Nahum

Chapter 1

¹ Breme Nineviji; knjiga od utvare Nauma Elkošanina.

² Bog je revnitelj i Gospod je osvetnik; osvetnik je Gospod i gnjevi se; Gospod se sveti protivnicima svojim, i drži gnjev prema neprijateljima svojim. ³ Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh. ⁴ Zaprećuje moru i isušuje ga, i sve rijeke isušuje, vene Vasan i Karmil, i cvijet Vasanski vene. ⁵ Gore se tresu od njega, i humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vasiljena i sve što živi u njoj. ⁶ Pred gnjevom njegovijem ko će se održati? i ko će se oprijeti jarosti gnjeva njegova? jarost se njegova izlijeva kao oganj, i stijene se raspadaju pred njim. ⁷ Dobar je Gospod, grad je u nevolji, i poznaje one koji se uzdaju u nj. ⁸ Ali će silnom poplavom učiniti kraj mjestu njezinu, i tama će goniti neprijatelje njegove.

⁹ Šta smišljate Gospodu? on će učiniti kraj; neće se dva puta podignuti pogibao. ¹⁰ Jer kao trnje spleteni i kao od vina pijani proždrijeće se kao suha slama. ¹¹ Iz tebe je izašao koji smišlja zlo Gospodu, savjetnik nevaljao. ¹² Ovako veli Gospod: ako i jesu u sili i mnogo ih ima, opet će se isjeći i proći. Mučio sam te, neću te više mučiti. ¹³ Nego ću sada slomiti jaram njegov s tebe, i pokidaću tvoje okove.

¹⁴ Ali za tebe zapovjedi Gospod da se ne sije više ime tvoje; iz doma bogova tvojih istrijebiću likove rezane i livene; načiniću ti od njega grob kad budeš prezren.

¹⁵ Eto, na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir. Praznuj, Juda, svoje praznike, ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac neće više prolaziti po tebi; sasvijem se zatro.

Chapter 2

¹ Izađe zatirač na te, čuvaj grad, pazi na put, utvrdi bedra, ukrijepi se dobro. ² Jer Gospod povrati slavu Jakovljevu kao slavu Izrailjevu, jer ih pustošnici opustošiše i loze im potrše. ³ Štit je junaka njegovijeh crven, vojnici su u skerletu; kola će mu biti kao zapaljeni lučevi na dan kad se uvrsta, i jele će se ljuljati strašno. ⁴ Kola će praskati po ulicama i udarati jedna o druga po putovima, biće kao lučevi, i trčaće kao munje. ⁵ Pominjaće junake svoje, a oni će padati idući, pohitjeće k zidovima njegovijem, i zaklon će biti gotov. ⁶ Vrata će se rijekama otvoriti, i dvor će se razvaliti. ⁷ I koja stoji, zarobiće se i odvešće se, djevojke njezine pratiće je uzdišući kao golubice, bijući se u prsi.

⁸ Ninevija bijaše kao jezero vodeno otkako je; ali bježe. Stanite, stanite. Ali se niko ne obzire. ⁹ Grabite srebro, grabite zlato; blagu nema kraja, mnoštvo je svakojakih dragih zaklada. ¹⁰ Isprazni se, i ogolje, i opustje; i srce se rastopi, koljena udaraju jedno o drugo, i bol je u svijem bedrima, i lica su svjema pocrnjela. ¹¹ Gdje je loža lavovima i pasište lavićima, kuda iđaše lav i lavica i lavić, i nikoga ne bješe da plaši? ¹² Lav lovljaše svojim lavićima dosta, i davljaše lavicama svojim, i punjaše pećine svoje lova i lože svoje grabeža. ¹³ Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i popaliću kola tvoja u dim, i mač će proždrijeti laviće tvoje, i istrijebiću sa zemlje grabež tvoj, i neće se čuti glas poslanika tvojih.

Chapter 3

¹ Teško gradu krvničkom, vas je pun laži i otimanja, grabež ne izbiva iz njega. ² Pucaju bičevi, i točkovi prašte, i konji topoću, i kola skaču, ³ Konjanici poskakuju, i mačevi se sjaju, i koplja sijevaju, i mnoštvo je pobijenijeh i sila mrtvijeh tjelesa, nema broja mrtvacima; i pada se preko mrtvaca, ⁴ Za mnoštvo kurvarstva ljupke kurve, vješte bajačice, koja prodaje narode svojim kurvanjem i plemena vračanjem svojim. ⁵ Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i uzgrnuću ti skute tvoje na lice, i pokazaću narodima golotinju tvoju i carstvima sramotu tvoju. ⁶ I baciću na tebe gadove i naružiću te, i načiniću od tebe ugled. ⁷ I ko te god vidi, bježaće od tebe, i govoriće: opustje Ninevija; ko će je žaliti? gdje ću tražiti one koji bi te tješili?

⁸ Jesi li bolja od No-Amona, koji ležaše među rijekama, optočen vodom, kojemu prednja kula bješe more i zidovi mu bjehu more? ⁹ Jačina mu bješe Huska zemlja i Misir i narodi bez broja; Futeji i Liveji bjehu ti pomoćnici. ¹⁰ I on bi preseljen, otide u ropstvo, i djeca njegova biše razmrskana po uglovima svijeh ulica; i za glavare njegove bacaše ždrijeb, i svi vlastelji njegovi biše okovani u puta. ¹¹ I ti ćeš se opiti i krićeš se, i ti ćeš tražiti zaklon od neprijatelja. ¹² Svi će gradovi tvoji biti kao smokve s ranijem rodom; kad se tresnu, padaju u usta onome ko hoće da jede. ¹³ Eto, narod su ti žene usred tebe; neprijateljima će tvojim biti širom otvorena vrata od zemlje tvoje, oganj će proždrijeti prijevornice tvoje. ¹⁴ Nahvataj sebi vode za opsadu, utvrdi ograde svoje; uđi u kao i ugazi blato, opravi peć za opeke. ¹⁵ Ondje će te proždrijeti oganj, mač će te isjeći, izješće te kao hrušt; neka vas je mnogo kao hrušteva, neka vas je mnogo kao skakavaca. ¹⁶ Imaš trgovaca više nego što je zvijezda na nebu; hruštevi padoše, pa odletješe. ¹⁷ Glavari su tvoji kao skakavci i vojvode tvoje kao veliki skakavci, koji padaju po plotovima kad je studeno, a kad sunce grane, odlijeću, i mjesto im se ne poznaje gdje bjehu. ¹⁸ Zadrijemaše tvoji pastiri, care Asirski, polijegaše junaci tvoji, narod se tvoj rasprša po gorama, i nema nikoga da ih zbere. ¹⁹ Nema lijeka polomu tvom, ljuta je rana tvoja; ko god čuje glas o tebi, pljeskaće rukama nad tobom, jer koga nije stizala zloća tvoja jednako?