Amos

Chapter 1

¹ Riječi Amosa koji bijaše između pastira iz Tekuje, što vidje za Izrailja za vremena Ozije cara Judina i za vremena Jerovoama sina Joasova cara Izrailjeva, dvije godine prije trusa. ² Reče dakle: Gospod će riknuti sa Siona, i iz Jerusalima će pustiti glas svoj, i tužiće stanovi pastirski i posušiće se vrh Karmilu.

³ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učini Damasak, neću mu oprostiti, jer vrhoše Galad gvozdenom branom. ⁴ Nego ću pustiti oganj u dom Azailov, te će proždrijeti dvorove Venadadove. ⁵ I polomiću prijevornice Damasku, i istrijebiću stanovnike iz polja Avena, i onoga koji drži palicu iz doma Edenova, i otići će u ropstvo narod Sirski u Kir, veli Gospod.

⁶ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učini Gaza, neću joj oprostiti, jer ih zarobiše sasvijem i predadoše Edomcima. ⁷ Nego ću pustiti oganj u zidove Gazi, te će joj proždrijeti dvorove. ⁸ I istrijebiću stanovnike iz Azota i onoga koji drži palicu iz Askalona, i okrenuću ruku svoju na Akaron, i izginuće ostatak Filistejski, veli Gospod Gospod.

⁹ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učini Tir, neću mu oprostiti, jer sasvijem dadoše u ropstvo Edomcima i ne sjećaše se bratske vjere. ¹⁰ Nego ću pustiti oganj u zidove Tiru, te će proždrijeti dvorove njegove.

¹¹ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učini Edom, neću mu oprostiti, jer goni brata svojega mačem potrvši u sebi sve žaljenje, i gnjev njegov razdire jednako, i srdnju svoju drži uvijek. ¹² Nego ću pustiti oganj u Teman, i proždrijeće dvore u Vosori.

¹³ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učiniše sinovi Amonovi, neću im oprostiti, jer paraše trudne žene u Galadu da rašire među svoju. ¹⁴ Nego ću zapaliti oganj u zidovima Ravi, te će joj proždrijeti dvorove s vikom u dan boja i s burom u dan vihora. ¹⁵ I car će njihov otići u ropstvo, on i knezovi njegovi s njim, veli Gospod.

Chapter 2

¹ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učini Moav, neću mu oprostiti, jer sažeže kosti cara Edomskoga u kreč. ² Nego ću pustiti oganj na Moava, te će proždrijeti dvorove u Kariotu, i Moav će poginuti s vrevom, s vikom i s glasom trubnijem. ³ I istrijebiću sudiju iz njega i sve knezove njegove pobiću s njim, veli Gospod.

⁴ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učini Juda, neću mu oprostiti, jer prezreše zakon Gospodnji i uredaba njegovijeh ne držaše, i prevariše se lažima svojim, za kojima hodiše oci njihovi. ⁵ Nego ću pustiti oganj u Judu, te će proždrijeti dvore Jerusalimske.

⁶ Ovako veli Gospod: za tri zla i za četiri što učini Izrailj, neću mu oprostiti, jer prodavaše pravednika za novce i ubogoga za jedne opanke. ⁷ Čeznu za prahom zemaljskim na glavi siromasima, i prevraćaju put smjernima; i sin i otac odlaze k jednoj djevojci da skvrne sveto ime moje. ⁸ I na haljinama u zalogu uzetijem leže kod svakoga oltara, i vino oglobljenijeh piju u kući bogova svojih.

⁹ A ja istrijebih ispred njih Amoreje, koji bijahu visoki kao kedri i jaki kao hrastovi, i potrh rod njihov ozgo i žile njihove ozdo. ¹⁰ I ja vas izvedoh iz zemlje Misirske, i vodih vas po pustinji četrdeset godina da biste naslijedili zemlju Amorejsku. ¹¹ I podizah između sinova vaših proroke i između mladića vaših nazireje. Nije li tako? sinovi Izrailjevi, govori Gospod. ¹² A vi pojiste nazireje vinom, i prorocima zabranjivaste govoreći: ne prorokujte.

¹³ Evo, ja ću vas pritisnuti na mjestu vašem kao što se pritiskuju kola puna snoplja. ¹⁴ I neće biti bijega brzomu, i jaki neće utvrditi krjeposti svoje, i hrabri neće spasti duše svoje. ¹⁵ I strijelac neće se održati, i laki na nogu neće se izbaviti, niti će konjik spasti duše svoje. ¹⁶ Nego će najhrabriji među junacima go pobjeći u onaj dan, govori Gospod.

Chapter 3

¹ Čujte riječ koju govori Gospod za vas, sinovi Izrailjevi, za sve pleme koje sam izveo iz zemlje Misirske, govoreći: ² Samo vas poznah između svijeh plemena zemaljskih, zato ću vas pohoditi za sva bezakonja vaša. ³ Hoće li dvojica ići zajedno, ako se ne sastanu? ⁴ Hoće li riknuti lav u šumi, ako nema lova? hoće li lavić pustiti glas svoj iz pećine svoje, ako ne uhvati što? ⁵ Hoće li ptica pasti u mrežu na zemlju, ako nema zamke? hoće li se dignuti mreža sa zemlje, ako se ništa ne uhvati? ⁶ Hoće li truba trubiti po gradu, a narod da ne dotrči uplašen? hoće li biti nesreća u gradu, a Gospod da je ne učini? ⁷ Jer Gospod Gospod ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima. ⁸ Kad lav rikne, ko se neće bojati? kad Gospod reče, ko neće prorokovati?

⁹ Oglasite po dvorovima Azotskim i po dvorovima u zemlji Misirskoj, i recite: skupite se na gore Samarijske i vidite velike nerede u njoj i nasilje u njoj. ¹⁰ Ne znaju činiti pravo, govori Gospod, sabiraju blago nasiljem i grabežem u dvorima svojim. ¹¹ Zato ovako veli Gospod Gospod: neprijatelj je oko zemlje i oboriće ti silu tvoju, i oplijeniće se dvorovi tvoji.

¹² Ovako veli Gospod: kao kad pastir istrgne iz usta lavu dvije golijeni ili kraj od uha, tako će se istrgnuti sinovi Izrailjevi koji sjede u Samariji na uglu od odra i nakraj postelje.

¹³ Čujte i zasvjedočite u domu Jakovljevu, govori Gospod Gospod Bog nad vojskama. ¹⁴ Kad pohodim Izrailja za grijehe njegove, tada ću pohoditi i oltare Vetiljske, i odbiće se rogovi oltaru i pašće na zemlju. ¹⁵ I udariću kuću zimnu i ljetnu kuću, i propašće kuće od slonove kosti, i nestaće velikih kuća, govori Gospod.

Chapter 4

¹ Čujte ovu riječ, krave Vasanske, koje ste u gori Samarijskoj, koje krivo činite ubogima i satirete siromahe, koje govorite gospodarima svojim: donesite da pijemo. ² Zakle se Gospod Gospod svetošću svojom da će vam evo doći dani, te će vas izvlačiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim. ³ I kroz prolome ćete ižljesti, svaka na prema se, i pobacaćete što bude u dvorovima, govori Gospod.

⁴ Idite u Vetilj, i činite bezakonje, u Galgalu množite bezakonje svoje, i prinosite svako jutro žrtve svoje, treće godine desetke svoje; ⁵ I palite žrtvu zahvalnu od hljeba kiseloga, i oglasite žrtve dragovoljne i razglasite, jer vam je tako milo, sinovi Izrailjevi, govori Gospod Gospod.

⁶ I zato vam ja dadoh da su vam čisti zubi po svijem gradovima vašim i da nema hljeba nigdje po svijem mjestima vašim; ali se ne obratiste k meni, govori Gospod. ⁷ A ja vam ustegoh dažd, kad još tri mjeseca bijahu do žetve, i pustih dažd na jedan grad, a na drugi grad ne pustih dažda, jedan se kraj nakvasi, a drugi kraj, na koji ne daždje, posuši se. ⁸ Tako dva i tri grada iđahu u jedan grad da piju vode, i ne mogahu se napiti; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. ⁹ Bih vas sušom i medljikom; gusjenice izjedoše obilje u vrtovima vašim i u vinogradima vašim i na smokvama vašim i na maslinama vašim; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. ¹⁰ Poslah u vas pomor kao u Misir, pobih mačem mladiće vaše i odvedoh konje vaše, i učinih te se podizaše smrad iz okola vašega i u nozdrve vaše; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. ¹¹ Zatirah vas kao što Gospod zatr Sodom i Gomor, i bijaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.

¹² Zato ću ti tako učiniti, Izrailju; i što ću ti tako učiniti, pripravi se, Izrailju, da sreteš Boga svojega. ¹³ Jer eto onoga koji je sazdao gore i koji je stvorio vjetar i javlja čovjeku što misli, čini od zore tamu, i hodi po visinama zemaljskim; ime mu je Gospod Bog nad vojskama.

Chapter 5

¹ Čujte ovu riječ, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev. ² Pade, neće više ustati djevojka Izrailjeva; bačena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne. ³ Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuća ostaće stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu će ostati deset domu Izrailjevu.

⁴ Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i bićete živi. ⁵ A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer će Galgal otići u ropstvo, a Vetilj će se obratiti u ništa. ⁶ Tražite Gospoda i bićete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj. ⁷ Koji obraćate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate, ⁸ Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noć, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod. ⁹ Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao dođe na grad.

¹⁰ Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo. ¹¹ Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuće od tesana kamena, ali nećete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali nećete piti vina iz njih. ¹² Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji mučite pravednika, primate poklone i izvrćete pravdu ubogima na vratima. ¹³ Zato će pravedni mučati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme.

¹⁴ Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako će Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste. ¹⁵ Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov.

¹⁶ Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biće tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriće: jaoh! jaoh! i zvaće ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati. ¹⁷ I po svijem će vinogradima biti tužnjava, jer ću proći posred tebe, govori Gospod.

¹⁸ Teško onima koji žele dan Gospodnji! što će vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo. ¹⁹ Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuću i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela. ²⁰ Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti?

²¹ Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neću da mirišem svetkovina vaših. ²² Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neću ih primiti, i neću pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše. ²³ Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neću da čujem. ²⁴ Nego sud neka teče kao voda i pravda kao silan potok.

²⁵ Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji četrdeset godina, dome Izrailjev? ²⁶ Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi načiniste. ²⁷ Zato ću vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama.

Chapter 6

¹ Teško bezbrižnima u Sionu i onima koji su bez straha u gori Samarijskoj, koji su na glasu između poglavica narodima, ka kojima dolazi dom Izrailjev. ² Prođite u Halnu i vidite, i odande idite u veliki Emat, poslije siđite u Gat Filistejski; je li koje carstvo bolje od ovijeh? jesu li im međe prostranije od vaših međa? ³ Teško vama koji mislite da je daleko zli dan, a primičete stolicu na kojoj je nasilje; ⁴ Koji liježete na odrima od slonove kosti i pružate se na posteljama svojim, i jedete jaganjce iz stada i teoce ugojene; ⁵ Koji pjevate uza psaltire, i izmišljate sprave muzičke kao David; ⁶ Koji pijete vino velikim čašama, i mažete se skupocjenijem mirisima, a ne marite za polom Josifov.

⁷ Zato će sada otići u ropstvo među prvima koji će otići u ropstvo, i prestaće radost onijeh koji se goste. ⁸ Zakle se Gospod Gospod sobom, govori Gospod Bog nad vojskama: ja se gadim na ponos Jakovljev i mrzim na dvorove njegove; zato ću predati grad i sve što je u njemu. ⁹ I ako deset ljudi ostane u jednoj kući, umrijeće. ¹⁰ I kad uzme koga stric mu ili koji će ga spaliti da iznese kosti njegove iz kuće, reći će onome koji bude u kutu u kući: ima li jošte ko kod tebe? A on će reći: nema nikoga. A on će reći: muči; jer ne pominjaše imena Gospodnjega. ¹¹ Jer evo, Gospod zapovijeda i udariće dom veliki da se razvali i mali dom da popuca.

¹² Trče li konji po stijeni i ore li se volovima? jer vi pretvoriste sud u žuč, i plod od pravde u pelen. ¹³ Vi se radujete onome što nije ništa, i govorite: nijesmo li svojom snagom dobili rogove? ¹⁴ Jer, gle, ja ću podignuti na vas, dome Izrailjev, govori Gospod Bog nad vojskama, narod, koji će vas pritijesniti od ulaska u Emat do potoka u pustinji.

Chapter 7

¹ Ovo mi pokaza Gospod Gospod: gle, sazdavaše skakavce kad počinjaše nicati otava, i gle, bijaše otava po carevoj kosidbi. ² A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se; kako će se podignuti Jakov? jer je mali. ³ Gospod se raskaja za to: neće biti, reče Gospod.

⁴ Tada mi pokaza Gospod Gospod, i gle, Gospod Gospod povika da će suditi ognjem; i oganj proždrije veliku bezdanu i proždrije dio zemlje. ⁵ A ja rekoh: Gospode, Gospode, prestani; kako će se podignuti Jakov? jer je mali. ⁶ Gospod se raskaja za to: ni to neće biti, reče Gospod Gospod.

⁷ Tada mi pokaza, i gle, Gospod stajaše na zidu sazidanu po mjerilima, i u ruci mu bjehu mjerila. ⁸ I reče mi Gospod: što vidiš, Amose? I rekoh: mjerila. A Gospod mi reče: evo, ja ću metnuti mjerila posred naroda svojega Izrailja, neću ga više prolaziti. ⁹ Jer će se razoriti visine Isakove, i svetinje će Izrailjeve opustjeti, i ustaću na dom Jerovoamov s mačem.

¹⁰ Tada Amasija sveštenik Vetiljski posla k Jerovoamu caru Izrailjevu i poruči mu: Amos diže bunu na te usred doma Izrailjeva, zemlja ne može podnijeti svijeh riječi njegovijeh. ¹¹ Jer ovako govori Amos: Jerovoam će poginuti od mača, a Izrailj će se odvesti iz zemlje svoje u ropstvo. ¹² Potom reče Amasija Amosu: vidioče, idi, bježi u zemlju Judinu, i ondje jedi hljeb i ondje prorokuj; ¹³ A u Vetilju više ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom je carski.

¹⁴ A Amos odgovori i reče Amasiji: ne bjeh prorok ni proročki sin, nego bjeh govedar i brah dudove; ¹⁵ A Gospod me uze od stada i reče mi Gospod: idi, prorokuj narodu mojemu Izrailju. ¹⁶ Sada dakle čuj riječ Gospodnju. Ti kažeš: ne prorokuj u Izrailju, i ne kropi po domu Isakovu. ¹⁷ Zato ovako veli Gospod: žena će ti se kurvati u gradu, i sinovi će tvoji i kćeri tvoje pasti od mača, i zemlja će se tvoja razdijeliti užem, i ti ćeš umrijeti u nečistoj zemlji, a Izrailj će se odvesti iz svoje zemlje u ropstvo.

Chapter 8

¹ Ovo mi pokaza Gospod: gle, kotarica ljetnoga voća. ² I reče: što vidiš, Amose? A ja rekoh: kotaricu ljetnoga voća. A Gospod mi reče: dođe kraj narodu mojemu Izrailju, neću ga više prolaziti. ³ I pjesme će crkvene biti ridanje u onaj dan, govori Gospod; biće mnoštvo mrtvijeh tjelesa, koja će se svuda pobacati mučeći.

⁴ Čujte ovo, koji proždirete uboge i satirete siromahe u zemlji, ⁵ Govoreći: kad će proći mladina da prodajemo žito? i subota da otvorimo pšenicu? umaljujući efu i povećavajući sikal i varajući lažnijem mjerilima; ⁶ Da kupujemo siromahe za novce i ubogoga za jedne opanke, i da prodajemo očinke od pšenice. ⁷ Zakle se Gospod slavom Jakovljevom: neću nigda zaboraviti nijednoga djela njihova. ⁸ Neće li se zemlja potresti od toga, i protužiti svaki koji živi na njoj? i neće li se sva razliti kao rijeka? i neće li se odnijeti i potopiti kao od rijeke Misirske? ⁹ I u onaj dan, govori Gospod Gospod, učiniću da sunce zađe u podne, i pomračiću zemlju za bijela dana. ¹⁰ I pretvoriću praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plač, i metnuću kostrijet oko svijeh bedara, i učiniću da svaka glava oćelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj će joj biti kao gorak dan.

¹¹ Gle, idu dani, govori Gospod Gospod, kad ću pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba ni žeđ vode, nego slušanja riječi Gospodnjih. ¹² I potucaće se od mora do mora, i od sjevera do istoka trčaće tražeći riječ Gospodnju, i neće je naći. ¹³ U to će vrijeme obamirati lijepe djevojke i mladići od žeđi, ¹⁴ Koji se kunu krivicom Samarijskom i govore: tako da je živ Bog tvoj, Dane, i tako da je živ put u Virsaveju. I pašće, i neće više ustati.

Chapter 9

¹ Vidjeh Gospoda, a on stajaše na oltaru, i reče: udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascijepi ih sve od vrha njihova; a što ostane iza njih pobiću mačem; neće uteći između njih nijedan, niti će se koji spasti. ² Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti; ³ I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, ondje ću zapovjediti zmiji da ih ujede; ⁴ Da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje ću zapovjediti maču da ih pobije, i obratiću oči svoje njima na zlo a ne na dobro.

⁵ Jer Gospod Gospod nad vojskama kad se dotakne zemlje, ona se rastapa i tuže svi koji žive na njoj, i razljeva se sva kao rijeka i potapa se kao od rijeke Misirske. ⁶ On je sagradio sebi klijeti na nebu i svod svoj osnovao na zemlji; zove vode morske i izljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod.

⁷ Nijeste li mi, sinovi Izrailjevi, kao sinovi Etiopski? govori Gospod; ne izvedoh li Izrailja iz zemlje Misirske, a Filisteje iz Kaftora i Sirce iz Kira? ⁸ Gle, oči su Gospodnje upravljene na ovo grješno carstvo da ga zatrem sa zemlje; ali neću sasvijem zatrti doma Jakovljeva, govori Gospod. ⁹ Jer, evo, ja ću zapovjediti i razmetaću među svijem narodima dom Izrailjev kao što se razmeće žito u rešetu da ni zrno ne padne na zemlju. ¹⁰ Od mača će poginuti svi grješnici između mojega naroda, koji govore: neće doći, niti će nas zadesiti zlo.

¹¹ U to ću vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu što je razvaljeno, i opet ću ga sagraditi kao što je bio prije, ¹² Da bi naslijedili ostatak Edomski i sve narode na koje se priziva ime moje, govori Gospod, koji čini ovo. ¹³ Evo, idu dani, govori Gospod, kad će orač stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sijača, i gore će kapati slatkim vinom, a svi će se humovi rastapati. ¹⁴ I povratiću roblje naroda svojega Izrailja, i opet će sagraditi puste gradove i naseliće se, i nasadiće vinograde i piti vino iz njih, i načiniće vrtove i jesti rod iz njih. ¹⁵ I posadiću ih u zemlji njihovoj, i neće se više iščupati iz zemlje svoje, koju im dadoh, govori Gospod Bog tvoj.