Habakkuk

Chapter 1

¹ Breme koje vidje prorok Avakum.

² Dokle ću, Gospode, vapiti a ti nećeš da čuješ? dokle ću ti vikati: nasilje! a ti nećeš da izbaviš? ³ Zašto puštaš da vidim bezakonje, i da gledam muku i grabež i nasilje pred sobom, i kako podižu svađu i raspru? ⁴ Zato se ostavlja zakon, i sud ne izlazi nigda, jer bezbožnik optječe pravednika, zato sud izlazi izopačen.

⁵ Pogledajte po narodima i vidite, i čudite se i divite se, jer ću učiniti djelo u vaše dane kojega nećete vjerovati kad se stane pripovijedati. ⁶ Jer, evo, ja ću podignuti Haldejce, narod ljut i nagao, koji će ići po zemlji širom da osvoji naselja koja nijesu njegova. ⁷ Žestok je i strašan, sud njegov i vlast njegova od njega izlazi. ⁸ Konji će mu biti brži od risova i ljući od vukova uveče, veliko će mnoštvo biti konjika njegovijeh, i idući izdaleka konjici njegovi doletjeće kao orao kad hiti na lov. ⁹ Svi će doći na grabež, s lica će biti kao istočni vjetar, pokupiće roblje kao pijesak. ¹⁰ I carevima će se rugati i knezovi će im biti potsmijeh, smijaće se svakom gradu, nasuće zemlje, i uzeće ga. ¹¹ Tada će mu se promijeniti duh, proći će i skriviće; ta će mu sila njegova biti od boga njegova.

¹² Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveče moj? nećemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje. ¹³ Čiste su oči tvoje da ne možeš gledati zla, i bezakonja ne možeš gledati; zašto gledaš bezakonike? mučiš, kad bezbožnik proždire pravijega od sebe? ¹⁴ I hoćeš li ostaviti ljude kao ribe morske, kao bubine, koje nemaju gospodara? ¹⁵ Izvlači ih sve udicom, hvata ih u mrežu svoju, i zgrće ih pređom svojom, zato se veseli i raduje. ¹⁶ Zato prinosi žrtvu svojoj mreži, i kadi svojoj pređi; jer je tijem dio njegov pretio i hrana mu izabrana. ¹⁷ Hoće li zato izvlačiti mrežu svoju i jednako ubijati narode nemilice?

Chapter 2

¹ Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta će mi reći i šta bih odgovorio onome koji me koraše. ² I odgovori mi Gospod i reče: piši utvaru, i da bude razgovijetno na pločama da se lako čita. ³ Jer će još biti utvara do određenoga vremena, i govoriće šta će biti do pošljetka i neće slagati; ako oklijeva, čekaj je, jer će zacijelo doći, i neće odocniti. ⁴ Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik će od vjere svoje živ biti.

⁵ A kako vino vara, taki je čovjek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena. ⁶ Neće li ga svi oni uzeti u priču i u zagonetke, i reći: teško onom koji umnožava što nije njegovo! dokle će? i koji trpa na se gusto blato. ⁷ Neće li najedanput ustati oni koji će te gristi? i neće li se probuditi oni koji će te rastrzati, i kojima ćeš biti grabež? ⁸ Što si ti oplijenio mnoge narode, tebe će oplijeniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje učinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.

⁹ Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kući svojoj, da postavi gnijezdo svoje na visokom mjestu i sačuva se oda zla. ¹⁰ Smislio si sramotu kući svojoj da zatreš mnoge narode, i ogriješio si se o svoju dušu. ¹¹ Jer će kamen iz zida vikati, i čvor iz drveta svjedočiće.

¹² Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom! ¹³ Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude ni za što? ¹⁴ Jer će se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode.

¹⁵ Teško onome koji poji bližnjega svojega, dodaje mijeh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju. ¹⁶ Nasitićeš se sramote mjesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doći će k tebi čaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina će sramna biti na slavi tvojoj. ¹⁷ Jer nasilje učinjeno Livanu pokriće te i pustoš među zvijerjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje učinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.

¹⁸ Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i učitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeći nijeme idole? ¹⁹ Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoće li on učiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu. ²⁰ A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muči pred njim, sva zemljo!

Chapter 3

¹ Molitva proroka Avakuma; za pjevanje. ² Gospode, čuh riječ tvoju, i uplaših se; Gospode, djelo svoje usred godina sačuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti.

³ Bog dođe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove. ⁴ Svjetlost mu bijaše kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena sila njegova. ⁵ Pred njim iđaše pomor, i živo ugljevlje iđaše ispod nogu njegovijeh. ⁶ Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoše se vječne gore, slegoše se humovi vječni; putovi su mu vječni. ⁷ Vidjeh šatore Etiopske u muci, ustreptaše zavjesi zemlji Madijanskoj. ⁸ Eda li se na rijeke razgnjevi Gospod? eda li se na rijeke raspali gnjev tvoj? na more jarost tvoja, kad si pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim za spasenje? ⁹ Pomoli se luk tvoj kao što si se zakleo plemenima; razdro si zemlju za rijeke. ¹⁰ Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje. ¹¹ Sunce i mjesec stadoše u stanu svom, idoše prema svjetlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega. ¹² Srdito si išao po zemlji, gnjevno si gazio narode. ¹³ Izašao si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s pomazanikom svojim; razmrskao si glavu kući bezbožničkoj do vrata otkrivši temelj. ¹⁴ Njegovijem kopljima probio si glavu selima njegovijem kad navaljivahu kao vihor da me razaspu, radovahu se kao da će proždrijeti siromaha u potaji. ¹⁵ Išao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode.

¹⁶ Čuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaše na glas, u kosti mi uđe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako ću počivati u dan nevolje, kad dođe na narod koji će ga opustošiti. ¹⁷ Jer smokva neće cvasti, niti će biti roda na lozi vinovoj; rod će maslinov prevariti, i njive neće dati hrane, ovaca će nestati iz tora, i goveda neće biti u oboru. ¹⁸ Ali ću se ja radovati u Gospodu, veseliću se u Bogu spasenja svojega. ¹⁹ Gospod je Gospod sila moja, i daće mi noge kao u košute, i vodiće me po visinama mojim. Načelniku pjevačkom uz žice moje.