Joshua

Chapter 1

¹ A po smrti Mojsija sluge Gospodnjega reče Gospod Isusu sinu Navinu, sluzi Mojsijevu, govoreći: ² Mojsije sluga moj umrije; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana ti i sav taj narod u zemlju koju ja dajem sinovima Izrailjevijem. ³ Svako mjesto na koje stupite stopama svojim dao sam vam, kao što rekoh Mojsiju. ⁴ Od pustinje i od ovoga Livana do rijeke velike, rijeke Efrata, sva zemlja Hetejska do velikoga mora na zapadu, biće međa vaša. ⁵ Niko se neće održati pred tobom svega vijeka tvojega; s tobom ću biti kao što sam bio s Mojsijem, neću otstupiti od tebe niti ću te ostaviti. ⁶ Budi slobodan i hrabar, jer ćeš ti predati tome narodu u našljedstvo zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovijem da ću im je dati. ⁷ Samo budi slobodan i hrabar da držiš i tvoriš sve po zakonu koji ti je zapovjedio Mojsije sluga moj, ne otstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da bi napredovao kuda god pođeš. ⁸ Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovoga zakona, nego razmišljaj o njemu dan i noć, da držiš i tvoriš sve kako je u njemu napisano; jer ćeš tada biti srećan na putovima svojim i tada ćeš napredovati. ⁹ Nijesam li ti zapovjedio: budi slobodan i hrabar? ne boj se i ne plaši se; jer je s tobom Gospod Bog tvoj kuda god ideš.

¹⁰ Tada zapovjedi Isus upraviteljima narodnijem govoreći: ¹¹ Prođite kroz oko i zapovjedite narodu govoreći: spremite sebi brašnjenice; jer ćete do tri dana prijeći preko Jordana da uđete i uzmete zemlju koju vam Gospod Bog vaš daje u našljedstvo.

¹² A plemenu Ruvimovu i Gadovu i polovini plemena Manasijina reče Isus govoreći: ¹³ Opomenite se šta vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji rekav: Gospod Bog vaš smiri vas i dade vam ovu zemlju. ¹⁴ Žene vaše, djeca vaša i stoka vaša neka ostanu u zemlji koju vam dade Mojsije s ovu stranu Jordana; vi pak prijeđite pod oružjem pred braćom svojom, koji ste god za vojsku, i pomozite im, ¹⁵ Dokle ne smiri Gospod i braću vašu kao vas, i naslijede i oni zemlju koju im daje Gospod Bog vaš; pa se onda vratite na našljedstvo svoje, koje vam je dao Mojsije sluga Gospodnji s ovu stranu Jordana k istoku, i držite ga. ¹⁶ A oni odgovoriše Isusu govoreći: što si nam god zapovjedio činićemo, i kuda nas god pošlješ ići ćemo. ¹⁷ Slušaćemo te kako smo slušali Mojsija; samo neka Gospod Bog tvoj bude s tobom kao što je bio s Mojsijem. ¹⁸ Ko bi se protivio tvojoj zapovijesti i ne bi slušao riječi tvojih u svemu što mu zapovjediš, neka se pogubi; samo budi slobodan i hrabar.

Chapter 2

¹ A Isus sin Navin posla iz Sitima potajno dvije uhode rekavši im: idite, vidite zemlju i Jerihon. I oni otidoše, i dođoše u kuću jednoj kurvi, kojoj ime bješe Rava, i počinuše ondje. ² Ali bi javljeno caru Jerihonskom i kazano: evo, ljudi dođoše ovamo noćas između sinova Izrailjevih da uhode zemlju. ³ I posla car Jerihonski k Ravi i poruči: izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su došli da uhode svu zemlju. ⁴ Ali žena uzevši ona dva čovjeka sakri ih; pa reče: jest istina da su ljudi došli k meni, ali ja ne znah odakle bijahu; ⁵ I kad se vrata zatvorahu u sumrak, ljudi izidoše; ne znam kuda otidoše; idite brzo za njima; stignućete ih. ⁶ A ona ih bješe izvela na krov, i sakrila ih pod lan netrven, koji bijaše razastrla po krovu. ⁷ I ljudi pođoše za njima u potjeru put Jordana do broda; i vrata se zatvoriše kad izide potjera za njima.

⁸ Oni pak još ne bjehu pospali, a ona dođe k njima na krov, ⁹ I reče im: znam da vam je Gospod dao ovu zemlju, jer nas popade strah od vas, i prepali su se od vas svi koji žive u ovoj zemlji. ¹⁰ Jer čusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno More kad izidoste iz Misira, i šta ste učinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Siona i Oga, koje pobiste. ¹¹ I kad to čusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome već nema junaštva od straha vašega; jer je Gospod, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji. ¹² Nego sada zakunite mi se Gospodom da ćete učiniti milost domu oca mojega kao što ja vama učinih milost, i dajte mi znak istinit, ¹³ Da ćete sačuvati život mojemu ocu i mojoj materi i mojoj braći i mojim sestrama i svjema njihovijem, i da ćete izbaviti duše naše od smrti. ¹⁴ A ljudi joj odgovoriše: mi ćemo izginuti za vas, ako ne izdate ove naše stvari; i kad nam Gospod da ovu zemlju, učinićemo ti milost i vjeru.

¹⁵ Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu; jer kuća njezina bješe na zidu gradskom, i ona na zidu nastavaše. ¹⁶ I reče im: idite u goru da ne naiđe na vas potjera, i ondje se krijte tri dana dokle se ne vrati potjera, pa onda idite svojim putem. ¹⁷ A ljudi joj rekoše: bićemo prosti od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela; ¹⁸ Evo, kad dođemo u zemlju, veži ovu vrvcu od skerleta na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u tu kuću oca svojega i mater i braću i sav dom oca svojega. ¹⁹ I ko bi god izašao iz tvoje kuće, krv njegova neka bude na njegovu glavu, a mi da nijesmo krivi; a ko god bude s tobom u kući, krv njegova neka dođe na naše glave, ako ga se ko rukom dotakne. ²⁰ Ali ako izdaš ovu stvar našu, tada ćemo biti prosti od tvoje zakletve, kojom si nas zaklela. ²¹ A ona odgovori: kako rekoste tako neka bude. Tada ih pusti, i otidoše; i ona veza vrvcu od skerleta na prozor.

²² A oni otišavši dođoše u goru, i ostaše ondje tri dana dokle se ne vrati potjera; jer ih potjera tražaše po svijem putovima, ali ih ne nađe. ²³ I vratiše se ona dva čovjeka, i sišavši s gore prebrodiše i dođoše k Isusu sinu Navinu, i pripovjediše mu sve što im se dogodilo, ²⁴ I rekoše Isusu: zaista dao nam je Gospod u ruke svu tu zemlju, i svi stanovnici one zemlje uplašili su se od nas.

Chapter 3

¹ I usta Isus ujutru rano, i kretoše se od Sitima i dođoše do Jordana on i svi sinovi Izrailjevi, i noćiše ondje a ne prijeđoše. ² A poslije tri dana prođoše upravitelji kroz oko, ³ I zapovjediše narodu govoreći: kad vidite kovčeg zavjeta Gospoda Boga svojega i sveštenike Levite gdje ga nose, pođite i vi s mjesta svojega i idite za njim. ⁴ Ali neka bude daljina između vas i njega do dvije tisuće lakata; bliže do njega ne primičite se, da biste poznali put kojim ćete ići, jer još nikada nijeste išli tijem putem. ⁵ I Isus reče narodu: osveštajte se, jer će sjutra učiniti Gospod čudesa među vama. ⁶ Potom reče Isus sveštenicima govoreći: uzmite kovčeg zavjetni, i idite pred narodom. I uzeše kovčeg zavjetni i pođoše pred narodom.

⁷ A Gospod reče Isusu: danas te počinjem uzvišavati pred svijem Izrailjem da poznadu da ću i s tobom biti kao što sam bio s Mojsijem. ⁸ Zato ti zapovjedi sveštenicima koji nose kovčeg zavjetni, i reci: kad dođete na kraj vode Jordana, stanite u Jordanu. ⁹ I reče Isus sinovima Izrailjevim: pristupite ovamo, i čujte riječi Gospoda Boga svojega. ¹⁰ Potom reče Isus: po ovom ćete poznati da je Bog živi posred vas, i da će doista odagnati ispred vas Hananeje i Heteje i Jeveje i Ferezeje i Gergeseje i Amoreje i Jevuseje: ¹¹ Evo, kovčeg zavjeta Gospoda svoj zemlji poći će pred vama preko Jordana. ¹² Zato sada izberite dvanaest ljudi iz plemena Izrailjeva, po jednoga čovjeka iz svakoga plemena. ¹³ I čim sveštenici noseći kovčeg zavjeta Gospoda Gospoda svoj zemlji stanu nogama svojim u vodi Jordanskoj, voda će se u Jordanu rastupiti, te će voda koja teče ozgo stati u gomilu.

¹⁴ I kad se podiže narod iz šatora svojih da prijeđe preko Jordana, i sveštenici ponesoše kovčeg zavjetni pred narodom, ¹⁵ I kad oni što nošahu kovčeg dođoše do Jordana, i sveštenici noseći kovčeg okvasiše noge svoje na kraju vode (jer je Jordan pun preko bregova svojih za cijelo vrijeme žetve), ¹⁶ Ustavi se voda što tecijaše ozgo, i stade u jednu gomilu vrlo nadaleko, od grada Adama, koji je kraj Zaretana; a što tecijaše dolje u more kraj polja, more slano, oteče sasvijem; i narod prelažaše prema Jerihonu. ¹⁷ A sveštenici koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega stajahu na suhu usred Jordana tvrdo, i sav Izrailj iđaše po suhu, dokle sav narod ne prijeđe preko Jordana.

Chapter 4

¹ A kad sav narod prijeđe preko Jordana, reče Gospod Isusu govoreći: ² Izberite iz naroda dvanaest ljudi, po jednoga čovjeka iz svakoga plemena, ³ I zapovjedite im i recite: uzmite odavde, isred Jordana, s mjesta gdje stoje nogama svojim sveštenici, dvanaest kamena, i odnesite ih sa sobom, i metnite ih ondje gdje ćete noćas noćiti. ⁴ Tada dozva Isus dvanaest ljudi, koje bješe odredio između sinova Izrailjevih, po jednoga čovjeka iz svakoga plemena. ⁵ I reče im Isus: idite pred kovčeg Gospoda Boga svojega usred Jordana, i uzmite svaki po jedan kamen na rame svoje, prema broju plemena sinova Izrailjevijeh, ⁶ Da bude znak među vama. Kad vas poslije zapitaju sinovi vaši govoreći: šta će vam to kamenje? ⁷ Recite im: jer se voda u Jordanu rastupi pred kovčegom zavjeta Gospodnjega, kad prelažaše preko Jordana, rastupi se voda u Jordanu, i ovo je kamenje spomen sinovima Izrailjevim dovijeka.

⁸ I učiniše sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Isus; i uzeše dvanaest kamena isred Jordana, kako bješe rekao Gospod Isusu, prema broju plemena sinova Izrailjevih; i odnesoše ih sa sobom na noćište, i metnuše ih ondje. ⁹ A i usred Jordana postavi Isus dvanaest kamena na mjestu gdje stajahu nogama svojim sveštenici noseći kovčeg zavjetni, i ondje ostaše do danas. ¹⁰ Sveštenici pak koji nošahu kovčeg stajahu usred Jordana dokle se ne svrši sve što bješe Gospod zapovjedio Isusu da kaže narodu, sasvijem kako bješe Mojsije zapovjedio Isusu. I narod pohitje i prijeđe. ¹¹ A kad prijeđe sav narod, onda prijeđe i kovčeg Gospodnji i sveštenici, a narod gledaše. ¹² Prijeđoše i sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina pod oružjem pred sinovima Izrailjevim, kao što im bješe kazao Mojsije. ¹³ Oko četrdeset tisuća naoružanijeh prijeđoše pred Gospodom preko Jordana na boj u polje Jerihonsko. ¹⁴ Taj dan uzvisi Gospod Isusa pred svijem Izrailjem; i bojahu ga se, kao što su se bojali Mojsija, svega vijeka njegova.

¹⁵ I reče Gospod Isusu govoreći: ¹⁶ Zapovjedi sveštenicima koji nose kovčeg od svedočanstva neka izidu iz Jordana. ¹⁷ I zapovjedi Isus sveštenicima govoreći: izidite iz Jordana. ¹⁸ A čim sveštenici koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega izidoše isred Jordana, i stadoše na suho nogom svojom sveštenici, odmah se povrati voda u Jordanu na mjesto svoje, i poteče kao i prije povrh svijeh bregova svojih.

¹⁹ A izide narod iz Jordana desetoga dana prvoga mjeseca, i stadoše u oko u Galgalu, s istoka Jerihonu. ²⁰ A onijeh dvanaest kamena, što iznesoše iz Jordana, postavi Isus u Galgalu, ²¹ I reče sinovima Izrailjevim govoreći: kad unapredak zapitaju sinovi vaši oce svoje govoreći: šta će to kamenje? ²² Tada obavijestite sinove svoje, i recite im: suhim prijeđe Izrailj preko ovoga Jordana. ²³ Jer Gospod Bog vaš osuši Jordan pred vama dokle prijeđoste, kao što je učinio Gospod Bog vaš od Crvenoga Mora osušivši ga pred nama dokle prijeđosmo; ²⁴ Da bi poznali svi narodi na zemlji da je ruka Gospodnja krjepka, da biste se svagda bojali Gospoda Boga svojega.

Chapter 5

¹ A kad čuše svi carevi Amorejski, koji bijahu s ovu stranu Jordana k zapadu, i svi carevi Hananski, koji bijahu pokraj mora, da je Gospod osušio Jordan pred sinovima Izrailjevijem dokle prijeđoše, rastopi se srce u njima i nesta u njima junaštva od straha sinova Izrailjevijeh.

² U to vrijeme reče Gospod Isusu: načini oštre nože, i obreži opet sinove Izrailjeve. ³ I načini Isus oštre nože, i obreza sinove Izrailjeve na brdašcu Aralotu. ⁴ A ovo je uzrok zašto ih Isus obreza: sav narod što izide iz Misira, sve muškinje, svi ljudi vojnici pomriješe u pustinji na putu, pošto izidoše iz Misira; ⁵ Jer bješe obrezan sav narod koji izide, ali ne obrezaše nikoga u narodu koji se rodi u pustinji na putu, pošto izidoše iz Misira. ⁶ Jer četrdeset godina iđahu sinovi Izrailjevi po pustinji dokle ne pomrije sav narod, ljudi vojnici, što izidoše iz Misira, jer ne slušaše glasa Gospodnjega, te im se zakle Gospod da im neće dati da vide zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima njihovijem da će nam je dati, zemlju, gdje teče mlijeko i med; ⁷ I na mjesto njihovo podiže sinove njihove; njih obreza Isus, jer bijahu neobrezani, jer ih ne obrezaše na putu. ⁸ A kad se sav narod obreza, ostaše na svojem mjestu u okolu dokle ne ozdraviše. ⁹ Tada reče Gospod Isusu: danas skidoh s vas sramotu Misirsku. I prozva se ono mjesto Galgal do današnjega dana.

¹⁰ I sinovi Izrailjevi stojeći u okolu u Galgalu, slaviše pashu četrnaestog dana onoga mjeseca uveče u polju Jerihonskom. ¹¹ I sjutradan poslije pashe jedoše od žita one zemlje hljebove prijesne i zrna pržena, isti dan. ¹² I presta mana sjutradan pošto jedoše žita one zemlje, i već više ne imaše mane sinovi Izrailjevi, nego jedoše od roda zemlje Hananske one godine.

¹³ I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek stoji prema njemu s golijem mačem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reče mu: jesi li naš ili naših neprijatelja? ¹⁴ A on reče: nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada dođoh. I Isus pade ničice na zemlju, i pokloni se, i reče mu: šta zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu? ¹⁵ A vojvoda vojske Gospodnje reče Isusu: izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto. I učini Isus tako.

Chapter 6

¹ A Jerihon se zatvori, i čuvaše se od sinova Izrailjevih; niko ne izlažaše, niti ko ulažaše. ² A Gospod reče Isusu: evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove. ³ Zato obidite oko grada svi vojnici, idući oko grada jedanput na dan; tako učini šest dana. ⁴ A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom; a sedmoga dana obidite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube. ⁵ Pa kad otežući zatrube u rogove ovnujske, čim čujete glas od trube, neka poviče sav narod iza glasa; i zidovi će gradski popadati na svojem mjestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se. ⁶ Tada Isus sin Navin dozva sveštenike, i reče im: uzmite kovčeg zavjetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom Gospodnjim. ⁷ A narodu reče: idite i obidite oko grada, i vojnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim.

⁸ A kad Isus reče narodu, sedam sveštenika noseći sedam truba od rogova ovnujskih pođoše pred Gospodom, i zatrubiše u trube, a kovčeg zavjeta Gospodnjega pođe za njima. ⁹ A vojnici pođoše pred sveštenicima, koji trubljahu u trube, a ostali pođoše za kovčegom; idući trubljahu u trube. ¹⁰ A narodu zapovjedi Isus govoreći: ne vičite, i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna riječ da ne izide iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: vičite; tada ćete vikati. ¹¹ Tako obide kovčeg Gospodnji oko grada jednom; pa se vratiše u oko, i noćiše u okolu.

¹² A sjutradan usta Isus rano, i sveštenici uzeše kovčeg Gospodnji. ¹³ I sedam sveštenika noseći sedam truba od rogova ovnujskih iđahu pred kovčegom Gospodnjim, i idući trubljahu u trube; a vojnici iđahu pred njima, a ostali iđahu za kovčegom Gospodnjim; idući trubljahu u trube. ¹⁴ I obidoše oko grada jednom drugoga dana, pa se vratiše u oko; tako učiniše šest dana.

¹⁵ A sedmoga dana ustaše zorom, i obidoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obidoše oko grada sedam puta. ¹⁶ A kad bi sedmi put da zatrube sveštenici u trube, Isus reče narodu: vičite, jer vam Gospod dade grad. ¹⁷ A grad da bude proklet Gospodu i što je god u njemu; samo Rava kurva nek ostane u životu i svi koji budu kod nje u kući, jer sakri poslanike koje bijasmo poslali. ¹⁸ Ali se čuvajte od prokletijeh stvari da i sami ne budete prokleti uzevši što prokleto, i da ne navučete prokletstvo na oko Izrailjev i smetete ga. ¹⁹ Nego sve srebro i zlato i posuđe od mjedi i od gvožđa neka bude sveto Gospodu, neka uđe u riznicu Gospodnju. ²⁰ Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod ču glas trubni i povika iza glasa, popadaše zidovi na mjestu svom; i narod uđe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad. ²¹ I pobiše kao prokleto oštrijem mačem sve što bješe u gradu, i žene i ljude, i djecu i starce, i volove i ovce i magarce.

²² A onoj dvojici što uhodiše zemlju reče Isus: idite u kuću one žene kurve, i izvedite nju i sve što je njezino, kao što ste joj se zakleli. ²³ I otišavši oni momci što uhodiše zemlju, izvedoše Ravu i oca joj i mater joj i braću joj i što god bješe njezino, i sav rod njezin izvedoše, i ostaviše ih iza okola Izrailjeva. ²⁴ A grad spališe ognjem i što bješe u njemu; samo srebro i zlato i posuđe od mjedi i od gvožđa metnuše u riznicu doma Gospodnjega. ²⁵ A Ravu kurvu i dom oca njezina i sve što bješe njezino ostavi u životu Isus, i ona osta među Izrailjcima do danas, jer sakri poslanike koje posla Isus da uhode Jerihon. ²⁶ I u to vrijeme prokle Isus govoreći: proklet da je pred Gospodom čovjek koji bi ustao da gradi ovaj grad Jerihon! na prvencu svom osnovao ga, i na mjezincu svom postavio mu vrata! ²⁷ I Gospod bijaše s Isusom, i razglasi se ime njegovo po svoj zemlji.

Chapter 7

¹ Ali se ogriješiše sinovi Izrailjevi o prokletinju, jer Ahan sin Harmije sina Zavdije sina Zarina od plemena Judina uze od prokletijeh stvari; zato se razgnjevi Gospod na sinove Izrailjeve.

² A Isus posla ljude iz Jerihona u Gaj, koji bijaše blizu Vet-Avena s istoka Vetilju, i reče im govoreći: idite i uhodite zemlju. I ljudi otidoše i uhodiše Gaj. ³ I vrativši se k Isusu rekoše mu: neka ne ide sav narod; do dvije tisuće ljudi ili do tri tisuće ljudi neka idu, i osvojiće Gaj; nemoj truditi svega naroda, jer ih je malo. ⁴ I otide ih onamo iz naroda oko tri tisuće ljudi; ali pobjegoše od Gajana. ⁵ I Gajani posjekoše ih do trideset i šest ljudi; i goniše ih od vrata dori do Sivarima, i pobiše ih na strmeni; i rastopi se srce u narodu, i posta kao voda.

⁶ A Isus razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovčegom Gospodnjim, i leža do večera, on i starješine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi. ⁷ I reče Isus: jaoh! Gospode Bože, zašto prevede ovaj narod preko Jordana da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? o, da šćasmo ostati preko Jordana! ⁸ Jaoh! Gospode, šta da kažem, kad je Izrailj obratio pleći pred neprijateljima svojim? ⁹ Čuće Hananeji i svi stanovnici te zemlje, i sleći će se oko nas, i istrijebiće ime naše sa zemlje; i šta ćeš učiniti od velikoga imena svojega?

¹⁰ A Gospod reče Isusu: ustani; što si pao na lice svoje? ¹¹ Zgriješio je Izrailj, i prestupio zavjet moj koji sam im zapovjedio: jer uzeše od prokletijeh stvari, i ukradoše, i zatajiše, i metnuše među svoje stvari. ¹² Zato neće moći sinovi Izrailjevi stajati pred neprijateljima svojim; pleći će obraćati pred neprijateljima svojim, jer su pod prokletstvom; neću više biti s vama, ako ne istrijebite između sebe prokletinje. ¹³ Ustani, osveštaj narod, i reci: osveštajte se za sjutra; jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: prokletstvo je usred tebe, Izrailju; nećeš moći stajati pred neprijateljima svojim dokle ne uklonite prokletstva između sebe. ¹⁴ Pristupićete ujutru po plemenima svojim; i koje pleme obliči Gospod ono će pristupiti po porodicama svojim, i koju porodicu obliči Gospod ona će pristupiti po domovima svojim; i koji dom obliči Gospod, pristupiće ljudi iz njega jedan po jedan. ¹⁵ Pa ko se nađe u prokletstvu, neka se spali ognjem i on i sve njegovo, jer prestupi zavjet Gospodnji i učini bezakonje u Izrailju.

¹⁶ I ustavši Isus ujutru rano reče te pristupi Izrailj po plemenima svojim; i obliči se pleme Judino. ¹⁷ Potom reče te pristupiše porodice Judine; i obliči se porodica Zarina; potom reče te pristupi porodica Zarina, domaćin jedan po jedan, i obliči se Zavdija. ¹⁸ I reče, te pristupi njegov dom, ljudi jedan po jedan, i obliči se Ahan sin Harmije sina Zavdije sina Zarina od plemena Judina. ¹⁹ I reče Isus Ahanu: sine, hajde daj hvalu Gospodu Bogu Izrailjevu, i priznaj pred njim, i kaži mi šta si učinio, nemoj tajiti od mene. ²⁰ A Ahan odgovori Isusu i reče: istina je, ja zgriješih Gospodu Bogu Izrailjevu, i učinih tako i tako: ²¹ Vidjeh u plijenu jedan lijep plašt Vavilonski, i dvjesta sikala srebra, i jednu šipku zlata od pedeset sikala, pa se polakomih i uzeh; i eno je zakopano u zemlju usred mojega šatora, i srebro ozdo.

²² Tada Isus posla poslanike, koji otrčaše u šator, i gle, bješe zakopano u šatoru njegovu, i ozdo srebro. ²³ I uzeše iz šatora i donesoše k Isusu i svijem sinovima Izrailjevijem, i metnuše pred Gospoda. ²⁴ Tada Isus i s njim sav Izrailj uzeše Ahana sina Zarina, i srebro i plašt i šipku zlata, i sinove njegove i kćeri njegove, i volove njegove i magarce njegove, i ovce njegove, i šator i sve što bješe njegovo, i izvedoše u dolinu Ahor. ²⁵ I reče Isus: što si nas smeo? Gospod da te smete danas! I zasu ga kamenjem sav Izrailj, i spališe sve ognjem zasuvši kamenjem. ²⁶ Potom nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. I Gospod se povrati od žestine gnjeva svojega. Otuda se prozva ono mjesto dolina Ahor do danas.

Chapter 8

¹ Iza toga reče Gospod Isusu: ne boj se i ne plaši se; uzmi sa sobom sav narod što je za boj, pa ustani i idi na Gaj; evo predadoh ti u ruke cara Gajskoga i narod njegov i grad njegov i zemlju njegovu. ² I učini s Gajem i carem njegovijem kako si učinio s Jerihonom i njegovijem carem; ali plijen iz njega i stoku njegovu razgrabite za se. Namjesti zasjedu iza grada.

³ I usta Isus i sav narod što bješe za boj, da idu na Gaj; i izabra Isus trideset tisuća junaka, i posla ih noću; ⁴ I zapovjedi im govoreći: gledajte vi koji ćete biti u zasjedi iza grada, da ne budete vrlo daleko od grada, nego budite svi gotovi. ⁵ A ja i sav narod što je sa mnom primaknućemo se ka gradu; pa kad oni izidu pred nas, mi ćemo kao i prije pobjeći ispred njih. ⁶ Te će oni poći za nama dokle ih ne odvojimo od grada, jer će reći: bježe ispred nas kao i prije. I mi ćemo bježati ispred njih. ⁷ Tada vi izidite iz zasjede i istjerajte iz grada što bude ostalo. Jer će vam ga dati Gospod Bog vaš u ruke. ⁸ A kad uzmete grad, zapalite ga ognjem; po riječi Gospodnjoj učinite. Eto, zapovjedio sam vam. ⁹ Tako ih posla Isus, i oni otidoše u zasjedu, i stadoše između Vetilja i Gaja, sa zapada Gaju; a Isus prenoći onu noć među narodom.

¹⁰ A ujutru usta Isus rano i prebroji narod, pa pođe sa starješinama Izrailjevijem pred narodom na Gaj. ¹¹ I sva vojska što bješe s njim pođe i primakavši se dođoše prema gradu i stadoše u oko sa sjevera Gaju; a bijaše dolina između njih i Gaja. ¹² I uze oko pet tisuća ljudi, i namjesti ih u zasjedu između Vetilja i Gaja, sa zapada gradu Gaju. ¹³ I kad se namjesti sav narod, sva vojska, što bijaše sa sjevera gradu i što bijaše u zasjedi sa zapada gradu, izide Isus onu noć usred doline. ¹⁴ I kad to vidje car Gajski, ljudi u gradu pohitješe i uraniše; i izidoše onaj čas u polje pred Izrailja u boj, car i sav narod njegov. A ne znađaše da ima zasjeda za njim iza grada. ¹⁵ Tada Isus i sav Izrailj, kao da ih pobiše, nagoše bježati k pustinji. ¹⁶ A oni sazvaše sav narod što bješe u gradu da ih tjeraju. I tjeraše Isusa, i odvojiše se od svoga grada. ¹⁷ I ne osta niko u Gaju ni u Vetilju da ne pođe za Izrailjem; i ostaviše grad otvoren, i tjerahu Izrailja.

¹⁸ Tada reče Gospod Isusu: digni zastavu što ti je u ruci prema Gaju, jer ću ti ga dati u ruke. I podiže Isus zastavu što mu bješe u ruci prema gradu. ¹⁹ A oni što bijahu u zasjedi odmah ustaše sa svojega mjesta, i potrčaše čim on podiže ruku svoju, i uđoše u grad i uzeše ga, i brzo zapališe grad ognjem. ²⁰ A kad se Gajani obazreše, a to dim od grada dizaše se do neba, i ne imahu kuda bježati ni tamo ni amo; a narod koji bježaše u pustinju povrati se na one koji ga tjerahu. ²¹ I Isus i sav Izrailj vidjevši da je zasjeda njihova uzela grad i gdje se diže dim od grada, vratiše se i udariše na Gajane. ²² A oni iz grada izidoše pred njih, te bijahu među Izrailjcima odovud i odonud, i pobiše ih tako da nijedan ne osta živ niti uteče. ²³ A cara Gajskoga uhvatiše živa i dovedoše k Isusu.

²⁴ A kad pobiše Izrailjci sve Gajane u polju, u pustinji, kuda ih goniše, i padoše svi od oštroga mača, te se istrijebiše, onda se vratiše svi Izrailjci u Gaj, i isjekoše što još bješe u njemu oštrijem mačem. ²⁵ A svijeh što izgiboše onaj dan, i ljudi i žena, bješe dvanaest tisuća, samijeh Gajana. ²⁶ I Isus ne spusti ruke svoje, koju bješe podigao sa zastavom, dokle ne pobiše sve stanovnike Gajske. ²⁷ Samo stoku i plijen iz grada onoga razgrabiše Izrailjci za se, kao što bješe Gospod zapovjedio Isusu. ²⁸ I Isus spali Gaj, i obrati ga u gomilu vječnu, i u pustoš do današnjega dana. ²⁹ A cara Gajskoga objesi na drvo i ostavi do večera; a o zahodu sunčanom zapovijedi Isus te skidoše tijelo njegovo s drveta i baciše pred vrata gradska, i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.

³⁰ Tada Isus načini oltar Gospodu Bogu Izrailjevu na gori Evalu, ³¹ Kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji sinovima Izrailjevim, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, oltar od cijeloga kamenja, preko kojega nije prevučeno gvožđe; i prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodu, i prinesoše žrtve zahvalne. ³² I prepisa ondje na kamenju zakon Mojsijev, koji je napisao sinovima Izrailjevijem. ³³ I sav Izrailj i starješine njegove i upravitelji i sudije njegove stadoše s obje strane kovčega, prema sveštenicima Levitima, koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega, i stranac i domorodac; polovina prema gori Garizinu a polovina prema gori Evalu, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji da blagoslovi narod Izrailjev najprije. ³⁴ I potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi zakona. ³⁵ Ne bi ni jedne riječi od svega što je Mojsije napisao, koje ne pročita Isus pred svijem zborom Izrailjevim, i ženama i djecom i strancima koji iđahu među njima.

Chapter 9

¹ A kad to čuše svi carevi koji bijahu s ovu stranu Jordana po brdima i po dolinama i po svemu brijegu velikoga mora dori do Livana, Hetejin i Amorejin, Hananejin, Ferezejin, Jevejin i Jevusejin, ² Skupiše se svi da se složno biju s Isusom i s Izrailjem.

³ A koji življahu u Gavaonu čuvši šta učini Isus od Jerihona i od Gaja, ⁴ Učiniše i oni prijevaru; jer otidoše i načiniše se poslanici, i uzeše stare torbe na svoje magarce i stare mjehove vinske, poderane i iskrpljene, ⁵ I obuću staru i iskrpljenu na noge svoje, i haljine stare na se; i sav hljeb što ponesoše na put bješe suh i pljesniv. ⁶ I otidoše k Isusu u oko u Galgalu, i rekoše njemu i ljudima Izrailjcima: dođosmo iz daljne zemlje; hajde uhvatite vjeru s nama. ⁷ A ljudi Izrailjci rekoše Jevejima: može biti da sjedite usred nas, pa kako ćemo uhvatiti vjeru s vama? ⁸ Ali oni rekoše Isusu: mi smo sluge tvoje. A Isus im reče: ko ste i otkuda idete? ⁹ A oni mu rekoše: iz zemlje vrlo daljne dođoše sluge tvoje u ime Gospoda Boga tvojega; jer čusmo slavu njegovu i sve što je učinio u Misiru, ¹⁰ I sve što je učinio dvojici careva Amorejskih, koji bijahu s onu stranu Jordana, Sionu caru Esevonskom i Ogu caru Vasanskom koji bijaše u Astarotu. ¹¹ I rekoše nam starješine naše i svi stanovnici naše zemlje govoreći: uzmite brašnjenice na put, i idite im na susret i recite im: mi smo sluge vaše, hajde uhvatite vjeru s nama. ¹² Ovo je hljeb naš: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kad smo pošli pred vas, a sad eto osušio se i upljesnivio. ¹³ A ovo su mjehovi vinski: nalismo nove, i eto su se već poderali; i haljine naše i obuća naša ovetša od daljnoga puta. ¹⁴ I povjerovaše ljudi po brašnjenici, a ne upitaše Gospoda šta će reći. ¹⁵ I Isus učini s njima mir, i zadade im vjeru da će ih ostaviti u životu; i zakleše im se knezovi od zbora.

¹⁶ Ali poslije tri dana kad uhvatiše vjeru s njima, čuše da su im susjedi i da žive usred njih. ¹⁷ Jer pođoše sinovi Izrailjevi i dođoše u gradove njihove treći dan; a gradovi im bijahu: Gavaon i Kefira i Virot i Kirijat-Jarim. ¹⁸ I ne pobiše ih sinovi Izrailjevi, jer im se knezovi od zbora zakleše Gospodom Bogom Izrailjevijem. Ali sav zbor vikaše na knezove. ¹⁹ Tada svi knezovi rekoše svemu zboru: mi smo im se zakleli Gospodom Bogom Izrailjevijem; zato sada ne možemo dirati u njih. ²⁰ Učinimo im to, i ostavimo ih u životu, da ne dođe gnjev na nas radi zakletve kojom im se zaklesmo. ²¹ Još im rekoše knezovi: neka ostanu u životu, pa neka sijeku drva i nose vodu svemu zboru, kako im knezovi kazaše.

²² Potom ih dozva Isus i reče im govoreći: zašto nas prevariste i rekoste: vrlo smo daleko od vas, kad eto živite usred nas? ²³ Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka robovi i da siječete drva i nosite vodu za dom Gospoda Boga mojega. ²⁴ A oni odgovoriše Isusu i rekoše: doista je bilo javljeno slugama tvojim kako je zapovjedio Gospod Bog tvoj Mojsiju sluzi svojemu da vam da svu ovu zemlju i da istrijebi sve stanovnike ove zemlje ispred vas; stoga se vrlo pobojasmo životu svojemu od vas i učinismo tako. ²⁵ A sada eto smo ti u ruku; čini što misliš da je dobro i pravo da s nama učiniš. ²⁶ I učini im tako i sačuva ih od ruku sinova Izrailjevijeh, te ih ne pobiše. ²⁷ I odredi ih Isus u taj dan da sijeku drva i nose vodu zboru i za oltar Gospodnji do današnjega dana na mjestu koje izbere.

Chapter 10

¹ A kad ču Adonisedek car Jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga, kao što je učinio s Jerihonom i njegovijem carem, tako da je učinio i s Gajem i njegovijem carem, i da su Gavaonjani učinili mir s Izrailjem i stoje usred njih, ² Uplaši se vrlo; jer Gavaon bijaše velik grad kao kakav carski grad, i bijaše veći od Gaja, i svi ljudi u njemu bijahu hrabri. ³ Zato posla Adonisedek car Jerusalimski k Oamu caru Hevronskom i k Piramu caru Jarmutskom i k Jafiji caru Lahiskom i k Daviru caru Jeglonskom, i poruči: ⁴ Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer učini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim. ⁵ I skupi se i pođe pet careva Amorejskih, car Jerusalimski, car Hevronski, car Jarmutski, car Lahiski, car Jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u oko pod Gavaonom počeše ga biti.

⁶ Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u oko u Galgalu i rekoše: nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi Amorejski koji žive u gorama. ⁷ I izide Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što bješe za boj, svi junaci. ⁸ I Gospod reče Isusu: ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neće održati pred tobom. ⁹ I Isus udari na njih iznenada, išavši cijelu noć od Galgala, ¹⁰ I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potjera putem kako se ide u Vetoron, i sjekoše ih do Azike i do Makide. ¹¹ A kad bježahu ispred Izrailja i bijahu niz vrlet Vetoronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnoga nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi mačem.

¹² Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevijem, i reče pred sinovima Izrailjevijem: stani sunce nad Gavaonom, i mjeseče nad dolinom Elonskom. ¹³ I stade sunce i ustavi se mjesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi istinitoga? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za cio dan.

¹⁴ I ne bi takoga dana ni prije ni poslije, da Gospod posluša glas čovječji, jer Gospod vojeva za Izrailja.

¹⁵ I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u oko u Galgal.

¹⁶ A onijeh pet careva utekoše i sakriše se u pećinu kod Makide. ¹⁷ I dođe glas Isusu: nađe se pet careva sakrivenijeh u pećini kod Makide. ¹⁸ A Isus reče: privalite veliko kamenje na vrata pećini, i namjestite ljude kod nje da ih čuvaju. ¹⁹ A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da uđu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš. ²⁰ A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvijem, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove, ²¹ Vrati se sav narod zdravo u oko k Isusu u Makidu, i niko ne mače jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednoga.

²² Tada reče Isus: otvorite vrata od one pećine, i izvedite k meni onijeh pet careva iz pećine. ²³ I učiniše tako, i izvedoše k njemu onijeh pet careva iz pećine: cara Jerusalimskoga, cara Hevronskoga, cara Jarmutskoga, cara Lahiskoga, cara Jeglonskoga. ²⁴ A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i reče vojvodama od vojske koje bijahu išle s njim: pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovijem carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim. ²⁵ A Isus im reče: ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer će tako učiniti Gospod svijem neprijateljima vašim na koje zavojštite. ²⁶ Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i objesi ih na pet drveta, i ostaše viseći na drvetima do večera. ²⁷ A o zahodu sunčanom zapovjedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u pećinu, u koju se bijahu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata pećini, koje osta ondje do danas.

²⁸ Istoga dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj isiječe oštrijem mačem, i cara njezina i njih pobi, sve duše koje bjehu u njoj, ne ostavi nijednoga živa; i učini s carem Makidskim kao što učini s carem Jerihonskim.

²⁹ Potom otide Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu. ³⁰ Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njezina; i isiječe sve oštrijem mačem, sve duše koje bijahu u njoj, ne ostavi u njoj nijednoga živa; i učini s carem njezinijem kao što učini s carem Jerihonskim.

³¹ Potom otide Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u oko pred njim, i stade ga biti. ³² I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sjutradan, i isiječe sve oštrijem mačem, sve duše što bijahu u njemu, isto onako kako učini s Livnom.

³³ Tada dođe Oram car Gezerski u pomoć Lahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ.

³⁴ Potom pođe Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u oko prema njemu udariše na nj; ³⁵ I uzeše ga isti dan, i isjekoše sve oštrijem mačem; sve duše što bijahu u njemu pobi taj dan isto onako kako učini s Lahisom.

³⁶ Potom se podiže isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti; ³⁷ I uzeše ga i isjekoše oštrijem mačem, i cara njegova i sve gradove njegove, sve duše što bijahu u njima; ne ostavi nijednoga živa isto onako kako učini s Jeglonom; zatr ga sa svijem dušama što bijahu u njemu.

³⁸ Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti; ³⁹ I uze ga i cara njegova i sve gradove njegove, i isjekoše ih oštrijem mačem i zgubiše sve duše što bijahu u njima; ne ostavi nijednoga živa; kao što učini s Hevronom, tako učini s Davirom i carom njegovijem, i kao što učini s Livnom i carem njezinijem.

⁴⁰ Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednoga živa, nego sve duše žive zgubi, kao što bješe zapovjedio Gospod Bog Izrailjev. ⁴¹ I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju Gosensku do Gavaona. ⁴² A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja. ⁴³ Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u oko u Galgal.

Chapter 11

¹ A kad to ču Javin car Asorski, posla k Jovavu caru Madonskom i k caru Simronskom i k caru Ahsavskom, ² I k carevima koji bijahu na sjeveru u gorama i po ravnicama na jugu od Hinerota i u dolini i u Nafat-Doru na zapad, ³ Ka Hananejinu na istoku i zapadu, i Amorejinu i Hetejinu i Ferezejinu i Jevusejinu u gorama, i k Jevejinu pod Ermonom u zemlji Mispi. ⁴ I izidoše oni i sva vojska njihova s njima, mnogi narod kao pijesak na brijegu morskom, i konji i kola mnoga veoma. ⁵ Svi ti carevi dogovoriše se i dođoše, i stadoše zajedno u oko na vodi Meromu, da udare na Izrailja.

⁶ A Gospod reče Isusu; ne boj ih se; jer sjutra u ovo doba ja ću učiniti te će svi biti pobijeni pred Izrailjem; konjma njihovijem ispresijecaj žile, i kola njihova popali ognjem. ⁷ I izide Isus i sva vojska s njim na njih na vodu Merom iznenada, i udariše na njih. ⁸ I Gospod ih dade u ruke Izrailju, te ih razbiše i tjeraše ih do Sidona velikoga i do vode Misrefota i do polja Mispe na istok; i tako ih pobiše da ne ostaviše nijednoga živa. ⁹ I učini im Isus kako mu bješe zapovjedio Gospod: konjma njihovijem ispresijeca žile, i kola njihova popali ognjem.

¹⁰ I vrativši se Isus u to vrijeme, uze Asor, i ubi cara njegova mačem; a Asor bješe prije glava svijem tijem carstvima. ¹¹ I pobiše sve živo što bješe u njemu oštrijem mačem sijekući, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem. ¹² I sve gradove onijeh careva i sve careve njihove uze Isus i isiječe ih oštrijem mačem i pobi ih, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji. ¹³ Ali nijednoga grada koji osta u opkopima svojim ne popali Izrailj, osim samoga Asora, koji spali Isus. ¹⁴ A sav plijen iz tijeh gradova i stoku pograbiše za sebe sinovi Izrailjevi; samo ljude sve isjekoše oštrijem mačem, te ih istrijebiše, ne ostaviše ništa živa. ¹⁵ Kako zapovjedi Gospod Mojsiju sluzi svojemu, tako Mojsije zapovjedi Isusu, a Isus tako učini; ništa ne izostavi od svega što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju.

¹⁶ I tako uze Isus svu tu zemlju, gore i sav južni kraj i svu zemlju Gosensku, i ravnicu i polje, goru Izrailjevu i ravnicu njegovu. ¹⁷ Od gore Alaka, koja se pruža k Siru, do Val-Gada u polju Livanskom, pod gorom Ermonom; i sve careve njihove zarobi i pobi ih i pogubi. ¹⁸ Dugo vremena vojeva Isus na te careve. ¹⁹ Ne bi nijednoga grada koji učini mir sa sinovima Izrailjevijem, osim Jeveja koji življahu u Gavaonu; sve ih uzeše ratom. ²⁰ Jer od Gospoda bi, te otvrdnu srce njihovo da izidu u boj na Izrailja, da bi ih potro i da im ne bi bilo milosti, nego da bi ih istrijebio, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.

²¹ U to vrijeme dođe Isus, te istrijebi Enakime iz gora, iz Hevrona, iz Davira, iz Anava i iz sve gore Judine i iz sve gore Izrailjeve, s gradovima njihovijem potr ih Isus. ²² Nijedan Enakim ne osta u zemlji sinova Izrailjevih; samo u Gazi, u Gatu i u Azotu ostaše. ²³ Tako uze Isus svu zemlju, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju; i dade je u našljedstvo Izrailju prema dijelovima njihovijem, po plemenima njihovijem. I zemlja počinu od rata.

Chapter 12

¹ A ovo su carevi zemaljski koje pobiše sinovi Izrailjevi i zemlju njihovu osvojiše s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Ermona i svu ravnicu k istoku: ² Sion car Amorejski koji stajaše u Esevonu i vladaše od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i od polovine potoka i polovinom Galada do potoka Javoka, gdje je međa sinova Amonskih; ³ I od ravnice do mora Hinerotskoga k istoku, i do mora uz polje, do mora slanoga k istoku, kako se ide k Vetsimotu, i s juga pod goru Fazgu; ⁴ I susjed mu Og car Vasanski, koji bješe ostao od Rafaja i sjeđaše u Astarotu i u Edrajinu, ⁵ I vladaše gorom Ermonom i Salhom i svijem Vasanom do međe Gesurske i Mahatske, i polovinom Galada do međe Siona cara Esevonskoga. ⁶ Njih pobi Mojsije sluga Gospodnji i sinovi Izrailjevi; i tu zemlju dade Mojsije sluga Gospodnji u našljedstvo plemenu Ruvimovu i plemenu Gadovu i polovini plemena Manasijina.

⁷ A ovo su carevi zemaljski koje pobi Isus sa sinovima Izrailjevijem s onu stranu Jordana k zapadu, od Val-Gada u polju Livanskom pa do gore Alaka kako se ide k Siru; i tu zemlju dade Isus plemenima Izrailjevijem u našljedstvo prema dijelovima njihovijem, ⁸ Po gorama i po ravnicama, po poljima i po dolinama, i u pustinji i na južnom kraju, zemlju Hetejsku, Amorejsku i Hananejsku, Ferezejsku, Jevejsku i Jevusejsku: ⁹ Car Jerihonski jedan; car Gajski do Vetilja jedan; ¹⁰ Car Jerusalimski jedan; car Hevronski jedan; ¹¹ Car Jarmutski jedan; car Lahiski jedan; ¹² Car Jeglonski jedan; car Gezerski jedan; ¹³ Car Davirski jedan; car Gaderski jedan; ¹⁴ Car Oramski jedan; car Aradski jedan; ¹⁵ Car od Livne jedan; car Odolamski jedan; ¹⁶ Car Makidski jedan; car Vetiljski jedan; ¹⁷ Car Tafuvski jedan; car Eferski jedan; ¹⁸ Car Afečki jedan; car Saronski jedan; ¹⁹ Car Madonski jedan; car Asorski jedan; ²⁰ Car Simron-Meronski jedan; car Ahsavski jedan; ²¹ Car Tanaški jedan; car Megidski jedan; ²² Car Kedeski jedan; car Jokneamski kod Karmela jedan; ²³ Car Dorski u Nafat-Doru jedan; car Gojimski u Galgalu jedan; ²⁴ Car Teraski jedan. Svega trideset i jedan car.

Chapter 13

¹ A Isus već bijaše star i vremenit. I reče mu Gospod: ti si star i vremenit, a zemlje je ostalo vrlo mnogo da se osvoji. ² Ovo je zemlja što je ostala: sve međe Filistejske i sva Gesurska, ³ Od Siora, koji je pred Misirom, do međe Akaronske na sjever; to pripada Hananejima; pet kneževina Filistejskih, Gazejska, Azotska, Askalonska, Getejska i Akaronska, i Aveji; ⁴ S juga sva zemlja Hananejska i Meara, što pripada Sidoncima do Afeka, do međe Amorejske. ⁵ I zemlja Givlejska i sav Livan k istoku, od Val-Gada pod gorom Ermonom pa do ulaska Ematskoga; ⁶ Sve koji žive u toj gori od Livana do vode Misrefota, sve Sidonce ja ću otjerati ispred sinova Izrailjevih; samo je razdijeli ždrijebom Izrailju u našljedstvo, kao što sam ti zapovjedio. ⁷ Razdijeli dakle tu zemlju u našljedstvo među devet plemena i polovinu plemena Manasijina.

⁸ Jer s drugom polovinom pleme Ruvimovo i Gadovo primiše svoj dio, koji im dade Mojsije s onu stranu Jordana k istoku, kako im dade Mojsije sluga Gospodnji, ⁹ Od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona i grada nasred potoka, i svu ravnicu Medevsku do Devona, ¹⁰ I sve gradove Siona cara Amorejskoga, koji careva u Esevonu, do međe sinova Amonovijeh, ¹¹ I Galad i među Gesursku i Mahatsku i svu goru Ermonsku i sav Vasan do Salhe; ¹² Sve carstvo Ogovo u Vasanu, koji Og carova u Astarotu i Edrajinu i bješe ostao od Rafaja; a Mojsije ih pobi i istrijebi. ¹³ Ali Gesureja i Mahateja ne izagnaše sinovi Izrailjevi, nego Gesureji i Mahateji ostaše među Izrailjem do danas. ¹⁴ Samo plemenu Levijevu ne dade našljedstva; žrtve ognjene Gospoda Boga Izrailjeva jesu našljedstvo njegovo, kao što mu je rekao.

¹⁵ A dade Mojsije plemenu sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, ¹⁶ I međe im bjehu od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i grad koji je na srijedi potoka, i sva ravan do Medeve, ¹⁷ Esevon sa svijem gradovima svojim u ravni, Devon i Vamot-Val i Vet-Valmeon, ¹⁸ I Jasa i Kadimot i Mifat, ¹⁹ I Kirijatajim i Sivma i Zaret-Sar na gori kod doline, ²⁰ I Vet-Fegor i Azdot-Fazga i Vet-Jesimot, ²¹ I svi gradovi u ravni, i sve carstvo Siona cara Amorejskoga, koji carova u Esevonu, kojega ubi Mojsije s knezovima Madijamskim, Evijom i Rekemom i Surom i Urom i Revom, knezovima Sionovijem, koji življahu u onoj zemlji. ²² I Valama sina Veorova vrača ubiše sinovi Izrailjevi mačem s drugima pobijenijem. ²³ I bjehu međe sinova Ruvimovijeh Jordan s međama svojim. To je našljedstvo sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova.

²⁴ I dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovijem po porodicama njihovijem, ²⁵ I bjehu im međe Jazir i svi gradovi Galadski i polovina zemlje sinova Amonovijeh do Aroira koji je prema Ravi, ²⁶ I od Esevona do Ramot-Mispe i Vetonima, i od Mahanaima do međe Davirske; ²⁷ I u dolini Vet-Aram i Vet-Nimra i Sokot i Safon; ostatak carstva Siona cara Esevonskoga, Jordan i međa njegova do kraja mora Hinerotskoga s onu stranu Jordana na istok. ²⁸ To je našljedstvo sinova Gadovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova.

²⁹ I dade Mojsije polovini plemena Manasijina, i dobi polovina plemena sinova Manasijinih po porodicama svojim; ³⁰ Međa im bješe od Mahanaima, sav Vasan, sve carstvo Oga cara Vasanskoga, i sva sela Jairova, što su u Vasanu, šezdeset gradova. ³¹ I polovina Galada, i Astarot i Edrajin, gradovi carstva Ogova u Vasanu, dopadoše sinovima Mahira sina Manasijina, polovini sinova Mahirovijeh po porodicama njihovijem.

³² To je što razdijeli u našljedstvo Mojsije u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu na istoku. ³³ A plemenu Levijevu ne dade Mojsije našljedstva; Gospod je Bog Izrailjev njihovo našljedstvo, kao što im je rekao.

Chapter 14

¹ A ovo je što dobiše našljedstvo sinovi Izrailjevi u zemlji Hananskoj, što razdijeliše u našljedstvo Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i poglavari porodica otačkih po plemenima sinova Izrailjevih, ² Ždrijebom dijeleći im našljedstvo, kao što zapovijedi Gospod preko Mojsija, među devet plemena i polovinu plemena. ³ Jer Mojsije dade našljedstvo dvjema plemenima i polovini plemena s ovu stranu Jordana, a Levitima ne dade našljedstva među njima. ⁴ Jer sinova Josifovijeh bjehu dva plemena: Manasijino i Jefremovo, i Levitima ne dadoše dijela u zemlji, osim gradova u kojima će živjeti i podgrađa njihovijeh za stoku njihovu i za blago njihovo. ⁵ Kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi i podijeliše zemlju.

⁶ A sinovi Judini dođoše k Isusu u Galgalu, i reče mu Halev sin Jefonijin Kenezej: ti znaš šta je kazao Gospod Mojsiju sluzi Božijemu za me i za te u Kadis-Varniji. ⁷ Bilo mi je četrdeset godina kad me posla Mojsije sluga Gospodnji iz Kadis-Varnije da uhodim zemlju, i javih mu stvar, kako mi je bilo u srcu. ⁸ A braća moja što idoše sa mnom uplašiše srce narodu; ali se ja jednako držah Gospoda Boga svojega. ⁹ I zakle se Mojsije onaj dan govoreći: zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojima, dopašće tebi u našljedstvo i sinovima tvojim do vijeka; jer si se sasvijem držao Gospoda Boga mojega. ¹⁰ A sada, eto, sačuva me Gospod u životu, kao što je rekao; ima već četrdeset i pet godina kako to reče Gospod Mojsiju, kad Izrailj iđaše po pustinji; i sad, eto, ima mi danas osamdeset i pet godina. ¹¹ I danas sam jošte krjepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krjepost mi je i sad onaka kaka je bila onda za boj i da odlazim i dolazim. ¹² Zato daj mi sada ovu goru, za koju je govorio Gospod u onaj dan; jer si čuo u onaj dan da su ondje Enakimi i gradovi veliki i tvrdi; da ako bude Gospod sa mnom, te ih istjeram, kao što je Gospod kazao.

¹³ I Isus ga blagoslovi, i dade Hevron Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo. ¹⁴ Zato pripade Hevron Halevu sinu Jefonijinu Kenezeju u našljedstvo do današnjega dana, jer se jednako držao Gospoda Boga Izrailjeva. ¹⁵ A ime Hevronu bijaše pređe Kirijat-Arva, a Arva bijaše velik čovjek među Enakimima. I zemlja počinu od rata.

Chapter 15

¹ A ovo bješe dio sinova Judinijeh po porodicama njihovijem: uz među Edomsku, pustinja Sin k jugu na kraju južne strane; ² I bješe im južna međa od kraja slanoga mora, od zaliva koji ide k jugu. ³ A otuda ide na jug na brdo Akravim, prelazi preko Sina, i pruža se od juga na Kadis-Varniju, i dopire do Esrona, a otuda ide na Adar i savija se na Karku; ⁴ Otuda idući do Aselmona izlazi na potok Misirski, i kraj toj međi udara u more. To vam je južna međa. ⁵ A međa k istoku slano more do kraja Jordana; a međa sa sjeverne strane od zaliva morskoga, do kraja Jordana; ⁶ Odatle ide ta međa na Vet-Oglu, i pruža se od sjevera do Vet-Arave; i odatle ide ta međa na kamen Voana sina Ruvimova; ⁷ Odatle ide ta međa do Davira od doline Ahora, i na sjever ide na Galgal, prema brdu Adumimskom na južnoj strani potoka; potom ide ta međa do vode En-Semesa, i udara u studenac Rogil; ⁸ Odatle ide ta međa preko doline sinova Enomovijeh pokraj Jevuseja s juga, a to je Jerusalim; otuda ide međa na vrh gore koja je prema dolini Enomu k zapadu i koja je nakraj doline Rafajske k sjeveru; ⁹ Potom se savija međa s vrha te gore k izvoru vode Neftoje i izlazi na gradove u gori Efronu; a odatle se pruža međa do Vala, a to je Kirijat-Jarim; ¹⁰ Potom ide međa od Vala na zapad ka gori Siru, i ide pokraj gore Jarima sa sjevera, a to je Hasalon, i spušta se na Vet-Semes, i dolazi do Tamne; ¹¹ I ide međa pokraj Akarona k sjeveru, i dopire do Sikrona, i ide preko gore Vala i pruža se do Javnila, i izlazi ta međa na more. ¹² A međa je zapadna pokraj velikoga mora i njegovijeh međa. To su međe sinova Judinijih unaokolo po porodicama njihovijem.

¹³ A Halevu sinu Jefonijinu dade Isus dio među sinovima Judinijem, kao što mu zapovjedi Gospod: Kirijat-Arvu; a Arva je bio otac Enakov, i to je Hevron; ¹⁴ I odatle izagna Halev tri sina Enakova: Sesaja i Ahimana i Talmaja sinove Enakove. ¹⁵ I odatle otide na Davirane; a Davir se prije zvaše Kirijat-Sefer. ¹⁶ I reče Halev: ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daću mu za ženu Ahsu kćer svoju. ¹⁷ I uze ga Gotonilo sin Kenezov, brat Halevov; i dade mu Ahsu kćer svoju za ženu. ¹⁸ I kad polažaše, nagovaraše ga da ište polje u oca njezina; pa skoči s magarca. A Halev joj reče: šta ti je? ¹⁹ A ona reče: daj mi dar; kad si mi dao suhe zemlje, daj mi i izvora vodenijeh. I dade joj izvore gornje i izvore donje.

²⁰ Ovo je našljedstvo plemena sinova Judinijeh po porodicama njihovijem;

²¹ Ovo su gradovi po krajevima plemena sinova Judinijeh, duž međe Edomske k jugu: Kavseil i Eder i Jagur, ²² I Kina i Dimona i Adada, ²³ I Kades i Asor i Itnan, ²⁴ Zif i Telem i Valot, ²⁵ I Asor-Adata i Kiriot; Esron je Asor; ²⁶ Amam i Sama i Molada, ²⁷ I Asar-Gada i Esemon i Vet-Falet, ²⁸ I Asar-Sual i Vir-Saveja i Viziotija, ²⁹ Vala i Im i Asem, ³⁰ I Eltolad i Hesil i Orma, ³¹ I Siklag i Madmana i Sansana, ³² I Levaot i Sileim i Ajin i Rimon; svega dvadeset i devet gradova sa selima svojim.

³³ U ravni Estaol i Saraja i Asna, ³⁴ I Zanoja i En-Ganim, Tafuja i Inam, ³⁵ Jarmut i Odolam, Sohot i Azika. ³⁶ I Sagarim i Aditajim i Gedira i Gedirotajim; četrnaest gradova sa selima svojim.

³⁷ Sevan i Adasa i Magdal-Gad, ³⁸ I Dilan i Mispa i Jokteil, ³⁹ Lahis i Vaskat i Jeglon, ⁴⁰ I Havon i Lamas i Hitlis, ⁴¹ I Gedirot, Vet-Dagon, i Nama i Makida; šesnaest gradova sa selima svojim.

⁴² Livna i Eter i Asan, ⁴³ I Jefta i Asna i Nesiv, ⁴⁴ I Keila i Ahziv i Marisa; devet gradova sa selima svojim.

⁴⁵ Akaron sa selima i zaseocima; ⁴⁶ Od Akarona do mora sve što je pokraj Azota sa selima svojim;

⁴⁷ Azot sa selima i zaseocima, Gaza sa selima i zaseocima do potoka Misirskoga i do velikoga mora s međama.

⁴⁸ A u gori: Samir i Jatir i Sohot, ⁴⁹ I Dana i Kirijat-Sana, a to je Davir, ⁵⁰ I Anav i Estemon i Anim, ⁵¹ I Gosen i Olon i Gilon; jedanaest gradova sa selima svojim.

⁵² Arav i Duma i Esan, ⁵³ I Janum i Vet-Tafuja i Afeka, ⁵⁴ I Humata i Kirijat-Arva, a to je Hevron, i Sior; devet gradova sa selima svojim.

⁵⁵ Maon, Karmel i Zif i Juta, ⁵⁶ Jezrael i Jogdeam i Zanoja, ⁵⁷ Kajin, Gavaja i Tamna; deset gradova sa selima svojim.

⁵⁸ Alul, Vet-Sur i Gedor, ⁵⁹ I Marat i Vet-Anot i Eltekon; šest gradova sa selima svojim.

⁶⁰ Kirijat-Val, to je Kirijat-Jarim, i Rava; dva grada sa selima svojim.

⁶¹ U pustinji: Vet-Arava, Midin i Sehaha, ⁶² I Nivsan, i grad soni, i Engadija; šest gradova sa selima svojim.

⁶³ A Jevuseja koji življahu u Jerusalimu ne mogoše istjerati sinovi Judini; zato ostaše Jevuseji sa sinovima Judinijem u Jerusalimu do danas.

Chapter 16

¹ I dopade dio sinovima Josifovijem od Jordana kod Jerihona, od vode Jerihonske k istoku, na pustinju koja ide od Jerihona na goru Vetiljsku, ² A od Vetilja ide na Luz i dolazi do međe Arhijske do Atarota, ³ Potom ide na zapad do međe Jafletske pa do međe donjega Vet-Orona i do Gezera, i izlazi na more. ⁴ Tako dobiše našljedstvo sinovi Josifovi, Manasija i Jefrem.

⁵ A bješe međa sinovima Jefremovijem po porodicama njihovijem, bješe međa našljedstva njihova k istoku Atarot-Adar do gornjega Vet-Orona, ⁶ I izlazi međa na more kod Mihmete sa sjeverne strane, pa se obrće međa k istoku do Tanat-Silona, i prolazi s istoka do Janohe, ⁷ Potom slazi od Janohe do Atarota i Narata, i došavši do Jerihona udara u Jordan. ⁸ Od Tafuje ide međa k istoku do potoka Kane i izlazi na more. To je našljedstvo plemena sinova Jefremovijeh po porodicama njihovijem. ⁹ A gradovi bijahu odvojeni sinovima Jefremovijem u našljedstvu sinova Manasijinih, svi gradovi sa selima svojim. ¹⁰ A ne izagnaše Hananejina koji življaše u Gezeru; zato ostaše Hananeji među sinovima Jefremovijem do danas plaćajući danak.

Chapter 17

¹ I dopade dio plemenu Manasijinu, a on bješe prvenac Josifov; Mahiru prvencu Manasijinu ocu Galadovu, jer bješe čovjek junak, zato mu dopade Galad i Vasan; ² Dobiše dio i ostali sinovi Manasijini po porodicama svojim, sinovi Avijezerovi, i sinovi Helekovi, i sinovi Azrilovi, i sinovi Sihemovi, i sinovi Eferovi, i sinovi Semidini. To su sinovi Manasije sina Josifova; ljudi po porodicama svojim. ³ A Salpad sin Efera sina Galada sina Mahira sina Manasijina nije imao sinova nego kćeri; i ovo su imena kćerima njegovijem: Mala i Nuja, Egla, Melha i Tersa. ⁴ I one dođoše pred Eleazara sveštenika i pred Isusa sina Navina i pred knezove, i rekoše: Gospod je zapovjedio Mojsiju da nam se dade našljedstvo među braćom našom. I dade im Isus po zapovijesti Gospodnjoj našljedstvo među braćom oca njihova. ⁵ I dopade Manasiji deset dijelova, osim zemlje Galadske i Vasanske, koje su s onu stranu Jordana. ⁶ Jer kćeri Manasijine dobiše našljedstvo među sinovima njegovijem, a zemlja Galadska dopade drugim sinovima Manasijinim.

⁷ A međa Manasijina bješe od Asira k Mihmeti, koja je prema Sihemu, potom ide ta međa nadesno k stanovnicima En-Tafujskim. ⁸ A Manasijina je zemlja Tafujska, ali Tafuja na međi Manasijinoj pripada sinovima Jefremovijem. ⁹ Odatle slazi međa na potok Kanu, s južne strane toga potoka; i gradovi su Jefremovi među gradovima Manasijinim; a međa je Manasijina sa sjeverne strane potoka i izlazi na more. ¹⁰ S juga je Jefremovo, a sa sjevera Manasijino, a more im je međa; i s Asirom graniče na sjeveru a s Isaharom na istoku. ¹¹ Jer je Manasijino u plemenu Isaharovu i Asirovu: Vet-San sa selima svojim, i Ivleam sa selima svojim, i Dorani sa selima svojim, i En-Dorani sa selima svojim, i Tanašani sa selima svojim, i Megiđani sa selima svojim; ta tri kraja. ¹² Ali sinovi Manasijini ne mogoše izagnati Hananeja iz tijeh gradova, nego Hananeji stadoše živjeti u toj zemlji. ¹³ Ali kad ojačaše sinovi Izrailjevi, udariše danak na Hananeje, ali ih ne izagnaše.

¹⁴ A sinovi Josifovi rekoše Isusu govoreći: zašto si nam dao u našljedstvo jedan dio i jedno uže, kad je nas množina i Gospod nas je blagoslovio dovde? ¹⁵ A Isus im reče: kad vas je množina, idite u šumu, i ondje okrčite sebi u zemlji Ferezejskoj i Rafajskoj, ako vam je tijesna gora Jefremova. ¹⁶ A sinovi Josifovi rekoše: neće nam biti dosta ova gora; a svi Hananeji koji žive u dolini imaju gvozdena kola; i oni koji su u Vet-Sanu i u selima njegovijem i oni koji su u dolini Jezraelskoj. ¹⁷ A Isus reče domu Josifovu, Jefremu i Manasiji, govoreći: velik si narod i silan si, nećeš imati jednoga dijela. ¹⁸ Nego gora neka bude tvoja; ako je šuma, isijeci je, pak ćeš imati međe njezine; jer ćeš izagnati Hananeje, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki.

Chapter 18

¹ I sabra se sav zbor sinova Izrailjevijeh u Silom i ondje namjestiše šator od sastanka, pošto pokoriše zemlju. ² Ali još bijaše sinova Izrailjevijeh sedam plemena, kojima ne bi dato našljedstvo. ³ I Isus reče sinovima Izrailjevijem: dokle ćete oklijevati, te ne idete i uzmete zemlju koju vam je dao Gospod Bog otaca vaših? ⁴ Izberite između sebe po tri čovjeka iz svakoga plemena, pa neka se dignu i prođu zemlju, i neka je prepišu na našljedstva svoja, pa onda neka dođu k meni. ⁵ I neka je razdijele na sedam dijelova; Juda će ostati u svojim međama s juga, i dom će Josifov ostati u međama svojim sa sjevera. ⁶ A vi prepišite zemlju na sedam dijelova, i donesite amo k meni, da bacim ždrijeb za plemena vaša ovdje pred Gospodom Bogom našim. ⁷ Jer Leviti nemaju dijela među vama, jer je sveštenstvo Gospodnje njihovo našljedstvo; a Gad i Ruvim i polovina plemena Manasijina primiše našljedstvo svoje s onu stranu Jordana na istoku, koje im dade Mojsije sluga Gospodnji.

⁸ Tada ustaše ljudi i pođoše; a Isus zapovjedi ljudima koji otidoše da prepišu zemlju govoreći: idite i prođite zemlju i prepišite je, pa onda dođite k meni, te ću baciti ždrijeb za vas ovdje pred Gospodom u Silomu. ⁹ I otidoše ljudi i prođoše zemlju i prepisaše je u knjigu selo po selo na sedam dijelova; potom se vratiše k Isusu u oko u Silom. ¹⁰ I Isus baci ždrijeb za njih u Silomu pred Gospodom, i ondje podijeli Isus zemlju među sinove Izrailjeve po dijelovima njihovijem.

¹¹ I izide ždrijeb za pleme sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem, i dođe međa dijela njihova među sinove Judine i sinove Josifove. ¹² I bi im međa sa sjevera do Jordana, i ona ide pokraj Jerihona sa sjevera i pruža se na goru k zapadu, i izlazi u pustinju Vet-Aven; ¹³ A odatle ide ta međa do Luza, s južne strane Luzu, a to je Vetilj, i slazi do Atarot-Adara pokraj gore koja je s juga Vet-Oronu donjemu. ¹⁴ Otuda izlazi međa i savija se pokraj mora k jugu od gore, koja je prema Vet-Oronu na jug, i izlazi na Kirijat-Val, a to je Kirijat-Jarim, grad sinova Judinijeh. To je zapadna strana. ¹⁵ A južna strana od kraja Kirijat-Jarima, i izlazi ta međa k zapadu, pa ide na izvor vode Neftoje, ¹⁶ I slazi ta međa nakraj gore koja je prema dolini sina Enomova a u dolini Rafajskoj k zapadu, i ide preko doline Enomove pokraj Jevuseja k jugu, i slazi na izvor Rogil; ¹⁷ Potom se obrće od sjevera i ide na En-Semes, a otuda ide na Galilot, koji je prema gori Adumimskoj, i slazi na kamen Voana sina Ruvimova; ¹⁸ Otuda ide stranom koja je prema Aravi k sjeveru i slazi u Aravu; ¹⁹ Potom ide pokraj Vet-Ogle k sjeveru i udara u zaliv slanoga mora sa sjeverne strane do kraja Jordana na jugu. To je južna međa. ²⁰ A Jordan je međa s istočne strane. To je našljedstvo sinova Venijaminovijeh s međama njihovijem unaokolo po porodicama njihovijem.

²¹ A gradovi plemena sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem jesu: Jerihon i Vet-Ogla i Emek-Kesis, ²² I Vet-Arava i Semarajim i Vetilj, ²³ I Avin i Fara i Ofra, ²⁴ I Hefar-Amona i Ofnija i Gava; dvanaest gradova sa selima svojim; ²⁵ Gavaon i Rama i Virot, ²⁶ I Mispa i Hefira i Mosa, ²⁷ I Rekem i Jerfail i Tarala, ²⁸ I Sila, Elef i Jevus, a to je Jerusalim, Gavat, Kirijat; četrnaest gradova sa selima svojim. To je našljedstvo sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem.

Chapter 19

¹ Potom izide drugi ždrijeb za Simeuna, pleme sinova Simeunovijeh po porodicama njihovijem, i bi našljedstvo njihovo usred našljedstva sinova Judinijeh. ² I dopade im u našljedstvo Vir-Saveja i Saveja i Molada, ³ I Asar-Sual i Vala i Asem, ⁴ I Eltolad i Vetul i Orma, ⁵ I Siklag i Vet-Markavot i Asar-Susa, ⁶ I Vet-Levaot i Saruen; trinaest gradova sa selima svojim; ⁷ Ajin, Remon i Eter i Asan, četiri grada sa selima svojim; ⁸ I sva sela što bijahu oko tijeh gradova dori do Valat-Vira, a to je Ramat južni. To je našljedstvo plemena sinova Simeunovijeh po porodicama njihovijem. ⁹ Od dijela sinova Judinijeh dopade našljedstvo sinovima Simeunovijem, jer dio sinova Judinijeh bijaše velik za njih, zato sinovi Simeunovi dobiše našljedstvo na njihovu našljedstvu.

¹⁰ Potom izide treći ždrijeb za sinove Zavulonove po porodicama njihovijem; i međa našljedstvu njihovu bi do Sarida. ¹¹ A odatle ide međa njihova pokraj mora na Maralu, i dopire do Davaseta, i ide na potok koji je prema Jokneamu, ¹² Pa se okreće od Sarida na istok do međe Kislot-Tavorske, i ide na Davrat i izlazi do Jafe; ¹³ Otuda ide opet k istoku do Gita-Efera, a to je Ita-Kasin, i izlazi na Remon-Metoar, a to je Neja; ¹⁴ Otuda se savija međa k sjeveru na Anaton, i izlazi u dolinu Jeftail, ¹⁵ S Katatom i s Nalalom i Simronom i Idalom i Vitlejemom, dvanaest gradova sa selima svojim. ¹⁶ To je našljedstvo sinova Zavulonovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi i sela njihova.

¹⁷ Za Isahara izide ždrijeb četvrti, za sinove Isaharove po porodicama njihovijem; ¹⁸ A međa im bi: Jezrael i Kesulot i Sunim, ¹⁹ I Aferajim i Seon i Anaharat, ²⁰ I Ravit i Kision i Aves, ²¹ I Remet i En-Ganim i En-Ada i Vet-Fasis, ²² A otuda ide međa na Tavor i na Sahasimu i Vet-Semes, i udara u Jordan; šesnaest gradova sa selima svojim. ²³ To je našljedstvo plemena sinova Isaharovijeh po porodicama njihovijem; to su gradovi i sela njihova.

²⁴ Potom izide ždrijeb peti za pleme sinova Asirovijeh po porodicama njihovijem. ²⁵ I međa im bi: Helkat i Alija i Veten, i Ahsaf, ²⁶ I Alameleh i Amad i Misal, i pruža se do Karmela k moru i do Sihor-Livnata, ²⁷ I odatle se savija k istoku na Vet-Dagon, i dopire do Zavulona i do doline Jeftaila k sjeveru, i do Vetemeka i Naila, i ide do Havula nalijevo; ²⁸ I Hevron i Reov i Amon i Kana dori do Sidona velikoga; ²⁹ Otuda se savija međa na Ramu i do tvrdoga grada Tira, a otuda se savija na Osu i izlazi na more pokraj dijela Ahsivskoga; ³⁰ I Ama i Afek i Reov; dvadeset i dva grada sa selima svojim. ³¹ To je našljedstvo plemena sinova Asirovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi i sela njihova.

³² Za sinove Neftalimove izide ždrijeb šesti, za sinove Neftalimove po porodicama njihovijem, ³³ I međa im bi od Elafa i od Alona do Sananima, i od Adami-Nekeva i Javnila do Lakuma, i izlazi na Jordan; ³⁴ Potom se obrće međa na zapad k Aznot-Tavoru, i ide na Ukok, i dopire do Zavulona s juga i do Asira sa zapada i do Jude na Jordanu s istoka. ³⁵ A tvrdi su gradovi: Sidim, Ser i Amat, Rakat i Hinerot, ³⁶ I Adama i Rama i Asor, ³⁷ I Kedes i Edrej i En-Asor, ³⁸ I Iron Migdalil, Orem i Vet-Anat i Vet-Semes; devetnaest gradova sa selima svojim. ³⁹ To je našljedstvo plemena sinova Neftalimovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi sa selima svojim.

⁴⁰ Sedmi ždrijeb izide za pleme sinova Danovijeh po porodicama njihovijem, ⁴¹ I međa našljedstvu njihovu bi Sara i Estaol i Ir-Semes, ⁴² I Salavin i Ajalon i Jetla, ⁴³ I Elon i Tamnata i Akaron, ⁴⁴ I Eltekon i Giveton i Valat, ⁴⁵ I Jud i Vani-Varak i Gat-Rimon, ⁴⁶ I Me-Jarkon i Rakon s međama svojim prema Jopi. ⁴⁷ Ali međe sinova Danovijeh izidoše male za njih; zato izidoše sinovi Danovi i udariše na Lesem i uzeše ga i pobiše oštrijem mačem i osvojiše ga, i naseliše se u njemu, i Lesem prozvaše Dan po imenu Dana oca svojega. ⁴⁸ To je našljedstvo plemena sinova Danovijeh po porodicama njihovijem; to su gradovi i sela njihova.

⁴⁹ A kad podijeliše zemlju po međama njezinijem, dadoše sinovi Izrailjevi našljedstvo Isusu sinu Navinu među sobom. ⁵⁰ Po zapovijesti Gospodnjoj dadoše mu grad koji zaiska, Tamnat-Sarah u gori Jefremovoj, a on sagradi grad i naseli se u njemu.

⁵¹ To su našljedstva koja Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i glavari porodica otačkih u plemenima sinova Izrailjevijeh podijeliše ždrijebom u Silomu pred Gospodom na vratima šatora od sastanka, i tako podijeliše zemlju.

Chapter 20

¹ Potom reče Gospod Isusu govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: Odredite gradove za utočišta, za koje sam vam govorio preko Mojsija, ³ Da onamo uteče krvnik koji ubije koga nehotice, ne misleći, da vam budu utočišta od osvetnika. ⁴ Pa kad ko uteče u koji od tijeh gradova, neka stane pred vratima gradskim i neka kaže starješinama onoga grada stvar svoju, pa neka ga prime k sebi, i dadu mu mjesto da sjedi kod njih. ⁵ I ako dođe za njim osvetnik, neka mu ne dadu krvnika u ruke, jer je nehotice ubio bližnjega niti je prije mrzio na nj. ⁶ Nego neka sjedi u gradu onom dokle ne stane pred zbor na sud, do smrti poglavara svešteničkoga koji bude onda, tada neka se krvnik vrati i ide u svoj grad i svojoj kući, u grad iz kojega je utekao.

⁷ I odijeliše Kedes u Galileji u Gori Neftalimovoj i Sihem u gori Jefremovoj i Kirijat-Arvu, to je Hevron, u gori Judinoj. ⁸ A preko Jordana od Jerihona na istok odrediše Vosor u pustinji, u ravni, od plemena Ruvimova, i Ramot u Galadu od plemena Gadova, i Golan u Vasanu od plemena Manasijina. ⁹ To su gradovi određeni svijem sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi među njima, da uteče u njih ko god ubije koga nehotice i da ne pogine od ruke osvetnikove dokle ne stane pred zbor.

Chapter 21

¹ Tada dođoše glavari otačkih porodica Levitskih k Eleazaru svešteniku i k Isusu sinu Navinu i glavarima porodica otačkih i plemenima sinova Izrailjevijeh. ² I rekoše im u Silomu u zemlji Hananskoj govoreći: Gospod je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje ćemo živjeti i podgrađa njihova za stoku našu. ³ I dadoše sinovi Izrailjevi Levitima od našljedstva svojega po zapovijesti Gospodnjoj ove gradove i podgrađa njihova:

⁴ Izide ždrijeb za porodice Katove; i dopade sinovima Arona sveštenika između Levita ždrijebom trinaest gradova od plemena Judina i od plemena Simeunova i od plemena Venijaminova.

⁵ A ostalijem sinovima Katovijem dopade ždrijebom deset gradova od porodica plemena Jefremova i od plemena Danova i od polovine plemena Manasijina.

⁶ A sinovima Girsonovijem dopade ždrijebom od porodica plemena Isaharova i od plemena Asirova i od plemena Neftalimova i od polovine plemena Manasijina u Vasanu trinaest gradova;

⁷ Sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem od plemena Ruvimova i od plemena Gadova i od plemena Zavulonova dvanaest gradova.

⁸ Dadoše dakle sinovi Izrailjevi Levitima te gradove i podgrađa njihova ždrijebom, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija. ⁹ I dadoše od plemena sinova Judinijeh i od plemena sinova Simeunovijeh ove gradove koji se kazuju po imenima; ¹⁰ I dopade sinovima Aronovijem od porodica Katovijeh između sinova Levijevih, za koje pade prvi ždrijeb, ¹¹ Njima dopade: Kirijat-Arva, a Arva je otac Anakov, a taj je grad Hevron u gori Judinoj, s podgrađem svojim unaokolo. ¹² A polje oko toga grada i sela njegova dadoše Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo.

¹³ Dadoše dakle sinovima Arona sveštenika grad za utočište krvniku Hevron s podgrađem, i Livnu s podgrađem. ¹⁴ I Jatir s podgrađem, i Estemoju s podgrađem, ¹⁵ I Olon s podgrađem, i Davir s podgrađem, ¹⁶ I Ajin s podgrađem, i Jutu s podgrađem, i Vet-Semes s podgrađem: devet gradova od ta dva plemena. ¹⁷ A od plemena Venijaminova Gavaon s podgrađem, i Gavaju s podgrađem, ¹⁸ Anatot s podgrađem, i Almon s podgrađem: četiri grada. ¹⁹ Svega gradova sinova Arona sveštenika trinaest gradova s pograđima.

²⁰ A porodicama sinova Katovijeh, Levitima, što ih još bješe od sinova Katovijeh, dopadoše na njihov ždrijeb gradovi od plemena Jefremova; ²¹ Dopade im grad za utočište krvniku Sihem s pograđem u gori Jefremovoj, i Gezer s podgrađem, ²² I Kivsajim s podgrađem, i Vet-Oron s podgrađem: četiri grada; ²³ A od plemena Danova: Eltekon s podgrađem, Giveton s podgrađem, ²⁴ Ajalon s podgrađem, Gat-Rimon s podgrađem: četiri grada. ²⁵ A od polovine plemena Manasijina: Tanah s podgrađem i Gat-Rimon s podgrađem: dva grada. ²⁶ Svega deset gradova s podgrađima dadoše porodicama sinova Katovijeh ostalijem.

²⁷ A sinovima Girsonovijem između porodica Levitskih dadoše od polovine plemena Manasijina grad za utočište krvniku Golan u Vasanu s podgrađem, i Vesteru s podgrađem: dva grada; ²⁸ A od plemena Isaharova: Kison s podgrađem, Davrot s podgrađem. ²⁹ Jarmut s podgrađem, En-Ganim s podgrađem: četiri grada; ³⁰ A od plemena Asirova: Misal s podgrađem, Avdon s podgrađem, ³¹ Helkat s podgrađem, i Reov s podgrađem: četiri grada; ³² A od plemena Neftalimova grad za utočište krvniku Kedes u Galileji s podgrađem, i Amot-Dor s podgrađem, i Kartan s podgrađem: tri grada. ³³ Svega gradova sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem trinaest gradova s podgrađima.

³⁴ A porodicama sinova Merarijevih, ostalijem Levitima, dadoše od plemena Zavulonova Jokneam s podgrađem, Kartu s podgrađem, ³⁵ Dimnu s podgrađem, Nalol s podgrađem: četiri grada; ³⁶ A od plemena Ruvimova: Vosor s podgrađem, i Jazu s podgrađem, ³⁷ Kedimot s podgrađem, i Mifat s podgrađem: četiri grada; ³⁸ A od plemena Gadova: grad za utočište krvniku Ramot u Galadu s podgrađem, i Mahanajim s podgrađem. ³⁹ Esevon s podgrađem, Jazir s podgrađem; svega četiri grada. ⁴⁰ Sve ove gradove dadoše sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem, što još bijahu između porodica Levitskih; i dođe na ždrijeb njihov dvanaest gradova.

⁴¹ Svega gradova Levitskih u našljedstvu sinova Izrailjevijeh bješe četrdeset i osam gradova s podgrađima. ⁴² A svi gradovi imaju svoja podgrađa unaokolo; tako je u svakoga grada.

⁴³ Tako dade Gospod Izrailju svu zemlju, za koju se zakle ocima njihovijem da će im je dati, i naslijediše je i naseliše se u njoj. ⁴⁴ I umiri ih Gospod otsvuda unaokolo, kao što se zakleo ocima njihovijem; i niko se ne održa pred njima od svijeh neprijatelja njihovijeh; sve neprijatelje njihove predade im Gospod u ruke. ⁴⁵ Ništa ne izosta od svega dobra što bješe obrekao Gospod domu Izrailjevu; sve se zbi.

Chapter 22

¹ Tada sazva Isus sinove Ruvimove i sinove Gadove i polovinu plemena Manasijina, ² I reče im: vi držaste sve što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, i slušaste glas moj u svemu što sam vam zapovijedao. ³ Ne ostaviste braće svoje dugo vremena, do ovoga dana, i dobro čuvaste zapovijest Gospoda Boga svojega. ⁴ A sada Gospod je Bog vaš smirio braću vašu, kako im je rekao; sada dakle vratite se i idite u šatore svoje u zemlju našljedstva svojega, koju vam je dao Mojsije sluga Gospodnji s onu stranu Jordana. ⁵ Samo pazite dobro da vršite zapovijest i zakon, što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, da ljubite Gospoda Boga svojega i da hodite svijem putovima njegovijem, i čuvate zapovijesti njegove i držite ih se, i da mu služite svijem srcem svojim i svom dušom svojom. ⁶ I blagoslovi ih Isus, i otpusti ih da idu u svoje šatore.

⁷ A polovini plemena Manasijina bješe dao Mojsije našljedstvo u Vasanu, a drugoj polovini dade Isus s braćom njihovom s ovu stranu Jordana k zapadu. I otpuštajući ih Isus u šatore njihove blagoslovi ih, ⁸ I reče im govoreći: s velikim blagom vraćate se u šatore svoje, sa stokom vrlo mnogom; sa srebrom i zlatom i mjeđu i gvožđem i odijelom vrlo mnogim; podijelite plijen od neprijatelja svojih s braćom svojom. ⁹ I vrativši se sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina otidoše od sinova Izrailjevijeh iz Siloma, koji je u zemlji Hananskoj, idući u zemlju Galadsku, u zemlju našljedstva svojega, koju naslijediše, kako bješe Gospod zapovjedio preko Mojsija.

¹⁰ A kad dođoše na među Jordansku u zemlji Hananskoj, načiniše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina oltar ondje na Jordanu, oltar velik i naočit. ¹¹ I čuše sinovi Izrailjevi gdje se govori: gle, sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina načiniše oltar prema zemlji Hananskoj na međi Jordanskoj, pokraj sinova Izrailjevijeh. ¹² A kad čuše sinovi Izrailjevi, skupi se sav zbor sinova Izrailjevijeh u Silom da idu da se biju s njima.

¹³ I poslaše sinovi Izrailjevi k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku Finesa sina Eleazara sveštenika, ¹⁴ I s njim deset knezova, po jednoga kneza od doma otačkoga od svijeh plemena Izrailjevijeh, a svaki ih bješe poglavar u domu otaca svojih u tisućama Izrailjevijem. ¹⁵ A oni dođoše k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku, i rekoše im govoreći: ¹⁶ Ovako veli sav zbor Gospodnji: kakav je to grijeh kojim se ogriješiste Bogu Izrailjevu odvrativši se danas od Gospoda načinivši oltar da se odmetnete danas od Gospoda? ¹⁷ Malo li nam je grijeha Fegorova, od kojega se još nijesmo očistili do danas i s kojega dođe pogibao na zbor Gospodnji, ¹⁸ Te se danas odvraćate od Gospoda, i odmećete se danas od Gospoda, da se sjutra razgnjevi na sav zbor Izrailjev? ¹⁹ Ako je zemlja našljedstva vašega nečista, prijeđite u zemlju našljedstva Gospodnjega, u kojoj stoji šator Gospodnji, i uzmite našljedstvo među nama; samo se ne odmećite od Gospoda i ne odmećite se od nas gradeći sebi oltar mimo oltar Gospoda Boga našega. ²⁰ Nije li se Ahan sin Zarin ogriješio o stvari proklete, te dođe gnjev na sav zbor Izrailjev? i on ne pogibe sam za grijeh svoj.

²¹ A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina odgovoriše i rekoše poglavarima tisuća Izrailjevih: ²² Gospod Bog nad bogovima, Gospod Bog nad bogovima, on zna, i Izrailj neka zna. Ako smo radi odmetati se i griješiti Gospodu, neka nas ne sačuva danas. ²³ Ako smo načinili oltar da se odvratimo od Gospoda ili da prinosimo na njemu žrtve paljenice ili dare ili da prinosimo na njemu žrtve zahvalne, Gospod neka traži. ²⁴ Nego to učinismo bojeći se ovoga: rekosmo: sjutra će reći sinovi vaši sinovima našim govoreći: šta vi imate s Gospodom Bogom Izrailjevim? ²⁵ Među je postavio Gospod između nas i vas, sinovi Ruvimovi i Gadovi, Jordan; vi nemate dijela u Gospoda. Te će sinovi vaši odbiti sinove naše da se ne boje Gospoda. ²⁶ Zato rekosmo: učinimo tako, i načinimo oltar, ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, ²⁷ Nego da bude svjedok među nama i vama, i među natražjem našim nakon nas, da bismo služili Gospodu pred njim žrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, i žrtvama svojim zahvalnim, i da ne bi rekli kadgod sinovi vaši sinovima našim: vi nemate dijela u Gospoda. ²⁸ Jer rekosmo: ako kad reku tako nama ili natražju našemu, tada ćemo im kazati: vidite sliku od oltara Gospodnjega koju načiniše oci naši ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, nego da je svjedočanstvo među nama i vama. ²⁹ Ne daj Bože da se odmećemo Gospodu i da se danas odvraćamo od Gospoda načinivši oltar za žrtvu paljenicu, za dar ili za prinos, mimo oltar Gospoda Boga našega, koji je pred šatorom njegovijem.

³⁰ A kad ču Fines sveštenik i knezovi od zbora, poglavari od tisuća Izrailjevih koji bijahu s njim, riječi koje im rekoše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i sinovi Manasijini, bi im po volji. ³¹ I reče Fines sin Eleazara sveštenika sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i sinovima Manasijinim: danas poznasmo da je među nama Gospod kad se ne ogriješiste Gospodu tijem grijehom, i sačuvaste sinove Izrailjeve od ruku Gospodnjih. ³² I Fines sin Eleazara sveštenika i oni knezovi vratiše se od sinova Ruvimovijeh i od sinova Gadovijeh iz zemlje Galadske u zemlju Hanansku k sinovima Izrailjevijem, i javiše im stvar. ³³ I bi po volji sinovima Izrailjevijem; i hvališe Boga sinovi Izrailjevi, i ne govoriše više da idu da se biju s njima da potru zemlju, u kojoj žive sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi. ³⁴ I prozvaše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi onaj oltar Ed govoreći: svjedok je među nama da je Gospod Bog.

Chapter 23

¹ A poslije mnogo vremena, pošto Gospod umiri Izrailja od svijeh neprijatelja njegovijeh unaokolo, i Isus bi star i vremenit, ² Dozva Isus sve sinove Izrailjeve, starješine njihove i poglavare njihove i sudije i upravitelje njihove, i reče im: ja sam star i vremenit; ³ A vi ste vidjeli sve što je učinio Gospod Bog vaš svijem ovijem narodima vas radi, jer je Gospod Bog vaš sam vojevao za vas. ⁴ Vidite, razdijelio sam vam ždrijebom ove narode, koji ostaše, u našljedstvo po plemenima vašim od Jordana, sve narode koje istrijebih do velikoga mora na zapad. ⁵ I Gospod Bog vaš razagnaće ih ispred vas i istrijebiće ih ispred vas, i naslijedićete zemlju njihovu, kao što vam je rekao Gospod Bog vaš. ⁶ Zato ukrijepite se dobro da držite i tvorite sve što je napisano u knjizi zakona Mojsijeva, da ne otstupate od njega ni nadesno ni nalijevo, ⁷ Da se ne pomješate s tijem narodima što su ostali među vama, i da ne pominjete imena bogova njihovijeh, i da se ne kunete njima niti da im služite niti im se klanjate. ⁸ Nego se držite Gospoda Boga svojega, kao što ste činili do danas. ⁹ Zato je Gospod odagnao ispred vas narode velike i jake, i niko se nije održao pred vama do danas. ¹⁰ Jedan čovjek između vas goniće tisuću, jer Gospod Bog vaš vojuje za vas, kao što vam je rekao. ¹¹ Pazite dakle dobro da ljubite Gospoda Boga svojega. ¹² Jer ako se odvratite i pristanete za ostatkom tijeh naroda što su još ostali među vama, i s njima se oprijateljite i pomiješate se s njima i oni s vama, ¹³ Znajte zaista da Gospod Bog vaš neće više izgoniti tijeh naroda ispred vas, nego će vam oni postati zamka i mreža, i bič bokovima vašim, i trnje očima vašim, dokle ne izginete na ovoj dobroj zemlji koju vam je dao Gospod Bog vaš.

¹⁴ I evo, ja idem sada kuda ide sve na zemlji; poznajte dakle svijem srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obrekao Gospod Bog vaš, sve vam se navršilo, nije izostalo ništa. ¹⁵ A kako vam se navršilo svako dobro što vam je obrekao Gospod Bog vaš, tako će Gospod pustiti na vas sva zla, dokle vas ne istrijebi s ove dobre zemlje, koju vam je dao Gospod Bog vaš, ¹⁶ Ako prestupite zavjet Gospoda Boga svojega koji vam je zapovjedio, i otidete da služite drugim bogovima, i stanete im se klanjati; i raspaliće se gnjev Gospodnji na vas, i nestaće vas brzo s te dobre zemlje, koju vam je dao.

Chapter 24

¹ Potom sabra Isus sva plemena Izrailjeva u Sihem, i sazva starješine Izrailjeve i poglavare njegove i sudije njegove i upravitelje njegove, i stadoše pred Bogom. ² I reče Isus svemu narodu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: s onu stranu rijeke živješe negda oci vaši, Tara otac Avramov i otac Nahorov, i služiše drugim bogovima. ³ Ali uzeh oca vašega Avrama ispreko rijeke i provedoh ga kroz svu zemlju Hanansku i umnožih sjeme njegovo davši mu Isaka. ⁴ A Isaku dadoh Jakova i Isava, i dadoh Isavu goru Sir da je njegova; a Jakov i sinovi njegovi sidoše u Misir. ⁵ I poslah Mojsija i Arona, i mučih Misir, kako učinih usred njega, potom vas izvedoh. ⁶ A kad izvedoh iz Misira oce vaše, dođoše na more, a Misirci gnaše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenoga Mora. ⁷ Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu između vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oči vaše vidješe šta učinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena. ⁸ Iza toga dovedoh vas u zemlju Amoreja koji življahu s onu stranu Jordana; i oni se pobiše s vama, ali ih dadoh vama u ruke, te naslijediste zemlju njihovu, i istrijebih ih ispred vas. ⁹ A Valak sin Seforov car Moavski podiže se da se bije s Izrailjem, i posla te dozva Valama sina Veorova da vas prokune. ¹⁰ Ali ne htjeh poslušati Valama, te vas on još blagoslovi, i izbavih vas iz ruke njegove. ¹¹ Potom prijeđoste preko Jordana, i dođoste pod Jerihon, i biše se s vama Jerihonjani, Amoreji i Ferezeji i Hananeji i Heteji i Gergeseji i Jeveji i Jevuseji; i dadoh ih vama u ruke. ¹² I poslah pred vama stršljene, koji ih izagnaše ispred vas, dva cara Amorejska; ne mačem tvojim ni lukom tvojim. ¹³ I dadoh vam zemlju, koje ne radiste, i gradove, kojih ne gradiste, i u njima živite; iz vinograda i iz maslinika, kojih nijeste sadili, jedete.

¹⁴ Zato sada bojte se Gospoda i služite mu vjerno i istinito; i povrzite bogove, kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke i u Misiru, pa služite Gospodu. ¹⁵ Ako li vam nije drago služiti Gospodu, izberite sebi danas kome ćete služiti: ili bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogove Amoreja u kojih zemlji živite; a ja i dom moj služićemo Gospodu.

¹⁶ A narod odgovori i reče: ne daj Bože da ostavimo Gospoda da služimo drugim bogovima. ¹⁷ Jer Gospod Bog naš, on je izveo nas i oce naše iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga, i on je učinio pred našim očima one znake velike, i čuvao nas cijelijem putem kojim idosmo, i po svijem narodima kroz koje prođosmo. ¹⁸ I Gospod je istjerao ispred nas sve narode i Amoreje, koji življahu u ovoj zemlji; i mi ćemo služiti Gospodu, jer je Bog naš.

¹⁹ A Isus reče narodu: ne možete služiti Gospodu, jer je svet Bog, Bog revnitelj, neće podnositi vaše nevjere i vaših grijeha. ²⁰ Kad ostavite Gospoda i stanete služiti tuđim bogovima, okrenuće se i zlo će vam učiniti, i istrijebiće vas, pošto vam je dobro činio. ²¹ A narod reče Isusu: ne, nego ćemo Gospodu služiti. ²² A Isus reče narodu: sami ste sebi svjedoci da ste izabrali sebi Gospoda da mu služite. I oni rekoše: svjedoci smo. ²³ Povrzite dakle bogove tuđe što su među vama, i privijte srce svoje ka Gospodu Bogu Izrailjevu. ²⁴ A narod reče Isusu: Gospodu Bogu svojemu služićemo i glas njegov slušaćemo. ²⁵ Tako učini Isus zavjet s narodom onaj dan i postavi im uredbe i zakone u Sihemu. ²⁶ I zapisa Isus ove riječi u knjigu zakona Božijega; i uzevši kamen velik podiže ga ondje pod hrastom koji bijaše kod svetinje Gospodnje. ²⁷ I reče Isus svemu narodu: evo, kamen ovaj neka vam bude svjedočanstvo; jer je čuo sve riječi Gospodnje, koje nam je govorio; i neka vam bude svjedočanstvo da ne biste slagali Bogu svojemu. ²⁸ Potom raspusti Isus narod, svakoga na njegovo našljedstvo.

²⁹ A poslije ovijeh stvari umrije Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu bijaše sto i deset godina. ³⁰ I pogreboše ga u međama našljedstva njegova u Tamnat-Sarahu, koji je u gori Jefremovoj sa sjevera gori Gasu. ³¹ I služi Izrailj Gospodu svega vijeka Isusova i svega vijeka starješina, koje dugo živješe iza Isusa i koje znahu sva djela Gospodnja, koja učini Izrailju.

³² I kosti Josifove, koje donesoše sinovi Izrailjevi iz Misira, pogreboše u Sihemu, u dijelu polja koje je kupio Jakov od sinova Emora oca Sihemova za sto novaca; i biše u sinova Josifovijeh u našljedstvu njihovu. ³³ I Eleazar sin Aronov umrije, i pogreboše ga na brdu Finesa sina njegova, koje mu bješe dano u gori Jefremovoj.