Proverbs

Chapter 1

¹ Priče Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, ² Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne, ³ Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, ⁴ Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost. ⁵ Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost, ⁶ Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. ⁷ Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. ⁸ Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. ⁹ Jer će biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom. ¹⁰ Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; ¹¹ Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; ¹² Proždrijećemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; ¹³ Svakojakoga blaga dobićemo, napunićemo kuće svoje plijena; ¹⁴ Bacaćeš ždrijeb svoj s nama; jedan će nam tobolac biti svjema; ¹⁵ Sine moj, ne idi na put s njima, čuvaj nogu svoju od staze njihove. ¹⁶ Jer nogama svojim trče na zlo i hite da proljevaju krv. ¹⁷ Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici; ¹⁸ A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. ¹⁹ Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. ²⁰ Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj; ²¹ U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede: ²² Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? i potsmjevačima dokle će biti mio potsmijeh? i bezumni dokle će mrziti na znanje? ²³ Obratite se na karanje moje; evo, izasuću vam duh svoj, kazaću vam riječi svoje. ²⁴ Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, ²⁵ Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; ²⁶ Zato ću se i ja smijati vašoj nevolji, rugaću se kad dođe čega se bojite; ²⁷ Kad kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad navali na vas nevolja i muka. ²⁸ Tada će me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći. ²⁹ Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; ³⁰ Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. ³¹ Zato će jesti plod od putova svojih, i nasitiće se savjeta svojih. ³² Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova. ³³ Ali ko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla.

Chapter 2

¹ Sine moj, ako primiš riječi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe, ² Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu, ³ Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, ⁴ Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; ⁵ Tada ćeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naći ćeš. ⁶ Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. ⁷ Čuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti, ⁸ Da bi se držali staza pravijeh, a on čuva put svetaca svojih. ⁹ Tada ćeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put. ¹⁰ Kad dođe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, ¹¹ Pomnjivost će paziti na te, razum će te čuvati, ¹² Izbavljajući te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, ¹³ Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mračnijem, ¹⁴ Koji se raduju zlo čineći, i igraju u zlijem opačinama; ¹⁵ Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim; ¹⁶ Izbavljajući te od žene tuđe, od tuđinke, koja laska svojim riječima, ¹⁷ Koja ostavlja vođa mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega. ¹⁸ Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. ¹⁹ Ko god uđe k njoj ne vraća se, niti izlazi na put životni. ²⁰ Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravedničkih. ²¹ Jer će pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. ²² A bezbožni će se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici će se iščupati iz nje.

Chapter 3

¹ Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje. ² Jer će ti donijeti dug život, dobre godine i mir. ³ Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploči srca svojega. ⁴ Te ćeš naći milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima. ⁵ Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. ⁶ Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje. ⁷ Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla. ⁸ To će biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim. ⁹ Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega; ¹⁰ I biće pune žitnice tvoje obilja, i presipaće se vino iz kaca tvojih. ¹¹ Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. ¹² Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio. ¹³ Blago čovjeku koji nađe mudrost, i čovjeku koji dobije razum. ¹⁴ Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. ¹⁵ Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednačiti s njom. ¹⁶ Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava. ¹⁷ Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne. ¹⁸ Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži srećan je. ¹⁹ Gospod je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. ²⁰ Njegovom mudrošću razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom. ²¹ Sine moj, da ti to ne odlazi iz očiju; čuvaj pravu mudrost i razboritost; ²² I biće život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu. ²³ Tada ćeš ići bez brige putem svojim, i noga tvoja neće se spotaći. ²⁴ Kad liježeš, nećeš se plašiti, i kad počivaš, sladak će ti biti san. ²⁵ Nećeš se plašiti od nagle strahote ni od pogibli bezbožničke kad dođe. ²⁶ Jer će ti Gospod biti uzdanica i čuvaće ti nogu da se ne uhvati. ²⁷ Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš učiniti. ²⁸ Ne govori bližnjemu svojemu: idi, i dođi drugi put, i sjutra ću ti dati, kad imaš. ²⁹ Ne kuj zla bližnjemu svojemu koji živi s tobom bez brige. ³⁰ Ne svađaj se ni s kim bez uzroka, ako ti nije učinio zla. ³¹ Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova. ³² Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova. ³³ Prokletstvo je Gospodnje u kući bezbožnikovoj, a stan pravednički blagosilja. ³⁴ Jer potsmjevačima on se potsmijeva, a krotkima daje milost. ³⁵ Mudri će naslijediti slavu, a bezumnike će odnijeti sramota.

Chapter 4

¹ Slušajte, djeco, nastavu očinu, i pazite da biste poznali mudrost. ² Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega. ³ Kad bijah sin u oca svojega mlad, i jedinac u matere svoje, ⁴ On me učaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje riječi moje, drži zapovijesti moje i bićeš živ. ⁵ Pribavi mudrost, pribavi razum; ne zaboravljaj i ne otstupaj od riječi usta mojih. ⁶ Nemoj je ostaviti, i čuvaće te, ljubi je, i hraniće te. ⁷ Mudrost je glavno; pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum. ⁸ Podiži je i ona će te uzvisiti, proslaviće te kad je zagrliš. ⁹ Metnuće ti na glavu vijenac od milina, krasnu krunu daće ti. ¹⁰ Slušaj, sine moj, i primi riječi moje, i umnožiće ti se godine životu. ¹¹ Učim te putu mudrosti, vodim te stazama pravijem. ¹² Kad ushodiš, neće se stezati koraci tvoji, i ako potrčiš nećeš se spotaknuti. ¹³ Drži se nastave i ne puštaj, čuvaj je, jer ti je život. ¹⁴ Ne idi na stazu bezbožničku i putem nevaljalijeh ljudi ne stupaj. ¹⁵ Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga. ¹⁶ Jer ne spavaju ako ne učine zla, i ne dolazi im san ako koga ne obore. ¹⁷ Jer jedu hljeb bezbožnosti i piju vino nasilja. ¹⁸ A put je pravednički kao svijetlo vidjelo, koje sve većma svijetli dok ne bude pravi dan. ¹⁹ A put je bezbožnički kao mrak, ne znaju na što će se spotaknuti. ²⁰ Sine moj, slušaj riječi moje, prigni uho svoje besjedi mojoj. ²¹ Da ti ne odlaze iz očiju; čuvaj ih usred srca svojega. ²² Jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. ²³ Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. ²⁴ Ukloni od usta svojih opačinu i od usana svojih nevaljalstvo udalji. ²⁵ Oči tvoje neka gledaju upravo i vjeđe tvoje neka se upravljaju pravo pred tobom. ²⁶ Mjeri stazu nogama svojim, i svi putovi tvoji neka su poravnjeni. ²⁷ Ne svrći ni nadesno ni nalijevo, odvraćaj nogu svoju oda zla.

Chapter 5

¹ Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje, ² Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje. ³ Jer s usana tuđe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja; ⁴ Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao mač s obje strane oštar. ⁵ Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. ⁶ Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš. ⁷ Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od riječi usta mojih. ⁸ Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuće njezine, ⁹ Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, ¹⁰ Da se ne bi tuđinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuđoj kući, ¹¹ I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje, ¹² I rečeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje! ¹³ I ne poslušah glasa učitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me učahu! ¹⁴ Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine. ¹⁵ Pij vodu iz svojega studenca i što teče iz tvojega izvora. ¹⁶ Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama. ¹⁷ Imaj ih sam za se, a ne tuđin s tobom. ¹⁸ Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje; ¹⁹ Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posrći jednako. ²⁰ A zašto bi, sine, posrtao za tuđinkom i golio njedra tuđoj, ²¹ Kad su pred očima Gospodu putovi svačiji, i mjeri sve staze njegove? ²² Bezbožnika će uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešće se; ²³ Umrijeće bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaće.

Chapter 6

¹ Sine moj, kad se podjemčiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuđincu, ² Vezao si se riječima usta svojih, uhvatio si se riječima usta svojih. ³ Zato učini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega. ⁴ Ne daj sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema. ⁵ Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptičaru. ⁶ Idi k mravu, ljenivče, gledaj putove njegove, i omudraj. ⁷ Nema vođa ni upravitelja ni gospodara; ⁸ I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piću svoju. ⁹ Dokle ćeš, ljenivče, ležati? kad ćeš ustati od sna svojega? ¹⁰ Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, ¹¹ Utom će doći siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan čovjek. ¹² Čovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima; ¹³ Namiguje očima, govori nogama, pokazuje prstima; ¹⁴ Svaka mu je opačina u srcu, kuje zlo svagda, zameće svađu. ¹⁵ Zato će ujedanput doći pogibao njegova, časom će se satrti i neće biti lijeka. ¹⁶ Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj: ¹⁷ Oči ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, ¹⁸ Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trče na zlo, ¹⁹ Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameće svađu među braćom. ²⁰ Čuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. ²¹ Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuči ih sebi oko grla. ²² Kuda god pođeš, vodiće te; kad zaspiš, čuvaće te; kad se probudiš, razgovaraće te; ²³ Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje poučava; ²⁴ Da te čuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuđa. ²⁵ Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeđama svojim. ²⁶ Jer sa žene kurve spada čovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu. ²⁷ Hoće li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale? ²⁸ Hoće li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže? ²⁹ Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neće biti bez krivice ko je se god dotakne. ³⁰ Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, budući gladan; ³¹ Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega. ³² Ali ko učini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako čini; ³³ Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati. ³⁴ Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete; ³⁵ Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako ćeš i mnogo darova davati.

Chapter 7

¹ Sine, čuvaj riječi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe. ² Čuvaj zapovijesti moje i bićeš živ, i nauku moju kao zjenicu očiju svojih. ³ Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploči srca svojega. ⁴ Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost, ⁵ Da bi te čuvala od žene tuđe, od tuđinke, koja laska riječima. ⁶ Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah, ⁷ I vidjeh među ludima, opazih među djecom bezumna mladića, ⁸ Koji iđaše ulicom pokraj ugla njezina, i koračaše putem ka kući njezinoj, ⁹ U sumrak, uveče, kad se unoća i smrče; ¹⁰ A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca, ¹¹ Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuće, ¹² Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše. ¹³ I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reče mu: ¹⁴ Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje; ¹⁵ Zato ti izidoh na susret da te tražim, i nađoh te. ¹⁶ Nastrla sam odar svoj pokrivačima vezenijem i prostirkama Misirskim. ¹⁷ Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸ Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. ¹⁹ Jer mi muž nije kod kuće, otišao je na put daljni, ²⁰ Uzeo je sa sobom tobolac novčani, vratiće se kući u određeni dan. ²¹ Navrati ga mnogim riječima, glatkim usnama odvuče ga. ²² Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, ²³ Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajući da joj je o život. ²⁴ Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na riječi usta mojih. ²⁵ Nemoj da zastranjuje srce tvoje ne putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem. ²⁶ Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila. ²⁷ Kuća je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne.

Chapter 8

¹ Ne viče li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? ² Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, ³ Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, viče: ⁴ Vas vičem, o ljudi, i glas svoj obraćam k sinovima ljudskim. ⁵ Naučite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. ⁶ Slušajte, jer ću govoriti velike stvari, i usne moje otvorajući se kazivaće što je pravo. ⁷ Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. ⁸ Prave su sve riječi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopačeno. ⁹ Sve su obične razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. ¹⁰ Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. ¹¹ Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednačiti s njom. ¹² Ja mudrost boravim s razboritošću, i razumno znanje nalazim. ¹³ Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. ¹⁴ Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. ¹⁵ Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. ¹⁶ Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. ¹⁷ Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. ¹⁸ U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. ¹⁹ Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. ²⁰ Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, ²¹ Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. ²² Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. ²³ Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. ²⁴ Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. ²⁵ Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; ²⁶ Još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka prahu vasiljenskom; ²⁷ Kad je uređivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. ²⁸ Kad je utvrđivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; ²⁹ Kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji; ³⁰ Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; ³¹ Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. ³² Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. ³³ Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. ³⁴ Blago čovjeku koji me sluša stražeći na vratima mojim svaki dan i čuvajući pragove vrata mojih. ³⁵ Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. ³⁶ A ko o mene griješi, čini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.

Chapter 9

¹ Premudrost sazida sebi kuću, i otesa sedam stupova; ² Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. ³ Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: ⁴ Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: ⁵ Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. ⁶ Ostavite ludost i bićete živi, i idite putem razuma. ⁷ Ko uči potsmjevača, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. ⁸ Ne karaj potsmjevača da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiće te. ⁹ Kaži mudrome, i biće još mudriji; pouči pravednoga, i znaće više. ¹⁰ Početak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum. ¹¹ Jer će se mnom umnožiti dani tvoji i dodaće ti se godine životu. ¹² Ako budeš mudar, sebi ćeš biti mudar; ako li budeš potsmjevač, sam ćeš tegliti. ¹³ Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna; ¹⁴ I sjedi na vratima od kuće svoje na stolici, na visinama gradskim, ¹⁵ Te viče one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem: ¹⁶ Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori: ¹⁷ Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan. ¹⁸ A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine.

Chapter 10

¹ Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj. ² Ne pomaže nepravedno blago, nego pravda izbavlja od smrti. ³ Ne da Gospod da gladuje duša pravednikova, a imanje bezbožničko razmeće. ⁴ Nemarna ruka osiromašava, a vrijedna ruka obogaćava. ⁵ Ko zbira u ljeto, sin je razuman; ko spava o žetvi, sin je sramotan. ⁶ Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta bezbožnička pokriva nasilje. ⁷ Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožničko truhne. ⁸ Ko je mudra srca, prima zapovijesti; a ko je ludijeh usana, pašće. ⁹ Ko hodi bezazleno, hodi pouzdano; a ko je opak na putovima svojim, poznaće se. ¹⁰ Ko namiguje okom, daje muku; i ko je ludijeh usana, pašće. ¹¹ Usta su pravednikova izvor životu, a usta bezbožnička pokriva nasilje. ¹² Mrzost zameće svađe, a ljubav prikriva sve prijestupe. ¹³ Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a za leđa je bezumnoga batina. ¹⁴ Mudri sklanjaju znanje, a usta ludoga blizu su pogibli. ¹⁵ Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao. ¹⁶ Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh. ¹⁷ Ko prima nastavu, na putu je k životu; a ko odbacuje kar, luta. ¹⁸ Ko pokriva mržnju, lažljivih je usana; i ko iznosi sramotu, bezuman je. ¹⁹ U mnogim riječima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je. ²⁰ Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožničko ne vrijedi ništa. ²¹ Usne pravednikove pasu mnoge, a bezumni umiru s bezumlja. ²² Blagoslov Gospodnji obogaćava a bez muke. ²³ Bezumniku je šala činiti zlo, a razuman čovjek drži se mudrosti. ²⁴ Čega se boji bezbožnik, ono će ga snaći; a što pravednici žele, Bog će im dati. ²⁵ Kao što prolazi oluja, tako bezbožnika nestaje; a pravednik je na vječitom temelju. ²⁶ Kakav je ocat zubima i dim očima, taki je ljenivac onima koji ga šalju. ²⁷ Strah Gospodnji dodaje dane, a bezbožnicima se godine prekraćuju. ²⁸ Čekanje pravednijeh radost je, a nadanje bezbožnijeh propada. ²⁹ Put je Gospodnji krjepost bezazlenomu, a strah onima koji čine bezakonje. ³⁰ Pravednik se neće nigda pokolebati, a bezbožnici neće nastavati na zemlji. ³¹ Usta pravednikova iznose mudrost, a jezik opaki istrijebiće se. ³² Usne pravednikove znaju što je milo, a bezbožnička su usta opačina.

Chapter 11

¹ Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je. ² Kad dođe oholost, dođe i sramota; a u smjernijeh je mudrost. ³ Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloća njihova. ⁴ Neće pomoći bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti. ⁵ Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti. ⁶ Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloći. ⁷ Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjače uzdanje propada. ⁸ Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto. ⁹ Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem. ¹⁰ Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje. ¹¹ Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožničkih raskopava se. ¹² Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman čovjek muči. ¹³ Opadač tumarajući izdaje tajnu; a ko je vjerna srca, taji stvar. ¹⁴ Gdje nema savjeta, propada narod, a pomoć je u mnoštvu savjetnika. ¹⁵ Zlo prolazi ko se jamči za tuđina; a ko mrzi na jamstvo, bez brige je. ¹⁶ Žena mila dobija čast, a silni dobijaju bogatstvo. ¹⁷ Milostiv čovjek čini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu. ¹⁸ Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata. ¹⁹ Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je. ²⁰ Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. ²¹ Zao čovjek neće ostati bez kara ako i druge uzme u pomoć; a sjeme pravednijeh izbaviće se. ²² Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji. ²³ Želja je pravednijeh samo dobro, a očekivanje bezbožnijeh gnjev. ²⁴ Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji. ²⁵ Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam će biti napojen. ²⁶ Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom. ²⁷ Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiće ga. ²⁸ Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašće; a pravednici će se kao grana zelenjeti. ²⁹ Ko zatire kuću svoju, naslijediće vjetar; i bezumnik će služiti mudromu. ³⁰ Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obučava duše. ³¹ Gle, pravedniku se na zemlji plaća, akamoli bezbožniku i grješniku?

Chapter 12

¹ Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. ² Dobar čovjek dobija ljubav od Gospoda, a čovjeka zlikovca osuđuje. ³ Neće se čovjek utvrditi bezbožnošću, a korijen pravednijeh neće se pomaći. ⁴ Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima. ⁵ Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. ⁶ Riječi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova. ⁷ Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje. ⁸ Prema razumu svom hvali se čovjek; a ko je opaka srca, prezreće se. ⁹ Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se veliča a hljeba nema. ¹⁰ Pravednik se brine za život svojega živinčeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo. ¹¹ Ko radi svoju zemlju, biće sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je. ¹² Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je. ¹³ Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe. ¹⁴ Od ploda usta svojih siti se čovjek dobra, i platu za djela svoja prima čovjek. ¹⁵ Bezumniku se čini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je. ¹⁶ Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu. ¹⁷ Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru. ¹⁸ Ima ko govori kao da mač probada, a jezik je mudrijeh lijek. ¹⁹ Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za čas. ²⁰ Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir. ²¹ Nikaka nesreća neće zadesiti pravednika, a bezbožnici će se napuniti zla. ²² Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu. ²³ Pametan čovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. ²⁴ Ruka radljiva gospodariće, a lijena će davati danak. ²⁵ Briga u srcu čovječijem obara; a dobra riječ razveseljava. ²⁶ Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. ²⁷ Ljenivac neće peći lova svoga, a u vrijedna je čovjeka dobro dragocjeno. ²⁸ Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.

Chapter 13

¹ Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevač ne sluša ukora. ² Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. ³ Ko čuva usta svoja, čuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. ⁴ Željna je duša ljenivčeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiće se. ⁵ Na lažnu riječ mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. ⁶ Pravda čuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. ⁷ Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. ⁸ Otkup je za život čovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. ⁹ Vidjelo pravedničko svijetli se, a žižak bezbožnički ugasiće se. ¹⁰ Od oholosti biva samo svađa, a koji primaju svjet, u njih je mudrost. ¹¹ Blago koje se taštinom teče umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. ¹² Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno. ¹³ Ko prezire riječ sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiće mu se. ¹⁴ Nauka je mudroga izvor životni da se sačuva prugala smrtnijeh. ¹⁵ Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonički hrapav. ¹⁶ Svaki pametan čovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje. ¹⁷ Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek. ¹⁸ Siromaštvo i sramota doći će na onoga koji odbacuje nastavu; a ko čuva karanje, proslaviće se. ¹⁹ Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. ²⁰ Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori. ²¹ Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraća dobro. ²² Dobar čovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje čuva se pravedniku. ²³ Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. ²⁴ Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. ²⁵ Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.

Chapter 14

¹ Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava. ² Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. ³ U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre čuvaju usta njihova. ⁴ Gdje nema volova, čiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. ⁵ Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. ⁶ Potsmjevač traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naći. ⁷ Idi od čovjeka bezumna, jer nećeš čuti pametne riječi. ⁸ Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. ⁹ Bezumnima je šala grijeh, a među pravednima je dobra volja. ¹⁰ Srce svačije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. ¹¹ Dom bezbožnički raskopaće se, a koliba pravednijeh cvjetaće. ¹² Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. ¹³ I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. ¹⁴ Putova svojih nasitiće se ko je izopačena srca, ali ga se kloni čovjek dobar. ¹⁵ Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. ¹⁶ Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. ¹⁷ Nagao čovjek čini bezumlje, a pakostan je čovjek mrzak. ¹⁸ Ludi našljeđuje bezumlje, a razboriti vjenčava se znanjem. ¹⁹ Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. ²⁰ Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. ²¹ Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. ²² Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro. ²³ U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. ²⁴ Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. ²⁵ Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. ²⁶ U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utočište. ²⁷ Strah je Gospodnji izvor životu da se čovjek sačuva od prugala smrtnijeh. ²⁸ U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. ²⁹ Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. ³⁰ Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. ³¹ Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. ³² Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. ³³ Mudrost počiva u srcu razumna čovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. ³⁴ Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. ³⁵ Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.

Chapter 15

¹ Odgovor blag utišava gnjev, a riječ prijeka podiže srdnju. ² Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje. ³ Oči su Gospodnje na svakom mjestu gledajući zle i dobre. ⁴ Zdrav je jezik drvo životno, a opačina s njega kršenje od vjetra. ⁵ Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan. ⁶ U kući pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap. ⁷ Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumničko ne čini tako. ⁸ Žrtva je bezbožnička gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je. ⁹ Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. ¹⁰ Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeće. ¹¹ Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova čovječijih. ¹² Potsmjevač ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. ¹³ Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. ¹⁴ Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslađuju se bezumljem. ¹⁵ Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. ¹⁶ Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. ¹⁷ Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja. ¹⁸ Čovjek gnjevljiv zameće raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svađu. ¹⁹ Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta. ²⁰ Mudar je sin radost ocu, a čovjek bezuman prezire mater svoju. ²¹ Bezumlje je radost bezumniku, a razuman čovjek hodi pravo. ²² Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. ²³ Raduje se čovjek odgovorom usta svojih, i riječ u vrijeme kako je dobra! ²⁴ Put k životu ide gore razumnome da se sačuva od pakla ozdo. ²⁵ Gospod raskopava kuću ponositima, a među udovici utvrđuje. ²⁶ Mrske su Gospodu misli zle, a besjede čistijeh mile su. ²⁷ Lakomac zatire svoju kuću, a ko mrzi na poklone živ će biti. ²⁸ Srce pravednikovo premišlja šta će govoriti, a usta bezbožnička rigaju zlo. ²⁹ Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh čuje. ³⁰ Vid očinji veseli srce, dobar glas goji kosti. ³¹ Uho koje sluša karanje životno nastavaće među mudrima. ³² Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. ³³ Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.

Chapter 16

¹ Čovjek sprema srce, ali je od Gospoda što će jezik govoriti. ² Čovjeku se svi putovi njegovi čine čisti, ali Gospod ispituje duhove. ³ Ostavi na Gospoda djela svoja, i biće tvrde namjere tvoje. ⁴ Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. ⁵ Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neće ostati bez kara ako će i druge uzeti u pomoć. ⁶ Milošću i istinom očišća se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se čovjek oda zla. ⁷ Kad su čiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. ⁸ Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. ⁹ Srce čovječije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove. ¹⁰ Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neće pogriješiti usta njegova. ¹¹ Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo. ¹² Gadno je carevima činiti nepravdu, jer se pravdom utvrđuje prijesto. ¹³ Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo. ¹⁴ Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar čovjek ublažiće ga. ¹⁵ U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem. ¹⁶ Koliko je bolje teći mudrost nego zlato! i teći razum koliko je ljepše nego srebro! ¹⁷ Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; čuva dušu svoju ko pazi na put svoj. ¹⁸ Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. ¹⁹ Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima. ²⁰ Ko pazi na riječ, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. ²¹ Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. ²² Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. ²³ Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. ²⁴ Ljubazne su riječi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. ²⁵ Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. ²⁶ Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. ²⁷ Čovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. ²⁸ Opak čovjek zameće svađu, i opadač rastavlja glavne prijatelje. ²⁹ Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; ³⁰ Namiguje očima, kad misli naopako; kad miče usnama, čini zlo. ³¹ Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. ³² Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. ³³ Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.

Chapter 17

¹ Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuća puna poklane stoke sa svađom. ² Razuman sluga biće gospodar nad sinom sramotnijem i s braćom će dijeliti našljedstvo. ³ Topionica je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Gospod. ⁴ Zao čovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. ⁵ Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreći, neće ostati bez kara. ⁶ Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. ⁷ Ne priliči bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. ⁸ Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. ⁹ Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. ¹⁰ Ukor tišti razumnoga većma nego ludoga sto udaraca. ¹¹ Zao čovjek traži samo odmet, ali će se ljut glasnik poslati na nj. ¹² Bolje je da čovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjedići, nego bezumnik u svom bezumlju. ¹³ Ko vraća zlo za dobro, neće se zlo odmaći od kuće njegove. ¹⁴ Ko počne svađu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, prođi se raspre. ¹⁵ Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. ¹⁶ Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? ¹⁷ U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji. ¹⁸ Čovjek bezuman daje ruku i jamči se za prijatelja svojega. ¹⁹ Ko miluje svađu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao. ²⁰ Ko je opaka srca, neće naći dobra; i ko dvoliči jezikom, pašće u zlo. ²¹ Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti će se radovati otac luda. ²² Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti. ²³ Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi. ²⁴ Razumnomu je na licu mudrost, a oči bezumniku vrljaju nakraj zemlje. ²⁵ Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj. ²⁶ Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo. ²⁷ Usteže riječi svoje čovjek koji zna, i tiha je duha čovjek razuman. ²⁸ I bezuman kad muči, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.

Chapter 18

¹ Čovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta. ² Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo. ³ Kad dođe bezbožnik, dođe i rug, i prijekor sa sramotom. ⁴ Riječi su iz usta čovječijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva. ⁵ Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se učini krivo pravomu na sudu. ⁶ Usne bezumnikove pristaju u svađu, i usta njegova dozivlju boj. ⁷ Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj. ⁸ Riječi su opadačeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. ⁹ I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikući. ¹⁰ Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu će uteći pravednik, i biće u visokom zaklonu. ¹¹ Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli. ¹² Pred propast podiže se srce čovjeku, a prije slave ide smjernost. ¹³ Ko odgovara prije nego čuje, to mu je ludost i sramota. ¹⁴ Duh čovječji snosi bol svoj; a duh oboren ko će podignuti? ¹⁵ Srce razumna čovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje. ¹⁶ Dar čovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje. ¹⁷ Pravedan se čini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad dođe bližnji njegov, ispituje se. ¹⁸ Raspre prekida ždrijeb, i između silnijeh rasuđuje. ¹⁹ Uvrijeđen je brat kao tvrd grad, i svađa je kao prijevornica na dvoru. ²⁰ Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se. ²¹ Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješće plod njegov. ²² Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda. ²³ Siromah govori moleći, a bogat odgovara oštro. ²⁴ Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.

Chapter 19

¹ Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman. ² Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotiče se. ³ Ludost čovječija prevraća put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda. ⁴ Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov. ⁵ Lažan svjedok neće ostati bez kara, i ko govori laž, neće uteći. ⁶ Mnogi ugađaju knezu, i svak je prijatelj čovjeku podatljivu. ⁷ Na siromaha mrze sva braća njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; viče za njima, ali ih nema. ⁸ Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naći će dobro. ⁹ Svjedok lažan neće ostati bez kara, i ko govori laž, poginuće. ¹⁰ Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima. ¹¹ Razum zadržava čovjeka od gnjeva, i čast mu je mimoići krivicu. ¹² Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi. ¹³ Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje. ¹⁴ Kuća i imanje našljeđuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena. ¹⁵ Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaće. ¹⁶ Ko drži zapovijesti, čuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuće. ¹⁷ Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiće mu za dobro njegovo. ¹⁸ Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja. ¹⁹ Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije većma pokaraj. ²⁰ Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar. ²¹ Mnogo ima misli u srcu čovječijem, ali što Gospod naumi ono će ostati. ²² Želja čovjeku treba da je da čini milost, a bolji je siromah nego laža. ²³ Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo. ²⁴ Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je. ²⁵ Udri potsmjevača da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku. ²⁶ Sin sramotan i prijekoran upropašćuje oca i odgoni mater. ²⁷ Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od riječi razumnijeh. ²⁸ Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnička proždiru nepravdu. ²⁹ Gotovi su potsmjevačima sudovi i bezumnicima boj na leđa.

Chapter 20

¹ Vino je potsmjevač i silovito piće nemirnik, i ko god za njim luta neće biti mudar. ² Strah je carev kao rika mladoga lava; ko ga draži, griješi svojoj duši. ³ Slava je čovjeku da se okani svađe; a ko je god bezuman, upleće se. ⁴ Radi zime ljenivac ne ore; prosi o žetvi, i ništa ne dobija. ⁵ Savjet je u srcu čovječijem duboka voda, ali čovjek razuman crpe ga. ⁶ Najviše ljudi hvali se svojom dobrotom; ali ko će naći čovjeka istinita? ⁷ Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega! ⁸ Car sjedeći na prijestolu sudskom rasipa očima svojim svako zlo. ⁹ Ko može reći: očistio sam srce svoje, čist sam od grijeha svojega? ¹⁰ Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu. ¹¹ Po djelima svojim poznaje se i dijete hoće li biti čisto i hoće li biti pravo djelo njegovo. ¹² Uho koje čuje, i oko koje vidi, oboje je Gospod načinio. ¹³ Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvoraj oči svoje, i bićeš sit hljeba. ¹⁴ Ne valja, ne valja, govori ko kupuje, a kad otide onda se hvali. ¹⁵ Ima zlata i mnogo bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. ¹⁶ Uzmi haljinu onome koji se podjemči za tuđina, uzmi zalog od njega za tuđinku. ¹⁷ Sladak je čovjeku hljeb od prijevare, ali mu se poslije napune usta pijeska. ¹⁸ Misli se utvrđuju savjetom; zato razumno ratuj. ¹⁹ Ko otkriva tajnu, postupa nevjerno; zato se ne miješaj s onijem koji razvaljuje usta. ²⁰ Ko psuje oca svojega ili mater svoju, njegov će se žižak ugasiti u crnom mraku. ²¹ Našljedstvo koje se iz početka brzo dobija, ne biva na pošljetku blagosloveno. ²² Ne govori: vratiću zlo. Čekaj Gospoda, i sačuvaće te. ²³ Mrzak je Gospodu dvojak poteg, mjerila lažna nijesu dobra. ²⁴ Od Gospoda su koraci čovječji, a čovjek kako će razumjeti put njegov? ²⁵ Zamka je čovjeku da proždre svetinju, i poslije zavjeta opet da traži. ²⁶ Mudar car rasipa bezbožnike i pušta na njih kolo. ²⁷ Vidjelo je Gospodnje duša čovječija, istražuje sve što je u srcu. ²⁸ Milost i istina čuvaju cara, i milošću podupire svoj prijesto. ²⁹ Slava je mladićima sila njihova, a starcima čast sijeda kosa. ³⁰ Modrice od boja i udarci koji prodiru do srca jesu lijek zlome.

Chapter 21

¹ Srce je carevo u ruci Gospodu kao potoci vodeni; kuda god hoće, savija ga. ² Svaki se put čovjeku čini prav, ali Gospod ispituje srca. ³ Da se čini pravda i sud, milije je Gospodu nego žrtva. ⁴ Ponosite oči i naduto srce i oranje bezbožničko grijeh je. ⁵ Misli vrijedna čovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo. ⁶ Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi među one koji traže smrt. ⁷ Grabež bezbožnijeh odnijeće ih, jer ne htješe činiti što je pravo. ⁸ Čiji je put kriv, on je tuđ; a ko je čist, njegovo je djelo pravo. ⁹ Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kući zajedničkoj. ¹⁰ Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega. ¹¹ Kad potsmjevač biva karan, ludi mudra; i kad se mudri poučava, prima znanje. ¹² Uči se pravednik od kuće bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo. ¹³ Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaće i sam, ali neće biti uslišen. ¹⁴ Dar u tajnosti utišava gnjev, i poklon u njedrima žestoku srdnju. ¹⁵ Radost je pravedniku činiti što je pravo, a strah onima koji čine bezakonje. ¹⁶ Čovjek koji zađe s puta mudrosti počinuće u zboru mrtvijeh. ¹⁷ Ko ljubi veselje, biće siromah; ko ljubi vino i ulje, neće se obogatiti. ¹⁸ Otkup za pravednike biće bezbožnik i za dobre bezakonik. ¹⁹ Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. ²⁰ Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a čovjek bezuman proždire ga. ²¹ Ko ide za pravdom i milošću, naći će život, pravdu i slavu. ²² U grad jakih ulazi mudri, i obara silu u koju se uzdaju. ²³ Ko čuva usta svoja i jezik svoj, čuva dušu svoju od nevolja. ²⁴ Ponositom i obijesnom ime je potsmjevač, koji sve radi bijesno i oholo. ²⁵ Ljenivca ubija želja, jer ruke njegove neće da rade; ²⁶ Svaki dan želi; a pravednik daje i ne štedi. ²⁷ Žrtva je bezbožnička gad, akamoli kad je prinose u grijehu? ²⁸ Lažni svjedok poginuće, a čovjek koji sluša, govoriće svagda. ²⁹ Bezbožnik je bezobrazan, a pravednik udešava svoje pute. ³⁰ Nema mudrosti ni razuma ni savjeta nasuprot Bogu. ³¹ Konj se oprema za dan boja, ali je u Gospoda spasenje.

Chapter 22

¹ Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato. ² Bogat i siromah sretaju se; obojicu je Gospod stvorio. ³ Pametan čovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaćaju. ⁴ Smjernosti i strahu Gospodnjemu plata je bogatstvo i slava i život. ⁵ Trnje i zamke su na putu opakoga; ko čuva dušu svoju, biće daleko od toga. ⁶ Uči dijete prema putu kojim će ići, pa neće otstupiti od njega ni kad ostari. ⁷ Bogat gospodari nad siromasima, i ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje. ⁸ Ko sije bezakonje žeće muku, i pruta gnjeva njegova nestaće. ⁹ Blago oko biće blagosloveno, jer daje hljeba svojega ubogomu. ¹⁰ Otjeraj potsmjevača, i otići će raspra i prestaće svađa i sramota. ¹¹ Ko ljubi čisto srce, i čije su usne ljubazne, njemu je car prijatelj. ¹² Oči Gospodnje čuvaju znanje, a poslove bezakonikove obara. ¹³ Ljenivac govori: lav je napolju; nasred ulice poginuo bih. ¹⁴ Usta su tuđih žena jama duboka; na koga se gnjevi Gospod, onamo će pasti. ¹⁵ Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniće ga od njega. ¹⁶ Ko čini krivo siromahu da umnoži svoje, i ko daje bogatome, zacijelo će osiromašiti. ¹⁷ Prigni uho svoje i slušaj riječi mudrijeh ljudi, i srce svoje privij k nauci mojoj. ¹⁸ Jer će ti biti milina ako ih složiš u srce svoje, ako sve budu poređane na usnama tvojim. ¹⁹ Da bi ti uzdanje bilo u Gospoda, kazujem ti ovo danas, a ti tako čini. ²⁰ Nijesam li ti napisao znamenite stvari za savjete i znanje, ²¹ Da bih ti pokazao tvrđu istinitijeh riječi da bi mogao istinitijem riječima odgovarati onima koji pošlju k tebi? ²² Ne otimaj siromahu zato što je siromah, i ne zatiri nevoljnoga na vratima. ²³ Jer će Gospod braniti njihovu stvar, i oteće dušu onima koji njima otimaju. ²⁴ Ne druži se s čovjekom gnjevljivijem i ne idi sa žestokim, ²⁵ Da se ne bi navikao na putove njegove i metnuo zamke na dušu svoju. ²⁶ Ne budi od onijeh koji ruku daju, koji se jamče za dugove. ²⁷ Ako nemaš čim platiti, zašto da se odnese postelja ispod tebe? ²⁸ Ne pomiči stare međe, koju su postavili oci tvoji. ²⁹ Jesi li vidio čovjeka ustaoca na poslu? Taki će pred carevima stajati, a neće stajati pred prostacima.

Chapter 23

¹ Kad sjedeš da jedeš s gospodinom, pazi dobro što je pred tobom. ² Inače bi satjerao sebi nož u grlo, ako bi bio lakom. ³ Ne želi preslačaka njegovijeh, jer su lažna hrana. ⁴ Ne muči se da se obogatiš, i prođi se svoje mudrosti. ⁵ Hoćeš li baciti oči svoje na ono čega brzo nestaje? jer načini sebi krila i kao orao odleti u nebo. ⁶ Ne jedi hljeba u zavidljivca, i ne želi preslačaka njegovijeh. ⁷ Jer kako on tebe cijeni u duši svojoj tako ti jelo njegovo. Govoriće ti: jedi i pij; ali srce njegovo nije s tobom. ⁸ Zalogaj što pojedeš izbljuvaćeš, i izgubićeš ljubazne riječi svoje. ⁹ Pred bezumnijem ne govori, jer neće mariti za mudrost besjede tvoje. ¹⁰ Ne pomiči stare međe, i ne stupaj na njivu siročadi. ¹¹ Jer je jak osvetnik njihov; braniće stvar njihovu od tebe. ¹² Obrati k nauci srce svoje i uši svoje k riječima mudrijem. ¹³ Ne ukraćuj kara djetetu; kad ga biješ prutom, neće umrijeti. ¹⁴ Ti ga bij prutom, i dušu ćeš mu izbaviti iz pakla. ¹⁵ Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliće se srce moje u meni; ¹⁶ I igraće bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo. ¹⁷ Srce tvoje neka ne zavidi grješnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda. ¹⁸ Jer ima plata, i nadanje tvoje neće se zatrti. ¹⁹ Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje. ²⁰ Ne budi među pijanicama ni među izjelicama. ²¹ Jer pijanica i izjelica osiromašiće, i spavač hodiće u ritama. ²² Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. ²³ Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. ²⁴ Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. ²⁵ Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. ²⁶ Sine moj, daj mi srce svoje, i oči tvoje neka paze na moje pute. ²⁷ Jer je kurva duboka jama, a tijesan studenac tuđa žena. ²⁸ Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zločince među ljudima. ²⁹ Kome: jaoh? kome: kuku? kome svađa? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u očima? ³⁰ Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. ³¹ Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u čaši pokazuje lice svoje i upravo iskače. ³² Na pošljedak će kao zmija ujesti i kao aspida upeći. ³³ Oči će tvoje gledati na tuđe žene, i srce će tvoje govoriti opačine. ³⁴ I bićeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra. ³⁵ Reći ćeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, ići ću opet da tražim to.

Chapter 24

¹ Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. ² Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. ³ Mudrošću se zida kuća i razumom utvrđuje se. ⁴ I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. ⁵ Mudar je čovjek jak, i razuman je čovjek silan snagom. ⁶ Jer mudrijem savjetom ratovaćeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika. ⁷ Visoke su bezumnome mudrosti; neće otvoriti usta svojih na vratima. ⁸ Ko misli zlo činiti zvaće se zlikovac. ⁹ Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevač je gad ljudski. ¹⁰ Ako kloneš u nevolji, skratiće ti se sila. ¹¹ Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoće da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. ¹² Ako li rečeš: gle, nijesmo znali za to; neće li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji čuva dušu tvoju neće li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem? ¹³ Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu. ¹⁴ Tako će biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je nađeš; i biće plata, i nadanje tvoje neće se zatrti. ¹⁵ Bezbožniče, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu počivanja. ¹⁶ Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu. ¹⁷ Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje. ¹⁸ Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe. ¹⁹ Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima. ²⁰ Jer nema plate nevaljalcu, žižak će se bezbožnicima ugasiti. ²¹ Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima. ²² Jer će se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice?

²³ I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro. ²⁴ Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega će proklinjati ljudi i mrziće na nj narodi. ²⁵ A koji ga karaju, oni će biti mili, i doći će na njih blagoslov dobrijeh. ²⁶ Ko govori riječi istinite, u usta ljubi. ²⁷ Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuću svoju zidaj. ²⁸ Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima. ²⁹ Ne govori: kako je on meni učinio tako ću ja njemu učiniti; platiću ovom čovjeku po djelu njegovu. ³⁰ Iđah mimo njivu čovjeka lijena i mimo vinograd čovjeka bezumna; ³¹ I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio čkalj, i ograda im kamena razvaljena. ³² I vidjevši uzeh na um, i gledah i poučih se. ³³ Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da počineš, ³⁴ U tom će doći siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan čovjek.

Chapter 25

¹ I ovo su priče Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina. ² Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar. ³ Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti. ⁴ Uzmi od srebra trosku, i izaći će livcu zaklad. ⁵ Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiće se pravdom prijesto njegov. ⁶ Ne veličaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji. ⁷ Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim očima. ⁸ Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi činio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj. ⁹ Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuđe tajne ne otkrivaj, ¹⁰ Da te ne bi psovao ko čuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi. ¹¹ Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne riječi. ¹² Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karač onome koji sluša. ¹³ Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlađuje dušu svojim gospodarima. ¹⁴ Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda. ¹⁵ Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti. ¹⁶ Kad nađeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga. ¹⁷ Rijetko neka ti noga stupa u kuću bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te. ¹⁸ Ko god govori lažno svjedočanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i mač i oštra strijela. ¹⁹ Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta. ²⁰ Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlači haljinu na zimi, i kao ocat na salitru. ²¹ Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode. ²² Jer ćeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod će ti platiti. ²³ Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito. ²⁴ Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kući zajedničkoj. ²⁵ Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši. ²⁶ Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamućen i kao studenac pokvaren. ²⁷ Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno. ²⁸ Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.

Chapter 26

¹ Kao snijeg u ljeto i dažd o žetvi, tako ne dolikuje bezumnome čast. ² Kao vrabac kad prhne i lasta kad odleti, tako kletva nezaslužena neće doći. ³ Bič konju, uzda magarcu, a batina bezumnicima na leđa. ⁴ Ne odgovaraj bezumniku po bezumlju njegovu, da ne budeš i ti kao on. ⁵ Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovu, da ne misli da je mudar. ⁶ Ko šalje bezumnika da mu što svrši, on otsijeca sebi noge i pije nepravdu. ⁷ Kako hromi hramlje nogama svojim, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. ⁸ Kao da baca dragi kamen u gomilu kamenja, tako radi ko čini čast bezumnome. ⁹ Kao trn kad dođe u ruku pijanome, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. ¹⁰ Mnogo muke zadaje svjema ko plaća bezumniku i ko plaća prestupnicima. ¹¹ Kao što se pas povraća na svoju bljuvotinu, tako bezumnik ponavlja svoje bezumlje. ¹² Jesi li vidio čovjeka koji misli da je mudar? više ima nadanja od bezumnoga nego od njega. ¹³ Ljenivac govori: ljuti je lav na putu, lav je na ulicama. ¹⁴ Kao što se vrata obrću na čepovima svojim, tako ljenivac na postelji svojoj. ¹⁵ Ljenivac krije ruku svoju u njedra, teško mu je prinijeti je k ustima. ¹⁶ Ljenivac misli da je mudriji od sedmorice koji odgovaraju razumno. ¹⁷ Psa za uši hvata ko se prolazeći žesti za tuđu raspru. ¹⁸ Kakav je bezumnik koji baca iskre i strijele smrtne, ¹⁹ Taki je svaki koji prevari bližnjega svojega pa onda veli: šalio sam se. ²⁰ Kad nestane drva, ugasi se oganj; tako kad nema opadača, prestaje raspra. ²¹ Ugalj je za žeravicu, drva za oganj, a čovjek svadljivac da raspaljuje svađu. ²² Riječi su opadačeve kao riječi izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. ²³ Kao srebrna pjena kojom se obloži crijep, take su usne neprijateljske i zlo srce. ²⁴ Nenavidnik se pretvara ustima svojim, a u srcu slaže prijevaru. ²⁵ Kad govori umiljatijem glasom, ne vjeruj mu, jer mu je u srcu sedam gadova. ²⁶ Mržnja se pokriva lukavstvom, ali se zloća njezina otkriva na zboru. ²⁷ Ko jamu kopa, u nju će pasti; i ko kamen valja, na njega će se prevaliti. ²⁸ Jezik lažan mrzi na one koje satire, i usta koja laskaju grade pogibao.

Chapter 27

¹ Ne hvali se sjutrašnjim danom, jer ne znaš šta će dan donijeti. ² Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđin, a ne tvoje usne. ³ Težak je kamen, i pijesak je težak; ali je gnjev bezumnikov teži od obojega. ⁴ Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko će odoljeti zavisti? ⁵ Bolji je javni ukor nego tajna ljubav. ⁶ Udarci od prijatelja istiniti su, a cjelivi nenavidnikovi lažni. ⁷ Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko. ⁸ Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je čovjek koji otide iz svojega mjesta. ⁹ Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdačnijem. ¹⁰ Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuću brata svojega ne ulazi u nesreći svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko. ¹¹ Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži. ¹² Pametan čovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaćaju. ¹³ Uzmi haljinu onomu koji se podjamči za tuđina, i uzmi zalog od njega za tuđinku. ¹⁴ Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajući, primiće mu se za kletvu. ¹⁵ Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su; ¹⁶ Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici. ¹⁷ Gvožđe se gvožđem oštri, tako čovjek oštri lice prijatelja svojega. ¹⁸ Ko čuva smokvu, ješće roda njezina; tako ko čuva gospodara svojega, biće poštovan. ¹⁹ Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce čovječije prema čovjeku. ²⁰ Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oči čovječije nigda nijesu site. ²¹ Srebro u topionici i zlato u peći a čovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se. ²² Da bezumnoga tucaš u stupi s tučkom s prekrupom, ne bi otišlo od njega bezumlje njegovo. ²³ Dobro gledaj stoku svoju i staraj se za stada svoja. ²⁴ Jer bogatstvo ne traje dovijeka niti kruna od koljena do koljena. ²⁵ Kad trava naraste i pokaže se zelen, kupi se trava po planinama. ²⁶ Jaganjci su ti za odijelo, i jarići cijena za njivu. ²⁷ I dosta ima mlijeka kozjega tebi za jelo, i za jelo tvojemu domu i za hranu tvojim djevojkama.

Chapter 28

¹ Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao lavići bez straha. ² Kad se u zemlji zla čine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se nađe čovjek razuman i vješt, ostaje dugo. ³ Čovjek siromah koji čini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba. ⁴ Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se. ⁵ Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve. ⁶ Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat. ⁷ Ko čuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega. ⁸ Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji će razdavati siromasima. ⁹ Ko odvraća uho svoje da ne čuje zakona, i molitva je njegova mrska. ¹⁰ Ko zavodi prave na zao put, pašće u jamu svoju, a bezazleni naslijediće dobro. ¹¹ Bogat čovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga. ¹² Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se čovjek. ¹³ Ko krije prijestupe svoje, neće biti srećan; a ko priznaje i ostavlja, dobiće milost. ¹⁴ Blago čovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo. ¹⁵ Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji riče i medvjed gladan. ¹⁶ Knez bez razuma čini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeće dugo. ¹⁷ Čovjek koji čini nasilje krvi ljudskoj, bježaće do groba, a niko ga neće zadržati. ¹⁸ Ko hodi u bezazlenosti, spašće se; a ko je opak na putovima, pašće u jedan mah. ¹⁹ Ko radi svoju zemlju, biće sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiće se sirotinje. ²⁰ Čovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neće biti bez krivice. ²¹ Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba čovjek će učiniti zlo. ²² Nagli da se obogati čovjek zavidljiv, a ne zna da će mu doći siromaštvo. ²³ Ko ukorava čovjeka naći će poslije veću milost nego koji laska jezikom. ²⁴ Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku. ²⁵ Oholi zameće svađu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaće. ²⁶ Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviće se. ²⁷ Ko daje siromahu, neće mu nedostajati; a ko odvraća oči svoje, biće mu mnogo kletava. ²⁸ Kad se podižu bezbožnici, sakriva se čovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni.

Chapter 29

¹ Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti, da neće biti lijeka. ² Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. ³ Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. ⁴ Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. ⁵ Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. ⁶ U grijehu je zla čovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se. ⁷ Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. ⁸ Potsmjevači raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. ⁹ Mudar čovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. ¹⁰ Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu. ¹¹ Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. ¹² Koji knez sluša lažne riječi, sve su mu sluge bezbožne. ¹³ Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oči. ¹⁴ Koji car pravo sudi siromasima, njegov će prijesto stajati dovijeka. ¹⁵ Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. ¹⁶ Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici će vidjeti propast njihovu. ¹⁷ Karaj sina svojega, i smiriće te, i učiniće milinu duši tvojoj. ¹⁸ Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! ¹⁹ Riječima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. ²⁰ Jesi li vidio čovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega. ²¹ Ako ko mazi slugu od malena, on će najposlije biti sin. ²² Gnjevljiv čovjek zameće svađu, i ko je naprasit, mnogo griješi. ²³ Oholost ponižuje čovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. ²⁴ Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, čuje prokletstvo i ne prokazuje. ²⁵ Strašiv čovjek meće sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biće u visokom zaklonu. ²⁶ Mnogi traže lice vladaočevo, ali je od Gospoda sud svakome. ²⁷ Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.

Chapter 30

¹ Riječi Agura sina Jakejeva; sabrane riječi toga čovjeka Itilu, Itilu i Ukalu. ² Ja sam luđi od svakoga, i razuma čovječijega nema u mene. ³ Niti sam učio mudrosti niti znam svetijeh stvari. ⁴ Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li? ⁵ Sve su riječi Božije čiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. ⁶ Ništa ne dodaji k riječima njegovijem, da te ne ukori i ne nađeš se laža. ⁷ Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ: ⁸ Taštinu i riječ lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom, ⁹ Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega. ¹⁰ Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv. ¹¹ Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. ¹² Ima rod koji misli da je čist, a od svoga kala nije opran. ¹³ Ima rod koji drži visoko oči svoje, i vjeđe mu se dižu uvis. ¹⁴ Ima rod kojemu su zubi mačevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge između ljudi. ¹⁵ Pijavica ima dvije kćeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i četvrto nikad ne kaže: dosta: ¹⁶ Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. ¹⁷ Oko koje se ruga ocu i neće da sluša matere, kljuvaće ga gavrani s potoka i jesti orlići. ¹⁸ Troje mi je čudesno, i četvrtoga ne razumijem: ¹⁹ Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora, i put čovječiji k djevojci. ²⁰ Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam učinila zla. ²¹ Od troga se potresa zemlja, i četvrtoga ne može podnijeti: ²² Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba, ²³ Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospođu svoju. ²⁴ Četvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca: ²⁵ Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu; ²⁶ Pitomi zečevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuću; ²⁷ Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom; ²⁸ Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima. ²⁹ Troje lijepo korača, i četvrto lijepo hodi: ³⁰ Lav, najjači između zvjerova, koji ne uzmiče ni pred kim, ³¹ Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje. ³² Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta. ³³ Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameće svađu.

Chapter 31

¹ Riječi cara Lemuila; sabrane riječi, kojima ga je učila mati njegova. ² Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih? ³ Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve. ⁴ Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piće, ⁵ Da ne bi pijući zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku. ⁶ Podajte silovito piće onome koji hoće da propadne, i vino onima koji su tužna srca; ⁷ Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeća svoje muke. ⁸ Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti. ⁹ Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome. ¹⁰ Ko će naći vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser. ¹¹ Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neće nedostajati. ¹² Čini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega. ¹³ Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim. ¹⁴ Ona je kao lađa trgovačka, iz daleka donosi hranu svoju. ¹⁵ Ustaje dok je još noć, daje hranu čeljadi svojoj i posao djevojkama svojim. ¹⁶ Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd. ¹⁷ Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje. ¹⁸ Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noću žižak. ¹⁹ Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno. ²⁰ Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome. ²¹ Ne boji se snijega za svoju čeljad, jer sva čeljad njezina ima po dvoje haljine. ²² Pokrivače sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je. ²³ Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim. ²⁴ Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu. ²⁵ Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide. ²⁶ Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga. ²⁷ Pazi na vladanje čeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede. ²⁸ Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin također hvali je; ²⁹ Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve. ³⁰ Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu. ³¹ Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina.