Leviticus

Chapter 1

¹ I viknu Gospod Mojsija, i reče mu iz šatora od sastanka govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko između vas hoće da prinese Gospodu žrtvu od stoke, prinesite žrtvu svoju od goveda ili od ovaca ili od koza.

³ Ako mu je žrtva paljenica od goveda, neka prinese muško, zdravo; na vratima šatora od sastanka neka je prinese drage volje pred Gospodom. ⁴ I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi paljenici, i primiće mu se, i očistiće ga od grijeha. ⁵ I neka zakolje tele pred Gospodom, i neka sinovi Aronovi sveštenici prinesu krv, i pokrope krvlju oltar ozgo unaokolo, koji je pred vratima šatora od sastanka. ⁶ Potom neka se odre žrtva paljenica i rasiječe na dijelove. ⁷ I sinovi Aronovi sveštenici neka nalože oganj na oltaru, i metnu drva na oganj. ⁸ Pa onda sinovi Aronovi sveštenici neka namjeste dijelove, glavu i salo na drva na ognju, koji je na oltaru. ⁹ A crijeva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka zapali sve to na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.

¹⁰ Ako li bi htio prinijeti žrtvu paljenicu od sitne stoke, od ovaca ili od koza, neka prinese muško, zdravo. ¹¹ I neka se zakolje na sjevernoj strani oltara pred Gospodom, i sinovi Aronovi sveštenici neka pokrope krvlju oltar ozgo unaokolo. ¹² I neka se rasiječe na dijelove s glavom i sa salom, i sveštenik neka to namjesti na drva na ognju, koji je na oltaru. ¹³ A crijeva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka prinese sve to i zapali na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.

¹⁴ Ako li hoće da prinese pticu Gospodu na žrtvu paljenicu, neka prinese žrtvu od grlica ili od golubića. ¹⁵ I sveštenik neka je metne na oltar, i glavu neka joj zasiječe noktom, i zapali na oltaru iscijedivši joj krv niz oltar sa strane. ¹⁶ I neka joj izvadi volju s nečistotom i baci kraj oltara prema istoku gdje je pepeo. ¹⁷ I neka je zadre za krila, ali da ne raskine; tako neka je sveštenik zapali na oltaru na drvima koja su na ognju; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.

Chapter 2

¹ A kad ko hoće da prinese na žrtvu Gospodu dar, bijelo brašno neka bude žrtva njegova, i neka je polije uljem i metne na nju kad. ² I neka je donese sinovima Aronovijem sveštenicima, i neka sveštenik uzme toga brašna punu šaku i ulja i sav kad, i neka to zapali sveštenik na oltaru za spomen njezin; to je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. ³ A što ostane od toga dara, neka bude Aronu i sinovima njegovijem; to je svetinja nad svetinjama između žrtava koje se pale Gospodu.

⁴ Ako li hoćeš da prineseš dar pečen u peći, neka budu pogače prijesne od bijeloga brašna, zamiješene s uljem, ili kolači prijesni, namazani uljem. ⁵ Ako li ti je dar pečeno što u tavi, neka je od bijeloga brašna bez kvasca zamiješeno s uljem. ⁶ Razlomi ga na dijelove, i polij uljem; to je dar. ⁷ Ako li ti je dar gotovljen u kotliću, neka je od bijeloga brašna s uljem. ⁸ I donesi dar koji načiniš od toga Gospodu, i podaj ga svešteniku, i on će ga odnijeti na oltar; ⁹ I uzeće sveštenik od dara spomen njegov, i zapaliće ga na oltaru; to je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. ¹⁰ A što ostane od dara, neka bude Aronu i sinovima njegovijem; to je svetinja nad svetinjama između žrtava koje se pale Gospodu.

¹¹ Nijedan dar koji prinosite Gospodu da ne bude s kvascem; jer ni kvasca ni meda ne treba da palite na žrtvu ognjenu Gospodu. ¹² Samo u žrtvi od prvina možete to prinijeti Gospodu; ali na oltar ne mećite za ugodni miris. ¹³ A svaki dar koji prinosiš osoli solju, i nemoj ostaviti dara svojega bez soli zavjeta Boga svojega; sa svakim darom svojim prinesi soli.

¹⁴ A kad prinosiš dar od prvina Gospodu, klasove nove osuši na ognju, i što istreš iz klasova novih prinesi na dar od prvina svojih. ¹⁵ I polij ga uljem i kad metni na nj; to je dar. ¹⁶ I sveštenik uzevši istrvenoga žita i ulja sa svijem kadom neka zapali spomen. To je žrtva ognjena Gospodu.

Chapter 3

¹ Kad ko prinosi žrtvu zahvalnu, ako od goveda prinosi, muško ili žensko neka prinese zdravo pred Gospodom. ² I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi svojoj, i neka je sveštenik zakolje na vratima šatora od sastanka, i krvlju njezinom neka sinovi Aronovi sveštenici pokrope oltar ozgo unaokolo. ³ Potom neka sveštenik prinese od žrtve zahvalne ono što se pali Gospodu, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na njima; ⁴ I oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu što je na jetri, neka je izvadi s bubrezima. ⁵ I neka to zapale sinovi Aronovi na oltaru zajedno sa žrtvom paljenicom, koja bude na drvima na ognju. To je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.

⁶ Ako li od sitne stoke prinosi na žrtvu zahvalnu Gospodu, muško ili žensko neka prinese zdravo. ⁷ Ako prinosi jagnje na žrtvu, neka ga prinese pred Gospodom; ⁸ I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi svojoj, i neka je zakolje pred šatorom od sastanka; i neka pokrope sinovi Aronovi krvlju njezinom oltar ozgo unaokolo. ⁹ Potom neka sveštenik prinese od žrtve zahvalne ono što se pali Gospodu, salo, cio rep do leđa, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima; ¹⁰ I oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri, s bubrezima neka je izvadi; ¹¹ I neka zapali sveštenik na oltaru; to je jelo od žrtve ognjene Gospodu.

¹² Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Gospodom. ¹³ I neka joj metne ruku svoju na glavu, i neka je zakolje pred šatorom od sastanka, i neka sinovi Aronovi pokrope krvlju njezinom oltar ozgo unaokolo. ¹⁴ Potom neka sveštenik prinese od nje na žrtvu što se pali Gospodu, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima, ¹⁵ I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri, s bubrezima neka je izvadi; ¹⁶ I neka zapali sveštenik na oltaru; to je jelo od žrtve ognjene za ugodni miris. Sve je salo Gospodnje. ¹⁷ Vječan zakon neka vam bude od koljena do koljena u svijem stanovima vašim: da ne jedete sala ni krvi.

Chapter 4

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ako ko zgriješi nehotice i učini štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, ³ Ako sveštenik pomazani zgriješi, te bude na grijeh narodu, neka za grijeh svoj koji je učinio prinese tele zdravo Gospodu na žrtvu za grijeh. ⁴ I dovedavši tele na vrata šatoru od svjedočanstva pred Gospoda, neka metne ruku svoju teletu na glavu, i zakolje tele pred Gospodom. ⁵ I neka uzme sveštenik pomazani krvi od teleta, i unese je u šator od sastanka. ⁶ I neka zamoči sveštenik prst svoj u krv, i krvlju sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavjesom od svetinje. ⁷ I neka pomaže sveštenik tom krvlju rogove oltaru, na kom se kadi mirisima pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv od teleta svu neka izlije na podnožje oltaru, na kom se pale žrtve na vratima šatora od sastanka. ⁸ I neka izvadi sve salo iz teleta za grijeh, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima; ⁹ I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri s bubrezima neka izvadi, ¹⁰ Onako kako se vadi iz govečeta za žrtvu zahvalnu; i neka zapali sveštenik na oltaru, na kom se žrtva pali. ¹¹ A kožu od teleta i sve meso s glavom i s nogama i crijeva i balegu, ¹² I cijelo tele neka iznese napolje iz okola na čisto mjesto, gdje se prosipa pepeo, i neka ga spali ognjem na drvima; na mjestu gdje se prosipa pepeo neka se spali.

¹³ Ako li bi sav zbor sinova Izrailjevih zgriješio nehotice i ne bi zbor znao za to, i učinili bi štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, te bi skrivili, ¹⁴ Kad se dozna za grijeh koji su učinili, onda neka zbor prinese tele na žrtvu za grijeh, i neka ga dovedu pred šator od sastanka. ¹⁵ I starješine od zbora neka metnu teletu na glavu ruke svoje pred Gospodom, i sveštenik neka zakolje tele pred Gospodom. ¹⁶ I sveštenik pomazani neka unese krvi od teleta u šator od sastanka, ¹⁷ I neka sveštenik zamoči prst svoj u krv, i sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavjesom. ¹⁸ I tom krvlju neka pomaže rogove oltaru koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru na kom se pali žrtva, na vratima šatora od sastanka. ¹⁹ A sve salo izvadivši iz njega neka zapali na oltaru. ²⁰ I s tijem teletom neka čini onako kako čini s teletom za svoj grijeh, tako neka učini s njim; tako će ih sveštenik očistiti od grijeha, i oprostiće im se. ²¹ A tele neka iznese napolje iz okola, i spali ga kao i prvo tele; to je žrtva za grijeh svega zbora.

²² Ako li poglavar zgriješi, i učini nehotice štogod što je Gospod Bog njegov zabranio da se ne čini, te skrivi, ²³ Kad dozna za grijeh svoj, koji je učinio, tada neka dovede na žrtvu jare muško, zdravo. ²⁴ I neka metne ruku svoju jaretu na glavu, i sveštenik neka ga zakolje gdje se kolje žrtva paljenica pred Gospodom; to je žrtva za grijeh. ²⁵ I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za grijeh na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kom se žrtva pali; a ostalu krv neka izlije na podnožje oltaru na kom se žrtva pali. ²⁶ A sve salo neka zapali na oltaru kao salo od žrtve zahvalne; i tako će ga očistiti sveštenik od grijeha njegova, i oprostiće mu se.

²⁷ Ako li ko iz prostoga naroda zgriješi nehotice, i učini štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, te skrivi, ²⁸ Kad dozna za grijeh svoj, koji je učinio, tada neka dovede na žrtvu jare žensko zdravo za grijeh, koji je učinio. ²⁹ I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za grijeh, i neka je sveštenik zakolje na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica. ³⁰ I neka uzme sveštenik krvi od nje na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kom se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru. ³¹ I sve salo iz nje neka izvadi kao što se vadi salo iz žrtve zahvalne, i neka ga zapali sveštenik na oltaru za ugodni miris Gospodu; a tako će ga očistiti od grijeha sveštenik, i oprostiće mu se.

³² Ako li bi doveo između ovaca na žrtvu za grijeh, neka dovede žensko zdravo. ³³ I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za grijeh, i neka je sveštenik zakolje na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica. ³⁴ I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za grijeh na prst svoj, i neka pomaže rogove oltaru na kom se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru. ³⁵ I sve salo neka izvadi kao što se vadi salo iz jagnjeta za žrtvu zahvalnu; i neka ga sveštenik zapali na oltaru za žrtvu ognjenu Gospodu; i tako će ga očistiti sveštenik od grijeha njegova, koji je učinio, i oprostiće mu se.

Chapter 5

¹ I kad ko zgriješi što čuje kletvu i bude joj svjedok vidjevši ili čuvši, pa ne kaže, nosiće svoje bezakonje. ² Ili kad se ko dotakne nečiste stvari, strva od nečiste zvijerke ili strva od nečista živinčeta ili strva od nečiste životinje koja gamiže, ako i u neznanju učini, ipak će se oskvrniti, i biće kriv. ³ Ili kad se dotakne nečistote čovječije, bila nečistota njegova kaka mu drago, kojom se oskvrni, znajući ili ne znajući, kriv je. ⁴ Ili kad se ko zakune govoreći svojim ustima da će učiniti što zlo ili dobro, a za koju god stvar za koju čovjek govori zaklinjući se, znao ili ne znao, kriv je za jednu od tijeh stvari. ⁵ Kad bude kriv za koju od tijeh stvari, neka prizna grijeh svoj. ⁶ I neka dovede na žrtvu Gospodu za grijeh, što je zgriješio, žensko od sitne stoke, jagnje ili jare, za grijeh; i sveštenik će ga očistiti od grijeha njegova.

⁷ Ako li ne bi mogao prinijeti jagnjeta ili jareta, onda neka donese na žrtvu Gospodu za prijestup, kojim je zgriješio, dvije grlice ili dva golubića, jedno na žrtvu za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu. ⁸ Neka donese svešteniku, a on neka prinese prvo ono što je za grijeh, i noktom neka mu zasiječe glavu k šiji, ali da ne razdvoji. ⁹ I krvlju od žrtve za grijeh neka pokropi strane oltaru; a što ostane krvi neka se iscijedi na podnožje oltaru. To je žrtva za grijeh. ¹⁰ A od drugoga neka načini žrtvu paljenicu po običaju; tako će ga očistiti sveštenik od grijeha njegova, koji je učinio, i oprostiće mu se.

¹¹ Ako li ne bi mogao prinijeti ni dvije grlice ili dva golubića, onda neka za žrtvu za to što je zgriješio donese desetinu efe bijeloga brašna da bude žrtva za grijeh, a neka ne dodaje ulja i ne meće kada, jer je žrtva za grijeh. ¹² I kad donese k svešteniku, neka uzme sveštenik punu šaku za spomen njezin, i neka zapali na oltaru pored žrtve ognjene Gospodu. To je žrtva za grijeh. ¹³ I očistiće ga sveštenik od grijeha, kojim se ogriješio u čem god od ovoga, i oprostiće mu se; a ostatak će biti svešteniku kao od dara.

¹⁴ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁵ Ko se prevari, te se ogriješi nehotice o stvari posvećene Gospodu, neka prinese na žrtvu Gospodu za prijestup svoj ovna zdrava s cijenom, kojom ti precijeniš svetu stvar na sikle srebrne, po siklima svetim, prema prijestupu. ¹⁶ I tako koliko se ogriješio o svetu stvar neka naknadi, i na to još neka dometne peti dio, i neka da svešteniku; a sveštenik će ga očistiti ovnom prinesenijem na žrtvu za prijestup, i oprostiće mu se.

¹⁷ Ko zgriješi i učini štogod što je Gospod zabranio da se ne čini, ako i nije znao, ipak je kriv, i nosiće svoje bezakonje. ¹⁸ Neka dovede k svešteniku ovna zdrava s cijenom kojom precijeniš prijestup; i očistiće ga sveštenik od grijeha njegova, koji je učinio ne znajući, i oprostiće mu se. ¹⁹ Prijestup je; zgriješio je Gospodu.

Chapter 6

¹ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kad ko zgriješi i učini zlo djelo Gospodu udarivši u bah bližnjemu svojemu za ostavu ili za stvar predanu u ruke ili otevši što ili zanesavši bližnjega svojega, ³ Ili nađe izgubljeno što, pa udari u bah, ili se krivo zakune za koju god stvar koju može čovjek učiniti i ogriješiti se njom, ⁴ Kad tako zgriješi i skrivi, neka vrati što je oteo ili prisvojio prijevarom ili što mu je bilo dano na ostavu ili što je izgubljeno našao, ⁵ Ili za što se zakleo krivo, neka plati cijelo i još dometne peti dio onome čije je; neka mu da onaj dan kad prinese žrtvu za svoj grijeh. ⁶ A na žrtvu za grijeh svoj neka prinese Gospodu ovna zdrava, sa cijenom kojom precijeniš krivicu neka ga dovede svešteniku. ⁷ I očistiće ga sveštenik pred Gospodom, i oprostiće mu se svaka stvar koju je učinio, te skrivio.

⁸ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ⁹ Zapovjedi Aronu i sinovima njegovijem, i reci im: ovo je zakon za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka stoji na ognju na oltaru cijelu noć do jutra, i oganj na oltaru neka gori jednako. ¹⁰ Sveštenik neka obuče svoju haljinu lanenu, i gaće lanene neka obuče na tijelo svoje, i neka zgrne pepeo kad oganj spali na oltaru žrtvu paljenicu, i neka ga izruči kod oltara. ¹¹ Potom neka svuče haljine svoje i obuče druge haljine, i neka iznese pepeo napolje iz okola na čisto mjesto. ¹² A oganj što je na oltaru neka gori na njemu, neka se ne gasi, nego neka sveštenik loži na oganj drva svako jutro, i neka namješta na nj žrtvu paljenicu, i neka pali na njemu salo od žrtava zahvalnih. ¹³ Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi.

¹⁴ A ovo je zakon za dar: sinovi Aronovi neka ga prinose Gospodu pred oltarom. ¹⁵ Uzevši šaku bijeloga brašna i ulja od dara i sav kad koji bude na daru, neka zapali na oltaru spomen njegov na ugodni miris Gospodu. ¹⁶ A što preteče, neka jede Aron i sinovi njegovi; neka se jede bez kvasca na svetom mjestu; u trijemu šatora od sastanka neka jedu. ¹⁷ Neka se ne mijesi s kvascem; to im dadoh da im bude dio od žrtava mojih ognjenih; to je svetinja nad svetinjama kao žrtva za grijeh i kao žrtva za prijestup. ¹⁸ Svako muško između sinova Aronovijeh neka to jede zakonom vječnim od koljena do koljena od žrtava koje se pale Gospodu; što se god dotakne toga, biće sveto.

¹⁹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁰ Ovo je žrtva Aronova i sinova njegovijeh, koju će prinositi Gospodu onaj dan kad se koji pomaže: desetinu efe bijeloga brašna za dar svagdašnji, polovinu ujutru a polovinu uveče. ²¹ U tavi s uljem neka se gotovi; prženo neka donese; i pržene komade dara neka prinese na ugodni miris Gospodu. ²² I sveštenik između sinova njegovijeh, koji bude pomazan nakon njega, neka čini tako isto zakonom vječnim; neka se pali Gospodu sve to; ²³ I svaki dar sveštenikov neka se sav spali, a neka se ne jede.

²⁴ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁵ Kaži Aronu i sinovima njegovijem, i reci: ovo je zakon za žrtvu radi grijeha: na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, neka se kolje i žrtva za grijeh pred Gospodom; svetinja je nad svetinjama. ²⁶ Sveštenik koji prinese žrtvu za grijeh neka je jede; na svetom mjestu neka se jede, u trijemu od šatora od sastanka. ²⁷ Što se god dotakne mesa njezina, biće sveto; i ako ko pokapa krvlju njezinom haljinu, ono što pokapa neka opere na svetom mjestu. ²⁸ I sud zemljani u kojem bude kuhano neka se razbije; ako li je kuhano u sudu mjedenom, neka se istre i vodom opere. ²⁹ Svako muško između sveštenika neka to jede; svetinja je nad svetinjama. ³⁰ Ali nijedna žrtva za grijeh, od koje se krv unese u šator od sastanka da se učini očišćenje od grijeha u svetinji, neka se ne jede, nego neka se ognjem sažeže.

Chapter 7

¹ A ovo je zakon za žrtvu radi prijestupa; svetinja je nad svetinjama. ² Na kojem se mjestu kolje žrtva paljenica, na onom neka se kolje i žrtva za prijestup; i krvlju njezinom neka se pokropi oltar ozgo unaokolo. ³ A sve salo njezino neka se prinese, i rep i salo što pokriva crijeva, ⁴ I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri neka izvadi s bubrezima, ⁵ I neka zapali to sveštenik na oltaru na žrtvu ognjenu Gospodu; to je žrtva za prijestup. ⁶ Svako muško između sveštenika neka je jede; na svetom mjestu neka se jede; svetinja je nad svetinjama. ⁷ Žrtva je za prijestup kao žrtva za grijeh, jedan je zakon za obje; koji sveštenik učini njom očišćenje, njegova je. ⁸ A kad sveštenik prinese čiju žrtvu paljenicu, koža od žrtve koju prinese njegova je. ⁹ I svaki dar pečen u peći ili zgotovljen u kotliću ili u tavi, onoga je sveštenika koji ga prinese. ¹⁰ I svaki dar zamiješen s uljem ili suh, svijeh je sinova Aronovijeh, kako jednoga tako drugoga.

¹¹ A ovo je zakon za žrtvu zahvalnu, koja se prinese Gospodu: ¹² Ako bi je ko prinosio da zahvali, neka prinese na žrtvu zahvalnu kolače bez kvasca zamiješene s uljem i pogače bez kvasca namazane uljem, i bijeloga brašna popržena s tijem kolačima zamiješenim s uljem. ¹³ Osim kolača hljeb kiseli neka prinese za prinos svoj sa žrtvom zahvalnom, kojom zahvaljuje. ¹⁴ I od svega što prinosi neka prinese po jedno za žrtvu podignutu Gospodu; i to će biti onoga sveštenika koji pokropi krvlju od žrtve zahvalne.

¹⁵ A meso od žrtve zahvalne, kojom se zahvaljuje, neka se pojede onaj dan kad se prinese; i neka ne ostaje ništa do jutra. ¹⁶ Ako li prinese žrtvu radi zavjeta ili od volje, neka se jede onaj dan kad se prinese; ako što ostane, neka se pojede sjutradan. ¹⁷ Ako li što mesa od te žrtve ostane do trećega dana, neka se sažeže ognjem. ¹⁸ Ako li bi ko treći dan jeo mesa od žrtve zahvalne, neće biti ugodan onaj koji je prinio, niti će mu se ona primiti, nego će biti mrska, i ko bi je god jeo, nosiće grijeh svoj.

¹⁹ I meso koje bi se dotaklo čega nečistoga, da se ne jede, nego neka se sažeže ognjem; a drugo meso može jesti ko je god čist. ²⁰ A ko bi jeo mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, a ne bi bio čist, taj da se istrijebi iz naroda svojega. ²¹ I ko se dotakne čega nečistoga, ili nečista čovjeka ili nečista živinčeta, ili kojega mu drago gada nečistoga, pa jede mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, taj da se istrijebi iz naroda svojega.

²² I reče Gospod Mojsiju govoreći: ²³ Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ne jedite sala od vola ni od ovce ni od koze. ²⁴ Može se uzeti za svaku potrebu salo od živinčeta koje crkne ili ga zvjerka razdre; ali ga ne jedite; ²⁵ Ko li bi jeo salo od stoke koju prinosi čovjek na žrtvu ognjenu Gospodu, neka se istrijebi iz naroda svojega onaj koji jede. ²⁶ Ni krvi ne jedite u stanovima svojim ni od ptice niti od kojega živinčeta. ²⁷ Svaki koji bi jeo kakovu krv, neka se istrijebi iz naroda svojega.

²⁸ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁹ Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ko prinosi žrtvu svoju zahvalnu Gospodu, neka donese Gospodu prinos svoj od žrtve zahvalne. ³⁰ Svojim rukama neka donese što se sažiže Gospodu, salo s grudima neka donese, i grudi neka se obrnu tamo i amo na žrtvu pred Gospodom. ³¹ A sveštenik neka zapali salo na oltaru, grudi pak nek budu Aronu i sinovima njegovijem. ³² I desno pleće od svojih žrtava zahvalnih podajte svešteniku da bude žrtva podignuta. ³³ A koji između sinova Aronovijeh prinese krv i salo od žrtve zahvalne, njemu neka bude desno pleće. ³⁴ Jer grudi što se obrću i pleće što se podiže uzeh od sinova Izrailjevih od svijeh njihovijeh žrtava zahvalnih, i dadoh Aronu svešteniku i sinovima njegovijem zakonom vječnim da se uzimaju od sinova Izrailjevih.

³⁵ To je pomazanoga Arona i pomazanih sinova njegovijeh od ognjenih žrtava Gospodnjih od dana kad ih dovede da vrše službu svešteničku Gospodu. ³⁶ To zapovjedi Gospod da im od dana kad ih pomaza daju sinovi Izrailjevi zakonom vječnim od koljena na koljeno.

³⁷ To je zakon za žrtvu paljenicu, za dar, za žrtvu radi grijeha i za žrtvu radi prijestupa, i za osveštanje i za žrtvu zahvalnu, ³⁸ Što je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinajskoj kad zapovjedi sinovima Izrailjevim u pustinji Sinajskoj da prinose žrtve svoje Gospodu.

Chapter 8

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Uzmi Arona i sinove njegove s njim i odijelo i ulje pomazanja i tele za žrtvu radi grijeha i dva ovna i kotaricu prijesnijeh hljebova. ³ I saberi sav zbor pred vrata šatoru od sastanka. ⁴ I učini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod, i sabra se zbor pred vrata šatoru od sastanka. ⁵ I reče Mojsije zboru: ovo je zapovjedio Gospod da se učini.

⁶ I dovede Mojsije Arona i sinove njegove, i opra ih vodom. ⁷ I obuče mu košulju, i opasa ga pojasom, i ogrnu ga plaštem, i metnu mu svrh njega oplećak, i steže oko njega pojas od oplećka, i opasa ga njim. ⁸ I metnu na nj naprsnik, a na naprsnik metnu Urim i Tumim. ⁹ Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu sprijed ploču zlatnu, krunu svetu, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju.

¹⁰ I uze Mojsije ulje pomazanja, i pomaza šator i sve stvari u njemu, i osveti ih. ¹¹ I pokropi njim oltar sedam puta, i pomaza oltar i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino, da se osveti. ¹² I izli ulja pomazanja na glavu Aronu, i pomaza ga da se osveti. ¹³ I dovede Mojsije sinove Aronove, i obuče im košulje, i opasa ih pojasom, i veza im kapice na glave, kao što mu bješe zapovjedio Gospod.

¹⁴ I dovede tele za grijeh, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu teletu za grijeh. ¹⁵ I zakla ga Mojsije, i uzevši krvi njegove pomaza rogove oltaru unaokolo prstom svojim, i očisti oltar, a ostalu krv izli na podnožje oltaru, i osveti ga da se na njemu čini očišćenje od grijeha. ¹⁶ I uze sve salo što je na crijevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i zapali Mojsije na oltaru. ¹⁷ A tele s kožom i s mesom i balegom spali ognjem iza okola, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju.

¹⁸ I dovede ovna za žrtvu paljenicu, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu; ¹⁹ I zakla ga Mojsije, i pokropi krvlju njegovom oltar ozgo unaokolo. ²⁰ I isjekavši ovna na dijelove zapali Mojsije glavu i dijelove i salo. ²¹ A crijeva i noge opra vodom, i tako spali Mojsije svega ovna na oltaru; i bi žrtva paljenica za ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju.

²² I dovede drugoga ovna, ovna za posvećenje; i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu. ²³ I zaklavši ga Mojsije uze krvi njegove, i pomaza njom kraj desnoga uha Aronu i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. ²⁴ I dovede Mojsije sinove Aronove, pa i njima pomaza istom krvlju kraj desnoga uha i palac desne ruke i palac desne noge; a ostalu krv izli Mojsije po oltaru unaokolo. ²⁵ Potom uze salo i rep i sve salo što je na crijevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i pleće desno, ²⁶ A iz kotarice u kojoj stajahu prijesni hljebovi pred Gospodom uze jedan kolač prijesan, i jedan kolač hljeba s uljem i jednu pogaču, i metnu na salo i na pleće desno. ²⁷ I metnu to sve Aronu u ruke, i sinovima njegovijem u ruke, i obrnu tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom. ²⁸ Poslije uzevši to iz ruku njihovijeh Mojsije zapali na oltaru svrh žrtve paljenice; to je posvećenje na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu. ²⁹ I uze Mojsije grudi, i obrnu ih tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom; i od ovna posvetnoga dopade Mojsiju dio, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju.

³⁰ I uze Mojsije ulja za pomazanje i krvi koja bješe na oltaru, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim; i tako posveti Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim.

³¹ Potom reče Mojsije Aronu i sinovima njegovijem: kuhajte to meso na vratima šatora od sastanka, i ondje ga jedite i hljeb posvetni što je u kotarici, kao što sam zapovjedio rekavši: Aron i sinovi njegovi neka jedu to. ³² A što ostane mesa ili hljeba, ognjem sažezite. ³³ I ne izlazite s vrata šatora od sastanka sedam dana, dokle se ne navrše dani posvećenja vašega, jer ćete se sedam dana posvećivati. ³⁴ Kako je bilo danas, tako je Gospod zapovjedio da se čini, da biste se očistili od grijeha. ³⁵ Zato na vratima šatora od sastanka ostanite danju i noću za sedam dana, i izvršite što je Gospod zapovjedio da izvršite, da ne pomrete, jer mi je tako zapovjeđeno. ³⁶ I Aron i sinovi njegovi učiniše sve što bješe Gospod zapovjedio preko Mojsija.

Chapter 9

¹ A u osmi dan sazva Mojsije Arona i sinove njegove i starješine Izrailjske. ² I reče Aronu: uzmi tele za žrtvu radi grijeha i ovna za žrtvu paljenicu, oba zdrava; i prinesi ih pred Gospodom. ³ A sinovima Izrailjevim kaži i reci: uzmite jare za žrtvu radi grijeha, i tele i jagnje, oboje od godine dana, i zdravo, za žrtvu paljenicu. ⁴ I vola i ovna za žrtvu zahvalnu, da prinesete pred Gospodom, i dar s uljem zamiješen, jer će vam se danas javiti Gospod. ⁵ I uzeše što zapovjedi Mojsije, i donesoše pred šator od sastanka, i pristupivši sav zbor stadoše pred Gospodom. ⁶ I reče Mojsije: učinite što je zapovjedio Gospod, i pokazaće vam se slava Gospodnja. ⁷ I reče Mojsije Aronu: pristupi k oltaru, i prinesi žrtvu za grijeh svoj i žrtvu svoju paljenicu, i očisti od grijeha sebe i narod; i prinesi žrtvu narodu i očisti ih od grijeha, kao što je zapovjedio Gospod.

⁸ Tada Aron pristupi k oltaru, i zakla tele za se. ⁹ I sinovi Aronovi dodaše mu krv, a on zamoči prst svoj u krv, i pomaza rogove oltaru; a ostalu krv izli na podnožje oltaru. ¹⁰ A salo i bubrege i mrežicu s jetre od žrtve za grijeh zapali na oltaru, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. ¹¹ A meso i kožu sažeže ognjem iza okola.

¹² Potom zakla žrtvu svoju paljenicu, i sinovi Aronovi dodaše mu krv od nje, i pokropi njom oltar ozgo unaokolo. ¹³ I dodaše mu žrtvu paljenicu isječenu na dijelove zajedno s glavom, i zapali je na oltaru. ¹⁴ I opravši crijeva i noge od nje, zapali ih na oltaru svrh žrtve paljenice.

¹⁵ Potom prinese žrtvu narodnu: uze jare za grijeh koje bješe za narod, i zakla ga, i prinese za grijeh kao i prvo. ¹⁶ Iza toga prinese i žrtvu paljenicu, i svrši po zakonu. ¹⁷ Prinese i dar, i uzevši od njega punu šaku zapali na oltaru svrh jutrenje žrtve paljenice.

¹⁸ Potom zakla vola i ovna na žrtvu zahvalnu za narod; i dodaše mu sinovi Aronovi krv, i pokropi njom oltar ozgo unaokolo. ¹⁹ Pa mu dodaše i salo od vola, i od ovna rep, i salo što pokriva crijeva, i bubrege i mrežicu s jetre, ²⁰ I metnuše sve salo na grudi, i zapali salo na oltaru. ²¹ A grudi i desno pleće obrnu Aron tamo i amo na žrtvu obrtanu pred Gospodom, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju.

²² Tada podiže Aron ruke svoje prema narodu i blagoslovi ih; i siđe svršiv žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu. ²³ Potom uđe Mojsije s Aronom u šator od sastanka, a kad opet izađoše blagosloviše narod; i slava se Gospodnja pokaza svemu narodu. ²⁴ Jer dođe oganj od Gospoda, i spali na oltaru žrtvu paljenicu i salo. I vidjevši to sav narod povika i pade ničice.

Chapter 10

¹ A sinovi Aronovi Nadav i Avijud uzevši svaki svoju kadionicu metnuše oganj u njih i na oganj metnuše kad, i prinesoše pred Gospodom oganj tuđ, a to im ne bješe zapovjedio. ² Tada dođe oganj od Gospoda i udari ih, te pogiboše pred Gospodom. ³ Tada reče Mojsije Aronu: to je što je kazao Gospod govoreći: u onima koji pristupaju k meni biću svet i pred cijelim narodom proslaviću se. A Aron oćutje. ⁴ A Mojsije pozva Misaila i Elisafana sinove Ozila strica Aronova, i reče im: hodite i iznesite braću svoju ispred svetinje napolje iz okola. ⁵ I pristupiše i iznesoše ih u košuljama njihovijem napolje iz okola, kao što reče Mojsije. ⁶ Tada reče Mojsije Aronu i Eleazaru i Itamaru, sinovima njegovijem: nemojte otkrivati glava svojih, ni haljina svojih razdirati, da ne izginete i da se Gospod ne razgnjevi na sav zbor; nego braća vaša, sav rod Izrailjev, neka plače radi požara koji učini Gospod. ⁷ I s vrata šatora od sastanka nemojte izlaziti, da ne izginete, jer je na vama ulje pomazanja Gospodnjega. I učiniše po riječi Mojsijevoj.

⁸ I Gospod reče Aronu govoreći: ⁹ Vina i silovita pića nemoj piti ti ni sinovi tvoji s tobom, kad ulazite u šator od sastanka da ne izginete. To neka vam je uredba vječna od koljena na koljeno. ¹⁰ Da biste mogli raspoznavati šta je sveto šta li nije, i šta je čisto šta li nečisto, ¹¹ I da biste učili sinove Izrailjeve svijem uredbama koje im je kazao Gospod preko Mojsija.

¹² A Mojsije reče Aronu i Eleazaru i Itamaru sinovima njegovijem koji ostaše: uzimajte dar što ostane od ognjenih žrtava Gospodnjih, i jedite s hljebom prijesnijem kod oltara; jer je svetinja nad svetinjama. ¹³ Zato ćete ga jesti na svetom mjestu, jer je dio tvoj i dio sinova tvojih od ognjenih žrtava Gospodnjih; jer mi je tako zapovjeđeno. ¹⁴ A grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane jedite na čistom mjestu, ti i sinovi tvoji i kćeri tvoje s tobom; jer je taj dio dan tebi i sinovima tvojim od zahvalnih žrtava sinova Izrailjevih. ¹⁵ Pleće od žrtve podizane i grudi od žrtve obrtane donosiće se sa salom što se sažiže, da se obrne tamo i amo pred Gospodom, i biće tvoje i sinova tvojih s tobom zakonom vječnijem, kao što je zapovjedio Gospod.

¹⁶ I Mojsije potraži jare za grijeh; ali gle, bješe izgorjelo; zato se razgnjevi na Eleazara i na Itamara sinove Aronove koji ostaše, i reče: ¹⁷ Zašto ne jedoste žrtve za grijeh na svetom mjestu? svetinja je nad svetinjama, i dade vam je Gospod da nosite grijeh svega zbora, da bi se očistili od grijeha pred Gospodom. ¹⁸ A eto krv njezina nije unesena u svetinju; valjaše vam je jesti na svetom mjestu, kao što sam zapovjedio. ¹⁹ Tada reče Aron Mojsiju: eto, danas prinesoše žrtvu svoju za grijeh i žrtvu svoju paljenicu pred Gospodom, i to mi se dogodi. A da sam danas jeo žrtve za grijeh, bi li bilo po volji Gospodu? ²⁰ Kad to ču Mojsije, prista na to.

Chapter 11

¹ I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći im: ² Kažite sinovima Izrailjevim i recite: ovo su životinje koje ćete jesti između svijeh životinja na zemlji: ³ Što god ima papke i papci su mu razdvojeni i preživa između životinja, to jedite. ⁴ Ali onijeh što samo preživaju ili što samo imaju papke razdvojene, ne jedite, kao što je kamila, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; da vam je nečista; ⁵ I pitomi zec, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; nečist da vam je; ⁶ I zec divlji, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; nečist da vam je; ⁷ I svinja, jer ima papke razdvojene ali ne preživa; nečista da vam je; ⁸ Mesa od njih ne jedite niti se strva njihova dodijevajte; jer vam je nečisto.

⁹ A između svega što je u vodi ovo jedite: što god ima pera i ljusku u vodi, po moru i po rijekama, jedite. ¹⁰ A što nema pera i ljuske u moru i u rijekama između svega što se miče po vodi i živi u vodi, da vam je gadno. ¹¹ Gadno da vam je; mesa da im ne jedete, i na strv njihov da se gadite. ¹² Što god nema pera i ljuske u vodi, to da vam je gadno.

¹³ A između ptica ove da su vam gadne i da ih ne jedete: orao i jastrijeb i morski orao, ¹⁴ Eja i kraguj po svojim vrstama, ¹⁵ I svaki gavran po svojim vrstama, ¹⁶ I sovuljaga i ćuk i liska i kobac po svojim vrstama, ¹⁷ I buljina i gnjurac i ušara, ¹⁸ I labud i gem i svraka, ¹⁹ I roda i čaplja po svojim vrstama, i pupavac i ljiljak.

²⁰ Što god gamiže a ima krila i ide na četiri noge, da vam je gadno. ²¹ Ali između svega što gamiže a ima krila i ide na četiri noge jedite što ima stegna na nogama svojim, kojima skače po zemlji. ²² Između njih jedite ove: arba po vrstama njegovim, salema po vrstama njegovim, argola po vrstama njegovim i agava po vrstama njegovim. ²³ A što još gamiže a ima krila i četiri noge, da vam je gadno.

²⁴ I o njih ćete se oskvrniti; ko se god dotakne mrtva tijela njihova, da je nečist do večera. ²⁵ I ko bi god nosio mrtva tijela njihova, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera. ²⁶ Svaka životinja koja ima papke ali nerazdvojene i ne preživa, da vam je nečista; ko ih se god dotakne, da je nečist. ²⁷ I što god ide na šapama između svijeh životinja četvoronogih, da vam je nečisto; ko bi se dotakao strva njihova, da je nečist do večera. ²⁸ I ko bi nosio strv njihov, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera; to da vam je nečisto.

²⁹ I između životinja koje pužu po zemlji da su vam nečiste: lasica i miš i kornjača po svojim vrstama, ³⁰ I jež i gušter i tvor i puž i krtica. ³¹ To vam je nečisto između životinja koje pužu; ko ih se dotakne mrtvijeh, da je nečist do večera. ³² I svaka stvar na koju padne koje od njih mrtvo biće nečista, bila sprava drvena ili haljina ili koža ili torba, i svaka stvar koja treba za kakav posao, neka se metne u vodu, i da je nečista do večera, poslije da je čista. ³³ A svaki sud zemljani, u koji padne što od toga, i što god u njemu bude, biće nečist, i razbijte ga. ³⁴ I svako jelo što se jede, ako na njega dođe onaka voda, da je nečisto, i svako piće što se pije u svakom takom sudu, da je nečisto. ³⁵ I na što bi palo što od tijela njihova mrtva sve da je nečisto, i peć i ognjište neka se razvali, jer je nečisto i neka vam je nečisto. ³⁶ A studenac i ubao, gdje se voda skuplja, biće čist; ali što se dotakne strva njihova, biće nečisto. ³⁷ Ako li što od strva njihova padne na sjeme, koje se sije, ono će biti čisto. ³⁸ Ali ako bude polito sjeme vodom, pa onda padne što od strva njihova na sjeme, da vam je nečisto.

³⁹ I kad ugine životinja od onijeh koje jedete, ko se dotakne strva njezina, da je nečist do večera. ⁴⁰ A ko bi jeo od strva njezina, neka opere haljine svoje i da je nečist do večera; i ko bi odnio strv njezin, neka opere haljine svoje, i da je nečist do večera.

⁴¹ I sve što puže po zemlji, da vam je gadno, da se ne jede. ⁴² Što god ide na trbuhu i što god ide na četiri noge ili ima više noga između svega što puže po zemlji, to ne jedite, jer je gad. ⁴³ Nemojte se poganiti ničim što gamiže i nemojte se skvrniti njima, da ne budete nečisti s njih. ⁴⁴ Jer ja sam Gospod Bog vaš; zato se osvećujte i budite sveti, jer sam ja svet; i nemojte se skvrniti ničim što puže po zemlji. ⁴⁵ Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam budem Bog; budite dakle sveti, jer sam ja svet.

⁴⁶ Ovo je zakon za zvijeri i za ptice, i za sve životinje što se miču po vodi, i za svaku dušu živu, koja puže po zemlji, ⁴⁷ Da se raspoznaje nečisto od čistoga i životinja koja se jede od životinje koja se ne jede.

Chapter 12

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevijem, i reci: kad žena zatrudni i rodi muško, nečista da je sedam dana; kao u dane kad se odvaja radi nemoći svoje, biće nečista. ³ A u osmi dan neka se obreže dijete. ⁴ A ona još trideset i tri dana neka ostane čisteći se od krvi; nijedne svete stvari da se ne dodijeva i u svetinju da ne ide dok se ne navrše dani čišćenja njezina. ⁵ A kad rodi žensko, onda da je nečista dvije nedjelje dana, kao kad se odvaja radi nemoći svoje, i šezdeset i šest dana neka ostane čisteći se od krvi.

⁶ A kad se navrše dani čišćenja njezina radi sina ili radi kćeri, neka donese svešteniku na vrata šatora od sastanka jagnje od godine za žrtvu paljenicu, i golupče ili grlicu za žrtvu radi grijeha. ⁷ I sveštenik će prinijeti žrtvu pred Gospodom, i očistiće je od grijeha njezina; i tako će se očistiti od tečenja krvi svoje. To je zakon za ženu kad rodi muško ili žensko. ⁸ Ako li ne može dati jagnjeta, onda neka uzme dvije grlice ili dva golubića, jedno za žrtvu paljenicu a drugo za žrtvu radi grijeha; i očistiće je sveštenik od grijeha njezina i biće čista.

Chapter 13

¹ Jošte reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ² Čovjek u koga bi na koži tijela njegova bio otok ili krasta ili bubuljica, i bilo bi na koži tijela njegova nalik na gubu, neka se dovede k Aronu svešteniku ili ka kojemu sinu njegovu svešteniku. ³ I neka sveštenik vidi boljeticu na koži tijela njegova; ako dlaka na boljetici bude pobijeljela i boljetica bude na oči niža od ostale kože tijela njegova, onda je guba; pa kad je vidi sveštenik proglasiće ga da je nečist. ⁴ Ako li bude bijela bubuljica na koži tijela njegova i ne bude na oči niža od ostale kože niti dlaka na njoj pobijeljela, onda neka zatvori sveštenik za sedam dana čovjeka sa takom boljeticom. ⁵ A sedmoga dana neka vidi sveštenik; ako opazi da je boljetica ostala kako je bila i nije se dalje razišla po koži, neka ga zatvori sveštenik opet za sedam dana. ⁶ I neka ga sveštenik opet vidi sedmoga dana, pa ako opazi da se boljetica smanjala i nije se dalje razišla po koži, proglasiće ga sveštenik da je čist; krasta je; i on neka opere haljine svoje i biće čist. ⁷ Ako li se dalje raširi krasta po koži njegovoj, pošto ga sveštenik vidi i proglasi da je čist, nanovo neka se pokaže svešteniku; ⁸ Ako vidi sveštenik da se krasta raširila po koži njegovoj, proglasiće sveštenik da je nečist; guba je.

⁹ Kad je guba na čovjeku, neka ga dovedu k svešteniku. ¹⁰ I sveštenik neka ga vidi; ako bude bijel otok na koži i dlaka bude pobijeljela, ako bi i zdravo meso bilo na otoku, ¹¹ Guba je zastarjela na koži tijela njegova; zato će ga sveštenik proglasiti da je nečist, i neće ga zatvoriti, jer je nečist. ¹² Ako li se guba izaspe po koži i pokriju svu kožu čovjeku od glave do pete, gdje bi god sveštenik očima pogledao, ¹³ Kad sveštenik vidi da je guba pokrila svu kožu na njemu, proglasiće da je čovjek čist, jer je sve pobijeljelo, pa je čist. ¹⁴ Ali ako se pokaže na njemu divlje meso, biće nečist. ¹⁵ Pa kad sveštenik vidi divlje meso, proglasiće ga da je nečist; ono je divlje meso nečisto, guba je. ¹⁶ A kad bi se divlje meso promijenilo i pobijeljelo, neka dođe k svešteniku. ¹⁷ I kad vidi sveštenik da je boljetica pobijeljela, sveštenik će proglasiti da je čist; čist je.

¹⁸ Kad u koga na koži bude čir, pa prođe, ¹⁹ A poslije na mjestu gdje je bio čir izađe otok bijel ili bubuljica bijela i crvenkasta, neka se pokaže svešteniku. ²⁰ Ako sveštenik vidi da je na oči niža od ostale kože i dlaka na njoj pobijeljela, proglasiće ga sveštenik da je nečist, guba je, izašla je iz čira. ²¹ Ako li sveštenik gledajući vidi da nije dlaka na njoj pobijeljela niti je niža od kože, nego se smanjala, onda će ga zatvoriti sveštenik za sedam dana. ²² Ako se raširi po koži, onda će ga sveštenik proglasiti da je nečist; bolest je. ²³ Ako li ostane na svom mjestu bubuljica i ne raširi se, požiljak je od čira; zato će ga sveštenik proglasiti da je čist.

²⁴ Ako se ko po koži ožeže ognjem, pa pošto se zaliječi ostane bubuljica bijela i crvenkasta ili samo bijela, ²⁵ Neka ga vidi sveštenik; ako dlaka na bubuljici bude pobijeljela i ako na oči bude niža nego koža, guba je, izašla je iz ožegline; zato će ga sveštenik proglasiti da je nečist; guba je. ²⁶ Ako li sveštenik vidi da na bubuljici nema bijele dlake niti je niža od kože, nego se smanjala, zatvoriće ga za sedam dana. ²⁷ Pa će je sedmoga dana pogledati sveštenik; ako se bude raširila po koži, tada će ga sveštenik proglasiti da je nečist; guba je. ²⁸ Ako li bubuljica bude ostala na svom mjestu, i ne bude se raširila po koži, nego se smanjala, onda je rana od toga što se ožegao; zato će ga sveštenik proglasiti da je čist, jer je požiljak od ožegline.

²⁹ Ako u čovjeka ili u žene bude boljetica na glavi ili na bradi, ³⁰ Sveštenik neka vidi boljeticu; ako na oči bude niža od ostale kože i na njojzi dlaka žućkasta i tanka, sveštenik će proglasiti da je nečist; ospa je, guba na glavi ili na bradi; ³¹ A kad sveštenik vidi boljeticu i opazi da na oči nije niža od ostale kože i da nema na njoj crne dlake, tada će zatvoriti sveštenik za sedam dana onoga na kom je ospa. ³² Pa kad sveštenik sedmi dan vidi a ospa se nije dalje razišla niti dlaka na njoj požutjela, niti je na oči ospa niža od kože, ³³ Tada neka se obrije, ali ospu da ne obrije, i sveštenik neka zatvori još za sedam dana onoga na kom je ospa. ³⁴ I sedmoga dana neka sveštenik opet vidi ospu; ako opazi da se ospa nije dalje razišla po koži niti je na oči niža od ostale kože, tada će ga proglasiti sveštenik da je čist, pa neka opere haljine svoje, i biće čist. ³⁵ Ako li se raširi ospa po koži, pošto bude proglašen da je čist, ³⁶ Tada neka ga vidi sveštenik; ako se bude raširila ospa po koži, neka više ne gleda sveštenik ima li žutijeh dlaka; nečist je. ³⁷ Ako li opazi da je ospa ostala gdje je bila i da je crna dlaka izrasla po njoj, zaliječila se ospa, čist je, i sveštenik će proglasiti da je čist.

³⁸ Kad u čovjeka ili u žene budu bubuljice po koži tijela njihova, bubuljice bijele, ³⁹ Sveštenik neka vidi; ako na koži tijela njihova budu bijele bubuljice male, bijela je ospa izašla po koži, čist je.

⁴⁰ Kome opadne kosa s glave, ćelav je, čist je. ⁴¹ Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, pola je ćelav, i čist je. ⁴² Kad na glavi sasvijem ćelavoj ili pola ćelavoj bude bijela i crvenkasta boljetica, guba je, izašla na glavi svoj ćelavoj ili pola ćelavoj. ⁴³ I neka ga vidi sveštenik; ako opazi da je bijel i crvenkast otok na glavi svoj ćelavoj ili pola ćelavoj nalik na gubu po koži ostaloga tijela, ⁴⁴ Čovjek je gubav, nečist je, i sveštenik će ga proglasiti da je nečist; guba mu je na glavi.

⁴⁵ A gubavac na kom je ta bolest, neka ide u haljinama razdrtijem i gologlav, i usta neka zastre, i neka viče: nečist, nečist. ⁴⁶ Dokle je god bolest na njemu, neka bude nečist; nečist je, neka živi sam, iza okola neka mu bude stan.

⁴⁷ I ako na haljini bude guba, na haljini vunenoj ili lanenoj, ⁴⁸ Ili na osnovi ili na poučici od lana ili od vune, ili na koži, ili na čem god od kože, ⁴⁹ I ako boljetica bude zelenkasta ili crvenkasta na haljini ili na koži ili na osnovi ili na poučici ili na čem god od kože, guba je, i neka se pokaže svešteniku. ⁵⁰ I kad vidi sveštenik bolest, neka zatvori za sedam dana stvar na kojoj je guba. ⁵¹ I sedmoga dana ako vidi da se dalje razišla bolest po haljini ili po osnovi ili po poučici ili po koži ili po čemu god od kože, ljuta je guba bolest ona, stvar je nečista. ⁵² Zato neka spali onu haljinu ili osnovu ili poučicu od vune ili od lana, ili što god bude od kože, na čem bude bolest; jer je ljuta guba, ognjem neka se spali.

⁵³ Ako li opazi sveštenik da se bolest nije razišla po haljini ili po osnovi ili poučici, ili po čemu god od kože, ⁵⁴ Tada neka zapovjedi sveštenik da se opere ono na čem je bolest, pa onda neka zatvori opet za sedam dana. ⁵⁵ Pa neka vidi sveštenik pošto se opere stvar na kojoj je bolest, i ako opazi da bolest nije promijenila boje svoje, ako se i ne bude dalje razišla, stvar je nečista, spali je ognjem; jer je ljuta guba na gornjoj ili na donjoj strani.

⁵⁶ Ako li vidi sveštenik da se mjesto smanjalo pošto je oprano, onda neka ga otkine od haljine ili od kože ili od osnove ili od poučice. ⁵⁷ Ako li se opet pokaže na haljini ili na osnovi ili na poučici ili na čem god od kože, guba je koja se širi, ognjem spali ono na čem bude. ⁵⁸ A haljinu ili osnovu ili poučicu ili što mu drago od kože, kad opereš, pa otide s njega ta bolest, operi još jednom, i biće čisto.

⁵⁹ Ovo je zakon za gubu na haljini vunenoj ili lanenoj, ili na osnovi ili na poučici, ili na čem god od kože, kako se može znati je li što čisto ili nečisto.

Chapter 14

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Ovo je zakon za gubavca kad se čisti: neka se dovede k svešteniku, ³ A sveštenik neka izađe iza okola; i ako vidi da je izliječena guba na gubavcu, ⁴ Onda će zapovjediti sveštenik onome koji se čisti da uzme dvije ptice žive čiste, i drvo kedrovo i crvca i isopa. ⁵ I neka zapovjedi sveštenik da se jedna ptica zakolje nad sudom zemljanim nad vodom živom. ⁶ Pa neka uzme živu pticu i drvo kedrovo i crvac i isop, i sve to zajedno sa živom pticom neka zamoči u krv od ptice zaklane nad vodom živom. ⁷ I neka pokropi sedam puta onoga koji se čisti od gube, i neka ga proglasi da je čist, i neka pusti živu pticu u polje. ⁸ Tada koji se čisti neka opere haljine svoje i obrije sve dlake svoje, i neka se okupa u vodi, i biće čist; potom neka uđe u oko, ali da stoji napolju ne ulazeći u svoj šator sedam dana. ⁹ A u sedmi dan neka obrije sve dlake svoje, glavu i bradu i obrve nad očima, i sve dlake svoje neka obrije, i neka opere haljine svoje, pa neka se okupa u vodi i biće čist.

¹⁰ A u osmi dan neka uzme dva jagnjeta zdrava i jednu ovcu od godine zdravu i tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem za dar, i jedan log ulja. ¹¹ A sveštenik koji ga čisti neka postavi onoga koji se čisti zajedno s tijem stvarima pred Gospodom na vratima šatora od sastanka. ¹² I uzevši sveštenik jedno jagnje neka ga prinese na žrtvu za prijestup zajedno s logom ulja, i neka obrne tamo i amo pred Gospodom na žrtvu obrtanu. ¹³ A poslije neka zakolje jagnje na mjestu gdje se kolje žrtva za grijeh i žrtva paljenica na svetom mjestu, jer žrtva za prijestup pripada svešteniku kao i žrtva za grijeh; svetinja je nad svetinjama. ¹⁴ Tada neka sveštenik uzme krvi od žrtve za prijestup i pomaže kraj desnoga uha onome koji se čisti i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. ¹⁵ Potom neka uzme sveštenik od loga ulja i nalije na dlan svoj lijevi. ¹⁶ Pa neka zamoči sveštenik prst od desne ruke svoje u ulje što mu je na lijevom dlanu, i neka pokropi uljem s prsta svojega sedam puta pred Gospodom. ¹⁷ A ostalijem uljem što mu je na dlanu neka pomaže sveštenik kraj desnoga uha onome koji se čisti, i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove po krvi od žrtve za prijestup. ¹⁸ A što još ostane ulja na dlanu svešteniku, onijem neka namaže glavu onome koji se čisti, i tako će ga očistiti sveštenik pred Gospodom. ¹⁹ Potom neka sveštenik prinese žrtvu za grijeh, i očistiće onoga koji se čisti od svoje nečistote; a poslije neka zakolje žrtvu paljenicu. ²⁰ I neka prinese sveštenik žrtvu paljenicu zajedno s darom na oltaru; i tako će ga očistiti, i biće čist.

²¹ Ali ako je siromah te ne može donijeti toliko, onda neka uzme jedno jagnje za žrtvu radi prijestupa da se prinese žrtva obrtana za očišćenje njegovo, i jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena s uljem za dar, i log ulja. ²² I dvije grlice ili dva golubića, koje može priskrbiti, da bude jedno žrtva za grijeh a drugo žrtva paljenica. ²³ I to neka donese u osmi dan svojega čišćenja svešteniku na vrata šatora od sastanka pred Gospodom. ²⁴ Tada sveštenik neka uzme jagnje za prijestup i log ulja, i to neka sveštenik obrne pred Gospodom za žrtvu obrtanu. ²⁵ I neka zakolje jagnje za žrtvu radi prijestupa, i uzevši sveštenik krvi od žrtve za prijestup neka pomaže kraj desnoga uha onome koji se čisti i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. ²⁶ I ulja neka nalije sveštenik na dlan svoj lijevi, ²⁷ Pa neka zamoči prst od desne ruke svoje u ulje što mu je na lijevom dlanu, i pokropi njim sedam puta pred Gospodom. ²⁸ I uljem što mu je na dlanu neka pomaže sveštenik kraj desnoga uha onome koji se čisti, i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove po mjestu gdje je krv od žrtve za prijestup. ²⁹ A što ostane ulja na dlanu svešteniku, onijem neka namaže glavu onome koji se čisti; i tako će ga očistiti pred Gospodom. ³⁰ Tako neka učini i s jednom grlicom ili golupčetom od onijeh koje priskrbi. ³¹ Što je priskrbio, jedno će biti žrtva za grijeh a drugo žrtva paljenica s darom; i tako će sveštenik očistiti pred Gospodom onoga koji se čisti. ³² To je zakon za gubavca koji ne može priskrbiti svega što treba za očišćenje.

³³ I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ³⁴ Kad dođete u zemlju Hanansku, koju ću vam ja dati da je vaša, pa kad pustim gubu na koju kuću u zemlji koju ćete držati, ³⁵ Onda onaj čija je kuća neka dođe i javi svešteniku govoreći: čini mi se kao da je guba na kući. ³⁶ A sveštenik neka zapovjedi da se isprazni kuća prije nego on dođe da vidi gubu, da se ne bi oskvrnilo što je u kući; potom neka dođe sveštenik da vidi kuću. ³⁷ Pa kad vidi bolest, ako bude bolest na zidovima kućnim kao rupice zelenkaste ili crvenkaste i na oči niže od zida, ³⁸ Neka izađe sveštenik iz kuće one na vrata kućna, i zatvori kuću za sedam dana. ³⁹ Poslije opet neka dođe sveštenik u sedmi dan, pa ako vidi da se bolest dalje razišla po zidovima kućnim, ⁴⁰ Zapovjediće sveštenik da povade kamenje na kom je bolest i da ga bace iza grada na mjesto nečisto. ⁴¹ A kuću zapovjediće da ostružu iznutra svuda unaokolo, i prah što sastružu da prospu iza grada na mjesto nečisto, ⁴² I da uzmu drugo kamenje i uglave na mjesto gdje je bilo pređašnje kamenje; tako i blato drugo uzevši da olijepe kuću.

⁴³ Ako se povrati bolest i opet izraste po kući, pošto se povadi kamenje i ostruže kuća i nanovo olijepi, ⁴⁴ Tada došav sveštenik ako vidi da se bolest razišla po kući, ljuta je guba na kući, nečista je. ⁴⁵ Neka se razruši ona kuća, kamenje i drva i sav lijep od one kuće, i neka se iznese iza grada na mjesto nečisto. ⁴⁶ A ko bi ušao u kuću onu dok je zatvorena, da je nečist do večera. ⁴⁷ I ko bi spavao u onoj kući, neka opere haljine svoje; tako i ko bi jeo u onoj kući, neka opere haljine svoje.

⁴⁸ Ako li sveštenik došav vidi da se nije bolest razišla po kući pošto je kuća nanovo olijepljena, neka proglasi sveštenik da je čista, jer se izliječila bolest. ⁴⁹ I neka uzme da bi se kuća očistila dvije ptice i drvo kedrovo i crvca i isopa, ⁵⁰ I neka zakolje jednu pticu nad sudom zemljanim nad vodom živom. ⁵¹ Pa neka uzme drvo kedrovo i isop i crvac i drugu pticu živu, i neka zamoči u krv od zaklane ptice i u vodu živu, i pokropi kuću sedam puta. ⁵² I tako će očistiti kuću onu krvlju ptičijom i vodom živom i pticom živom i drvetom kedrovijem i isopom i crvcem. ⁵³ Pa onda neka pusti pticu živu iza grada u polje; i očistiće kuću, i biće čista.

⁵⁴ Ovo je zakon za svaku gubu i za ospu, ⁵⁵ Za gubu na haljini i na kući, ⁵⁶ I za otok i za krastu i za bubuljicu, ⁵⁷ Da se zna kad je ko nečist i kad je ko čist. To je zakon za gubu.

Chapter 15

¹ Još reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ² Kažite sinovima Izrailjevim i recite im: kome čovjeku teče sjeme od tijela njegova, nečist je. ³ A ovaka je nečistota njegova od toga tečenja: ako ispusti tijelo njegovo tečenje svoje, ili se ustavi tečenje u tijelu njegovu, nečistota je na njemu. ⁴ Svaka postelja na koju leže onaj kome teče sjeme, da je nečista; i sve na što sjede, da je nečisto. ⁵ I ko se god dotakne postelje njegove, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biće nečist do večera. ⁶ I ko sjede na ono na čem je sjedio onaj kome teče sjeme, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biće nečist do večera. ⁷ I ko se dotakne tijela onoga kome teče sjeme, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biće nečist do večera. ⁸ I ako onaj kome teče sjeme pljune na čistoga, on neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biće nečist do večera. ⁹ I svako sedlo na kom bi sjedio onaj kome teče sjeme, da je nečisto. ¹⁰ I ko bi se dotakao čega god što je bilo pod njim, da je nečist do večera; i ko bi što takovo nosio, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera. ¹¹ I koga bi se dotakao onaj kome teče sjeme ne opravši ruku svojih vodom, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera. ¹² I sud zemljani kojega bi se dotakao onaj kome teče sjeme, neka se razbije, a drveni sud neka se opere vodom.

¹³ A kad se onaj kome teče sjeme očisti od tečenja svojega, neka broji sedam dana pošto se očisti, i neka opere haljine svoje i neka tijelo svoje opere vodom živom, i biće čist. ¹⁴ A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubića, i neka dođe pred Gospoda na vrata šatora od sastanka, i neka ih da svešteniku. ¹⁵ I sveštenik neka prinese jedno od njih na žrtvu za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu; tako će ga očistiti sveštenik pred Gospodom od tečenja njegova.

¹⁶ I čovjek kome izađe sjeme kad spava sa ženom neka opere vodom cijelo tijelo svoje, i biće nečist do večera. ¹⁷ I svaka haljina i svaka koža na kojoj bude tako sjeme, neka se opere vodom i biće nečisto do večera. ¹⁸ I žena kod koje bude spavao taki čovjek, i ona i on neka se okupaju u vodi i biće nečisti do večera.

¹⁹ A žena kad ima vrijeme, kad ide krv od tijela njezina, neka se odvaja sedam dana, i ko je se god dotakne, da je nečist do večera. ²⁰ I na što god legne dok se odvaja, da je nečisto, i na što god sjede, da je nečisto. ²¹ I ko se dotakne postelje njezine, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biće nečist do večera. ²² I ko se dotakne čega na čem je ona sjedjela, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biće nečist do večera. ²³ I što bi god bilo na postelji njezinoj ili na čem je ona sjedjela, pa se ko dotakne toga, da je nečist do večera. ²⁴ A ko bi spavao s njom te bi nečistota njezina došla na nj, da je nečist sedam dana, i postelja na kojoj leži da je nečista.

²⁵ A žena, od koje bi išla krv dugo vremena ili osim običnoga vremena ili u obično vrijeme ali duže, dokle god teče nečistota njezina biće nečista kao u vrijeme kada se odvaja. ²⁶ Postelja na kojoj leži dokle joj god krv ide, da joj je kao postelja kad se odvaja; i na čem bi god sjedjela da je nečisto kao što je nečisto kad se odvaja. ²⁷ I ko se god dotakne tijeh stvari, nečist je; zato neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera. ²⁸ A kad se očisti od tečenja krvi svoje, neka broji sedam dana, pa onda da je čista. ²⁹ I u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubića, i neka ih odnese svešteniku na vrata šatora od sastanka. ³⁰ I neka sveštenik prinese jedno na žrtvu za grijehe a drugo na žrtvu paljenicu, i očistiće je sveštenik pred Gospodom od tečenja nečistote njezine.

³¹ Tako ćete odlučivati sinove Izrailjeve od nečistota njihovijeh, da ne ginu s nečistota svojih skvrneći šator moj što je usred njih.

³² To je zakon za onoga kome teče sjeme i kome izađe sjeme kad spava sa ženom te bude nečist, ³³ I za ženu kad boluje od tečenja krvi svoje, i za svakoga koji boluje od tečenja svoga, bilo muško ili žensko, i za čovjeka koji bi ležao s nečistom.

Chapter 16

¹ I reče Gospod Mojsiju pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred Gospoda, ² I kaza Gospod Mojsiju: reci Aronu bratu svojemu da ne ulazi u svako doba u svetinju za zavjes pred zaklopac koji je na kovčegu, da ne pogine, jer ću se u oblaku nad zaklopcem javljati. ³ S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. ⁴ Svetu košulju lanenu neka obuče, i gaće lanene neka su na tijelu njegovu, i neka se opaše pojasom lanenijem i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere tijelo svoje vodom, pa onda neka ih obuče. ⁵ A od zbora sinova Izrailjevijeh neka uzme dva jarca za žrtvu radi grijeha, i jednoga ovna za žrtvu paljenicu.

⁶ I neka prinese Aron junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj. ⁷ Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka. ⁸ I neka Aron baci ždrijeb za ta dva jarca, jedan ždrijeb Gospodu a drugi ždrijeb Azazelu. ⁹ I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kojega padne ždrijeb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za grijeh. ¹⁰ A jarca na kojega padne ždrijeb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu.

¹¹ I neka Aron prinese junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svojega na žrtvu za grijeh. ¹² I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjes. ¹³ I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstvu; tako neće poginuti. ¹⁴ Poslije neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svojega po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi tom krvlju s prsta svojega.

¹⁵ I neka zakolje jarca na žrtvu za grijeh narodni, i neka unese krv njegovu za zavjes; i neka učini s krvlju njegovom kao što je učinio s krvlju junčijom, i pokropi njom po zaklopcu i pred zaklopcem. ¹⁶ I tako će očistiti svetinju od nečistota sinova Izrailjevih i od prijestupa njihovijeh u svijem grijesima njihovijem; tako će učiniti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovijeh. ¹⁷ A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uđe da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izađe i svrši očišćenje za se i za dom svoj i za sav zbor Izrailjski. ¹⁸ A neka izađe k oltaru koji je pred Gospodom, i očisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca neka pomaže rogove oltaru unaokolo; ¹⁹ I neka ga pokropi ozgo istom krvlju s prsta svojega sedam puta; tako će ga očistiti i posvetiti ga od nečistota sinova Izrailjevih.

²⁰ A kad očisti svetinju i šator od sastanka i oltar, tada neka dovede jarca živoga. ²¹ I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živomu, neka ispovjedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prijestupe njihove u svijem grijesima njihovijem, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čovjeku spremnom da ga istjera u pustinju. ²² I jarac će odnijeti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onoga jarca u pustinju.

²³ Potom neka opet uđe Aron u šator od sastanka i svuče haljine lanene koje je obukao kad je išao u svetinju, i ondje neka ih ostavi. ²⁴ Pa neka opere tijelo svoje na svetom mjestu i obuče svoje haljine; i izašav neka prinese svoju žrtvu paljenicu i narodnu žrtvu paljenicu, i očisti sebe i narod. ²⁵ A salo od žrtve za grijeh neka zapali na oltaru. ²⁶ A ko odvede jarca za Azazela, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka uđe u oko. ²⁷ A junca za grijeh i jarca za grijeh, od kojih je krv unesena da se učini očišćenje u svetinji, neka iznesu napolje iz okola, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu. ²⁸ A ko ih spali, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka dođe u oko.

²⁹ I ovo neka vam bude vječna uredba: deseti dan sedmoga mjeseca mučite duše svoje, i ne radite nikakoga posla, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama. ³⁰ Jer u taj dan biva očišćenje za vas, da se očistite; bićete očišćeni od svijeh grijeha svojih pred Gospodom. ³¹ To neka vam je počivanje subotno, i mučite duše svoje po uredbi vječnoj. ³² A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osvećen da vrši službu svešteničku namjesto oca svojega, on neka očišća obukavši se u haljine lanene, haljine svete. ³³ I neka očisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka očisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka očisti. ³⁴ I ovo neka vam je vječna uredba da očišćate sinove Izrailjeve od svijeh grijeha njihovijeh jedanput u godini. I učini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod.

Chapter 17

¹ Jošte reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevim, i reci im: ovo je zapovjedio Gospod govoreći: ³ Ko god od doma Izrailjeva zakolje vola ili jagnje ili kozu u okolu, ili ko god zakolje izvan okola, ⁴ A ne dovede na vrata šatora od sastanka, da prinese prinos Gospodu pred šatorom Gospodnjim, kriv je za krv; prolio je krv; zato da se istrijebi onaj čovjek iz naroda svojega. ⁵ Zato sinovi Izrailjevi neka dovedu žrtve svoje, koje bi klali u polju, neka ih dovedu Gospodu na vrata šatora od sastanka k svešteniku, i neka prinesu žrtve zahvalne Gospodu. ⁶ I sveštenik neka pokropi krvlju po oltaru Gospodnjem na vratima šatora od sastanka, i salo neka zapali na ugodni miris Gospodu. ⁷ I neka više ne prinose žrtve svoje đavolima, za kojima oni čine preljubu. Ovo neka im bude zakon vječan od koljena na koljeno.

⁸ Zato im reci: ko bi god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji se bave među njima prinio žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu, ⁹ A ne bi je doveo na vrata šatora od sastanka da je prinese Gospodu, taj čovjek da se istrijebi iz naroda svojega.

¹⁰ A ko bi god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji se bave među njima jeo kakve god krvi, okrenuću lice svoje nasuprot onomu čovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiću ga iz naroda njegova. ¹¹ Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se čiste duše vaše; jer je krv što dušu očišća. ¹² Zato rekoh sinovima Izrailjevim: niko između vas da ne jede krvi; ni došljak koji se bavi među vama da ne jede krvi. ¹³ I ko bi god između sinova Izrailjevih ili između došljaka koji se bave kod njih ulovio zvjerku ili pticu, koja se jede, neka iscijedi krv iz nje, i zaspe je zemljom.

¹⁴ Jer je duša svakoga tijela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: krvi nijednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrijebi. ¹⁵ A ko bi jeo meso od životinje koja crkne ili koju raskine zvjerka, bio domorodac ili došljak, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera, a poslije će biti čist. ¹⁶ Ako li ih ne opere, i tijela svojega ne okupa, nosiće bezakonje svoje.

Chapter 18

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: ja sam Gospod Bog vaš. ³ Nemojte činiti što se čini u zemlji Misirskoj, u kojoj ste živjeli, niti činite što se čini u zemlji Hananskoj, u koju vas vodim, i po uredbama njihovijem nemojte živjeti. ⁴ Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima. Ja sam Gospod Bog vaš. ⁵ Držite uredbe moje i zakone moje; ko ih vrši, živ će biti kroz njih. Ja sam Gospod.

⁶ Niko da ne pristupa k rodici svojoj po krvi, da otkrije golotinju njezinu. Ja sam Gospod. ⁷ Golotinje oca svojega ni golotinje matere svoje ne otkrij; mati ti je; ne otkrij golotinje njezine. ⁸ Golotinje žene oca svojega ne otkrij; golotinja je oca tvojega. ⁹ Golotinje sestre svoje, kćeri oca svojega ili kćeri matere svoje, koja je rođena u kući ili izvan kuće, ne otkrij golotinje njihove. ¹⁰ Golotinje kćeri sina svojega, ili kćeri kćeri svoje ne otkrij; jer je tvoja golotinja. ¹¹ Golotinje kćeri žene oca svojega, koju je rodio otac tvoj, ne otkrij; sestra ti je. ¹² Golotinje sestre oca svojega ne otkrij; jedna je krv s ocem tvojim. ¹³ Golotinje sestre matere svoje ne otkrij; jer je jedna krv s materom tvojom. ¹⁴ Golotinje brata oca svojega ne otkrij pristupajući k ženi njegovoj; strina ti je. ¹⁵ Golotinje žene sina svojega ne otkrij; snaha ti je, ne otkrij golotinje njezine. ¹⁶ Golotinje žene brata svojega ne otkrij; golotinja je brata tvojega. ¹⁷ Golotinje žene i kćeri njezine ne otkrij; kćeri sina njezina ni kćeri kćeri njezine nemoj uzeti da otkriješ golotinju njihovu; jedna su krv; zlo je. ¹⁸ Nemoj uzeti žene preko jedne žene, da je ucvijeliš otkrivajući golotinju drugoj za života njezina.

¹⁹ K ženi dokle se odvaja radi nečistote svoje ne idi da otkriješ golotinju njezinu. ²⁰ Sa ženom bližnjega svojega ne lezi skvrneći se s njom. ²¹ Od sjemena svojega ne daj da se odnese Molohu, da ne oskvrniš imena Boga svojega; ja sam Gospod. ²² S muškarcem ne lezi kao sa ženom; gadno je. ²³ Živinčeta nikakoga nemoj obležati skvrneći se s njim; i žena da ne legne pod živinče; grdilo je.

²⁴ Nemojte se skvrniti nijednom ovom stvarju; jer su se svijem tijem stvarima oskvrnili narodi koje ću odagnati ispred vas. ²⁵ Jer se oskvrnila zemlja, i nevaljalstvo ću njezino pohoditi na njoj, i izmetnuće zemlja stanovnike svoje. ²⁶ Nego vi držite zakone moje i uredbe moje, i ne činite nijednoga ovoga gada, ni domorodac ni došljak koji se bavi među vama; ²⁷ Jer sve ove gadove činiše ljudi u ovoj zemlji koji su bili prije vas, i zemlja je od toga oskvrnjena; ²⁸ Da ne izmetne zemlja vas, ako je oskvrnite, kao što je izmetnula narod koji je bio prije vas. ²⁹ Jer ko učini štogod od ovijeh gadova, istrijebiće se iz naroda svojega duše koje učine. ³⁰ Zato držite što sam naredio da se drži, da ne činite što od gadnijeh običaja koji su bili prije vas, i da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš.

Chapter 19

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži svemu zboru sinova Izrailjevih, i reci im: budite sveti, jer sam ja svet, Gospod Bog vaš. ³ Svaki da se boji matere svoje i oca svojega; i držite subote moje; ja sam Gospod Bog vaš. ⁴ Ne obraćajte se k idolima, i bogova livenijeh ne gradite sebi; ja sam Gospod Bog vaš.

⁵ A kad prinosite žrtvu zahvalnu Gospodu, prinosite je drage volje. ⁶ U koji je dan prinesete, neka se jede, i sjutradan; a što ostane do trećega dana, neka se ognjem sažeže. ⁷ A ako bi se što jelo treći dan, gad je, neće biti ugodna. ⁸ Ko bi je god jeo, nosiće svoje bezakonje, jer oskvrni svetinju Gospodu; zato će se istrijebiti ona duša iz naroda svojega.

⁹ A kad žanjete rod zemlje svoje, nemoj požeti sasvijem njive svoje, niti pabirči po žetvi. ¹⁰ Ni vinograda svojega nemoj pabirčiti, i nemoj kupiti zrna koja padnu po vinogradu tvojem; nego ostavi siromahu i došljaku. Ja sam Gospod Bog vaš.

¹¹ Ne kradite; ne lažite i ne varajte bližnjega svojega.

¹² Ne kunite se imenom mojim krivo; jer ćeš oskvrniti ime Boga svojega. Ja sam Gospod.

¹³ Ne zakidaj bližnjega svojega i ne otimaj mu; plaća nadničarova da ne prenoći kod tebe do jutra.

¹⁴ Nemoj psovati gluha, ni pred slijepca metati što da se spotakne; nego se boj Boga svojega; ja sam Gospod.

¹⁵ Ne činite nepravde na sudu, ne gledaj što je ko siromah, niti se povodi za bogatijem; pravo sudi bližnjemu svojemu.

¹⁶ Ne idi kao opadač po narodu svojem, i ne ustaj na krv bližnjega svojega; ja sam Gospod.

¹⁷ Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem; slobodno iskaraj bližnjega svojega, i nemoj trpjeti grijeha na njemu.

¹⁸ Ne budi osvetljiv, i ne nosi srdnje na sinove naroda svojega; nego ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga; ja sam Gospod.

¹⁹ Uredbe moje držite; živinčeta svojega ne puštaj na živinče druge vrste; ne zasijevaj njive svoje dvojakim sjemenom, i ne oblači na se haljine od dvojakih stvari.

²⁰ Ako bi ko obležao robinju koja je isprošena ali nije otkupljena ni oslobođena, oboje da se šibaju, ali da se ne pogube; jer nije bila oslobođena.

²¹ I neka on prinese Gospodu žrtvu za prijestup svoj na vrata šatora od sastanka, ovna za prijestup. ²² I neka ga očisti pred Gospodom sveštenik ovnom prinesenim za prijestup od grijeha koji je učinio; i oprostiće mu se grijeh njegov.

²³ A kad dođete u zemlju i nasadite svakojakoga voća, obrežite mu okrajak, rod njegov; tri godine neka vam je neobrezano, i ne jedite ga. ²⁴ A četvrte godine neka bude sav rod njegov posvećen u hvalu Gospodu. ²⁵ Pa tek pete godine jedite voće s njega, da bi vam se umnožio rod njegov. Ja sam Gospod Bog vaš.

²⁶ Ništa ne jedite s krvlju. Nemojte vračati, ni gatati po vremenu.

²⁷ Ne strizite kose svoje uokrug, ni grdite brade svoje.

²⁸ Za mrtvacem ne režite tijela svojega, ni udarajte na se kakvih biljega. Ja sam Gospod.

²⁹ Nemoj skvrniti kćeri svoje puštajući je da se kurva, da se ne bi zemlja prokurvala i napunila se bezakonja. ³⁰ Držite subote moje, i svetinju moju poštujte. Ja sam Gospod.

³¹ Ne obraćajte se k vračarima i gatarima, niti ih pitajte, da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš.

³² Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo, i boj se Boga svojega. Ja sam Gospod.

³³ Ako je u tebe došljak u zemlji vašoj, ne čini mu krivo. ³⁴ Ko je došljak među vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio među vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Misirskoj. Ja sam Gospod Bog vaš.

³⁵ Ne činite nepravde u sudu, ni mjerom za dužinu, ni mjerom za težinu, ni mjerom za stvari koje se sipaju. ³⁶ Mjerila neka su vam prava, kamenje pravo, efa prava, in prav. Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske. ³⁷ Držite dakle sve uredbe moje i sve zakone moje, i vršite ih. Ja sam Gospod.

Chapter 20

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Još reci sinovima Izrailjevim: ko god između sinova Izrailjevih ili između došljaka koji se bave u Izrailju, da od sjemena svojega Molohu, neka se pogubi, narod u zemlji neka ga zaspe kamenjem. ³ I ja ću okrenuti lice svoje nasuprot takom čovjeku, i istrijebiću ga iz naroda njegova, što od sjemena svojega dade Molohu, i zaprzni svetinju moju i oskvrni sveto ime moje. ⁴ Ako li narod kakogod zatvori oči da ne vidi toga čovjeka kad da od svojega sjemena Molohu, i ne ubiju ga, ⁵ Ja ću okrenuti lice svoje nasuprot onom čovjeku i nasuprot domu njegovu, i istrijebiću ga, i sve koji za njim čine preljubu čineći preljubu za Molohom, iz naroda njihova.

⁶ A ko se obrati k vračarima i gatarima da čini preljubu za njima, okrenuću lice svoje nasuprot njemu, i istrijebiću ga iz naroda njegova. ⁷ Zato posvećujte se, i budite sveti, jer sam ja Gospod Bog vaš.

⁸ I čuvajte uredbe moje i vršite ih. Ja sam Gospod koji vas posvećujem.

⁹ Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi; opsovao je oca svojega ili mater svoju; krv njegova na nj.

¹⁰ A čovjek koji učini preljubu s tuđom ženom, što je učinio preljubu sa ženom bližnjega svojega, da se pogubi i preljubočinac i preljubočinica.

¹¹ Ko bi spavao sa ženom oca svojega, otkrio je golotinju oca svojega; oboje da se pogube; krv njihova na njih.

¹² Ko bi spavao sa ženom sina svojega, oboje da se pogube; učiniše sramotu; krv njihova na njih.

¹³ Ko bi muškarca obležao kao ženu, učiniše gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih.

¹⁴ I ko bi uzeo ženu i mater njezinu, zlo je, ognjem da se spali on i ona, da ne bude zla među vama.

¹⁵ Ko bi obležao živinče, da se pogubi; ubijte i živinče.

¹⁶ I ako bi žena legla pod živinče, ubij i ženu i živinče, neka poginu, krv njihova na njih.

¹⁷ Ko bi uzeo sestru svoju, kćer oca svojega ili kćer matere svoje, vidio bi golotinju njezinu i ona bi vidjela golotinju njegovu, sramota je; zato da se istrijebe ispred sinova naroda svojega; otkrio je golotinju sestre svoje, neka nosi bezakonje svoje.

¹⁸ I ko bi spavao sa ženom kad ima vrijeme i otkrio golotinju njezinu otkrivši tečenje njezino, i ona bi otkrila tečenje krvi svoje, da se istrijebe oboje iz naroda svojega.

¹⁹ Golotinje sestre matere svoje i sestre oca svojega ne otkrij, jer bi otkrio svoju krv; neka nose bezakonje svoje.

²⁰ A ko bi spavao sa ženom strica svojega, otkrio bi golotinju strica svojega; neka nose oboje grijeh svoj, neka pomru bez djece.

²¹ Ko bi uzeo ženu brata svojega, ružno je, otkrio je golotinju brata svojega; bez djece da budu.

²² Čuvajte sve uredbe moje i sve zakone moje, i vršite ih, da vas zemlja ne izmetne, u koju vas vodim da živite u njoj.

²³ Nemojte živjeti po uredbama naroda koje ću otjerati ispred vas, jer su činili sve to, zato mi omrzoše.

²⁴ I rekoh vam: vi ćete naslijediti zemlju njihovu i ja ću vam je dati u državu, zemlju u kojoj teče mlijeko i med. Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas odvojih od drugih naroda. ²⁵ Zato razlikujte stoku čistu od nečiste, i pticu čistu od nečiste, i nemojte skvrniti duša svojih stokom ili pticom ili čim god što puže po zemlji, što sam vam odvojio da je nečisto.

²⁶ I bićete mi sveti, jer sam svet ja, Gospod, i odvojih vas od drugih naroda da budete moji.

²⁷ A čovjek ili žena, u kojima bi bio duh vračarski ili gatarski, da se pogube, kamenjem da se zaspu, krv njihova na njih.

Chapter 21

¹ Još reče Gospod Mojsiju: kaži sveštenicima sinovima Aronovijem, i reci im: za mrtvacem da se ne skvrni ni jedan u narodu svojem, ² Osim za rodom svojim po krvi, za materom svojom ili za ocem svojim ili za sinom svojim ili za kćerju svojom ili za bratom svojim, ³ Ili za rođenom sestrom svojom, djevojkom, koja nije imala muža; za njom se može oskvrniti. ⁴ Ako je oženjen, da se ne oskvrni za ženom svojom u narodu svojem učinivši se nečist.

⁵ Da se ne načine ćelavi čupajući kosu s glave svoje i da ne briju brade svoje, niti se režu po tijelu svojem. ⁶ Neka budu sveti Bogu svojemu, i neka ne skvrne imena Boga svojega, jer prinose žrtve ognjene Gospodnje, hljeb Boga svojega, zato neka su sveti. ⁷ Neka se ne žene ženom kurvom ili silovanom; ni puštenicom neka se ne žene; jer su sveti Bogu svojemu.

⁸ I tebi neka je svaki svet, jer prinosi hljeb Boga tvojega; svet neka ti je, jer sam ja svet, Gospod, koji vas posvećujem.

⁹ A kći sveštenička koja se oskvrni kurvajući se, skvrni oca svojega, ognjem neka se spali.

¹⁰ A sveštenik najviši između braće svoje, kojemu se na glavu izlilo ulje pomazanja i koji je posvećen da se oblači u svete haljine, neka ne otkriva glave svoje, i haljina svojih neka ne razdire. ¹¹ I k mrtvacu nijednom neka ne ide, ni za ocem svojim ni za materom svojom da se ne oskvrni. ¹² I iz svetinje neka ne izlazi, da ne bi oskvrnio svetinju Boga svojega, jer je na njemu vijenac, ulje pomazanja Boga njegova; ja sam Gospod.

¹³ On neka se ženi djevojkom. ¹⁴ Udovicom ni puštenicom ni silovanom ni kurvom da se ne ženi; nego djevojkom iz naroda svojega neka se oženi. ¹⁵ I neka ne skvrni sjemena svojega u narodu svojem, jer sam ja Gospod, koji ga posvećujem.

¹⁶ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁷ Kaži Aronu i reci: u koga bi iz sjemena tvojega od koljena do koljena bila mana na tijelu, onaj neka ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. ¹⁸ Jer niko na kome bi bila mana ne valja da pristupa, ni slijep, ni hrom, ni u koga bi bio koji ud preveć mali ili preveć veliki, ¹⁹ Ni u koga je slomljena noga ili ruka. ²⁰ Ni grbav, ni drljav, ni ko ima bionu na oku, ni šugav, ni lišajiv, ni prosut. ²¹ U koga bi god iz sjemena Arona sveštenika bila kaka mana na tijelu, neka ne pristupa da prinosi žrtve ognjene Gospodu; mana je na njemu; da ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. ²² Ali hljeb Boga svojega od stvari presvetih i od stvari svetih neka jede; ²³ Ali za zavjes neka ne ulazi; k oltaru neka se ne približuje, jer je mana na njemu, pa neka ne skvrni svetinje moje, jer sam ja Gospod koji ih posvećujem. ²⁴ I Mojsije kaza to Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevim.

Chapter 22

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži Aronu i sinovima njegovijem da se čuvaju od svetijeh stvari sinova Izrailjevih, da ne bi oskvrnili sveto ime moje u onom što mi oni posvećuju; ja sam Gospod. ³ Reci im: ko bi god iz sjemena vašega od koljena na koljeno pristupio k svetijem stvarima, koje bi posvetili sinovi Izrailjevi Gospodu, kad je nečistota njegova na njemu, taj neka se istrijebi ispred lica mojega; ja sam Gospod.

⁴ Ko bi god iz sjemena Aronova bio gubav ili bi išlo sjeme od njega, neka ne jede svetijeh stvari dokle ne bude čist; tako i koji bi se dotakao koga nečista od mrtva tijela ili onoga od koga je izašlo sjeme. ⁵ Ili ko bi se dotakao čega što gamiže po zemlji, od čega bi se oskvrnio, ili čovjeka od kojega bi se oskvrnio kakve mu drago radi nečistote njegove, ⁶ Ko bi se dotakao takoga čega, biće nečist do večera; zato neka ne jede svetijeh stvari ako ne okupa tijela svojega u vodi.

⁷ A kad zađe sunce, biće čist, i onda može jesti od svetijeh stvari; jer mu je hrana. ⁸ Mrcinoga ili što raskine zvjerka neka ne jede, da se njim ne skvrni; ja sam Gospod.

⁹ Tako neka drže što sam uredio da se drži, da ne navuku na se grijeha i ne umru od njega oskvrnivši se. Ja sam Gospod, koji ih posvećujem.

¹⁰ Niko drugi da ne jede svetijeh stvari, ni ukućanin sveštenikov ni nadničar da ne jede svetijeh stvari. ¹¹ A kad sveštenik kupi koga za novce, taj neka ih jede, i koji se rodi u kući njegovoj; oni neka jedu jela njegova.

¹² Ali kći sveštenička kad se uda za čovjeka drugoga plemena, ona da ne jede od žrtava podignutijeh svetijeh stvari. ¹³ A kći sveštenička ako obudovi, ili je pusti muž, ako nema poroda, neka se vrati kući oca svojega kao što je bila u djetinjstvu svojem, hljeb oca svojega neka jede; ali niko drugoga plemena da ga ne jede.

¹⁴ A ko bi nehotice jeo svetu stvar, neka dometne peti dio i naknadi svešteniku svetu stvar,

¹⁵ Da ne bi skvrnili svetijeh stvari sinova Izrailjevih, koje prinose Gospodu, ¹⁶ I da ne bi navlačili na njih kara za prijestup jedući svete stvari njihove, jer sam ja Gospod, koji ih posvećujem.

¹⁷ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁸ Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevijem, i reci im: ko god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji su u Izrailju hoće da prinese žrtvu svoju po kakvom god zavjetu svom, ili od dobre volje svoje dar, što se prinosi Gospodu na žrtvu paljenicu, ¹⁹ Neka prinese drage volje muško zdravo od goveda ili od ovaca ili od koza. ²⁰ Na čem bi bila mana, ono ne prinosite, jer vam se ne bi primilo.

²¹ I kad ko hoće da prinese žrtvu zahvalnu Gospodu, izvršujući zavjet ili od svoje volje dajući dar, od goveda ili od sitne stoke, neka bude zdravo, da bi bilo primljeno; nikake mane da nema na njemu. ²² Slijepo ili kojemu je što slomljeno ili odbijeno, ni gutavo, ni krastavo ni lišajivo, što je tako ne prinosite Gospodu, i ne mećite ih na oltar Gospodnji za žrtvu ognjenu. ²³ A vola ili ovcu ili kozu s udom kojim prevelikim ili premalim možeš prinijeti za dobrovoljni dar; ali za zavjet neće se primiti.

²⁴ Ujalovljeno uvrtanjem, tučenjem, kidanjem ili rezanjem, ne prinosite Gospodu; i ne činite toga u zemlji svojoj. ²⁵ I iz ruke tuđinske nemojte uzimati nijedne stvari da prinesete hljeb Bogu svojemu; jer je kvar njihov u njima; imaju manu, neće vam se primiti.

²⁶ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁷ Tele i jagnje i jare kad se omladi, neka bude sedam dana kod majke svoje, pa od osmoga dana i poslije biće ugodno za žrtvu ognjenu Gospodu.

²⁸ A krave ni ovce ni koze ne koljite u jedan dan s mladetom njezinijem. ²⁹ I kad prinosite Gospodu žrtvu radi hvale, prinesite je dragovoljno. ³⁰ Neka se jede istoga dana, i ne ostavljajte ništa do jutra; ja sam Gospod.

³¹ Zato držite zapovijesti moje, i vršite ih; ja sam Gospod.

³² I nemojte skvrniti svetoga imena mojega, i ja ću se svetiti među sinovima Izrailjevim; ja sam Gospod, koji vas posvećujem. ³³ Koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam budem Bog; ja sam Gospod.

Chapter 23

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje ćete zvati sveti sabori, ovo su praznici moji: ³ Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za počivanje, neka bude sveti sabor, ne radite nijednoga posla; subota je Gospodnja po svijem stanovima vašim.

⁴ Ovo su praznici Gospodnji, sabori sveti, na koje ćete se sabirati u vrijeme njihovo: ⁵ Četrnaestoga dana prvoga mjeseca uveče pasha je Gospodnja. ⁶ A petnaestoga dana istoga mjeseca praznik je prijesnijeh hljebova Gospodu; sedam dana jedite hljebove prijesne. ⁷ Prvi dan neka vam bude sabor sveti, nikakvoga posla ropskoga ne radite. ⁸ Nego za sedam dana prinosite Gospodu žrtve ognjene; a sedmi dan neka je sabor sveti; ne radite nijednoga posla ropskoga.

⁹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁰ Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad dođete u zemlju koju ću vam dati, i stanete žeti u njoj, tada donesite snop prvina od žetve svoje k svešteniku; ¹¹ A on neka obrće snop pred Gospodom, da bi vam se primio; sjutradan po suboti neka ga obrće sveštenik. ¹² A isti dan kad budete obrtali snop, prinesite jagnje od godine dana zdravo na žrtvu paljenicu Gospodu; ¹³ I dar uza nj, dvije desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem, da bude žrtva ognjena Gospodu na ugodni miris; i naljev uza nj, vina četvrt ina. ¹⁴ A hljeba, ni zrna pržena ni zrna u klasu nemojte jesti do onoga dana kad prinesete žrtvu Bogu svojemu; to da vam je vječna uredba od koljena do koljena po svijem stanovima vašim.

¹⁵ Potom od prvoga dana po suboti, od dana kad prinesete snop za žrtvu obrtanu, brojte sedam nedjelja punijeh; ¹⁶ Do prvoga dana po sedmoj nedjelji nabrojte pedeset dana; onda prinesite nov dar Gospodu. ¹⁷ Iz stanova svojih donesite dva hljeba za žrtvu obrtanu; od dvije desetine efe bijeloga brašna da budu, s kvascem neka budu pečeni; to su prvine Gospodu. ¹⁸ A s tijem hljebom prinesite sedam jaganjaca od godine zdravijeh, i jedno tele i dva ovna, da bude žrtva paljenica Gospodu s darovima svojim i naljevima svojim, da bude žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. ¹⁹ Zakoljite i jarca jednoga za grijeh i dva jagnjeta od godine za žrtvu zahvalnu. ²⁰ I sveštenik neka to obrne tamo i amo s hljebom od prvina i sa dva jagnjeta na žrtvu obrtanu pred Gospodom; i biće svete stvari Gospodu za sveštenika. ²¹ I saberite se u taj dan, sabor sveti da vam je; nijednoga posla ropskoga ne radite zakonom vječnim po svijem stanovima svojim od koljena do koljena.

²² A kad stanete žeti u zemlji svojoj, nemoj sasvijem požeti njive svoje, ni pabirči po žetvi; ostavi siromahu i došljaku; ja sam Gospod Bog vaš.

²³ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁴ Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: prvi dan sedmoga mjeseca neka vam je odmor, spomen trubni, sabor sveti. ²⁵ Nijednoga posla ropskoga nemojte raditi, nego prinesite žrtvu ognjenu Gospodu.

²⁶ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁷ A deseti je dan toga mjeseca sedmoga dan očišćenja; sabor sveti neka vam je, i mučite duše svoje, i prinesite Gospodu žrtvu ognjenu. ²⁸ U taj dan nemojte raditi nijednoga posla, jer je dan očišćenja, da se očistite pred Gospodom Bogom svojim. ²⁹ A svaka duša koja se ne bi mučila u taj dan, da se istrijebi iz naroda svojega. ³⁰ I svaku dušu koja bi radila kakav posao u taj dan, ja ću zatrti dušu onu u narodu njezinu. ³¹ Nijednoga posla nemojte raditi; to da je vječna uredba od koljena do koljena u svijem stanovima vašim. ³² Subota počivanja neka vam bude, i mučite duše svoje; devetoga dana istoga mjeseca kad bude veče, od večera do večera praznujte počinak svoj.

³³ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ³⁴ Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: petnaestoga dana sedmoga mjeseca praznik je sjenica za sedam dana Gospodu. ³⁵ Prvi dan neka bude sabor sveti, nijednoga posla ropskoga nemojte raditi. ³⁶ Za sedam dana prinosite žrtve ognjene Gospodu; osmi dan neka vam bude sabor sveti, i prinesite žrtve ognjene Gospodu; praznik je, nijednoga posla ropskoga nemojte raditi.

³⁷ To su praznici Gospodnji, koje ćete praznovati na saborima svetim da prinesete žrtve ognjene Gospodu: žrtvu paljenicu i dar i žrtvu zahvalnu i naljev, sve kad je čemu dan, ³⁸ Osim subota Gospodnjih i osim darova vaših i osim svijeh zavjeta vaših i osim svijeh dobrovoljnijeh prinosa vaših, koje ćete davati Gospodu.

³⁹ Ali petnaesti dan toga mjeseca sedmoga, kad saberete rod zemaljski, praznujte praznik Gospodu sedam dana; u prvi je dan odmor i u osmi je dan odmor. ⁴⁰ U prvi dan uzmite voća s lijepijeh drveta, i grana palmovijeh i grana s gustijeh drveta i vrbe s potoka, i veselite se pred Gospodom Bogom svojim sedam dana. ⁴¹ I praznujte taj praznik Gospodu sedam dana svake godine zakonom vječnim od koljena do koljena, sedmoga mjeseca praznujte ga. ⁴² I pod sjenicama budite sedam dana, ko je god rođen u Izrailju neka bude pod sjenicama, ⁴³ Da bi znalo natražje vaše da sam ja učinio da žive pod sjenicama sinovi Izrailjevi kad sam ih izveo iz zemlje Misirske. Ja sam Gospod Bog vaš. ⁴⁴ I Mojsije kaza praznike Gospodnje sinovima Izrailjevijem.

Chapter 24

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Zapovjedi sinovima Izrailjevim neka ti donesu ulja maslinova čista, cijeđena, za vidjelo, da žišci gore vazda. ³ Pred zavjesom svjedočanstva u šatoru od sastanka Aron će ih namještati da gore od večera do jutra pred Gospodom vazda zakonom vječnim od koljena do koljena. ⁴ Na svijetnjak čisti namještaće žiške pred Gospodom vazda.

⁵ I uzmi bijeloga brašna, i ispeci dvanaest kolača, svaki kolač da bude od dvije desetine efe. ⁶ I postavi ih u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred Gospodom. ⁷ I na svaki red metni kada čistoga, da bude za svaki hljeb spomen, žrtva ognjena Gospodu. ⁸ Svake subote neka ih postavlja sveštenik pred Gospodom vazda uzimajući od sinova Izrailjevih zakonom vječnim. ⁹ I biće Aronovi i sinova njegovijeh, koji će jesti na mjestu svetom, jer im je svetinja nad svetinjama od ognjenijeh žrtava Gospodnjih zakonom vječnim.

¹⁰ A izađe sin jedne Izrailjke, kojemu je otac bio Misirac, među sinove Izrailjeve, i svadi se u okolu sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem. ¹¹ I psujući sin žene Izrailjke pohuli ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu bješe po imenu Salomita, kći Davrijina, od plemena Danova. ¹² I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta će činiti s njim po riječi Gospodnjoj.

¹³ A Gospod reče Mojsiju govoreći: ¹⁴ Izvedi toga psovača napolje iz okola, i neka svi koji su čuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem. ¹⁵ A sinovima Izrailjevim kaži i reci: ko bi god pohulio Boga svojega, nosiće grijeh svoj. ¹⁶ Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi. ¹⁷ I ko ubije čovjeka, da se pogubi. ¹⁸ A ko ubije živinče, neka vrati drugo, živinče za živinče. ¹⁹ I ko rani bližnjega svojega, kako učini tako da mu bude: ²⁰ Ulom za ulom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti tijelo čovjeku, onako da mu se učini. ²¹ Ko ubije živinče, da vrati drugo; ali ko ubije čovjeka, da se pogubi. ²² Zakon da vam je jedan, došljaku da bude kao i rođenom u zemlji. Jer sam ja Gospod Bog vaš. ²³ I Mojsije kaza sinovima Izrailjevim, a oni izvedoše psovača napolje iz okola, i zasuše ga kamenjem; i učiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi Mojsiju.

Chapter 25

¹ Još reče Gospod Mojsiju na gori Sinajskoj govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad dođete u zemlju koju vam ja dajem, neka praznuje zemlja subotu Gospodnju. ³ Šest godina zasijevaj njivu svoju, i šest godina reži vinograd svoj i sabiraj rod. ⁴ A sedma godina neka bude subota za odmor zemlji, subota Gospodnja; nemoj sijati u polju svojem ni rezati vinograda svojega. ⁵ Što samo od sebe rodi iza žetve tvoje nemoj žeti, i grožđa u vinogradu svojem nerezanom nemoj brati; neka bude godina odmora zemlji. ⁶ Ali što rodi zemlja za počivanja svojega, ono neka vam bude hrana, tebi i sluzi tvojemu i sluškinji tvojoj i najamniku tvojemu i ukućaninu tvojemu koji je kod tebe. ⁷ I stoci tvojoj i svijem životinjama što su u tvojoj zemlji, sav rod njezin neka bude hrana.

⁸ I nabroj sedam sedmina godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam sedmina godina bude četrdeset i devet godina. ⁹ Tada zapovjedi neka zatrubi truba deseti dan sedmoga mjeseca, na dan očišćenja neka trubi truba po svoj zemlji vašoj. ¹⁰ I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj; to neka vam je oprosna godina, i tada se vratite svaki na svoju baštinu, i svaki u rod svoj vratite se. ¹¹ Oprosna godina da vam je ta pedeseta godina; nemojte sijati, niti žanjite što samo rodi te godine, niti berite grožđa u vinogradima nerezanim. ¹² Jer je oprosna godina; neka vam je sveta; sa svakoga polja jedite rod njegov.

¹³ Te godine oprosne vratite se svaki na svoju baštinu.

¹⁴ I ako prodaš što bližnjemu svojemu ili kupiš što od bližnjega svojega, ne varajte jedan drugoga. ¹⁵ Prema broju godina po oprosnoj godini kupuj od bližnjega svojega, i prema broju godina u koje ćeš brati rod neka ti prodaje. ¹⁶ Što više bude godina to će cijena biti veća onome što kupuješ, a što manje bude godina to će manja biti cijena, jer ti se prodaje broj ljetina. ¹⁷ Zato ne varajte jedan drugoga, nego se bojte Boga svojega; jer sam ja Gospod Bog vaš.

¹⁸ Držite uredbe moje i čuvajte zakone moje i vršite ih, pa ćete živjeti u zemlji bez straha. ¹⁹ I zemlja će rađati rod svoj, i ješćete ga, i bićete siti, i živjećete u njoj bez straha. ²⁰ I ako biste rekli: šta ćemo jesti sedme godine, eto nećemo sijati niti ćemo brati ljetine? ²¹ Pustiću blagoslov svoj na vas šeste godine, te će roditi za tri godine. ²² I sijaćete osme godine, a ješćete ljetinu staru do devete godine, dokle ne prispije rod njezin, ješćete stari.

²³ Ali da se zemlja ne prodaje za svagda, jer je moja zemlja, a vi ste došljaci i ukućani kod mene. ²⁴ Zato po svoj zemlji države vaše neka se otkupljuju zemlje. ²⁵ Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od baštine svoje, a poslije dođe ko od roda njegova najbliži njemu da otkupi, neka otkupi što brat njegov prodade. ²⁶ Ako li ne bi imao nikoga da otkupi, nego bi se pomogao i zglavio koliko treba za otkup, ²⁷ Onda neka odbije godine otkako je prodao, pa što ostane neka isplati onome kome je prodao, i tako neka opet dođe do svoje baštine. ²⁸ Ako li nema koliko bi trebalo vratiti, onda ostaje stvar prodana u onoga ko je kupio do godine oprosne, a oprosne godine ostaviće se, i on će se vratiti na svoju baštinu.

²⁹ Ko proda kuću u kojoj se sjedi u mjestu ograđenu zidom, vlastan je otkupiti je dokle se ne navrši godina dana otkako je proda; cijelu godinu dana ima vlast otkupiti je. ³⁰ A ako je ne otkupi za godinu dana, onda ostaje kuća u mjestu ograđenu zidom onome ko je kupio sasvijem od koljena na koljeno, i neće je ostaviti oprosne godine. ³¹ A kuće po selima, koja nijesu ograđena zidom, neka se uzimaju kao njive, mogu se otkupiti, i godine oprosne vraćaju se. ³² A mjesta Levitska i kuće u mjestima njihovijem, svagda mogu otkupiti Leviti. ³³ Ali ko kupi od Levita, neka oprosne godine ostavi kupljenu kuću i što je imao u mjestu; jer kuće po mjestima Levitskim jesu njihove među sinovima Izrailjevim. ³⁴ Ali polje pod mjestima njihovijem da se ne prodaje; jer je njihovo dostojanje dovijeka.

³⁵ Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe. ³⁶ Nemoj uzimati od njega kamate ni dobiti; nego se boj Boga, da bi poživio brat tvoj uz tebe. ³⁷ Novaca nemoj mu davati na kamatu, niti mu hrane svoje pozaimaj radi dobiti. ³⁸ Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam dam zemlju Hanansku i da vam budem Bog.

³⁹ I ako osiromaši brat tvoj kod tebe tako da ti se proda, nemoj ga držati kao roba; ⁴⁰ Kao najamnik i kao došljak neka bude kod tebe; do oprosne godine neka služi kod tebe. ⁴¹ A onda neka ide od tebe sa sinovima svojim, neka se vrati u rod svoj, i na baštinu otaca svojih neka se vrati. ⁴² Jer su moje sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske, neka se ne prodaju kao robovi. ⁴³ Nemoj gospodariti nad njim žestoko, nego se boj Boga svojega. ⁴⁴ A rob tvoj i robinja tvoja što ćeš imati neka budu od onijeh naroda koji će biti oko vas, od njih kupujte roba i robinju. ⁴⁵ I između sinova stranaca koji budu kod vas, između njih kupujte i iz porodica onijeh koji budu kod vas, koji se rode u zemlji vašoj, i ti neka vam budu imanje. ⁴⁶ Oni će postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biće vam dostojanje, da vam svaku službu vrše do vijeka; ali nad braćom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko.

⁴⁷ Ako li se obogati došljak ili gost koji živi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se proda došljaku, koji živi s tobom, ili kome god od tuđega roda, ⁴⁸ Kad se proda, može se otkupiti; kogod od braće njegove neka ga otkupi; ⁴⁹ Ili stric njegov, ili sin strica njegova neka ga otkupi, ili ko drugi od krvi njegove u rodu njegovu neka ga otkupi; ili ako se pomogne, neka se sam otkupi. ⁵⁰ Neka se proračuna s kupcem svojim od godine kad se prodao do godine oprosne, da cijena za koju se prodao dođe prema broju godina; kao nadničaru neka mu se računa vrijeme koje je otslužio. ⁵¹ Ako ostaje još mnogo godina, prema njima neka plati otkup od cijene za koju je kupljen. ⁵² Ako li ostaje malo godina do oprosne godine, neka se proračuna s njim i neka plati otkup prema tijem godinama. ⁵³ Kao najamnik godišnji neka bude u njega, i neka ne gospodari nad njim žestoko na tvoje oči. ⁵⁴ Ako li se ovako ne otkupi, neka otide godine oprosne i on i sinovi njegovi s njim. ⁵⁵ Jer su sinovi Izrailjevi moje sluge, moje su sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske; ja sam Gospod Bog vaš.

Chapter 26

¹ Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamenja sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. ² Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.

³ Ako uživite po mojim uredbama, i zapovijesti moje uzdržite i uščinite, ⁴ Davaću vam dažd na vrijeme, i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u polju rađati rod svoj; ⁵ I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sijanje, i ješćete hljeb svoj do sitosti, i živjećete bez straha u zemlji svojoj. ⁶ Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zvijeri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje. ⁷ Nego ćete tjerati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača. ⁸ Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraće deset tisuća, i padaće neprijatelji vaši pred vama od mača. ⁹ I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavjet svoj s vama. ¹⁰ I ješćete žito staro, od mnogo godina, i izasipaćete staro kad dođe novo. ¹¹ I namjestiću stan svoj među vama, i duša moja neće mrziti na vas. ¹² I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod. ¹³ Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas izvedoh iz zemlje Misirske da im ne robujete, i polomih palice jarma vašega, i ispravih vas da hodite pravo.

¹⁴ Ako li me ne uzaslušate, i ne uščinite sve ove zapovijesti, ¹⁵ Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovijesti moje, i raskinete zavjet moj, ¹⁶ I ja ću vama učiniti ovo: pustiću na vas strah, suhu bolest i vrućicu, koje će vam oči iskvariti i dušu ucvijeliti; i zaludu ćete sijati sjeme svoje, jer će ga jesti neprijatelji vaši. ¹⁷ I okrenuću lice svoje nasuprot vama, i sjeći će vas neprijatelji vaši, i koji mrze na vas biće vam gospodari, i bježaćete kad vas niko ne tjera. ¹⁸ Ako me ni tada ne stanete slušati, karaću vas još sedam puta više za grijehe vaše. ¹⁹ Potrću ponos sile vaše, i učiniću da nebo nad vama bude kao gvožđe a zemlja vaša kao mjed. ²⁰ Snaga će se vaša trošiti uzalud, jer zemlja vaša neće rađati roda svojega, i drveta po zemlji neće rađati roda svojega.

²¹ Ako mi uzidete nasuprot i ne htjedbudete slušati me, dodaću vam sedam puta više muka prema grijesima vašim. ²² Pustiću na vas zvijeri poljske, koje će vam djecu izjesti i stoku potrti i vas umaliti, i opustjeće putovi vaši.

²³ Ako se ni od toga ne popravite, nego mi jošte uzidete nasuprot, ²⁴ I ja ću vama ići nasuprot, i biću vas još sedam puta više za grijehe vaše. ²⁵ Pustiću na vas mač, koji će osvetiti moj zavjet; a kad se sležete u gradove svoje, tada ću pustiti pomor među vas, i bićete predani u ruke neprijatelju. ²⁶ I kad vam slomim potporu u hljebu, deset će žena peći hljeb vaš u jednoj peći, i davaće vam hljeb vaš na mjeru, i ješćete a nećete se nasititi.

²⁷ Ako me ni tako ne stanete slušati, nego mi uzidete nasuprot, ²⁸ I ja ću vama s gnjevom ići nasuprot, i sedam puta većma karaću vas za grijehe vaše. ²⁹ I ješćete meso od sinova svojih, i meso od kćeri svojih ješćete. ³⁰ Razvaliću visine vaše, i oboriću idole vaše, i metnuću trupove vaše na trupove gadnih bogova vaših, i mrziće duša moja na vas. ³¹ I obratiću gradove vaše u pustoš, i razoriću svetinje vaše, i neću više mirisati mirisa vašega. ³² I opustiću zemlju da će joj se čuditi neprijatelji vaši, koji će živjeti u njoj. ³³ A vas ću rasijati po narodima, i učiniću da vas gone s golijem mačem; i zemlja će vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani.

³⁴ Tada će zemlji biti mile subote njezine za sve vrijeme dokle bude pusta; i kad budete u zemlji svojih neprijatelja, zemlja će počivati, i biće joj mile subote njezine. ³⁵ Za sve vrijeme dokle bude pusta počivaće, jer nije počivala u vaše subote, kad ste u njoj živjeli. ³⁶ A koji vas ostanu, metnuću strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovijeh, te će ih goniti list kad šušne zaljuljavši se, i oni će bježati kao ispred mača, i padaće a niko ih neće tjerati. ³⁷ I padaće jedan preko drugoga kao od mača, a niko ih neće tjerati; i nećete se moći držati pred neprijateljima svojim. ³⁸ Nego ćete izginuti među narodima, i proždrijeće vas zemlja neprijatelja vaših. ³⁹ A koji vas ostanu, čiljeće za bezakonje svoje u zemlji neprijatelja svojih, i za bezakonje otaca svojih čiljeće.

⁴⁰ Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih po grijesima, kojima mi griješiše i kojima mi idoše nasuprot, ⁴¹ Te i ja njima idoh nasuprot i odvedoh ih u zemlju neprijatelja njihovijeh; ako se tada ponizi srce njihovo neobrezano, i bude im pravo što su pokarani za bezakonje svoje, ⁴² Tada ću se opomenuti zavjeta svojega s Jakovom, i zavjeta svojega s Isakom, i zavjeta svojega s Avramom opomenuću se, i zemlje ću se opomenuti. ⁴³ Kad se zemlja oprosti njih i budu joj mile subote njezine kad opusti s njih, i njima bude pravo što su pokarani za bezakonje svoje, jer sudove moje povrgoše i duši njihovoj omrzoše uredbe moje. ⁴⁴ A zato ni onda kad budu u zemlji neprijatelja svojih neću ih povrći niti ću tako omrznuti na njih da ih potrem i raskinem zavjet svoj s njima; jer sam ja Gospod Bog njihov. ⁴⁵ Nego ću se njih radi opomenuti zavjeta sa starima njihovijem, koje izvedoh iz zemlje Misirske narodima na vidiku da im budem Bog, ja Gospod.

⁴⁶ Ovo su uredbe i sudovi i zakoni, koje postavi Gospod između sebe i sinova Izrailjevih na gori Sinajskoj preko Mojsija.

Chapter 27

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko zavjetuje dušu svoju Gospodu, ti ga ucijeni: ³ A ovako ćeš cijeniti: muško od dvadeset godina do šezdeset cijenićeš pedeset sikala srebra, po siklu svetom. ⁴ Ako bude žensko, cijenićeš trideset sikala. ⁵ Ako je od pet do dvadeset godina, cijenićeš muško dvadeset sikala a žensko deset sikala. ⁶ Ako je od jednoga mjeseca do pet godina, cijenićeš muško pet sikala srebra, a žensko ćeš cijeniti tri sikla srebra. ⁷ Ako li bude od šezdeset godina i više, ako je muško, cijenićeš petnaest sikala, a žensko deset sikala. ⁸ Ako je siromah da ne može platiti cijene, onda neka dođe k svešteniku da ga ucijeni sveštenik, i prema onome što može dati koji se zavjetovao, neka ga sveštenik ucijeni.

⁹ Ako bi zavjetovao živinče od onijeh što se prinose Gospodu, što god da Gospodu, sveto je. ¹⁰ Da ga ne promijeni ni dade drugo za ono, ni dobro za rđavo, ni rđavo za dobro; ako li bi kako promijenio živinče, onda će biti sveto i ono i drugo koje je dao za ono. ¹¹ Ako li bi zavjetovao živinče nečisto od onijeh što se ne prinose Gospodu, neka se dovede živinče pred sveštenika; ¹² I neka ga precijeni sveštenik, bilo dobro ili rđavo; i kako ga precijeni sveštenik, tako da bude. ¹³ Ako bi ga htio otkupiti, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio.

¹⁴ Kad bi ko zavjetovao kuću svoju, da je sveta Gospodu, neka je precijeni sveštenik, bila dobra ili rđava; kako je precijeni sveštenik, tako da bude. ¹⁵ Ako bi onaj koji zavjetuje htio otkupiti kuću svoju, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio, pa neka je njegova.

¹⁶ Ako bi ko zavjetovao Gospodu dio njive svoje, cijenićeš je prema usjevu: gomer ječma gdje se posije, cijenićeš pedeset sikala srebra. ¹⁷ Ako bi od oprosne godine zavjetovao njivu svoju, neka ostane po tvojoj cijeni. ¹⁸ Ako li poslije oprosne godine zavjetuje njivu svoju, tada neka mu sveštenik proračuna novce prema broju godina koje ostaju do oprosne godine, i neka se odbije od tvoje cijene. ¹⁹ I ako bi htio otkupiti njivu svoju onaj ko je zavjetuje, neka dometne na cijenu tvoju još peti dio, i neka bude njegova. ²⁰ Ali ako ne otkupi njive, i njiva se proda drugome, ne može se više otkupiti; ²¹ Nego će ona njiva, kad se oprosti oprosne godine, biti sveta Gospodu, kao njiva zavjetovana, sveštenikova neka bude. ²² Ako li bi ko zavjetovao Gospodu njivu kupljenu, koja nije dostojanje njegovo, ²³ Sveštenik neka mu proračuna cijenu do godine oprosne, i neka u onaj dan da tu cijenu da bude stvar sveta Gospodu. ²⁴ A godine oprosne da se vrati njiva onome od koga je kupljena, čije je dostojanje ona njiva. ²⁵ A svaka cijena tvoja neka bude na sikle svete, a u siklu ima dvadeset novaca.

²⁶ Ali prvina od stoke, koje su Gospodnje, niko da ne zavjetuje, bilo goveče ili sitna stoka, jer je Gospodnje. ²⁷ Ako li bi bilo od životinja nečistijeh, onda neka otkupi po tvojoj cijeni dometnuv peti dio ozgo; ako li se otkupi, neka se proda po tvojoj cijeni.

²⁸ Ali ni jedna stvar zavjetovana, što ko zavjetuje Gospodu od čega mu drago što ima, od ljudi ili od stoke ili od njive svoje, da se ne prodaje ni otkupljuje; svaka stvar zavjetovana svetinja je nad svetinjama Gospodu. ²⁹ Živinče zavjetovano, koje čovjek zavjetuje, da se ne otkupljuje, nego da se ubije.

³⁰ I svaki desetak zemaljski od usjeva zemaljskoga i od voća, Gospodnji je, svetinja je Gospodu. ³¹ Ali ko bi htio otkupiti što desetka svojega, neka na cijenu dometne još peti dio. ³² I desetak od goveda i od sitne stoke, koje dođe pod štap pastirski deseto, da je sveto Gospodu. ³³ Da se ne bira dobro ni rđavo, ni da se mijenja; ako li bi se kakogod promijenilo, onda neka bude i ono i drugo promijenjeno sveta stvar, i da se ne otkupi.

³⁴ Ovo su zapovjesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju za sinove Izrailjeve na gori Sinajskoj.