebe. ²⁸ A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaću sva čudesa tvoja.

Chapter 74

¹ Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje? ² Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio. ³ Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji. ⁴ Riču neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje običaje postavljaju mjesto naših običaja. ⁵ Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta. ⁶ Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama. ⁷ Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega. ⁸ Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji. ⁹ Običaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle će to trajati. ¹⁰ Dokle će se, Bože, rugati nasilnik? hoće li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu? ¹¹ Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih. ¹² Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! ¹³ Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama. ¹⁴ Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu. ¹⁵ Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu. ¹⁶ Tvoj je dan i tvoja je noć, ti si postavio zvijezde i sunce. ¹⁷ Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio. ¹⁸ Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje. ¹⁹ Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda. ²⁰ Pogledaj na zavjet; jer su sve pećine zemaljske pune stanova bezakonja. ²¹ Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje. ²² Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan! ²³ Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji!

Chapter 75

¹ Hvalimo te, Bože, hvalimo; blizu je ime tvoje. Za tebe kazuju čudesa tvoja. ² "Kad vidim da je vrijeme, sudiću pravo. ³ Njiha se zemlja sa svijema koji žive na njoj, ja utvrđujem stupove njezine." ⁴ Kažem hvališama: ne hvalite se, i bezakonicima: ne dižite roga. ⁵ Ne dižite u vis roga svojega, ne govorite tvrdoglavo. ⁶ Jer uzvišivanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje; ⁷ Nego je Bog sudija, jednoga ponižuje a drugoga uzvišuje. ⁸ Jer je čaša u ruci Gospodu, vino vri, natočio je punu, i razdaje iz nje. I talog će njezin progutati, ispiće svi bezbožnici na zemlji. ⁹ A ja ću kazivati dovijeka, pjevaću Bogu Jakovljevu. ¹⁰ "Sve ću rogove bezbožnicima polomiti, a rogovi pravednikovi uzvisiće se."

Chapter 76

¹ Zna se u Judeji za Boga, u Izrailja je veliko ime njegovo. ² U Salimu je stan njegov i naselje njegovo na Sionu. ³ Ondje je polomio krilate strijele luku, štit i mač i rat. ⁴ Ti si svijetao; divniji od gora hajdučkih. ⁵ Koji su junačkog srca postaše plijen, zaspaše snom svojim, i junaci ne nađoše ruku svojih. ⁶ Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, drijemlju kola i konj. ⁷ Ti si strašan, i ko će se održati pred licem tvojim kad se razgnjeviš? ⁸ S neba javljaš sud; zemlja se prepada i muči, ⁹ Kad Bog ustaje na sud, da pomože svima koji stradaju na zemlji. ¹⁰ I gnjev ljudski obraća se u slavu tebi, kad se jednom opašeš gnjevom. ¹¹ Polažite i izvršujte zavjete Gospodu Bogu svojemu; svi koji ste oko njega, nosite dare strašnome. ¹² On ukroćava duh knezovima, on je strašan carevima zemaljskim.

Chapter 77

¹ Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on će me uslišiti. ² U dan tuge svoje tražih Gospoda; noću je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neće da se utješi. ³ Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. ⁴ Držim oči svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. ⁵ Prebrajam stare dane i godine od vijekova. ⁶ Opominjem se pjesama svojih noću; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: ⁷ "Zar će se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neće više ljubiti? ⁸ Zar je zasvagda prestala milost njegova, i riječ se prekinula od koljena na koljeno? ⁹ Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrđe svoje?" ¹⁰ I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. ¹¹ Pamtim djela Gospodnja; pamtim pređašnje čudo tvoje. ¹² Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; ¹³ Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? ¹⁴ Ti si Bog, koji si činio čudesa, pokazivao silu svoju među narodima; ¹⁵ Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. ¹⁶ Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. ¹⁷ Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje lećahu. ¹⁸ Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. ¹⁹ Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. ²⁰ Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.

Chapter 78

¹ Čuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k riječima usta mojih. ² Otvoram za priču usta svoja, kazaću stare pripovijetke. ³ Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, ⁴ Nećemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javićemo slavu Gospodnju i silu njegovu i čudesa koja je učinio. ⁵ Svjedočanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; ⁶ Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja će se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci ⁷ Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; ⁸ I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. ⁹ Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj. ¹⁰ Ne sačuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi. ¹¹ Zaboraviše djela njegova, i čudesa, koja im je pokazao, ¹² Kako pred ocima njihovijem učini čudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; ¹³ Razdvoji more, i provede ih, od vode načini zid; ¹⁴ I vodi ih danju oblakom, i svu noć svijetlijem ognjem; ¹⁵ Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; ¹⁶ Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. ¹⁷ Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. ¹⁸ I kušaše Boga u srcu svom, ištući jela po volji svojoj, ¹⁹ I vikaše na Boga, i rekoše: "može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? ²⁰ Evo! on udari u kamen, i poteče voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoće li i mesa postaviti narodu svojemu?" ²¹ Gospod ču i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. ²² Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoć njegovu. ²³ Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, ²⁴ I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. ²⁵ Hljeba anđelskoga jeđaše čovjek; posla im jela do sitosti. ²⁶ Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; ²⁷ I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; ²⁸ Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. ²⁹ I najedoše se i dade im što su željeli. ³⁰ Ali ih još i ne prođe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, ³¹ Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjače među njima, i mladiće u Izrailju pobi. ³² Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše čudesima njegovijem. ³³ I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. ³⁴ Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraćahu se i iskahu Boga; ³⁵ I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov. ³⁶ Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. ³⁷ A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. ³⁸ Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. ³⁹ Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraća se. ⁴⁰ Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! ⁴¹ Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. ⁴² Ne sjećaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, ⁴³ U koji učini u Misiru znake svoje i čudesa svoja na polju Soanu; ⁴⁴ I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. ⁴⁵ Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. ⁴⁶ Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. ⁴⁷ Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. ⁴⁸ Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. ⁴⁹ Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela. ⁵⁰ Ravni stazu gnjevu svojemu, ne čuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. ⁵¹ Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. ⁵² I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. ⁵³ Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. ⁵⁴ I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. ⁵⁵ Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. ⁵⁶ Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne sačuvaše. ⁵⁷ Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rđav luk. ⁵⁸ Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga. ⁵⁹ Bog ču i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. ⁶⁰ Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma. ⁶¹ I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. ⁶² I predade maču narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se. ⁶³ Mladiće njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama; ⁶⁴ Sveštenici njegovi padaše od mača, i udovice njegove ne plakaše. ⁶⁵ Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. ⁶⁶ I pobi neprijatelje svoje s leđa, vječnoj sramoti predade ih. ⁶⁷ I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. ⁶⁸ Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. ⁶⁹ I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. ⁷⁰ I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovčijih, ⁷¹ I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja. ⁷² I on ih pase čistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.

Chapter 79

¹ Bože! neznabošci dođoše u dostojanje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine. ² Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskijem da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim. ³ Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe. ⁴ Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas. ⁵ Dokle ćeš se, Gospode, jednako gnjeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj? ⁶ Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena. ⁷ Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovo opustiše. ⁸ Ne pominji pređašnjih bezakonja naših, već pohitaj da nas presreteš milosrđem svojim, jer smo veoma ološali. ⁹ Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega. ¹⁰ Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred očima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih! ¹¹ Neka izađu pred lice tvoje uzdasi sužanjski, silom mišice svoje sačuvaj namijenjene smrti. ¹² Sedminom vrati u njedra susjedima našim ruženje, kojim te ružiše, Gospode! ¹³ A mi narod tvoj i ovce paše tvoje dovijeka ćemo tebe slaviti i od koljena na koljeno kazivati hvalu tvoju.

Chapter 80

¹ Pastire Izrailjev, čuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se! ² Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš. ³ Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! ⁴ Gospode, Bože nad vojskama! dokle ćeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj? ⁵ Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom. ⁶ Učinio si da se oko nas svađaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju među sobom. ⁷ Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! ⁸ Iz Misira si prenio čokot, izagnao narode, i posadio ga. ⁹ Okrčio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju. ¹⁰ Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji. ¹¹ Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke. ¹² Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god prođe? ¹³ Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga. ¹⁴ Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiđi vinograd ovaj, ¹⁵ Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi! ¹⁶ Popaljen je ognjem, isječen, od strašnoga pogleda tvojega propade. ¹⁷ Neka bude ruka tvoja nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječijim kojega si utvrdio sebi! ¹⁸ I nećemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaćemo. ¹⁹ Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!

Chapter 81

¹ Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu. ² Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom. ³ Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega. ⁴ Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva. ⁵ Za svjedočanstvo postavi Josifu ovo, kad iđaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, čuh: ⁶ "Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica. ⁷ U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te. ⁸ Slušaj, narode moj, i zasvjedočiću ti, Izrailju, o kad bi me poslušao: ⁹ Da ne bude u tebe tuđega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati. ¹⁰ Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja ću ih napuniti. ¹¹ Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me. ¹² I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima. ¹³ O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim! ¹⁴ Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju; ¹⁵ Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka; ¹⁶ Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih."

Chapter 82

¹ Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreče sud: ² "Dokle ćete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko? ³ Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte. ⁴ Izbavljajte ubogoga i ništega, iz ruke bezbožničke otimajte. ⁵ Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami; zadrmaše se zemlji svi temelji. ⁶ Rekoh: bogovi ste, i sinovi višnjega svi. ⁷ Ali ćete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašćete." ⁸ Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi.

Chapter 83

¹ Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti počivaj, Bože! ² Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu. ³ Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje. ⁴ Rekoše: hodite da ih istrijebimo između naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo. ⁵ Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše: ⁶ Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni, ⁷ Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima; ⁸ I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem. ⁹ Učini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu, ¹⁰ Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju. ¹¹ Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom. ¹² Jer govore: osvojimo naselja Božija. ¹³ Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom. ¹⁴ Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore, ¹⁵ Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih. ¹⁶ Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode! ¹⁷ Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu! ¹⁸ I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.

Chapter 84

¹ Kako su mili stanovi tvoji, Gospode nad silama! ² Gine duša moja želeći u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome. ³ I ptica nahodi kuću, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiće svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj! ⁴ Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka. ⁵ Blago onima kojima je sila u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji! ⁶ Idući dolinom plačevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima. ⁷ Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu. ⁸ Gospode, Bože nad silama! usliši molitvu moju, Bože Jakovljev! ⁹ Bože, braniču naš! sagni se i vidi lice pomazanika svojega! ¹⁰ Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožničkim. ¹¹ Jer je Gospod Bog sunce i štit, Gospod daje blagodat i slavu; onima koji hode u bezazlenosti ne ukraćuje nijednoga dobra. ¹² Gospode nad silama! blago čovjeku, koji se u te uzda!

Chapter 85

¹ Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo. ² Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove. ³ Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega. ⁴ Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas. ⁵ Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno? ⁶ Zar se nećeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi? ⁷ Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoć svoju daj nam. ⁸ Da poslušam što govori Gospod Bog. On izriče mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraćaju srcem k njemu. ⁹ Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoć njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj! ¹⁰ Milost i istina srešće se, pravda i mir poljubiće se. ¹¹ Istina će niknuti iz zemlje i pravda će s neba priniknuti. ¹² I Gospod će dati dobro, i zemlja naša daće plod svoj. ¹³ Pravda će pred njim ići, i postaviće na put stope svoje.

Chapter 86

¹ Prigni, Gospode! uho svoje i usliši me, jer sam nevoljan i ništ. ² Sačuvaj dušu moju, jer sam tvoj poklonik. Spasi slugu svojega, Bože moj, koji se u te uzda. ³ Smiluj se na me, Gospode, jer k tebi vičem vas dan. ⁴ Obeseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospode, podižem dušu svoju. ⁵ Jer si ti, Gospode, dobar i milosrdan i veoma milostiv svima koji te prizivlju. ⁶ Čuj, Gospode, molitvu moju, i slušaj glas moljenja mojega. ⁷ U dan tuge svoje prizivljem te, jer ćeš me uslišiti. ⁸ Nema među bogovima takoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takijeh kakva su tvoja. ⁹ Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. ¹⁰ Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog. ¹¹ Pokaži mi, Gospode, put svoj, i ići ću u istini tvojoj; učini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega. ¹² Slaviću te, Gospode Bože moj, svijem srcem svojim, i poštovaću ime tvoje dovijeka. ¹³ Jer je milost tvoja velika nada mnom, i izvadio si dušu moju iz pakla najdubljega. ¹⁴ Bože, oholice ustaše na mene, i gomila nasilnika traži dušu moju, i nemaju tebe pred sobom. ¹⁵ Ali ti, Gospode, Bože milostivi i blagi, strpljivi i bogati dobrotom i istinom, ¹⁶ Pogledaj na me i smiluj mi se, daj silu svoju sluzi svojemu, i pomozi sinu sluškinje svoje; ¹⁷ Učini sa mnom čudo dobrote. Neka vide koji me nenavide, i postide se, što si mi, Gospode, pomogao i utješio me.

Chapter 87

¹ Što je sam osnovao na gorama svetijem, ² Vrata Sionska ljubi Gospod više svijeh stanova Jakovljevijeh. ³ Slavno kazuju za tebe, grade Božji! ⁴ "Među one, koji me znaju, brojiću Misir i Vavilon. Gle i Filisteji i Tir s Etiopskom ondje su se rodili." ⁵ O Sionu će se govoriti: taj se i taj rodio u njemu; sam višnji utvrđuje ga. ⁶ Gospod će u prijepisu naroda zavikati: ovaj se rodio u njemu. ⁷ I koji pjevaju i vesele se, svi su izvori moji u tebi.

Chapter 88

¹ Gospode Bože, spasitelju moj, danju vičem i noću pred tobom. ² Nek izađe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu; ³ Jer je duša moja puna jada, i život se moj primače paklu. ⁴ Izjednačih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao čovjek bez sile, ⁵ Kao među mrtve bačen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjećaš, i koji su od ruke tvoje daleko. ⁶ Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu. ⁷ Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me. ⁸ Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaći. ⁹ Oko moje usahnu od jada, vičem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje. ¹⁰ Eda li ćeš na mrtvima činiti čudesa? ili će mrtvi ustati i tebe slaviti? ¹¹ Eda li će se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju? ¹² Eda li će u tami poznati čudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja? ¹³ Ali ja, Gospode, k tebi vičem, i jutrom molitva moja sreta te. ¹⁴ Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraćaš lice svoje od mene? ¹⁵ Mučim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam. ¹⁶ Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me. ¹⁷ Optječu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda. ¹⁸ Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.

Chapter 89

¹ Milosti ću Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaću istinu tvoju ustima svojima. ² Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: ³ "Učinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: ⁴ Dovijeka ću utvrđivati sjeme tvoje i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena. ⁵ Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. ⁶ Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? ⁷ Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. ⁸ Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. ⁹ Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš. ¹⁰ Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. ¹¹ Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj. ¹² Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. ¹³ Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. ¹⁴ Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. ¹⁵ Blago narodu koji zna trubnu poklič! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode; ¹⁶ Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se. ¹⁷ Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš. ¹⁸ Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. ¹⁹ Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: "poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. ²⁰ Nađoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. ²¹ Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. ²² Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. ²³ Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. ²⁴ Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. ²⁵ Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. ²⁶ On će me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. ²⁷ I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. ²⁸ Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. ²⁹ Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. ³⁰ Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; ³¹ Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, ³² Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; ³³ Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; ³⁴ Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. ³⁵ Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? ³⁶ Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; ³⁷ On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima." ³⁸ A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; ³⁹ Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. ⁴⁰ Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. ⁴¹ Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh. ⁴² Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. ⁴³ Zavratio si ostrice mača njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; ⁴⁴ Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; ⁴⁵ Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. ⁴⁶ Dokle ćeš se, Gospode, jednako odvraćati, dokle će kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? ⁴⁷ Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? ⁴⁸ Koji je čovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? ⁴⁹ Gdje su pređašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. ⁵⁰ Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, ⁵¹ Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega. ⁵² Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.

Chapter 90

¹ Gospode! ti si nam utočište od koljena do koljena. ² Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog. ³ Ti povraćaš čovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski! ⁴ Jer je tisuća godina pred očima tvojima kao dan jučerašnji, kad mine, i kao straža noćna. ⁵ Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene, ⁶ Ujutru cvjeta i uvene, uveče se pokosi i sasuši. ⁷ Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo. ⁸ Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega. ⁹ Svi se dani naši prekraćuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas. ¹⁰ Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jačega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijećemo. ¹¹ Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao? ¹² Nauči nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro. ¹³ Povrati se, Gospode! Dokle ćeš? Smiluj se na sluge svoje. ¹⁴ Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaćemo se i veseliti u sve dane svoje. ¹⁵ Obraduj nas prema danima, u koje si nas mučio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju. ¹⁶ Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem. ¹⁷ Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.

Chapter 91

¹ Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemogućega počiva. ² Govori Gospodu: ti si utočište moje i branič moj, Bog moj, u kojega se uzdam. ³ On će te izbaviti iz zamke ptičareve, i od ljutoga pomora; ⁴ Perjem svojim osjeniće te, i pod krilima njegovijem zaklonićeš se; istina je njegova štit i ograda. ⁵ Nećeš se bojati strahote noćne, strijele, koja leti danju, ⁶ Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori. ⁷ Pašće pored tebe tisuća i deset tisuća s desne strane tebi, a tebe se neće dotaći. ⁸ Samo ćeš gledati očima svojima, i vidjećeš platu bezbožnicima. ⁹ Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utočište. ¹⁰ Neće te zlo zadesiti, i udarac neće dosegnuti do kolibe tvoje. ¹¹ Jer anđelima svojim zapovijeda za tebe da te čuvaju po svijem putovima tvojim. ¹² Na ruke će te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. ¹³ Na lava i na aspidu nastupaćeš i gazićeš lavića i zmaja. ¹⁴ "Kad me ljubi, izbaviću ga; zakloniću ga, kad je poznao ime moje. ¹⁵ Zazvaće me, i uslišiću ga; s njim ću biti u nevolji, izbaviću ga i proslaviću ga. ¹⁶ Duga života nasitiću ga, i pokazaću mu spasenje svoje."

Chapter 92

¹ Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati imenu tvojemu, višnji, ² Javljati jutrom milost tvoju, i istinu tvoju noću, ³ Uz deset žica i uz psaltir, i uz jasne gusle! ⁴ Jer si me razveselio, Gospode, djelima svojim, s djela ruku tvojih radujem se. ⁵ Kako su velika djela tvoja, Gospode! Veoma su duboke pomisli tvoje. ⁶ Bezumnik ne zna, i neznalica ne razumije toga. ⁷ Kad bezbožnici niču kao trava i cvjetaju svi koji čine bezakonje, to biva zato da bi se istrijebili dovijeka. ⁸ A ti si, Gospode, visok uvijek. ⁹ Jer evo neprijatelji tvoji, Gospode, jer evo neprijatelji tvoji ginu, i rasipaju se svi koji čine bezakonje; ¹⁰ A moj rog ti uzvišuješ kao rog u jednoroga, ja sam pomazan novijem uljem. ¹¹ I oko moje vidi neprijatelje moje, i o bezakonicima, koji ustaju na mene, slušaju uši moje. ¹² Pravednik se zeleni kao finik, kao kedar na Livanu uzvišuje se. ¹³ Koji su zasađeni u domu Gospodnjem, zelene se u dvorovima Boga našega; ¹⁴ Rodni su i u starosti, jedri i zeleni, ¹⁵ Javljajući da je pravedan Gospod, branič moj, i da nema u njemu nepravde.

Chapter 93

¹ Gospod caruje. Obukao se u veličanstvo, obukao se Gospod u silu, i opasao se. Zato je vasiljena tvrda, i neće se pomjeriti. ² Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si. ³ Podižu rijeke, Gospode, podižu rijeke glas svoj, podižu rijeke vale svoje: ⁴ Od hujanja vode mnoge i silne, od vala morskih silniji je na visini Gospod. ⁵ Svjedočanstva su tvoja veoma tvrda; domu tvojemu pripada svetost, Gospode, na dugo vrijeme.

Chapter 94

¹ Bože od osvete, Gospode, Bože od osvete, pokaži se! ² Podigni se, sudijo zemaljski, podaj zaslugu oholima. ³ Dokle će se bezbožnici, Gospode, dokle će se bezbožnici hvaliti? ⁴ Ruže i oholo govore, veličaju se svi koji čine bezakonje. ⁵ Gaze narod tvoj, Gospode, i dostojanje tvoje muče. ⁶ Udovicu i došljaka ubijaju, i sirote more. ⁷ I govore: neće vidjeti Gospod, i neće doznati Bog Jakovljev. ⁸ Orazumite se, preludi ljudi! budale! kad ćete biti pametni? ⁹ Koji je stvorio uho, zar ne čuje? i koji je oko načinio, zar ne vidi? ¹⁰ Zar neće obličiti koji narode urazumljuje, koji uči čovjeka da zna? ¹¹ Gospod zna misli ljudima kako su ništave. ¹² Blago čovjeku koga ti, Gospode, urazumljuješ, i zakonom svojim učiš; ¹³ Da bi mu dao mir u zle dane, dok se iskopa jama bezbožniku. ¹⁴ Jer neće odbaciti Gospod naroda svojega, i dostojanja svojega neće ostaviti. ¹⁵ Jer će se sud vratiti na pravdu, i njega će naći svi prava srca. ¹⁶ Ko će ustati za mene suprot zlima? ko će stati za mene suprot onima koji čine bezakonje? ¹⁷ Kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gdje se muči. ¹⁸ Kad rečem: drkće mi noga, milost tvoja, Gospode, prihvata me. ¹⁹ Kad se umnože brige u srcu mom, utjehe tvoje razgovaraju dušu moju. ²⁰ Eda li će blizu tebe stati prijesto krvnički, i onaj koji namišlja nasilje nasuprot zakonu? ²¹ Spremaju se na dušu pravednikovu, i krv pravu okrivljuju. ²² Ali je Gospod moje pristanište, i Bog je moj tvrdo utočište moje. ²³ On će im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloću istrijebiće ih, istrijebiće ih Gospod, Bog naš.

Chapter 95

¹ Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega! ² Izađimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu! ³ Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. ⁴ U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. ⁵ Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove načinile. ⁶ Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. ⁷ Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: ⁸ "Nemojte da vam odrveni srce vaše kao Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, ⁹ Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. ¹⁰ Četrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; ¹¹ I zato se zakleh u gnjevu svom da neće ući u mir moj."

Chapter 96

¹ Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj Gospodu, sva zemljo! ² Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo. ³ Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima čudesa njegova. ⁴ Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti: strašniji je od svijeh bogova. ⁵ Jer su svi bogovi u naroda ništa: a Gospod je nebesa stvorio. ⁶ Slava je i veličanstvo pred licem njegovijem, sila i krasota u svetinji njegovoj. ⁷ Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast. ⁸ Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. ⁹ Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo! ¹⁰ Recite narodima: Gospod caruje; zato je vasiljena tvrda i neće se pomjestiti; on će suditi narodima pravo. ¹¹ Nek se vesele nebesa, i zemlja se raduje; nek pljeska mora i što je u njemu; ¹² Neka skače polje i sve što je na njemu; tada nek se raduju sva drveta šumska ¹³ Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiće vasiljenoj po pravdi, i narodima po istini svojoj.

Chapter 97

¹ Gospod caruje: nek se raduje zemlja! nek se vesele ostrva mnoga. ² Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu. ³ Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove. ⁴ Munje njegove sijevaju po vasiljenoj; vidi i strepi zemlja. ⁵ Gore kao vosak tope se od lica Gospodnjega, od lica Gospoda svoj zemlji. ⁶ Nebesa kazuju pravdu njegovu, i svi narodi vide slavu njegovu. ⁷ Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi. ⁸ Čuje i raduje se Sion, i kćeri se Judejske vesele radi sudova tvojih, Gospode! ⁹ Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvišuješ sve bogove. ¹⁰ Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo. On čuva duše svetaca svojih; iz ruku bezbožničkih otima ih. ¹¹ Svjetlost se prosipa na pravednika, i veselje na one koji su prava srca. ¹² Radujte se pravedni o Gospodu, i slavite sveto ime njegovo.

Chapter 98

¹ Pojte Gospodu pjesmu novu, jer učini čudesa. Pomože mu desnica njegova i sveta mišica njegova. ² Javi Gospod spasenje svoje, pred narodima otkri pravdu svoju. ³ Opomenu se milosti svoje i vjernosti svoje k domu Izrailjevu. Vidješe svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. ⁴ Raduj se Gospodu, sva zemljo; pjevajte, poklikujte i popijevajte! ⁵ Udarajte Gospodu u gusle, u gusle i s glasom psalamskim. ⁶ U trube i rogove zatrubite pred carem Gospodom. ⁷ Neka pljeska more i što je u njemu, vasiljena i koji u njoj žive; ⁸ Rijeke neka pljeskaju rukama; skupa gore nek se raduju ⁹ Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiće vasiljenoj pravedno, i narodima vjerno.

Chapter 99

¹ Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! ² Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima. ³ Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je svet! ⁴ Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu. ⁵ Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je svet! ⁶ Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. ⁷ U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade. ⁸ Gospode, Bože naš, ti si ih uslišio; ti si im bio Bog blag i plaćao za djela njihova. ⁹ Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer je svet Gospod bog naš.

Chapter 100

¹ Raduj se Gospodu, sva zemljo! ² Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajući! ³ Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove. ⁴ Ulazite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom. Slavite ga, i blagosiljajte ime njegovo. ⁵ Jer je dobar Gospod; milost je njegova uvijek, i istina njegova od koljena na koljeno.

Chapter 101

¹ Milost i pravdu pjevam; tebe, Gospode, slavim. ² Razmišljam o putu pravom, kad bi god došao k meni, hodim u bezazlenosti srca svojega u domu svom. ³ Ne stavljam pred oči svoje riječi nepotrebne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za njima. ⁴ Srce pokvareno daleko je od mene; zlijeh ne znam. ⁵ Ko tajno opada bližnjega svojega, toga izgonim; ko je ohola oka i naduta srca, toga ne trpim. ⁶ Oči su moje obraćene na vjerne na zemlji, da bi sjedjeli sa mnom. Ko hodi putem pravijem, taj služi meni. ⁷ Ne živi u domu mojem koji radi lukavo; koji govori laž, ne stoji pred očima mojima. ⁸ Jutrom zatirem sve bezbožnike na zemlji, da bih istrijebio iz grada Gospodnjega sve koji čine bezakonje.

Chapter 102

¹ Gospode! čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te. ² Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. ³ Jer prođoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. ⁴ Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. ⁵ Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. ⁶ Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. ⁷ Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. ⁸ Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. ⁹ Jedem pepeo kao hljeb, i piće svoje rastvaram suzama ¹⁰ Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. ¹¹ Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. ¹² A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. ¹³ Ti ćeš ustati, smilovaćeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; ¹⁴ Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. ¹⁵ Tada će se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; ¹⁶ Jer će Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; ¹⁷ Pogledaće na molitvu onijeh koji nemaju pomoći, i neće se oglušiti molbe njihove. ¹⁸ Napisaće se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliće Gospoda, ¹⁹ Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, ²⁰ Da čuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; ²¹ Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, ²² Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. ²³ Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. ²⁴ Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. ²⁵ Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. ²⁶ To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. ²⁷ Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći. ²⁸ Sinovi će sluga tvojih živjeti, i sjeme će se njihovo utvrditi pred licem tvojim.

Chapter 103

¹ Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. ² Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. ³ On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; ⁴ Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću; ⁵ Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja. ⁶ Gospod tvori pravdu i sud svima kojima se krivo čini. ⁷ Pokaza putove svoje Mojsiju, sinovima Izrailjevim djela svoja. ⁸ Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnjev i veoma blag. ⁹ Ne gnjevi se jednako, niti se dovijeka srdi. ¹⁰ Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraća po nepravdama našim. ¹¹ Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje. ¹² Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. ¹³ Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje. ¹⁴ Jer zna građu našu, opominje se da smo prah. ¹⁵ Dani su čovječiji kao trava; kao cvijet u polju, tako cvjeta. ¹⁶ Dune vjetar na nj, i nestane ga, niti će ga više poznati mjesto njegovo. ¹⁷ Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, i pravda njegova na sinovima sinova, ¹⁸ Koji drže zavjet njegov, i pamte zapovijesti njegove, da ih izvršuju. ¹⁹ Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. ²⁰ Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću, izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. ²¹ Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu. ²² Blagosiljajte Gospoda sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda!

Chapter 104

¹ Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u veličanstvo i krasotu. ² Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator; ³ Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem. ⁴ Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge. ⁵ Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti na vijek vijeka. ⁶ Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. ⁷ Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku. ⁸ Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. ⁹ Postavio si među, preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju. ¹⁰ Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode. ¹¹ Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeđu svoju. ¹² Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov. ¹³ Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. ¹⁴ Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist čovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. ¹⁵ I vino veseli srce čovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce čovjeku krijepi. ¹⁶ Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. ¹⁷ Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. ¹⁸ Gore visoke divokozama, kamen je utočište zečevima. ¹⁹ Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. ²⁰ Stereš tamu, i biva noć, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko; ²¹ Lavovi riču za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. ²² Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje. ²³ Izlazi čovjek na posao svoj, i na rad svoj do večera. ²⁴ Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. ²⁵ Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; ²⁶ Tu lađe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu. ²⁷ Sve tebe čeka, da im daješ piću na vrijeme. ²⁸ Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra. ²⁹ Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. ³⁰ Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji. ³¹ Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! ³² On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. ³³ Pjevaću Gospodu za života svojega; hvaliću Boga svojega dok sam god. ³⁴ Neka mu bude mila besjeda moja! veseliću se o Gospodu. ³⁵ Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!

Chapter 105

¹ Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. ² Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva čudesa njegova. ³ Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. ⁴ Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. ⁵ Pamtite čudesa njegova koja je učinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. ⁶ Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. ⁷ On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. ⁸ Pamti uvijek zavjet svoj, riječ, koju je dao na tisuću koljena, ⁹ Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku. ¹⁰ To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vječni, ¹¹ Govoreći: tebi ću dati zemlju Hanansku u našljedni dio. ¹² Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci. ¹³ Iđahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu. ¹⁴ Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve: ¹⁵ "Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne činite zla." ¹⁶ I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu. ¹⁷ Posla pred njima čovjeka; u roblje prodan bi Josif. ¹⁸ Okovima stegoše noge njegove, gvožđe tištaše dušu njegovu, ¹⁹ Dok se steče riječ njegova, i riječ Gospodnja proslavi ga. ²⁰ Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga. ²¹ Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše. ²² Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje. ²³ Tada dođe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu. ²⁴ I namnoži Bog narod svoj i učini ga jačega od neprijatelja njegovijeh. ²⁵ Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i činiše lukavstvo slugama njegovijem. ²⁶ Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega. ²⁷ Pokazaše među njima čudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj. ²⁸ Pusti mrak i zamrači, i ne protiviše se riječi njegovoj. ²⁹ Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu. ³⁰ Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh. ³¹ Reče, i dođoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem. ³² Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu. ³³ I pobi čokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem. ³⁴ Reče, i dođoše skakavci i gusjenice nebrojene; ³⁵ I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu. ³⁶ I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova. ³⁷ Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem. ³⁸ Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. ³⁹ Razastrije im oblak za pokrivač, i oganj da svijetli noću. ⁴⁰ Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. ⁴¹ Otvori kamen i proteče voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji. ⁴² Jer se opominjaše svete riječi svoje k Avramu, sluzi svojemu. ⁴³ I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju. ⁴⁴ I dade im zemlju naroda i trud tuđinaca u našljedstvo. ⁴⁵ Da bi čuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja.

Chapter 106

¹ Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. ² Ko će iskazati silu Gospodnju? ispričati svu slavu njegovu? ³ Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! ⁴ Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoću svojom, ⁵ Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim. ⁶ Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. ⁷ Oci naši u Misiru ne razumješe čudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora. ⁸ Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. ⁹ Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; ¹⁰ I sačuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. ¹¹ Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. ¹² Tada vjerovaše riječima njegovijem, i pjevaše mu hvalu. ¹³ Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove. ¹⁴ Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. ¹⁵ On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu. ¹⁶ Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. ¹⁷ Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa četu Avironovu. ¹⁸ I spali oganj četu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike. ¹⁹ Načiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. ²⁰ Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. ²¹ Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Misiru, ²² Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru. ²³ I šćaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi. ²⁴ Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše riječi njegovoj. ²⁵ Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega. ²⁶ I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji, ²⁷ Da pobije pleme njihovo među narodima, i rasije ih po zemljama. ²⁸ I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. ²⁹ I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao. ³⁰ I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao. ³¹ I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka. ³² I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; ³³ Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. ³⁴ Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; ³⁵ Nego se pomiješaše s neznabošcima, i naučiše djela njihova. ³⁶ Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. ³⁷ Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima. ³⁸ Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima. ³⁹ Oskvrniše sebe djelima svojim, i činiše preljubu postupanjem svojim. ⁴⁰ I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. ⁴¹ I predade ih u ruke neznabožačke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. ⁴² Dosađivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. ⁴³ Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje. ⁴⁴ Ali on pogleda na nevolju njihovu, čuvši tužnjavu njihovu, ⁴⁵ I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; ⁴⁶ I učini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili. ⁴⁷ Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! ⁴⁸ Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!

Chapter 107

¹ Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova. ² Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve, ³ Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. ⁴ Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše; ⁵ Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima; ⁶ Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. ⁷ I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni. ⁸ Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! ⁹ Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. ¹⁰ Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožđe; ¹¹ Jer ne slušaše riječi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. ¹² On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. ¹³ Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove; ¹⁴ Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove. ¹⁵ Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! ¹⁶ Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi. ¹⁷ Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. ¹⁸ Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i dođoše do vrata smrtnijeh. ¹⁹ Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove. ²⁰ Posla riječ svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. ²¹ Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! ²² I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama! ²³ Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, ²⁴ Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini. ²⁵ Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, ²⁶ Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva; ²⁷ Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. ²⁸ Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. ²⁹ On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. ³⁰ Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele. ³¹ Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! ³² Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga! ³³ On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu, ³⁴ Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj. ³⁵ On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene, ³⁶ I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje; ³⁷ Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu. ³⁸ Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje. ³⁹ Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše. ⁴⁰ On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova. ⁴¹ On izvlači ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado. ⁴² Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja. ⁴³ Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.

Chapter 108

¹ Gotovo je srce moje, Bože; pjevaću i hvaliću zajedno sa slavom svojom. ² Preni se psaltire i gusle, ustaću rano. ³ Slaviću tebe, Gospode, po narodima, pojaću tebi po plemenima. ⁴ Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja. ⁵ Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja! ⁶ Da bi se izbavili mili tvoji, pomozi desnicom svojom, i usliši me. ⁷ Bog reče u svetinji svojoj: "veseliću se, razdijeliću Sihem, i dolinu Sokot razmjeriću. ⁸ Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj. ⁹ Moav je čaša iz koje se umivam, Edomu ću pružiti obuću svoju; nad zemljom Filistejskom popijevaću." ¹⁰ Ko će me odvesti u tvrdi grad? ko će me otpratiti do Edoma? ¹¹ Zar nećeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim? ¹² Daj nam pomoć u tjeskobi, obrana je čovječija uzalud. ¹³ Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.

Chapter 109

¹ Bože, slavo moja, nemoj mučati, ² Jer se usta bezbožnička i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem. ³ Riječima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što. ⁴ Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim. ⁵ Vraćaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju. ⁶ Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane. ⁷ Kad se stane suditi, neka izađe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh. ⁸ Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi. ⁹ Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica. ¹⁰ Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina. ¹¹ Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuđini muku njegovu. ¹² Nek se ne nađe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove. ¹³ Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo. ¹⁴ Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše. ¹⁵ Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji; ¹⁶ Zato što se nije sjećao činiti milost, nego je gonio čovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt. ¹⁷ Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega. ¹⁸ Nek se obuče u kletvu kao u haljinu, i ona nek uđe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove. ¹⁹ Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblači, i kao pojas, kojim se svagda paše. ²⁰ Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju. ²¹ A meni, Gospode, Gospode, učini što priliči imenu tvojemu. Ti si dobar, milošću svojom izbavi me. ²² Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni. ²³ Nestaje me kao sjena, kad se odmiče; tjeraju me kao skakavce. ²⁴ Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša. ²⁵ Postadoh potsmijeh njima; videći me mašu glavom svojom. ²⁶ Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj. ²⁷ Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo učinio. ²⁸ Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje. ²⁹ Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim. ³⁰ Hvaliću Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviću ga, ³¹ Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuđuju dušu njegovu.

Chapter 110

¹ Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. ² Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. ³ U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, taka je u tebe mladost tvoja. ⁴ Gospod se zakleo, i neće se pokajati: ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu. ⁵ Gospod je tebi s desne strane. Pobiće u dan gnjeva svojega careve; ⁶ Sudiće narodima, napuniće zemlju trupova; satrće glavu na zemlji širokoj. ⁷ Iz potoka će na putu piti, i zato će podignuti glavu.

Chapter 111

¹ Hvalim te, Gospode, od svega srca na vijeću pravedničkom i na saboru. ² Velika su djela Gospodnja, draga svima koji ih ljube. ³ Djelo je njegovo slava i krasota, i pravda njegova traje dovijeka. ⁴ Čudesa je svoja učinio da se ne zaborave; dobar je i milostiv Gospod. ⁵ Hranu daje onima koji ga se boje, pamti uvijek zavjet svoj. ⁶ Silu djela svojih javio je narodu svojemu davši im našljedstvo naroda. ⁷ Djela su ruku njegovijeh istina i pravda; vjerne su sve zapovijesti njegove; ⁸ Tvrde su za vavijek vijeka, osnovane na istini i pravdi. ⁹ Izbavljenje posla narodu svojemu; postavi zavavijek zavjet svoj. Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati. ¹⁰ Početak je mudrosti strah Gospodnji; dobra su razuma svi koji ih tvore. Hvala njegova traje dovijeka.

Chapter 112

¹ Blago čovjeku koji se boji Gospoda, kome su veoma omiljele zapovijesti njegove. ² Silno će biti na zemlji sjeme njegovo, rod pravednički biće blagosloven. ³ Obilje je i bogatstvo u domu njegovu, i pravda njegova traje dovijeka. ⁴ U tami sjaje vidjelo pravednicima od dobroga, milostivoga i pravednoga. ⁵ Blago onome koji je milostiv i daje u zajam! On će dati tvrđu riječima svojim na sudu. ⁶ Jer neće posrnuti dovijeka, pravednik će se spominjati uvijek. ⁷ Ne boji se zla glasa; srce je njegovo stalno, uzda se u Gospoda. ⁸ Utvrđeno je srce njegovo, neće se pobojati, i vidjeće kako padaju neprijatelji njegovi. ⁹ Prosipa, daje ubogima; pravda njegova traje dovijeka, rog se njegov uzvišuje u slavi. ¹⁰ Bezbožnik vidi i jedi se, škrguće zubima svojim, i sahne. Želja će bezbožnicima propasti.

Chapter 113

¹ Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje, ² Da bude ime Gospodnje blagosloveno otsad i dovijeka. ³ Od istoka sunčanoga do zapada da se slavi ime Gospodnje. ⁴ Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. ⁵ Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; ⁶ Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji; ⁷ Koji iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega; ⁸ I posađuje ga s knezovima, s knezovima u narodu njegovu; ⁹ Od nerotkinje naseljava kuću, učinivši je radosnom majkom sinovima. Aliluja!

Chapter 114

¹ Kad izađe Izrailj iz Misira, dom Jakovljev iz naroda tuđega, ² Judeja postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova. ³ More vidje i pobježe; Jordan se obrati natrag. ⁴ Gore skakaše kao ovnovi, brdašca kao jaganjci. ⁵ Što ti bi, more, te pobježe i tebi, Jordane, te se obrati natrag? ⁶ Gore, što skačete kao ovnovi, i brdašca, kao jaganjci? ⁷ Pred licem Gospodnjim drkći, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva. ⁸ Koji pretvara kamen u jezero vodeno, granit u izvor vodeni.

Chapter 115

¹ Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj. ² Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov? ³ Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoće. ⁴ Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječijih. ⁵ Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; ⁶ Uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu; ⁷ Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega. ⁸ Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. ⁹ Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoć i štit. ¹⁰ Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoć i štit. ¹¹ Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda; on im je pomoć i štit. ¹² Gospod nas se opominje, blagosilja nas, blagosilja dom Izrailjev, blagosilja dom Aronov; ¹³ Blagosilja one koji se boje Gospoda, male i velike. ¹⁴ Da vam Gospod umnoži blagoslove, vama i sinovima vašim! ¹⁵ Gospod da vas blagoslovi, tvorac neba i zemlje! ¹⁶ Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima čovječijim. ¹⁷ Neće te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siđu onamo gdje se muči. ¹⁸ Nego ćemo mi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka. Aliluja!

Chapter 116

¹ Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; ² Što prignu k meni uho svoje; i zato ću ga u sve dane svoje prizivati. ³ Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiđoh na tugu i muku; ⁴ Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode! izbavi dušu moju! ⁵ Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv; ⁶ Čuva proste Gospod; bijah u nevolji, i pomože mi. ⁷ Vrati se dušo moja, u mir svoj! jer je Gospod dobrotvor tvoj! ⁸ Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. ⁹ Hodiću pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh. ¹⁰ Vjerovah kad govorih: u ljutoj sam nevolji. ¹¹ Rekoh u smetnji svojoj: svaki je čovjek laža. ¹² Šta ću vratiti Gospodu za sva dobra što mi je učinio? ¹³ Uzeću čašu spasenja, i prizvaću ime Gospodnje. ¹⁴ Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. ¹⁵ Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. ¹⁶ O Gospode! ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. ¹⁷ Žrtvu za hvalu prinijeću tebi, i ime Gospodnje prizvaću. ¹⁸ Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem, ¹⁹ U dvoru doma Gospodnjega, usred tebe, Jerusalime. Aliluja!

Chapter 117

¹ Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga sva plemena; ² Jer je velika milost njegova k nama, i istina Gospodnja traje dovijeka. Aliluja!

Chapter 118

¹ Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. ² Neka reče Izrailj da je dovijeka milost njegova; ³ Neka reče dom Aronov da je dovijeka milost njegova; ⁴ Neka reku svi koji se boje Gospoda da je dovijeka milost njegova. ⁵ Iz tjeskobe povikah ka Gospodu i usliši me, izvede me na prostrano mjesto Gospod. ⁶ Gospod je sa mnom, ne bojim se; šta će mi učiniti čovjek? ⁷ Gospod mi je pomoćnik: slobodno ću gledati u neprijatelje svoje. ⁸ Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na čovjeka; ⁹ Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na knezove. ¹⁰ Svi me narodi opkoliše; ali ih u ime Gospodnje razbih. ¹¹ Optekoše, opkoliše me; ali ih u ime Gospodnje razbih. ¹² Opkoliše me kao pčele sat, i ugasiše se kao oganj u trnju: u ime ih Gospodnje razbih. ¹³ Otisnuo si me da padnem, ali me Gospod prihvati. ¹⁴ Gospod je hvala moja i pjesma; on mi postade spasitelj. ¹⁵ Glas radosti i spasenja čuje se u kolibama pravedničkim: "desnica Gospodnja daje silu; ¹⁶ Desnica Gospodnja uzvišuje, desnica Gospodnja daje silu." ¹⁷ Neću umrijeti, nego ću živ biti, i kazivati djela Gospodnja. ¹⁸ Karajući pokara me Gospod; ali me smrti ne dade. ¹⁹ Otvorite mi vrata od pravde, ući ću na njih, slaviću Gospoda. ²⁰ "Evo vrata Gospodnja, na koja ulaze pravednici!" ²¹ Hvalim te, što si me uslišio, i postao mi spasitelj. ²² Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. ²³ To bi od Gospoda i divno je u našim očima. ²⁴ Evo dan, koji stvori Gospod! Radujmo se i veselimo se u nj! ²⁵ O Gospode, pomozi! o Gospode, daj da bude u napredak! ²⁶ Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Blagosiljamo vas iz doma Gospodnjega. ²⁷ Gospod je Bog krjepak, i on nas obasja; žrtvu prazničnu, vezanu vrvcama, vodite k rogovima žrtveniku. ²⁸ Ti si Bog moj, tebe hvalim, Bože moj, tebe uzvišujem. ²⁹ Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je milost njegova dovijeka.

Chapter 119

¹ Blago onima kojima je put čist, koji hode u zakonu Gospodnjem. ² Blago onima koji čuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga; ³ Koji ne čine bezakonja, hode putovima njegovijem! ⁴ Ti si dao zapovijesti svoje, da se čuvaju dobro. ⁵ Kad bi putovi moji bili upravljeni da čuvam naredbe tvoje! ⁶ Onda se ne bih postidio, pazeći na zapovijesti tvoje; ⁷ Hvalio bih te s pravijem srcem, učeći se pravednijem zakonima tvojim. ⁸ Čuvaću naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem. ⁹ Kako će mladić očistiti put svoj? Vladajući se po tvojim riječima. ¹⁰ Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zađem od zapovijesti tvojih. ¹¹ U srce svoje zatvorio sam riječ tvoju, da ti ne griješim. ¹² Blagosloven si, Gospode! nauči me naredbama svojim. ¹³ Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih. ¹⁴ Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo. ¹⁵ O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje. ¹⁶ Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam riječi tvoje. ¹⁷ Učini milost sluzi svojemu, da bih živio i čuvao riječ tvoju. ¹⁸ Otvori oči moje, da bih vidio čudesa zakona tvojega; ¹⁹ Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih. ²⁰ Iznemože duša moja želeći bez prestanka poznati sudove tvoje. ²¹ Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih. ²² Odvrati od mene rug i sramotu, jer čuvam otkrivenja tvoja. ²³ Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim. ²⁴ Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji. ²⁵ Duša moja leži u prahu; oživi me po riječi svojoj. ²⁶ Kazujem putove svoje, i čuješ me; nauči me naredbama svojim. ²⁷ Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaću o čudesima tvojim. ²⁸ Suze proliva duša moja od tuge, otkrijepi me po riječi svojoj. ²⁹ Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi. ³⁰ Put istini izbrah, zakone tvoje tražim. ³¹ Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti. ³² Putem zapovijesti tvojih trčim, jer si raširio srce moje. ³³ Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja. ³⁴ Urazumi me, i držaću se zakona tvojega, i čuvati ga svijem srcem. ³⁵ Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela. ³⁶ Previj srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu. ³⁷ Odvrati oči moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me. ³⁸ Ispuni sluzi svojemu riječ svoju da te se boji. ³⁹ Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi. ⁴⁰ Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me. ⁴¹ Neka dođe na me milost tvoja, Gospode, pomoć tvoja po riječi tvojoj. ⁴² I ja ću odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u riječ tvoju. ⁴³ Nemoj uzeti nigda od usta mojih riječi istine, jer čekam sudove tvoje. ⁴⁴ I čuvaću zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka. ⁴⁵ Hodiću slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje. ⁴⁶ Govoriću o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neću se stidjeti. ⁴⁷ Tješiću se zapovijestima tvojim, koje ljubim. ⁴⁸ Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim. ⁴⁹ Opomeni se riječi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam. ⁵⁰ U nevolji mojoj tješi me što me riječ tvoja oživljava. ⁵¹ Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega. ⁵² Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se. ⁵³ Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj. ⁵⁴ Naredbe su tvoje pjesma moja u putničkom stanu mojem. ⁵⁵ Noću pominjem ime tvoje, Gospode, i čuvam zakon tvoj. ⁵⁶ To je moje, da čuvam zapovijesti tvoje. ⁵⁷ Dio moj ti si, Gospode; naumio sam čuvati riječi tvoje. ⁵⁸ Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po riječi svojoj. ⁵⁹ Razmatram putove svoje, i obraćam noge svoje k otkrivenjima tvojim. ⁶⁰ Hitim, i ne zatežem se čuvati zapovijesti tvoje. ⁶¹ Mreže bezbožničke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam. ⁶² U po noći ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje. ⁶³ U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji čuvaju zapovijesti tvoje. ⁶⁴ Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauči me. ⁶⁵ Učinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po riječi svojoj. ⁶⁶ Dobroj misli i znanju nauči me, jer zapovijestima tvojim vjerujem. ⁶⁷ Prije stradanja svojega lutah, a sad čuvam riječ tvoju. ⁶⁸ Ti si dobar, i dobro činiš; nauči me naredbama svojim. ⁶⁹ Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih. ⁷⁰ Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim. ⁷¹ Dobro mi je što stradam, da se naučim naredbama tvojim. ⁷² Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuće zlata i srebra. ⁷³ Ruke tvoje stvorile su me i načinile me; urazumi me, i naučiću se zapovijestima tvojim. ⁷⁴ Koji se tebe boje, vidjeće me, i radovaće se što se uzdam u tvoju riječ. ⁷⁵ Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš. ⁷⁶ Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu. ⁷⁷ Neka dođe k meni milosrđe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja. ⁷⁸ Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim. ⁷⁹ Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja. ⁸⁰ Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim. ⁸¹ Čezne duša moja za spasenjem tvojim, riječ tvoju čekam. ⁸² Čeznu oči moje za riječju tvojom; govorim: kad ćeš me utješiti? ⁸³ Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih. ⁸⁴ Koliko će biti dana sluge tvojega? Kad ćeš suditi onima koji me gone? ⁸⁵ Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu. ⁸⁶ Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi. ⁸⁷ Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih. ⁸⁸ Po milosti svojoj oživi me, i čuvaću otkrivenja usta tvojih. ⁸⁹ Dovijeka je, Gospode, riječ tvoja utvrđena na nebesima, ⁹⁰ Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji. ⁹¹ Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi. ⁹² Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj. ⁹³ Zapovijesti tvojih neću zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš. ⁹⁴ Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje. ⁹⁵ Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima. ⁹⁶ Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka. ⁹⁷ Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu. ⁹⁸ Zapovijest tvoja čini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek. ⁹⁹ Razumniji postah od svijeh učitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima. ¹⁰⁰ Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje čuvam. ¹⁰¹ Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih čuvao riječ tvoju. ¹⁰² Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti naučio. ¹⁰³ Kako su slatke jeziku mojemu riječi tvoje, slađe od meda ustima mojima! ¹⁰⁴ Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni. ¹⁰⁵ Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. ¹⁰⁶ Zakleh se da ću čuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiću. ¹⁰⁷ Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po riječi svojoj. ¹⁰⁸ Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauči me. ¹⁰⁹ Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam. ¹¹⁰ Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih. ¹¹¹ Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu. ¹¹² Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja. ¹¹³ Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim. ¹¹⁴ Ti si zaklon moj i štit moj; riječ tvoju čekam. ¹¹⁵ Idite od mene, bezakonici! I čuvaću zapovijesti Boga svojega. ¹¹⁶ Ukrijepi me po riječi svojoj i biću živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom. ¹¹⁷ Utvrdi me, i spašću se, i razmišljaću o naredbama tvojim bez prestanka. ¹¹⁸ Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž. ¹¹⁹ Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja. ¹²⁰ Drkće od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se. ¹²¹ Činim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone. ¹²² Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne čine sile oholi. ¹²³ Oči moje čeznu za spasenjem tvojim i za riječju pravde tvoje. ¹²⁴ Učini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauči me. ¹²⁵ Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaću otkrivenja tvoja. ¹²⁶ Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj. ¹²⁷ Toga radi ljubim zapovijesti tvoje većma nego zlato i drago kamenje. ¹²⁸ Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim. ¹²⁹ Divna su otkrivenja tvoja; zato ih čuva duša moja. ¹³⁰ Riječi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste. ¹³¹ Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih. ¹³² Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje. ¹³³ Tvrdi stope moje u riječi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom. ¹³⁴ Izbavi me od nasilja ljudskoga, i čuvaću zapovijesti tvoje. ¹³⁵ Svjetlošću lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauči me naredbama svojim. ¹³⁶ Oči moje liju potoke, zato što ne čuvaju zakona tvojega. ¹³⁷ Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji. ¹³⁸ Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu. ¹³⁹ Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše riječi tvoje. ¹⁴⁰ Riječ je tvoja veoma čista, i sluga je tvoj veoma ljubi. ¹⁴¹ Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam. ¹⁴² Pravda je tvoja pravda vječna, i zakon tvoj istina. ¹⁴³ Tuga i nevolja nađe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja. ¹⁴⁴ Vječna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biću živ. ¹⁴⁵ Vičem iz svega srca: usliši me, Gospode; sačuvaću naredbe tvoje. ¹⁴⁶ Prizivam te, pomozi mi; držaću se otkrivenja tvojih. ¹⁴⁷ Pretječem svanuće, i vičem; riječ tvoju čekam. ¹⁴⁸ Pretječu oči moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o riječi tvojoj. ¹⁴⁹ Čuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me. ¹⁵⁰ Prikučuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega. ¹⁵¹ Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina. ¹⁵² Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek. ¹⁵³ Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega. ¹⁵⁴ Primi se stvari moje, i odbrani me; po riječi svojoj oživi me. ¹⁵⁵ Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih. ¹⁵⁶ Milosrđe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me. ¹⁵⁷ Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih. ¹⁵⁸ Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne čuvaju riječi tvoje. ¹⁵⁹ Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me. ¹⁶⁰ Osnova je riječi tvoje istina, i vječan je svaki sud pravde tvoje. ¹⁶¹ Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji riječi tvoje. ¹⁶² Radujem se riječi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen. ¹⁶³ Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj. ¹⁶⁴ Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje. ¹⁶⁵ Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja. ¹⁶⁶ Čekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem. ¹⁶⁷ Duša moja čuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma. ¹⁶⁸ Čuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom. ¹⁶⁹ Neka izađe tužnjava moja preda te, Gospode! Po riječi svojoj urazumi me. ¹⁷⁰ Neka dođe moljenje moje preda te! Po riječi svojoj izbavi me. ¹⁷¹ Usta će moja pjevati hvalu, kad me naučiš naredbama svojim. ¹⁷² Jezik će moj kazivati riječ tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne. ¹⁷³ Neka mi bude ruka tvoja u pomoći; jer mi omilješe zapovijesti tvoje; ¹⁷⁴ Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja. ¹⁷⁵ Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu. ¹⁷⁶ Zađoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.

Chapter 120

¹ Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me. ² Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga. ³ Šta će ti dati i šta će ti prinijeti jezik lukavi? ⁴ On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo. ⁵ Teško meni kad sam tuđin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih. ⁶ Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir. ⁷ Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat.

Chapter 121

¹ Podižem oči svoje ka gorama, odakle mi dolazi pomoć. ² Pomoć je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju. ³ Neće dati da popuzne noga tvoja; ne drijemlje čuvar tvoj. ⁴ Gle, ne drijemlje i ne spava čuvar Izrailjev. ⁵ Gospod je čuvar tvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desne strane. ⁶ Danju te neće sunce ubiti ni mjesec noću. ⁷ Gospod će te sačuvati od svakoga zla, sačuvaće dušu tvoju Gospod. ⁸ Gospod će čuvati ulazak tvoj i izlazak tvoj, otsad i dovijeka.

Chapter 122

¹ Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji! ² Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime! ³ Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu. ⁴ Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje. ⁵ Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova. ⁶ Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe! ⁷ Neka bude mir oko zidova tvojih, i čestitost u dvorima tvojim! ⁸ Radi braće svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti! ⁹ Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.

Chapter 123

¹ K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima! ² Kao što su oči slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oči sluškinjine u ruku gospođe njezine, tako su oči naše u Gospoda Boga našega, dok se smiluje na nas. ³ Smiluj se na nas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo se dovoljno napitali sramote; ⁴ Dovoljno se napitala duša naša ruga od ponositijeh, i sramote od oholijeh.

Chapter 124

¹ Da nije bio Gospod s nama, neka reče Izrailj, ² Da nije bio Gospod s nama, kad ljudi ustaše na nas, ³ Žive bi nas proždrli, kad se raspali gnjev njihov na nas; ⁴ Potopila bi nas voda, rijeka bi pokrila dušu našu; ⁵ Pokrila bi dušu našu silna voda. ⁶ Blagosloven Gospod, koji nas ne dade zubima njihovijem da nas rastržu! ⁷ Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovačke; zamka se raskide, i mi se izbavismo. ⁸ Pomoć je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju.

Chapter 125

¹ Ko se uzda u Gospoda, on je kao gora Sion, ne pomješa se, ostaje dovijeka. ² Oko Jerusalima su gore, i Gospod je oko naroda svojega otsad i dovijeka. ³ Jer neće ostati skiptar bezbožnički nad dijelom pravedničkim, da ne bi pravednici pružili ruke svoje na bezakonje. ⁴ Učini, Gospode, dobro dobrima i onima koji su prava srca. ⁵ A koji svrću na krive pute, otjeraće Gospod s onima koji čine bezakonje. Mir Izrailju!

Chapter 126

¹ Kad vraćaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu. ² Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo čini Gospod na njima. ³ Veliko djelo čini Gospod na nama; razveselismo se. ⁴ Vraćaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju. ⁵ Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem. ⁶ Ide i plače koji nosi sjeme da sije; poći će s pjesmom noseći snopove svoje.

Chapter 127

¹ Ako Gospod neće graditi doma, uzalud se muče koji ga grade; ako neće Gospod čuvati grada, uzalud ne spava stražar. ² Uzalud ranite, dockan liježete, jedete hljeb umorni; milome svojemu on daje san. ³ Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega. ⁴ Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi. ⁵ Blago čovjeku koji je njima napunio tul svoj! Neće se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijateljima na vratima.

Chapter 128

¹ Blago svakome, koji se boji Gospoda, koji hodi putovima njegovijem! ² Jer će jesti od trudova ruku svojih. Blago tebi, i dobro ti je. ³ Žena je tvoja kao rodna loza usred doma tvojega; sinovi tvoji kao grane maslinove oko stola tvojega. ⁴ Gle, tako će biti blagosloven čovjek koji se boji Gospoda. ⁵ Blagosloviće te Gospod sa Siona, i gledaćeš dobro Jerusalimsko u sve dane života svojega; ⁶ Vidjećeš sinove u sinova svojih. Mir Izrailju!

Chapter 129

¹ Mnogo mi dosađivaše od mladosti moje, neka reče Izrailj, ² Mnogo mi dosađivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše. ³ Na leđima mojim oraše orači, i vodiše duge brazde svoje. ⁴ Gospod je pravedan; isiječe konopce bezbožničke. ⁵ Postidjeće se, odbiće se svi koji nenavide Sion. ⁶ Biće kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se počupa, ⁷ Od koje neće žetelac napuniti ruke svoje, niti naručja svojega vezilac; ⁸ I koji prolaze neće reći: "Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim."

Chapter 130

¹ Iz dubine vičem k tebi, Gospode! ² Gospode! čuj glas moj. Neka paze uši tvoje na glas moljenja mojega. ³ Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko će ostati? ⁴ Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali. ⁵ Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u riječ njegovu. ⁶ Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutrnje, koje straže jutrom. ⁷ Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. ⁸ I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.

Chapter 131

¹ Gospode! ne nadima se srce moje, niti se uznose oči moje; niti idem na veliko, ni na ono što je više od mene. ² Smjeran sam i krotak dušom svojom, kao dijete kraj matere; kao dijete duša je moja u meni. ³ Nek se uzda Izrailj u Gospoda otsad i dovijeka.

Chapter 132

¹ Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, ² Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: ³ "Neću ući u šator doma svojega, niti ću leći na postelju odra svojega; ⁴ Neću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema; ⁵ Dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu." ⁶ Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. ⁷ Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. ⁸ Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje. ⁹ Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. ¹⁰ Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. ¹¹ Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neće otstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. ¹² Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. ¹³ Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. ¹⁴ Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti; jer mi je omiljelo. ¹⁵ Hranu ću njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiću hljeba. ¹⁶ Sveštenike ću njegove obući u spasenje, i sveti će se njegovi radovati. ¹⁷ Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. ¹⁸ Neprijatelje ću njegove obući u sramotu; a na njemu će cvjetati vijenac njegov.

Chapter 133

¹ Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive zajedno! ² Kao dobro ulje na glavi, koje se stače na bradu, bradu Aronovu, koje se stače na skut od haljine njegove; ³ Kao rosa na Ermonu, koja slazi na gore Sionske. Jer je ondje utvrdio Gospod blagoslov i život dovijeka.

Chapter 134

¹ Sad blagosiljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje, koje stojite u domu Gospodnjem noću. ² Podignite ruke svoje k svetinji, i blagosiljajte Gospoda. ³ Blagosloviće te sa Siona Gospod, koji je stvorio nebo i zemlju.

Chapter 135

¹ Hvalite ime Gospodnje, hvalite, sluge Gospodnje, ² Koji stojite u domu Gospodnjem, u dvorima doma Boga našega. ³ Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko. ⁴ Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailja za dostojanje svoje. ⁵ Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova. ⁶ Što god hoće, sve Gospod čini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svima bezdanima. ⁷ Izvodi oblake od kraja zemlje, munje čini usred dažda, izvodi vjetar iz staja njegovijeh. ⁸ On pobi prvence u Misiru od čovjeka do živinčeta. ⁹ Pokaza znake i čudesa usred tebe, Misire, na Faraonu i na svijem slugama njegovijem. ¹⁰ Pobi narode velike, i izgubi careve jake: ¹¹ Siona, cara Amorejskoga, i Oga, cara Vasanskoga, i sva carstva Hananska; ¹² I dade zemlju njihovu u dostojanje, u dostojanje Izrailju, narodu svojemu. ¹³ Gospode! ime je tvoje vječno; Gospode! spomen je tvoj od koljena do koljena. ¹⁴ Jer će suditi Gospod narodu svojemu, i na sluge svoje smilovaće se. ¹⁵ Idoli su neznabožački srebro i zlato, djelo ruku čovječijih; ¹⁶ Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; ¹⁷ Uši imaju, a ne čuju; niti ima dihanja u ustima njihovijem. ¹⁸ Kakvi su oni onaki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. ¹⁹ Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda; dome Aronov, blagosiljaj Gospoda; ²⁰ Dome Levijev, blagosiljaj Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda. ²¹ Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi u Jerusalimu! Aliluja!

Chapter 136

¹ Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova; ² Slavite Boga nad bogovima; jer je dovijeka milost njegova. ³ Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova; ⁴ Onoga, koji jedan tvori čudesa velika; jer je dovijeka milost njegova; ⁵ Koji je stvorio nebesa premudro; jer je dovijeka milost njegova; ⁶ Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijeka milost njegova; ⁷ Stvorio velika vidjela; jer je dovijeka milost njegova; ⁸ Sunce, da upravlja danom; jer je dovijeka milost njegova; ⁹ Mjesec i zvijezde, da upravljaju noću; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁰ Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova; ¹¹ Izvede iz njega Izrailja; jer je dovijeka milost njegova; ¹² Rukom krjepkom i mišicom podignutom; jer je dovijeka milost njegova; ¹³ Koji razdvoji Crveno More; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁴ I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁵ A Faraona i vojsku njegovu vrže u More Crveno; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁶ Prevede narod svoj preko pustinje; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁷ Pobi careve velike; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁸ I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova; ¹⁹ Siona cara Amorejskoga; jer je dovijeka milost njegova; ²⁰ I Oga cara Vasanskoga; jer je dovijeka milost njegova; ²¹ I dade zemlju njihovu u dostojanje; jer je dovijeka milost njegova; ²² U dostojanje Izrailju, sluzi svojemu; jer je dovijeka milost njegova; ²³ Koji nas se opomenu u poniženju našem; jer je dovijeka milost njegova; ²⁴ I izbavi nas od neprijatelja naših; jer je dovijeka milost njegova; ²⁵ Koji daje hranu svakomu tijelu; jer je dovijeka milost njegova; ²⁶ Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova.

Chapter 137

¹ Na vodama Vavilonskim sjeđasmo i plakasmo opominjući se Siona. ² O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje. ³ Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: "pjevajte nam pjesmu Sionsku." ⁴ Kako ćemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuđoj? ⁵ Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. ⁶ Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega. ⁷ Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja. ⁸ Kćeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama učinila! ⁹ Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

Chapter 138

¹ Slavim te, Gospode, od svega srca svojega, pred bogovima pjevam tebi. ² Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao riječ svoju. ³ U dan, u koji zazvah, ti si me uslišio, dunuo slobodu u dušu moju. ⁴ Slaviće te, Gospode, svi carevi zemaljski, kad čuju riječi usta tvojih; ⁵ I pjevaće putove Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja. ⁶ Jer je visok Gospod, i vidi niskoga, i visokoga izdaleka poznaje. ⁷ Ako pođem u tuzi, ti ćeš me oživiti; na zloću neprijatelja mojih pružićeš ruku svoju i zakloniće me desnica tvoja. ⁸ Gospod će svršiti za mene. Gospode! milost je tvoja dovijeka; djela ruku svojih ne ostavljaj.

Chapter 139

¹ Gospode! ti me kušaš i znaš. ² Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; ³ Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. ⁴ Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš. ⁵ Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. ⁶ Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim. ⁷ Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? ⁸ Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si. ⁹ Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora: ¹⁰ I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. ¹¹ Da rečem: da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene. ¹² Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo. ¹³ Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. ¹⁴ Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. ¹⁵ Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. ¹⁶ Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga. ¹⁷ Kako su mi nedokučljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj! ¹⁸ Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom. ¹⁹ Da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene. ²⁰ Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji. ²¹ Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe? ²² Punom mrzošću mrzim na njih; neprijatelji su mi. ²³ Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. ²⁴ I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječni.

Chapter 140

¹ Izbavi me, Gospode, od čovjeka zloga, sačuvaj me od nasilnika, ² Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat; ³ Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovijem. ⁴ Sačuvaj me, Bože, od ruku bezbožničkih, od nasilnika sahrani me, koji misle da potkinu noge moje. ⁵ Oholi mi namjestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, pređu razapeše mi. ⁶ Rekoh Gospodu: ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mojega. ⁷ Gospode, Gospode, krjepki spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni! ⁸ Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuči što je naumio, da se ne uznose. ⁹ Otrov onijeh što su oko mene, pogibao usta njihovijeh neka se obrati na njih. ¹⁰ Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, u propasti, da ne ustanu. ¹¹ Čovjek jezičan neće se utvrditi na zemlji, nepravednoga će zloća uvaliti u pogibao. ¹² Znam da će Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima. ¹³ Da! pravedni će slaviti ime tvoje, pravi će ostati pred licem tvojim.

Chapter 141

¹ Gospode, vičem k tebi, pohiti k meni, čuj glas moljenja mojega, kad vičem k tebi. ² Nek izađe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos večernji. ³ Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, čuvaj vrata usta mojih. ⁴ Ne daj srcu mojemu da zastrani na zle pomisli, da čini djela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; i da ne okusim sladosti njihovijeh. ⁵ Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neće odbaciti, ako će i više; nego je molitva moja protiv zloće njihove. ⁶ Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i čuše riječi moje kako su blage. ⁷ Kao kad ko siječe i teše, tako se razletješe kosti naše do čeljusti paklenijeh. ⁸ Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oči moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje. ⁹ Sačuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji čine bezakonje. ¹⁰ Pašće u mreže svoje bezbožnici, a ja ću jedan proći.

Chapter 142

¹ Glasom svojim ka Gospodu vičem, glasom svojim Gospodu se molim. ² Izlivam pred njim moljenje svoje, tugu svoju pred njim kazujem, ³ Kad iznemogne u meni duh moj. Ti znaš stazu moju. Na putu, kojim hodim, sakriše mi zamku. ⁴ Pogledam nadesno, i vidim da me niko ne zna; nestade mi utočišta, niko ne mari za dušu moju. ⁵ Vičem k tebi, Gospode; velim: ti si utočište moje, dio moj na zemlji živijeh. ⁶ Čuj tužnjavu moju; jer se mučim veoma. Izbavi me od onijeh koji me gone, jer su jači od mene. ⁷ Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje. Oko mene će se skupiti pravednici, kad mi učiniš dobro.

Chapter 143

¹ Gospode, usliši molitvu moju, primi moljenje moje po istini svojoj, usliši me po pravdi svojoj. ² I ne idi na sud sa slugom svojim, jer se neće opravdati pred tobom niko živ. ³ Neprijatelj goni dušu moju, gazi u prah život moj, posađuje me u mrak, kao davno pomrle. ⁴ Trne u meni duh moj, nestaje u meni srca mojega. ⁵ Pominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje, razmišljam o djelima ruku tvojih. ⁶ Pružam k tebi ruke svoje; duša je moja kao suha zemlja pred tobom. ⁷ Pohitaj, usliši me; Gospode, nestaje duha mojega, nemoj odvratiti lica svojega od mene; jer ću biti kao oni koji odlaze u grob. ⁸ Rano mi javi milost svoju, jer se u tebe uzdam. Pokaži mi put, kojim da idem, jer k tebi podižem dušu svoju. ⁹ Izbavi me od neprijatelja mojih, Gospode, k tebi pritječem. ¹⁰ Nauči me tvoriti volju tvoju, jer si ti Bog moj; duh tvoj blagi neka me vodi po stazi pravoj. ¹¹ Imena radi svojega, Gospode, oživi me, po pravdi svojoj izvedi iz muke dušu moju. ¹² I po milosti svojoj istrijebi neprijatelje moje, i pogubi sve koji muče dušu moju, jer sam tvoj sluga.

Chapter 144

¹ Blagosloven Gospod, grad moj, koji uči ruke moje boju, prste moje ratu, ² Dobrotvor moj i ograda moja, utočište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj. ³ Gospode! šta je čovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš? ⁴ Čovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi. ⁵ Gospode! savij nebesa svoja, i siđi; dotakni se gora, i zadimiće se. ⁶ Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih. ⁷ Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuđinaca, ⁸ Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. ⁹ Bože! pjesmu novu pjevaću ti, u psaltir od deset žica udaraću tebi, ¹⁰ Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga mača. ¹¹ Izbavi me i otmi me iz ruke tuđinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. ¹² Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kćeri naše kao stupovi prekrasno izrađeni u dvoru; ¹³ Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuće i na sto tisuća po stanovima našim. ¹⁴ Volovi naši neka budu tovni; neka ne budu napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim. ¹⁵ Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!

Chapter 145

¹ Uzvišivaću te, Bože moj, care moj, blagosiljaću ime tvoje od vijeka do vijeka. ² Svaki ću te dan blagosiljati, i hvaliću ime tvoje dovijeka i bez prestanka. ³ Velik je Gospod, i valja ga slaviti, i veličanstvo njegovo ne može se dosegnuti. ⁴ Od koljena do koljena hvaliće djela tvoja, i silu tvoju kazivati. ⁵ O visokoj slavi tvojega veličanstva, i o divnim djelima tvojim razmišljam. ⁶ Pripovijedaće silu čudesa tvojih, i ja ću veličanstvo tvoje kazivati. ⁷ Hvaliće veliku dobrotu tvoju i pravdu tvoju pjevaće. ⁸ Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti. ⁹ Dobar je Gospod prema svima, i žalostiv na sva djela svoja. ¹⁰ Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. ¹¹ Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju. ¹² Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. ¹³ Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena. ¹⁴ Gospod prihvata sve koji padaju, i ispravlja sve pognute. ¹⁵ Oči su svijeh k tebi upravljene, i ti im daješ hranu na vrijeme; ¹⁶ Otvoraš ruku svoju, i sitiš svašta živo po želji. ¹⁷ Pravedan je Gospod u svijem putovima svojim, i svet u svijem djelima svojim. ¹⁸ Gospod je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh, koji ga prizivaju u istini. ¹⁹ Želju ispunja onima koji ga se boje, tužnjavu njihovu čuje, i pomaže im. ²⁰ Čuva Gospod sve koji ga ljube, a bezbožnike sve će istrijebiti. ²¹ Hvalu Gospodu neka govore usta moja, i neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo uvijek i bez prestanka.

Chapter 146

¹ Hvali, dušo moja, Gospoda. ² Hvaliću Gospoda za života svojega, pjevaću Bogu svojemu dok me je god. ³ Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječijega, u kojega nema pomoći. ⁴ Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove. ⁵ Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu, ⁶ Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek, ⁷ Čini sud onima, kojima se čini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane, ⁸ Gospod otvora oči slijepcima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike. ⁹ Gospod čuva došljake, pomaže siroti i udovici; a put bezbožnički prevraća. ¹⁰ Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja.

Chapter 147

¹ Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala. ² Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve; ³ Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i liječi tuge njihove; ⁴ Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. ⁵ Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere. ⁶ Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje. ⁷ Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle. ⁸ On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, čini te raste na gorama trava; ⁹ Daje stoci piću njezinu, i vranićima, koji viču k njemu. ¹⁰ Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci čovječiji. ¹¹ Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu. ¹² Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione! ¹³ Jer on utvrđuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi. ¹⁴ Ograđuje međe tvoje mirom, nasićava te jedre pšenice. ¹⁵ Šalje govor svoj na zemlju, brzo teče riječ njegova. ¹⁶ Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo. ¹⁷ Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko će ostati? ¹⁸ Pošlje riječ svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode. ¹⁹ On je javio riječ svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju. ²⁰ Ovo nije učinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!

Chapter 148

¹ Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite ga na visini. ² Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! ³ Hvalite ga, sunce i mjeseče, hvalite ga, sve zvijezde sjajne! ⁴ Hvalite ga, nebesa nad nebesima i vodo nad nebesima! ⁵ Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i stvoriše se. ⁶ Postavi ih zasvagda i zavavijek, dade naredbu, koja neće proći. ⁷ Hvalite Gospoda na zemlji, velike ribe i sve bezdane; ⁸ Oganj i grad, snijeg i magla, vjetar silni, koji izvršuje riječ njegovu, ⁹ Gore i svi humovi, rodna drveta i svi kedri, ¹⁰ Zvijeri i sva stoka, bubine i ptice krilate, ¹¹ Carevi zemaljski i svi narodi, knezovi i sve sudije zemaljske, ¹² Momci i djevojke, starci i djeca, ¹³ Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu. ¹⁴ On je uzvisio rog naroda svojega, slavu svijeh svetaca svojih, sinova Izrailjevih, naroda, koji je blizu njega.

Chapter 149

¹ Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svetijeh. ² Neka se veseli Izrailj o stvoritelju svom, sinovi Sionski nek se raduju o caru svom. ³ Neka hvale ime njegovo poklikujući, u bubanj i gusle neka mu udaraju. ⁴ Jer je mio Gospodu narod njegov, ukrašava smjerne spasavajući ih. ⁵ Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim. ⁶ Slava je Božija u ustima njihovijem, i mač s obje strane oštar u ruci njihovoj, ⁷ Da se osvete narodima, i pokaraju plemena; ⁸ Da svežu careve njihove u lance, i vlastelu njihovu u okove gvozdene, ⁹ I izvrše na njima napisani sud. Ova je čast svima svecima njegovijem. Aliluja!

Chapter 150

¹ Hvalite Boga u svetinji njegovoj, hvalite ga na tvrđi slave njegove. ² Hvalite ga prema sili njegovoj, hvalite ga prema visokome veličanstvu njegovu. ³ Hvalite ga uz glas trubni, hvalite ga uz psaltir i gusle. ⁴ Hvalite ga s bubnjem i veseljem, hvalite ga uz žice i organ. ⁵ Hvalite ga uz jasne kimvale, hvalite ga uz kimvale gromovne. ⁶ Sve što diše neka hvali Gospoda! Aliluja!