Numbers

Chapter 1

¹ Još reče Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj u šatoru od sastanka prvi dan drugoga mjeseca druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske, govoreći: ² Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem, sve muškinje, glavu po glavu, ³ Od dvadeset godina i više, sve koji mogu ići na vojsku u Izrailju, izbrojte ih po četama njihovijem ti i Aron; ⁴ I s vama neka bude po jedan čovjek od svakoga plemena, koji je poglavar u domu otaca svojih. ⁵ A ovo su imena ljudi koji će biti s vama: od plemena Ruvimova Elisur sin Sedijurov; ⁶ Od Simeunova Salamilo sin Surisadejev; ⁷ Od Judina Nason sin Aminadavov; ⁸ Od Isaharova Natanailo sin Sogarov; ⁹ Od Zavulonova Elijav Sin Helonov; ¹⁰ Od sinova Josifovijeh: od plemena Jefremova Elisama sin Emijudov; od Manasijina Gamalilo sin Fadasurov; ¹¹ Od Venijaminova Avidan sin Gadeonijev; ¹² Od Danova Ahijezer sin Amisadajev; ¹³ Od Asirova Fagailo sin Ehranov; ¹⁴ Od Gadova Elisaf sin Raguilov; ¹⁵ Od Neftalimova Ahirej sin Enanov. ¹⁶ To su koji se sazivahu na zbor, knezovi u plemenima otaca svojih, tisućnici Izrailjevi. ¹⁷ I uze Mojsije i Aron te ljude, koji biše imenovani. ¹⁸ I sabraše sav zbor prvi dan drugoga mjeseca, i prepisaše ih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem od dvadeset godina i više, glavu po glavu. ¹⁹ Kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, tako ih izbroji u pustinji Sinajskoj.

²⁰ I bješe sinova prvenca Izrailjeva Ruvima, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše ići na vojsku, ²¹ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Ruvimova četrdeset i šest tisuća i pet stotina.

²² Sinova Simeunovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše ići na vojsku, ²³ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Simeunova pedeset i devet tisuća i tri stotine.

²⁴ Sinova Gadovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ²⁵ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Gadova četrdeset i pet tisuća, šest stotina i pedeset.

²⁶ Sinova Judinijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ²⁷ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Judina sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina.

²⁸ Sinova Isaharovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ²⁹ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Isaharova pedeset i četiri tisuće i četiri stotine.

³⁰ Sinova Zavulonovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ³¹ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Zavulonova pedeset i sedam tisuća i četiri stotine.

³² Od sinova Josifovijeh: sinova Jefremovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ³³ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Jefremova četrdeset tisuća i pet stotina.

³⁴ Sinova Manasijinih, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ³⁵ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Manasijina trideset i dvije tisuće i dvjesta.

³⁶ Sinova Venijaminovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ³⁷ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Venijaminova trideset i pet tisuća i četiri stotine.

³⁸ Sinova Danovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ³⁹ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Danova šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina.

⁴⁰ Sinova Asirovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ⁴¹ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Asirova četrdeset i jedna tisuća i pet stotina.

⁴² Sinova Neftalimovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu ići na vojsku, ⁴³ Bješe ih izbrojenijeh od plemena Neftalimova pedeset i tri tisuće i četiri stotine.

⁴⁴ Ovo su oni koje Mojsije i Aron izbrojiše s knezovima Izrailjskim, s dvanaest ljudi, koji bijahu po jedan za svaki dom otaca svojih. ⁴⁵ I svega bješe sinova Izrailjevijeh izbrojenijeh po domovima otaca svojih od dvadeset godina i više, svijeh što mogahu ići na vojsku, ⁴⁶ Bješe ih izbrojenijeh šest stotina i tri tisuće i pet stotina i pedeset.

⁴⁷ Ali Leviti po plemenu otaca svojih ne biše brojeni među njih. ⁴⁸ Jer Gospod reče Mojsiju govoreći: ⁴⁹ Plemena Levijeva nemoj brojati, niti broja njihova sastaviti sa sinovima Izrailjevijem. ⁵⁰ Nego postavi Levite nad šatorom od svjedočanstva i nad svijem posuđem u njemu i nad svijem što pripada njemu; oni neka nose šator i sve posuđe njegovo, neka služe u njemu, i staju oko šatora. ⁵¹ I kad se šator krene, neka ga slože Leviti; i kad šator stane, onda neka ga razapnu Leviti. A ko bi drugi pristupio, da se pogubi. ⁵² I sinovi Izrailjevi neka staju svaki u svom okolu i svaki kod svoje zastave po četama svojim. ⁵³ A Leviti neka staju oko šatora od svjedočanstva, da ne dođe gnjev na zbor sinova Izrailjevijeh; i neka Leviti rade što treba oko šatora od svjedočanstva. ⁵⁴ I učiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi, sve tako učiniše.

Chapter 2

¹ Potom reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ² Sinovi Izrailjevi neka staju u oko svaki kod svoje zastave sa znakom doma otaca svojih, prema šatoru od sastanka unaokolo. ³ S istoka neka staje u oko zastava vojske Judine po četama svojim s vojvodom sinova Judinijeh Nasonom sinom Aminadavovim; ⁴ A u vojsci njegovoj sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina izbrojenijeh. ⁵ A do njega neka staje u oko pleme Isaharovo s vojvodom sinova Isaharovijeh Natanailom sinom Sogarovijem; ⁶ A u vojsci njegovoj pedeset i četiri tisuće i četiri stotine izbrojenijeh. ⁷ Pa onda pleme Zavulonovo s vojvodom sinova Zavulonovijeh Elijavom sinom Helonovijem; ⁸ A u vojsci njegovoj pedeset i sedam tisuća i četiri stotine izbrojenijeh. ⁹ Svega izbrojenijeh u vojsci Judinoj sto i osamdeset i šest tisuća i četiri stotine po četama njihovijem. Oni neka idu naprijed.

¹⁰ A zastava vojske Ruvimove po četama svojim neka bude s juga, s vojvodom sinova Ruvimovijeh Elisurom sinom Sedijurovijem; ¹¹ A u vojsci njegovoj četrdeset i šest tisuća i pet stotina izbrojenijeh. ¹² A do njega neka staje u oko pleme Simeunovo s vojvodom sinova Simeunovijeh Salamilom sinom Surisadajevim; ¹³ A u vojsci njegovoj pedeset i devet tisuća i tri stotine izbrojenijeh. ¹⁴ Pa onda pleme Gadovo s vojvodom sinova Gadovijeh Elisafom sinom Raguilovim; ¹⁵ A u vojsci njegovoj četrdeset i pet tisuća i šest stotina i pedeset izbrojenijeh. ¹⁶ A svega izbrojenijeh u vojsci Ruvimovoj sto i pedeset i jedna tisuća i četiri stotine i pedeset po četama njihovijem. I oni neka idu drugi.

¹⁷ Potom neka ide šator od sastanka s vojskom sinova Levijevih usred ostale vojske; kako u oko staju tako neka i idu, svaki svojim redom pod svojom zastavom.

¹⁸ Zastava vojske Jefremove po četama svojim neka bude sa zapada, s vojvodom sinova Jefremovijeh Elisamom sinom Emijudovim; ¹⁹ A u vojsci njegovoj četrdeset tisuća i pet stotina izbrojenijeh. ²⁰ A do njega pleme Manasijino s vojvodom sinova Manasijinih Gamalilom, sinom Fadasurovim; ²¹ A u njegovoj vojsci trideset i dvije tisuće i dvjesta izbrojenijeh. ²² Pa onda pleme Venijaminovo s vojvodom sinova Venijaminovijeh Avidanom sinom Gadeonijevim; ²³ A u vojsci njegovoj trideset i pet tisuća i četiri stotine izbrojenih. ²⁴ A svega izbrojenijeh u vojsci Jefremovoj sto i osam tisuća i sto po četama njihovijem. I oni neka idu treći.

²⁵ Zastava vojske Danove po četama svojim neka bude sa sjevera s vojvodom sinova Danovijeh Ahijezerom sinom Amisadajevim; ²⁶ A u vojsci njegovoj šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina izbrojenih. ²⁷ A do njega neka staje u oko pleme Asirovo s vojvodom sinova Asirovijeh Fagailom sinom Ehranovijem; ²⁸ A u vojsci njegovoj četrdeset i jedna tisuća i pet stotina izbrojenijeh. ²⁹ Za njima pleme Neftalimovo s vojvodom sinova Neftalimovijeh Ahirejem sinom Enanovijem; ³⁰ A u njegovoj vojsci pedeset i tri tisuće i četiri stotine izbrojenijeh. ³¹ A svega izbrojenijeh u vojsci Danovoj sto i pedeset i sedam tisuća i šest stotina. I oni neka idu najposlije uza zastave svoje.

³² To su sinovi Izrailjevi koji biše izbrojeni po domovima otaca svojih. Svega izbrojenijeh u cijeloj vojsci po četama njihovijem šest stotina i tri tisuće i pet stotina i pedeset. ³³ Ali Leviti ne biše brojeni među sinove Izrailjeve, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju. ³⁴ I učiniše sinovi Izrailjevi sve; kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako stajahu u oko, i tako iđahu svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih.

Chapter 3

¹ A ovo je pleme Aronovo i Mojsijevo, kad Gospod govori s Mojsijem na gori Sinajskoj. ² I ovo su imena sinova Aronovijeh: prvenac Nadav, pa Avijud i Eleazar i Itamar. ³ To su imena sinova Aronovijeh, sveštenika, koji biše pomazani i posvećeni da vrše službu svešteničku. ⁴ Ali pogibe Nadav i Avijud pred Gospodom, kad prinesoše oganj tuđ pred Gospodom u pustinji Sinajskoj; i ne imaše djece; zato Eleazar i Itamar otpravljahu službu svešteničku za života Arona oca svojega.

⁵ A Gospod reče Mojsiju govoreći: ⁶ Kaži neka pristupi pleme Levijevo, i postavi ga pred Aronom sveštenikom da mu služe, ⁷ I da rade za nj i za sav zbor pred šatorom od sastanka služeći šatoru, ⁸ I da čuvaju sve posuđe u šatoru od sastanka, i da straže za sinove Izrailjeve služeći šatoru. ⁹ Pa ćeš dati Levite Aronu i sinovima njegovijem; oni su darovani njemu između sinova Izrailjevijeh. ¹⁰ A Arona i sinove njegove postavi da vrše svešteničku službu svoju; ako li bi ko drugi pristupio, da se pogubi.

¹¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹² Evo uzeh Levite između sinova Izrailjevijeh za sve prvence što otvoraju matericu među sinovima Izrailjevijem; zato će moji biti Leviti. ¹³ Jer je moj svaki prvenac; od onoga dana kada pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetih sebi svakoga prvenca u Izrailju od čovjeka do živinčeta; moji će biti; ja sam Gospod.

¹⁴ Još reče Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj govoreći: ¹⁵ Izbroj sinove Levijeve po domovima otaca njihovijeh, po porodicama njihovijem, sve muškinje od mjeseca dana i više izbroj. ¹⁶ I Mojsije ih izbroji po zapovijesti Gospodnjoj, kako mu bi zapovjeđeno. ¹⁷ I bjehu sinovi Levijevi po imenu ovi: Girson i Kat i Merarije. ¹⁸ A ovo su imena sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem: Lovenije i Semej. ¹⁹ A sinovi Katovi po porodicama svojim: Amram i Isar, Hevron i Ozilo. ²⁰ A sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Malije i Musije. To su porodice Levitske po domovima otaca svojih.

²¹ Od Girsona porodica Lovenijeva i porodica Semejeva. To su porodice Girsonove. ²² A izbrojenih među njima, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, bješe ih izbrojenijeh svega sedam tisuća i pet stotina. ²³ Porodice Girsonove stajahu u oko iza šatora sa zapada. ²⁴ A starješina od doma otačkoga u porodicama Girsonovim bješe Elisaf sin Dailov. ²⁵ A sinovi Girsonovi čuvahu u šatoru od sastanka šator i naslon, pokrivač njegov i zavjes na vratima šatora od sastanka, ²⁶ I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njegova za svaku potrebu njegovu.

²⁷ A od Kata bješe porodica Amramova i porodica Isarova i porodica Hevronova i porodica Ozilova. To su porodice Katove. ²⁸ Svega muškinja od mjeseca dana i više bješe na broj osam tisuća i šest stotina, koji služahu oko svetinje. ²⁹ Porodice sinova Katovijeh stajahu u oko pored šatora s juga. ³⁰ A starješina od doma otačkoga u porodicama Katovijem bješe Elisafan sin Ozilov. ³¹ A oni čuvahu kovčeg i sto i svijetnjak i oltar i posuđe u svetinji kojim služe, i zavjes, i sve što pripada k njemu. ³² A starješina nad starješinama Levitskim bješe Eleazar sin Arona sveštenika, postavljen nad onima koji čuvaju svetinju.

³³ A od Merarija bješe porodica Malijeva i porodica Musijeva. To su porodice Merarijeve. ³⁴ I bješe ih izbrojenijeh, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, šest tisuća i dvjesta. ³⁵ A starješina od doma otačkoga u porodicama Merarijevim bješe Surilo sin Avihejev; oni stajahu u oko pored šatora sa sjevera. ³⁶ I sinovi Merarijevi čuvahu daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove i sve sprave njegove i sve što k njemu pripada, ³⁷ I stupce od trijema unaokolo i stopice njihove i kolje i uža njihova.

³⁸ A pred šatorom od sastanka s istoka stajahu u oko Mojsije i Aron i sinovi njegovi čuvajući svetinju za sinove Izrailjeve; a da ko drugi pristupi, poginuo bi. ³⁹ A svega Levita kad ih izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj po porodicama njihovijem, svega muškinja od mjesec dana i više, bješe dvadeset i dvije tisuće.

⁴⁰ I Gospod reče Mojsiju: izbroj sve prvence muške među sinovima Izrailjevim od mjeseca dana i više, i saberi broj imena njihovijeh. ⁴¹ I uzmi Levite za mene (ja sam Gospod) mjesto svijeh prvenaca među sinovima Izrailjevim, i stoku Levitsku mjesto svijeh prvenaca od stoke sinova Izrailjevih. ⁴² I izbroji Mojsije kako mu zapovjedi Gospod, sve prvence među sinovima Izrailjevijem; ⁴³ I svega prvenaca muških, kad se izbrojiše po imenima od jednoga mjeseca i više, bješe izbrojenijeh dvadeset i dvije tisuće i dvjesta i sedamdeset i tri.

⁴⁴ I Gospod reče Mojsiju govoreći: ⁴⁵ Uzmi Levite mjesto svijeh prvenaca među sinovima Izrailjevim i stoku Levitsku mjesto stoke njihove, da budu moji Leviti; ja sam Gospod. ⁴⁶ A da se otkupe oni dvjesta i sedamdeset i tri, što ima prvenaca među sinovima Izrailjevijem više nego Levita, ⁴⁷ Uzmi po pet sikala od glave; uzmi po svetom siklu (a u taj sikal ide dvadeset gera). ⁴⁸ I podaj te novce Aronu i sinovima njegovijem, otkup za one koji prelaze broj njihov. ⁴⁹ I uze Mojsije otkup od onijeh koji ostaše preko onijeh koji biše promijenjeni za Levite. ⁵⁰ I uze novce od prvenaca sinova Izrailjevijeh, tisuću i trista i šezdeset i pet sikala, po svetom siklu. ⁵¹ I dade Mojsije taj otkup Aronu i sinovima njegovijem po zapovijesti Gospodnjoj, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju.

Chapter 4

¹ Još reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ² Izbroj sinove Katove između sinova Levijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh. ³ Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za posao da mogu raditi poslove u šatoru od sastanka. ⁴ A ovo će biti posao sinovima Katovijem u šatoru od sastanka u svetinji nad svetinjama: ⁵ Kad polazi vojska, doći će Aron sa sinovima svojim, i skinuće zavjes s vrata, i pokriće njim kovčeg od svjedočanstva. ⁶ Pa će po njemu prostrijeti pokrivač od koža jazavčjih, i ozgo će prostrijeti prostirač od same porfire, i provući će mu poluge. ⁷ I po stolu za hljebove postavljene neka prostru prostirač od porfire, i neka metnu na nj zdjele i čaše i vijedra i kutliće, i hljeb svagda neka je na njemu. ⁸ Pa vrh toga neka prostru prostirač od crvca, i neka pokriju pokrivačem od koža jazavčjih, i neka mu provuku poluge. ⁹ I neka uzmu prostirač od porfire i pokriju svijetnjak i žiške njegove i usekače njegove i lopatice njegove i sve sudove za ulje, kojima služe oko njega. ¹⁰ I neka ga sa svijem spravama njegovijem zaviju u pokrivač od koža jazavčjih, i metnu ga na poluge. ¹¹ I po zlatnom oltaru neka prostru prostirač od porfire i pokriju ga pokrivačem od koža jazavčjih, i provuku mu poluge. ¹² I neka uzmu sve sprave za službu, kojima služe u svetinji, i neka ih metnu u prostirač od porfire i zaviju u pokrivač od koža jazavčjih, i metnu na poluge. ¹³ I neka ometu pepeo s oltara i po oltaru prostru prostirač od skerleta, ¹⁴ I neka metnu na nj sve sprave njegove, kojima služe na njemu, mašice, viljuške, lopatice i kotliće i sve sprave za oltar, i neka ga pokriju pokrivačem od koža jazavčjih, pa mu provuku poluge. ¹⁵ I kad to svrši Aron i sinovi njegovi i zaviju svetinju i sve sprave za svetinju, da pođe vojska, onda neka dođu sinovi Katovi da nose, ali neka se ne dotaknu nijedne stvari svete, da ne poginu. To je posao sinova Katovijeh u šatoru od sastanka. ¹⁶ A Eleazar sin Arona sveštenika neka se stara za ulje za vidjelo, i za kad mirisni, i za žrtvu svagdašnju, i za ulje pomazanja, neka pazi na sav šator i na sve što je u njemu, na svetinju i na posuđe njezino.

¹⁷ I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ¹⁸ Nemojte da se istrijebi koljeno porodica Katovijeh između Levita; ¹⁹ Nego im učinite ovo da bi ostali živi i ne bi pomrli kad pristupaju k svetinji nad svetinjama: Aron i sinovi njegovi neka dođu i odrede svakomu šta će koji raditi i šta će nositi. ²⁰ A oni neka ne dolaze da gledaju kad se zavijaju svete stvari, da ne pomru.

²¹ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ²² Izbroj i sinove Girsonove po domovima otaca njihovijeh i po porodicama njihovijem. ²³ Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. ²⁴ Ovo je posao porodicama Girsonovijem što će raditi i nositi: ²⁵ Neka nose zavjese od naslona i šator od sastanka, pokrivač njegov i pokrivač od koža jazavčjih što je ozgo na njemu, i zavjes na ulasku u šator od sastanka, ²⁶ I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njihova i sve posuđe za službu njihovu i što god treba oko toga raditi neka rade. ²⁷ Po naredbi Aronovoj i sinova njegovijeh neka biva sva služba sinova Girsonovijeh za sve što će nositi i što će raditi, i ostavite im neka čuvaju sve što su dužni nositi. ²⁸ To je služba porodica sinova Girsonovijeh u šatoru od sastanka; a Itamar sin Arona sveštenika neka upravlja njima.

²⁹ Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, ³⁰ Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. ³¹ A ovo im je dužnost nositi osim sve službe njihove u šatoru od sastanka: daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove, ³² I stupce od trijema unaokolo, i stopice njihove i kolje njihovo, i uža njihova, i sve sprave njihove, i što god treba za te stvari; a poimence izbrojte sve sprave što će oni nositi. ³³ To je služba porodica sinova Merarijevih što su dužni raditi u šatoru od sastanka pod rukom Itamara sina Arona sveštenika.

³⁴ I izbroji Mojsije i Aron s knezovima narodnim sinove Katove po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, ³⁵ Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. ³⁶ I bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem dvije tisuće i sedam stotina i pedeset. ³⁷ To su izbrojeni iz porodica Katovijeh što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron, kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija.

³⁸ A sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, ³⁹ Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, ⁴⁰ Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh dvije tisuće i šest stotina i trideset. ⁴¹ To su izbrojeni iz porodica sinova Girsonovijeh, što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj.

⁴² A iz porodica sinova Merarijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, ⁴³ Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, ⁴⁴ Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem tri tisuće i dvjesta. ⁴⁵ To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih, koje izbroji Mojsije i Aron kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija.

⁴⁶ A svega bješe izbrojenijeh Levita, koje izbroji Mojsije i Aron s knezovima Izrailjevim po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, ⁴⁷ Od trideset godina i više do pedeset godina, što bjehu za službu da služe i da nose u šatoru od sastanka, ⁴⁸ Svega ih bješe izbrojenijeh osam tisuća i pet stotina i osamdeset. ⁴⁹ Kako Gospod zapovjedi preko Mojsija, biše izbrojeni, svaki za ono što treba da radi i da nosi; i izbrojeni biše oni koje je Gospod zapovjedio Mojsiju da se izbroje.

Chapter 5

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka istjeraju iz okola sve gubave i sve kojima teče sjeme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca, ³ Bio čovjek ili žena, istjerajte, iza okola istjerajte ih, da ne skvrne okola onima među kojima nastavam. ⁴ I učiniše tako sinovi Izrailjevi, i istjeraše ih iz okola; kako Gospod kaza Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi.

⁵ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ⁶ Reci sinovima Izrailjevijem: čovjek ili žena kad učini kakav grijeh ljudski, te zgriješi Gospodu, i bude ona duša kriva, ⁷ Tada neka priznadu grijeh koji su učinili, i ko je kriv neka vrati cijelo čim je kriv i neka dometne ozgo peti dio i da onomu kome je skrivio. ⁸ I ako onaj nema nikoga komu bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za očišćenje kojim će ga očistiti. ⁹ Tako i svaki prinos između svijeh stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude; ¹⁰ I što god ko posveti, neka je njegovo, i što god ko da svešteniku, neka je njegovo.

¹¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹² Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: čija bi žena zastranila te bi mu zgriješila, ¹³ I drugi bi je obležao, a muž njezin ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svjedoka na nju, niti bi se zatekla, ¹⁴ A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena; ¹⁵ Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njezin, deseti dio efe brašna ječmenoga, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene grijeh;

¹⁶ I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom. ¹⁷ I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu. ¹⁸ I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo. ¹⁹ I neka sveštenik zakune ženu, i reče joj: ako nije niko spavao s tobom, i ako nijesi zastranila od muža svojega na nečistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo. ²⁰ Ako li si zastranila od muža svojega i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvojega spavao s tobom, ²¹ Tada sveštenik zaklinjući ženu neka je prokune i reče ženi: da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom učinivši da ti bedro spadne a trbuh oteče. ²² I neka ti ova voda prokleta uđe u crijeva da ti oteče trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reče: amin, amin.

²³ Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom. ²⁴ I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uđe u nju voda prokleta i bude gorka. ²⁵ I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru. ²⁶ I neka uzme sveštenik u šaku od dara njezina spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije. ²⁷ A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i učinila nevjeru mužu svojemu, onda će ući voda prokleta u nju i postaće gorka, i trbuh će joj oteći i spasti bedro, i ona će žena postati uklin u narodu svojem. ²⁸ Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude čista, neće joj biti ništa i imaće djece.

²⁹ Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svojega i oskvrni se; ³⁰ Ili kad kome dođe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu. ³¹ I muž da je prost od grijeha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

Chapter 6

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Reci sinovima Izrailjevijem, i kaži im: kad čovjek ili žena učini zavjet nazirejski, da bude nazirej Gospodu, ³ Neka se uzdržava od vina i silovita pića, i neka ne pije octa vinskoga ni octa od silovita pića niti kakvoga pića od grožđa i neka ne jede grožđa ni novoga ni suhoga. ⁴ Dokle god traje njegovo nazirejstvo neka ne jede ništa od vinove loze, ni zrna ni ljuske.

⁵ Dokle traje njegovo nazirejstvo, neka mu britva ne prijeđe preko glave; dokle se ne navrše dani za koje se učinio nazirej Gospodu, neka bude svet i neka ostavlja kosu na glavi svojoj.

⁶ Dokle traju dani za koje se učinio nazirej Gospodu, neka ne pristupa k mrtvacu. ⁷ Ni za ocem svojim ni za materom svojom ni za bratom svojim ni za sestrom svojom, neka se za njima ne skvrni kad umru; jer je nazirejstvo Boga njegova na glavi njegovoj. ⁸ Dokle god traje nazirejstvo njegovo, svet je Gospodu.

⁹ Ako li bi ko umro do njega na prečac, te bi oskvrnio nazirejstvo glave njegove, neka obrije glavu svoju u dan čišćenja svojega, sedmi dan neka je obrije. ¹⁰ A osmi dan neka donese dvije grlice ili dva golubića svešteniku na vrata šatora od sastanka. ¹¹ I sveštenik neka zgotovi od jednoga žrtvu za grijeh a od drugoga žrtvu paljenicu, i neka ga očisti od onoga što je zgriješio kod mrtvaca; tako će posvetiti glavu njegovu u taj dan. ¹² I neka odijeli Gospodu dane nazirejstva svojega, i donese jagnje od godine za krivicu; a pređašnji dani propadaju, jer mu se oskvrnilo nazirejstvo.

¹³ A ovo je zakon za nazireje: kad se navrše dani nazirejstvu njegovu, neka dođe na vrata šatora od sastanka. ¹⁴ I neka donese za žrtvu Gospodu jagnje muško od godine zdravo za žrtvu paljenicu, i jagnje žensko od godine zdravo za grijeh, i ovna zdrava za žrtvu zahvalnu, ¹⁵ I kotaricu hljebova prijesnijeh, kolača od bijeloga brašna zamiješenijeh s uljem, i pogača prijesnijeh namazanijeh uljem, s darom njihovijem i s naljevom njihovijem. ¹⁶ A to će sveštenik prinijeti pred Gospodom i učiniti žrtvu za grijeh njegov i žrtvu njegovu paljenicu. ¹⁷ A ovna će prinijeti na žrtvu zahvalnu Gospodu s kotaricom prijesnijeh hljebova; prinijeće sveštenik i dar njegov i naljev njegov. ¹⁸ Tada nazirej neka obrije glavu svojega nazirejstva na vratima šatora od sastanka; i uzev kosu nazirejstva svojega neka je metne u oganj koji je pod žrtvom zahvalnom. ¹⁹ I sveštenik neka uzme pleće kuhano od ovna i jedan kolač prijesan iz kotarice i jednu pogaču prijesnu, i neka metne na ruke nazireju, pošto obrije nazirejstvo svoje. ²⁰ I sveštenik neka obrće te stvari na žrtvu obrtanu pred Gospodom; to je svetinja, koja pripada svešteniku osim grudi obrtanih i pleća podignutoga; a poslije toga nazirej može piti vina.

²¹ To je zakon za nazireja koji se zavjetuje, i to je prinos njegov Gospodu za nazirejstvo njegovo, osim onoga što bi više mogao učiniti; kakav mu bude zavjet kojim se zavjetuje, tako neka učini osim zakona svojega nazirejstva.

²² Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²³ Reci Aronu i sinovima njegovijem i kaži: ovako blagosiljajte sinove Izrailjeve govoreći im:

²⁴ Da te blagoslovi Gospod i da te čuva!

²⁵ Da te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv!

²⁶ Da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir!

²⁷ I neka prizivlju ime moje na sinove Izrailjeve, i ja ću ih blagosloviti.

Chapter 7

¹ I onaj dan kad Mojsije svrši i podiže šator, i kad ga pomaza i osveti sa svijem posuđem njegovijem i oltar sa svijem posuđem njegovijem, kad pomaza i osveti, ² Donesoše knezovi Izrailjevi, starješine u domovima otaca svojih, knezovi nad plemenima i poglavari od onijeh koji biše izbrojeni, ³ Donesoše prilog svoj pred Gospoda, šestora kola pokrivena i dvanaest volova, jedna kola dva kneza i po jednoga vola svaki, i donesoše pred šator. ⁴ A Gospod reče Mojsiju govoreći: ⁵ Uzmi to od njih da bude za službu u šatoru od sastanka, i podaj Levitima, svakomu prema službi njegovoj. ⁶ I uze Mojsije kola i volove, i dade ih Levitima. ⁷ Dvoja kola i četiri vola dade sinovima Girsonovijem prema službi njihovoj. ⁸ A ostala četvora kola i osam volova dade sinovima Merarijevim prema službi njihovoj pod upravom Itamara sina Arona sveštenika. ⁹ A sinovima Katovijem ne dade ništa, jer im posao bijaše služiti svetinji, i nošahu na ramenima. ¹⁰ I donesoše knezovi da se posveti oltar kad bi pomazan, donesoše knezovi priloge svoje pred oltar. ¹¹ A Gospod reče Mojsiju: jedan knez u jedan dan a drugi knez u drugi dan neka donose svoje priloge da se posveti oltar.

¹² I prvi dan donese prilog svoj Nason sin Aminadavov od plemena Judina; ¹³ A prilog njegov bješe jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom; a oboje puno brašna bijeloga pomiješana s uljem za dar; ¹⁴ Jedna kadionica zlatna od deset sikala, puna kada; ¹⁵ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ¹⁶ Jedan jarac za grijeh; ¹⁷ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Nasona sina Aminadavova.

¹⁸ Drugi dan donese Natanailo sin Sogarov, knez plemena Isaharova, ¹⁹ Donese prilog svoj: jednu zdjelu srebrnu od sto i trideset sikala, jednu čašu srebrnu od sedamdeset sikala po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ²⁰ Jednu kadionicu zlatnu od deset sikala punu kada; ²¹ Jedno tele, jednoga ovna, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ²² Jednoga jarca za grijeh; ²³ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Natanaila sina Sogarova.

²⁴ Treći dan donese knez sinova Zavulonovijeh, Elijav sin Helonov; ²⁵ Njegov prilog bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, a oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ²⁶ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ²⁷ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ²⁸ Jedan jarac za grijeh; ²⁹ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elijava sina Helonova.

³⁰ Četvrti dan donese knez sinova Ruvimovijeh Elisur sin Sedijurov; ³¹ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ³² Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ³³ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ³⁴ Jedan jarac za grijeh; ³⁵ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisura sina Sedijurova.

³⁶ Peti dan donese knez sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev; ³⁷ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ³⁸ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ³⁹ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁴⁰ Jedan jarac za grijeh; ⁴¹ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Salamila sina Surisadajeva.

⁴² Šesti dan donese knez sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov; ⁴³ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁴⁴ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁴⁵ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁴⁶ Jedan jarac za grijeh; ⁴⁷ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisafa sina Raguilova.

⁴⁸ Sedmi dan donese knez sinova Jefremovijeh Elisama sin Emijudov; ⁴⁹ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁵⁰ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁵¹ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁵² Jedan jarac za grijeh; ⁵³ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisame sina Emijudova.

⁵⁴ Osmi dan donese knez sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov; ⁵⁵ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁵⁶ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁵⁷ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁵⁸ Jedan jarac za grijeh; ⁵⁹ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Gamalila sina Fadasurova.

⁶⁰ Deveti dan donese knez sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev; ⁶¹ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁶² Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁶³ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁶⁴ Jedan jarac za grijeh; ⁶⁵ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Avidana sina Gadeonijeva.

⁶⁶ Deseti dan donese knez sinova Danovijeh Ahijezer sin Amisadajev; ⁶⁷ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁶⁸ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁶⁹ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁷⁰ Jedan jarac za grijeh; ⁷¹ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahijezera sina Amisadajeva.

⁷² Jedanaesti dan donese knez sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov; ⁷³ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁷⁴ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁷⁵ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁷⁶ Jedan jarac za grijeh; ⁷⁷ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Fagaila sina Ehranova.

⁷⁸ Dvanaesti dan donese knez sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov; ⁷⁹ Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna čaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; ⁸⁰ Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; ⁸¹ Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; ⁸² Jedan jarac za grijeh; ⁸³ A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahireja sina Enanova.

⁸⁴ To je prilog od knezova Izrailjevijeh da se posveti oltar pošto bi pomazan: dvanaest zdjela srebrnijeh, dvanaest čaša srebrnijeh, dvanaest kadionica zlatnijeh; ⁸⁵ Svaka zdjela srebrna od sto i trideset sikala, i svaka čaša od sedamdeset sikala; svega srebra u tijem sudovima dvije tisuće i četiri stotine sikala, po siklu svetom; ⁸⁶ Dvanaest kadionica zlatnijeh punijeh kada, svaka kadionica od deset sikala, po siklu svetom; svega zlata u kadionicama sto i dvadeset sikala; ⁸⁷ Svega stoke za žrtvu paljenicu dvanaest telaca, dvanaest ovnova, dvanaest jaganjaca od godine s darom svojim, i jaraca dvanaest za grijeh; ⁸⁸ A svega stoke za žrtvu zahvalnu dvadeset i četiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset jaraca, šezdeset jaganjaca od godine. To bi prilog da se posveti oltar, pošto bi pomazan.

⁸⁹ I kad Mojsije ulažaše u šator od sastanka da govori pred Bogom, tada čujaše glas gdje mu govori sa zaklopca što bješe na kovčegu od svjedočanstva između dva heruvima; i govoraše mu.

Chapter 8

¹ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Kaži Aronu i reci mu: kad zapališ žiške, sedam žižaka neka svijetli sprijed na svijetnjaku. ³ I učini Aron tako, i zapali žiške da svijetle sprijed na svijetnjaku, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju. ⁴ A svijetnjak bješe skovan od zlata, i stupac mu i cvijeće skovano; po prilici koju pokaza Gospod Mojsiju tako bješe načinio svijetnjak.

⁵ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ⁶ Uzmi Levite između sinova Izrailjevijeh, i očisti ih. ⁷ A učini im ovo da ih očistiš: pokropi ih vodom očišćenja, a oni neka obriju sve tijelo svoje i operu haljine svoje, i očistiće se. ⁸ Potom neka uzmu tele s darom uz njega, bijelim brašnom pomiješanim s uljem; i drugo tele uzmi za grijeh. ⁹ Pa dovedi Levite pred šator od sastanka, i sazovi sav zbor sinova Izrailjevijeh. ¹⁰ I dovedi Levite pred Gospoda, i neka metnu sinovi Izrailjevi ruke svoje na Levite. ¹¹ I Aron neka prinese Levite Gospodu za prinos od sinova Izrailjevijeh da vrše službu Gospodu. ¹² A Leviti neka metnu ruke svoje na glave teocima, pa prinesi jedno tele za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu Gospodu da se očiste Leviti. ¹³ I postavi Levite pred Aronom i sinovima njegovijem, i prinesi ih za prinos Gospodu.

¹⁴ I odvoj Levite između sinova Izrailjevijeh da budu moji Leviti. ¹⁵ A poslije neka dođu Leviti da služe u šatoru od sastanka, kad ih očistiš i prineseš za prinos. ¹⁶ Jer su meni dani između sinova Izrailjevijeh; za sve što otvora matericu, za sve prvence između sinova Izrailjevijeh uzeh njih. ¹⁷ Jer je moj svaki prvenac među sinovima Izrailjevijem i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetio sam ih sebi. ¹⁸ A Levite uzeh za sve prvence sinova Izrailjevijeh. ¹⁹ I dadoh Levite na dar Aronu i sinovima njegovijem između sinova Izrailjevijeh, da služe mjesto sinova Izrailjevijeh u šatoru od sastanka, i da budu otkup za sinove Izrailjeve, da ne bi dolazio pomor na sinove Izrailjeve, kad bi pristupali k svetinji sinovi Izrailjevi.

²⁰ I učini Mojsije i Aron i sav zbor sinova Izrailjevijeh Levitima sve što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im učiniše sinovi Izrailjevi. ²¹ I očistiše se Leviti, i opraše haljine svoje, i prinese ih Aron za prinos pred Gospodom, i očisti ih Aron da bi bili čisti. ²² I onda tek pristupiše Leviti da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i pred sinovima njegovijem; kao što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im učiniše.

²³ I opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁴ I ovo je za Levite: od dvadeset i pet godina i više neka stupaju u službu da služe u šatoru od sastanka. ²⁵ A kad kome bude pedeset godina, neka izlazi iz te službe i više neka ne služi. ²⁶ Ali neka služi braći svojoj u šatoru od sastanka radeći što treba raditi, a sam neka ne vrši službe. Tako učini Levitima za poslove njihove.

Chapter 9

¹ Još reče Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske prvoga mjeseca, govoreći: ² Neka slave sinovi Izrailjevi pashu u određeno vrijeme. ³ Četrnaestoga dana ovoga mjeseca uveče slavite je u određeno vrijeme, po svijem zakonima i po svijem uredbama njezinijem slavite je. ⁴ I reče Mojsije sinovima Izrailjevijem da slave pashu. ⁵ I slaviše pashu prvoga mjeseca četrnaestoga dana uveče u pustinji Sinajskoj; kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, sve onako učiniše sinovi Izrailjevi. ⁶ A bijahu neki koji se oskvrniše o mrtvaca te ne mogahu slaviti pashe onaj dan; i dođoše isti dan pred Mojsija i pred Arona; ⁷ I rekoše mu ljudi oni: mi smo nečisti od mrtvaca; zašto da nam nije slobodno prinijeti žrtvu Gospodu u vrijeme zajedno sa sinovima Izrailjevijem? ⁸ A Mojsije im reče: stanite da čujem šta će zapovjediti Gospod za vas.

⁹ A Gospod reče Mojsiju govoreći: ¹⁰ Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ko bi bio nečist od mrtvaca ili bi bio na daljnom putu između vas ili između vašega natražja, neka slavi pashu Gospodu, ¹¹ Drugoga mjeseca četrnaestoga dana uveče neka je slave s prijesnijem hljebom i s gorkim zeljem neka je jedu. ¹² Neka ne ostavljaju od nje ništa do jutra, i kosti da joj ne prelome, po svemu zakonu za pashu neka je slave. ¹³ A ko je čist i nije na putu, pa bi propustio slaviti pashu, da se istrijebi duša ona iz naroda svojega, jer ne prinese Gospodu žrtve na vrijeme, grijeh svoj neka nosi onaj čovjek. ¹⁴ I ako bi među vama živio stranac i slavio bi pashu Gospodu, po zakonu i uredbi za pashu neka je slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onomu ko se rodio u zemlji.

¹⁵ A u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svjedočanstva; a uveče bješe nad šatorom kao oganj do jutra. ¹⁶ Tako bijaše jednako: oblak ga zaklanjaše, ali noću bijaše kao oganj. ¹⁷ I kad bi se oblak podigao iznad šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, a gdje bi stao oblak, ondje se ustavljahu sinovi Izrailjevi. ¹⁸ Po zapovijesti Gospodnjoj polažahu sinovi Izrailjevi, i po zapovijesti Gospodnjoj ustavljahu se; dokle god stajaše oblak nad šatorom, oni stajahu u okolu, ¹⁹ I kad oblak dugo stajaše nad šatorom, tada svršivahu sinovi Izrailjevi što treba svršivati Gospodu i ne polažahu. ²⁰ I kad oblak bijaše nad šatorom malo dana, po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u okolu i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu. ²¹ Kad bi pak oblak stajao od večera do jutra, a ujutru bi se podigao oblak, tada polažahu; bilo danju ili noću, kad bi se oblak podigao, oni polažahu. ²² Ako li bi dva dana ili mjesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u okolu sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu. ²³ Po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u oko, i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu; i svršivahu što treba svršivati Gospodu, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija.

Chapter 10

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Načini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima ćeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska. ³ Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka. ⁴ A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuća Izrailjevijeh. ⁵ A kad zatrubite potresajući, tada neka se kreće oko koji leži prema istoku. ⁶ A kad zatrubite drugi put potresajući, onda neka se kreće oko koji je prema jugu; potresajući neka se trubi kad treba da pođu. ⁷ A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajući. ⁸ A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vječna od koljena do koljena. ⁹ I kad pođete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajući; i Gospod Bog vaš opomenuće vas se, i sačuvaćete se od neprijatelja svojih. ¹⁰ Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i početke mjeseca svojih trubite u trube prinoseći žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biće vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš.

¹¹ I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedočanstva. ¹² I pođoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj. ¹³ Tako pođoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija. ¹⁴ I pođe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u četama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov; ¹⁵ A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov; ¹⁶ A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov. ¹⁷ I složiše šator, pa pođoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseći šator. ¹⁸ Potom pođe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u četama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov, ¹⁹ A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev, ²⁰ A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov.

²¹ I pođoše sinovi Katovi noseći svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi dođu. ²² Potom pođe zastava vojske sinova Jefremovijeh u četama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov, ²³ A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov, ²⁴ A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev.

²⁵ Najposlije pođe zastava vojske sinova Danovijeh u četama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev, ²⁶ A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov, ²⁷ A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov. ²⁸ Tijem redom pođoše sinovi Izrailjevi u četama svojim, i tako iđahu.

²⁹ A Mojsije reče Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reče Gospod: vama ću ga dati. Hajde s nama, i dobro ćemo ti učiniti, jer je Gospod obećao Izrailju mnogo dobra. ³⁰ A on mu reče: neću ići, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj. ³¹ A Mojsije reče: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi vođ. ³² I ako pođeš s nama, kad dođe dobro koje će nam učiniti Gospod, učinićemo ti dobro.

³³ I tako pođoše od gore Gospodnje, i iđahu tri dana, i kovčeg zavjeta Gospodnjega iđaše pred njima tri dana tražeći mjesto gdje bi počinuli. ³⁴ I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu.

³⁵ I kad polažaše kovčeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te. ³⁶ A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuća Izrailjevijeh.

Chapter 11

¹ Poslije stade se tužiti narod da mu je teško; a to ne bi po volji Gospodu; i kad Gospod ču, razgnjevi se; i raspali se na njih oganj Gospodnji, i sažeže krajnje u okolu. ² Tada zavapi narod k Mojsiju, a Mojsije se pomoli Gospodu, i ugasi se oganj. ³ I prozva se ono mjesto Tavera, jer se raspali na njih oganj Gospodnji.

⁴ A svjetina što bijaše među njima, bješe vrlo lakoma, te i sinovi Izrailjevi stadoše plakati govoreći: ko će nas nahraniti mesa? ⁵ Opomenusmo se riba što jeđasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnoga i bijeloga. ⁶ A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našima. ⁷ A mana bješe kao sjeme korijandrovo, a boja mu bješe kao boja u bdela. ⁸ I izlažaše narod, te kupljahu, i meljahu na žrvnjima ili tucahu u stupama, i kuhahu u kotlu, ili miješahu pogače; a kus joj bijaše kao kus od novoga ulja. ⁹ I kad padaše rosa po okolu noću, padaše s njom i mana. ¹⁰ I ču Mojsije gdje narod plače u porodicama svojim, svaki na vratima od šatora svojega; i Gospod se razgnjevi vrlo, i Mojsiju bi teško. ¹¹ Pa reče Mojsije Gospodu: zašto učini tako zlo sluzi svojemu? i zašto ne nađoh milosti pred tobom, nego metnu na me teret svega naroda ovoga? ¹² Eda li ja začeh sav ovaj narod? eda li ga ja rodih, kad mi kažeš: iznesi ga u naručju svojem, kao što nosi dojilja dijete, u onu zemlju za koju si se zakleo ocima njihovijem. ¹³ Otkuda meni mesa da dam svemu ovom narodu? jer plaču preda mnom govoreći: daj nam mesa da jedemo. ¹⁴ Ne mogu ja sam nositi svega naroda ovoga, jer je teško za mene. ¹⁵ Ako ćeš tako činiti sa mnom, ubij me bolje, ako sam našao milost pred tobom, da ne gledam zla svojega.

¹⁶ A Gospod reče Mojsiju: saberi mi sedamdeset ljudi između starješina Izrailjevijeh, koje znaš da su starješine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka ondje stanu s tobom. ¹⁷ Tada ću sići i govoriti ondje s tobom, i uzeću od duha koji je na tebi i metnuću na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam. ¹⁸ A narodu reci: pripravite se za sjutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod ču, i rekoste: ko će nas nahraniti mesa? jer nam dobro bijaše u Misiru. Daće vam dakle Gospod mesa i ješćete. ¹⁹ Nećete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; ²⁰ Nego cio mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je među vama i plakaste pred njim govoreći: zašto izidosmo iz Misira? ²¹ A Mojsije reče: šest stotina tisuća pješaka ima naroda, u kojem sam, pa ti kažeš: daću im mesa da jedu cio mjesec dana. ²² Eda li će im se poklati ovce i goveda da im dostane? ili će im se pokupiti sve ribe morske da im bude dosta? ²³ A Gospod reče Mojsiju: zar ruka Gospodnja neće biti dovoljna? Vidjećeš hoće li biti što ti rekoh ili neće.

²⁴ I Mojsije izide i reče narodu riječi Gospodnje; i sabra sedamdeset ljudi između starješina narodnijeh, i postavi ih oko šatora. ²⁵ I Gospod siđe u oblaku, i govori k njemu, i uzevši od duha koji bješe na njemu metnu na onijeh sedamdeset ljudi starješina; i kad duh dođe na njih, prorokovahu, ali više nikad.

²⁶ A dva čovjeka ostaše u okolu, jednom bješe ime Eldad, a drugom Modad, na koje dođe duh, jer i oni bijahu zapisani ali ne dođoše k šatoru, i stadoše prorokovati u okolu. ²⁷ I dotrča momak, te javi Mojsiju govoreći: Eldad i Modad prorokuju u okolu. ²⁸ A Isus sin Navin, sluga Mojsijev, jedan od momaka njegovijeh, reče govoreći: Mojsije gospodaru moj, zabrani im. ²⁹ A Mojsije mu odgovori: zar zavidiš mene radi? kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih! ³⁰ Potom se vrati Mojsije u oko sa starješinama Izrailjevijem.

³¹ Tada se podiže vjetar od Gospoda, i potjera od mora prepelice, i razasu ih po okolu, na dan hoda odovuda i na dan hoda odonuda oko okola, na dva lakta od zemlje. ³² I ustavši narod ceo onaj dan i svu noć i ceo drugi dan kupljaše prepelice: i ko nakupi najmanje nakupi deset gomora; i povješaše ih sebi redom oko okola. ³³ Ali meso još im bijaše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospod se razgnjevi na narod, i udari Gospod narod pomorom vrlo velikim. ³⁴ I prozva se ono mjesto Kivrot-Atava jer ondje ukopaše narod koji se bješe polakomio. ³⁵ I pođe narod od Kivrot-Atave u Asirot, i stadoše u Asirotu.

Chapter 12

¹ I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija radi žene Madijanke, kojom se oženi, jer se oženi Madijankom. ² I rekoše: zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? nije li govorio i preko nas? I to ču Gospod. ³ A Mojsije bješe čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji.

⁴ I odmah reče Gospod Mojsiju i Aronu i Mariji: dođite vas troje u šator od sastanka. I otidoše njih troje. ⁵ Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, i stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje. ⁶ I reče im: čujte sada riječi moje: prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u utvari i govoriću s njim u snu. ⁷ Ali nije taki moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. ⁸ Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se dakle ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?

⁹ I gnjev se Gospodnji raspali na njih, i on otide. ¹⁰ I oblak se podiže sa šatora; i gle, Marija bješe gubava, bijela kao snijeg. I Aron pogleda Mariju, a ona gubava. ¹¹ Tada reče Aron Mojsiju: gospodaru, molim te, ne meći na nas grijeha ovoga, jer ludo učinismo i zgriješismo. ¹² Nemoj da ova bude kao mrtvo dijete, kojemu je meso pola trulo kad izlazi iz utrobe matere svoje. ¹³ I vapi Mojsije ka Gospodu govoreći: Bože, molim ti se, iscijeli je. ¹⁴ A Gospod odgovori Mojsiju: da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se stidjela sedam dana? Neka bude odlučena sedam dana izvan okola, a poslije neka bude opet primljena. ¹⁵ Tako bi Marija odlučena izvan okola sedam dana; i narod ne pođe odande dokle Marija ne bi opet primljena.

¹⁶ (13:1) A potom pođe narod od Asirota, i stadoše u pustinji Faranskoj.

Chapter 13

¹ (13:2) I Gospod reče Mojsiju govoreći: ² (13:3) Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju ću dati sinovima Izrailjevijem; po jednoga čovjeka od svakoga plemena otaca njihovijeh pošljite, sve glavare između njih. ³ (13:4) I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Gospodnjoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevijeh. ⁴ (13:5) A ovo su im imena: od plemena Ruvimova Samuilo sin Zahurov; ⁵ (13:6) Od plemena Simeunova Safat sin Surin; ⁶ (13:7) Od plemena Judina Halev sin Jefonijin; ⁷ (13:8) Od plemena Isaharova Igal sin Josifov; ⁸ (13:9) Od plemena Jefremova Avsije sin Navin; ⁹ (13:10) Od plemena Venijaminova Faltije sin Rafujev; ¹⁰ (13:11) Od plemena Zavulonova Gudilo sin Sudin; ¹¹ (13:12) Od plemena Josifova, od plemena Manasijina Gadije sin Susin; ¹² (13:13) Od plemena Danova Amilo sin Gamalin; ¹³ (13:14) Od plemena Asirova Satur sin Mihailov; ¹⁴ (13:15) Od plemena Neftalimova Navija sin Savin; ¹⁵ (13:16) Od plemena Gadova Gudilo sin Mahilov. ¹⁶ (13:17) To su imena ljudima koje posla Mojsije da uhode zemlju. I nazva Mojsije Avsija sina Navina Isus.

¹⁷ (13:18) I šaljući ih Mojsije da uhode zemlju Hanansku reče im: idite ovuda na jug, pa izidite na goru; ¹⁸ (13:19) I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik; ¹⁹ (13:20) I kakva je zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rđava; i kakva su mjesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim gradovima; ²⁰ (13:21) I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i uzmite roda one zemlje. A tada bješe vrijeme prvom grožđu.

²¹ (13:22) I otišavši uhodiše zemlju od pustinje Sinske do Reova kako se ide u Emat. ²² (13:23) I idoše na jug, i dođoše do Hevrona, gdje bijahu Ahiman i Sesije i Teliman, sinovi Enakovi. A Hevron bješe sazidan na sedam godina prije Soana Misirskoga. ²³ (13:24) Potom dođoše do potoka Eshola, i ondje otsjekoše lozu s grozdom jednijem, i ponesoše ga dvojica na moci; tako i šipaka i smokava. ²⁴ (13:25) I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje otsjekoše sinovi Izrailjevi.

²⁵ (13:26) I poslije četrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše. ²⁶ (13:27) I vrativši se dođoše k Mojsiju i Aronu i ka svemu zboru sinova Izrailjevijeh u pustinju Faransku, u Kadis; i pripovjediše njima i svemu zboru stvar, i pokazaše im rod one zemlje. ²⁷ (13:28) I pripovijedajući im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teče u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina. ²⁸ (13:29) Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a vidjesmo ondje i sinove Enakove. ²⁹ (13:30) Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a Hananeji žive na moru i na Jordanu.

³⁰ (13:31) A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti. ³¹ (13:32) Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas. ³² (13:33) I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše među sinovima Izrailjevijem govoreći: zemlja koju prođosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki. ³³ (13:34) Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i činjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, taki se i njima činjasmo.

Chapter 14

¹ Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noć. ² I vikahu na Mojsija i na Arona svi sinovi Izrailjevi; i sav zbor reče im: kamo da smo pomrli u zemlji Misirskoj ili da pomremo u ovoj pustinji! ³ Zašto nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od mača, žene naše i djeca naša da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Misir?

⁴ I rekoše među sobom: da postavimo starješinu, pa da se vratimo u Misir. ⁵ Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svijem zborom sinova Izrailjevijeh. ⁶ A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin između onijeh što uhodiše zemlju, razdriješe haljine svoje, ⁷ I rekoše svemu zboru sinova Izrailjevijeh govoreći: zemlja koju prođosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. ⁸ Ako smo mili Gospodu, on će nas odvesti u tu zemlju, i daće nam je; a to je zemlja u kojoj teče mlijeko i med. ⁹ Samo se ne odmećite Gospoda, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; otstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se. ¹⁰ Tada reče sav zbor da ih pobiju kamenjem; ali se pokaza slava Gospodnja svijem sinovima Izrailjevijem u šatoru od sastanka.

¹¹ I reče Gospod Mojsiju: dokle će me vrijeđati taj narod? kad li će mi vjerovati poslije tolikih znaka što sam učinio među njima? ¹² Udariću ga pomorom, i rasuću ga; a od tebe ću učiniti narod velik i jači od ovoga.

¹³ A Mojsije reče Gospodu: ali će čuti Misirci, između kojih si izveo ovaj narod silom svojom, ¹⁴ I reći će s ljudima ove zemlje, koji su čuli da si ti, Gospode, bio usred naroda i da si se očima viđao, Gospode, i oblak tvoj da je stajao nad njima, i u stupu od oblaka da si išao pred njima danju i u stupu ognjenom noću; ¹⁵ Pa kad pobiješ ovaj narod, sve do jednoga, govoriće narodi, koji su čuli pripovijest o tebi, govoreći: ¹⁶ Nije mogao Gospod dovesti naroda ovoga u zemlju koju im je sa zakletvom obećao, zato ih pobi u pustinji. ¹⁷ Neka se dakle proslavi sila Gospodnja, kao što si rekao govoreći: ¹⁸ Gospod dugo čeka i obilan je milošću, prašta bezakonje i grijeh, ali ne pravda krivoga, nego pohodi bezakonje otačko na sinovima do trećega i četvrtoga koljena. ¹⁹ Oprosti bezakonje ovomu narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovomu od Misira dovde.

²⁰ A Gospod reče: praštam po riječi tvojoj. ²¹ Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje, ²² Ti ljudi koji vidješe slavu moju i znake moje što sam učinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kušaše me već deset puta, i ne poslušaše riječi moje, ²³ Neće vidjeti zemlje koju sa zakletvom obećah ocima njihovijem, neće vidjeti ni jedan od onijeh koji me uvrijediše. ²⁴ A slugu svojega Haleva, u kojem bješe drugi duh i koji se sasvijem mene držao, njega ću odvesti u zemlju u koju je išao, i sjeme će je njegovo naslijediti. ²⁵ Ali Amalik i Hananej sjede u dolini, zato se sjutra vratite natrag, i idite u pustinju k Crvenom Moru.

²⁶ Još reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ²⁷ Dokle će taj zli zbor vikati na me? Čuo sam viku sinova Izrailjevijeh, kojom viču na me. ²⁸ Kaži im: tako ja živ bio, kaže Gospod, učiniću vam onako kako ste govorili i ja čuh. ²⁹ U ovoj će pustinji popadati mrtva tjelesa vaša, i svi između vas koji su izbrojeni u svem broju vašem od dvadeset godina i više, koji vikaste na me, ³⁰ Nećete ući u zemlju, za koju podigav ruku svoju zakleh se da ću vas naseliti u njoj, osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina. ³¹ A djecu vašu, za koju rekoste da će postati roblje, njih ću odvesti, i oni će poznati zemlju za koju vi ne marite. ³² A vaša tjelesa mrtva će popadati u ovoj pustinji. ³³ A djeca vaša biće pastiri po pustinji četrdeset godina, i nosiće kar za preljube vaše, dokle ne ispropadaju tjelesa vaša u pustinji. ³⁴ Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, četrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosićete grijehe svoje, četrdeset godina, i poznaćete da sam prekinuo s vama. ³⁵ Ja Gospod rekoh, i tako ću učiniti svemu tom zboru zlomu, koji se sabrao na me: u pustinji će propasti i tu pomrijeti.

³⁶ A ljudi koje bješe poslao Mojsije da uhode zemlju, i koji vrativši se pobuniše sav zbor da viče na nj, prosuvši zao glas o zemlji, ³⁷ Ti ljudi, koji prosuše zao glas o zemlji, pomriješe od pomora pred Gospodom; ³⁸ A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin ostaše živi između ljudi koji su išli da uhode zemlju.

³⁹ I Mojsije kaza sve ove riječi svijem sinovima Izrailjevijem, i narod plaka veoma. ⁴⁰ A sjutradan ustavši pođoše navrh gore, i rekoše: evo nas, idemo na mjesto za koje je govorio Gospod, jer zgriješismo. ⁴¹ Ali Mojsije reče: zašto prestupate zapovijest Gospodnju? Od toga neće biti ništa. ⁴² Ne idite gore, jer Gospod nije među vama; nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši. ⁴³ Jer je Amalik i Hananej tamo pred vama, i izginućete od mača, jer odustaviste Gospoda, pa neće ni Gospod biti s vama. ⁴⁴ Ali oni ipak navališe da idu navrh gore; ali kovčeg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne izađoše iz okola. ⁴⁵ Tada siđe Amalik i Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiše ih i baciše dori do Orme.

Chapter 15

¹ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad dođete u zemlju gdje ćete nastavati, koju ću vam ja dati, ³ I stanete prinositi žrtvu ognjenu Gospodu, žrtvu paljenicu ili žrtvu zavjeta radi ili od drage volje, ili o praznicima svojim, gotoveći miris ugodni Gospodu od krupne ili od sitne stoke, ⁴ Tada ko prinese prinos svoj Gospodu, neka donese uza nj dar, desetinu efe bijeloga brašna pomiješana s četvrtinom ina ulja. ⁵ I vina četvrt ina za naljev donesi uz žrtvu paljenicu ili uz drugu žrtvu, na svako jagnje. ⁶ A uz ovna donesi dar, dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s trećinom ina ulja, ⁷ I vina za naljev trećinu ina prinijećeš za miris ugodni Gospodu. ⁸ A kad prinosiš tele na žrtvu paljenicu ili na žrtvu radi zavjeta ili na žrtvu zahvalnu Gospodu, ⁹ Onda neka se donese uz tele dar, tri desetine efe bijeloga brašna pomiješana s po ina ulja, ¹⁰ I vina donesi za naljev po ina; to je žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu.

¹¹ Tako neka bude uza svakoga vola i uza svakoga ovna i uza svako živinče između ovaca ili koza. ¹² Prema broju koliko prinesete, učinite tako uza svako, koliko ih bude. ¹³ Svaki domorodac tako neka čini prinoseći žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu. ¹⁴ Tako ako bude među vama i došljak ili ko bi se bavio među vama, pa bi prinio žrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, neka čini onako kako vi činite. ¹⁵ Zbore! vama i došljaku koji je među vama jedan da je zakon, zakon vječan od koljena na koljeno; došljak će biti kao i vi pred Gospodom. ¹⁶ Jedan zakon i jedna uredba da bude vama i došljaku, koji je među vama.

¹⁷ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁸ Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad dođete u zemlju, u koju ću vas ja odvesti, ¹⁹ Pa stanete jesti hljeb one zemlje, tada prinesite prinos Gospodu. ²⁰ Od prvina tijesta svojega prinosite u prinos kolač, kao prinos od gumna tako ga prinosite. ²¹ Od prvina tijesta svojega dajite Gospodu prinos od koljena do koljena.

²² A kad biste pogriješili, te ne biste učinili svijeh ovijeh zapovijesti, koje kaza Gospod Mojsiju, ²³ Sve što vam je zapovjedio Gospod preko Mojsija, od dana kad zapovjedi Gospod i poslije od koljena do koljena, ²⁴ Ako se bude učinilo pogrješkom, da zbor ne zna, onda sav zbor neka prinese na žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu tele s darom njegovijem i s naljevom njegovijem po uredbi, i jedno jare na žrtvu za grijeh. ²⁵ I sveštenik neka očisti sav zbor sinova Izrailjevijeh, i oprostiće im se, jer je pogrješka i oni donesoše pred Gospoda svoj prinos za žrtvu ognjenu Gospodu i prinos za grijeh svoj radi pogrješke svoje. ²⁶ Oprostiće se svemu zboru sinova Izrailjevijeh i došljaku koji se bavi među njima, jer je pogrješka svega naroda.

²⁷ Ako li jedna duša zgriješi ne znajući, neka prinese kozu od godine na žrtvu za grijeh. ²⁸ I sveštenik neka očisti dušu koja bude zgriješila ne znajući pred Gospodom, i kad je očisti oprostiće joj se. ²⁹ I za rođenoga u zemlji sinova Izrailjevijeh i za došljaka, koji se bavi među vama, jedan zakon da bude kad ko zgriješi ne znajući. ³⁰ Ali ko od sile zgriješi između rođenijeh u zemlji ili između došljaka, on ruži Gospoda; neka se istrijebi ona duša iz naroda svojega. ³¹ Jer prezre riječ Gospodnju, i zapovijest njegovu pogazi; neka se istrijebi ona duša; bezakonje je njezino na njoj.

³² A kad bijahu sinovi Izrailjevi u pustinji, nađoše jednoga gdje kupi drva u subotu. ³³ I koji ga nađoše gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i k Aronu i ka svemu zboru. ³⁴ I metnuše ga pod stražu, jer ne bješe kazano šta će se činiti s njim. ³⁵ A Gospod reče Mojsiju: neka se pogubi taj čovjek; neka ga zaspe kamenjem sav zbor iza okola. ³⁶ I sav zbor izvede ga iza okola i zasuše ga kamenjem, i umrije, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju.

³⁷ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ³⁸ Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im, neka udaraju rese po skutovima od haljina svojih od koljena do koljena, i nad rese neka meću vrvcu plavu. ³⁹ I imaćete rese zato da se gledajući ih opominjete svijeh zapovijesti Gospodnjih i tvorite ih, i da se ne zanosite za srcem svojim i za očima svojima, za kojima činite preljubu; ⁴⁰ Nego da pamtite i tvorite sve zapovijesti moje, i budete sveti Bogu svojemu. ⁴¹ Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske, da vam budem Bog. Ja sam Gospod Bog vaš.

Chapter 16

¹ A Korej sin Isara sina Kata sina Levijeva, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimova pobuniše se, ² I ustaše na Mojsija, i s njima dvjesta i pedeset ljudi između sinova Izrailjevijeh, glavara narodnijeh, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi znatni. ³ I skupiše se na Mojsija i na Arona, i rekoše im: dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim?

⁴ Kad to ču Mojsije, pade ničice. ⁵ Potom reče Koreju i svoj družini njegovoj govoreći: sjutra će pokazati Gospod ko je njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onoga će pustiti k sebi. ⁶ Ovo učinite: uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom. ⁷ I metnite sjutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj će biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi! ⁸ I reče Mojsije Koreju: čujte sinovi Levijevi! ⁹ Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjeva pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj? ¹⁰ Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo? ¹¹ Zato ti i sva družina tvoja skupiste se na Gospoda. Jer Aron šta je da vičete na nj?

¹² I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona sinove Elijavove. A oni odgovoriše: nećemo da idemo. ¹³ Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da vladaš nad nama? ¹⁴ Jesi li nas odveo u zemlju gdje teče mlijeko i med? i jesi li nam dao da imamo njiva i vinograda? hoćeš li oči ovijem ljudima da iskopaš? Nećemo da idemo.

¹⁵ Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reče Gospodu: nemoj pogledati na dar njihov; nijednoga magarca nijesam uzeo od njih, niti sam kome od njih učinio kakoga zla. ¹⁶ Potom reče Mojsije Koreju: ti i svi tvoji stanite sjutra pred Gospodom, ti i oni i Aron. ¹⁷ I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvjesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom. ¹⁸ I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom. ¹⁹ A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru.

²⁰ I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ²¹ Odvojte se iz toga zbora, da ih odmah satrem. ²² A oni padoše ničice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom tijelu! ovaj jedan zgriješio, i na sav li ćeš se zbor gnjeviti? ²³ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁴ Reci zboru i kaži: otstupite od šatora Korejeva i Datanova i Avironova.

²⁵ I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starješine Izrailjeve. ²⁶ I reče zboru govoreći: otstupite od šatora tijeh bezbožnika, i ne dodijevajte se ničega što je njihovo, da ne izginete sa svijeh grijeha njihovijeh. ²⁷ I otstupiše sa svijeh strana od šatora Korejeva i Datanova i Avironova; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svojega sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s djecom svojom. ²⁸ Tada reče Mojsije: ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova djela, i da ništa ne činim od sebe: ²⁹ Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod; ³⁰ Ako li što novo učini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svijem što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda.

³¹ A kad izgovori riječi ove, rasjede se zemlja pod njima, ³² I otvorivši zemlja usta svoja proždrije ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo. ³³ I tako siđoše sa svijem što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora. ³⁴ A svi Izrailjci koji bijahu oko njih pobjegoše od vike njihove, jer govorahu: da nas ne proždre zemlja. ³⁵ I izađe oganj od Gospoda, i sažeže onijeh dvjesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad.

³⁶ Tada reče Gospod Mojsiju govoreći: ³⁷ Kaži Eleazaru sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz toga garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete; ³⁸ Kadionice onijeh koji ogriješiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevijem znak.

³⁹ I pokupi Eleazar sveštenik kadionice mjedene, kojima bjehu kadili oni što izgorješe, i raskovaše ih na okov oltaru ⁴⁰ Za spomen sinovima Izrailjevijem, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronova da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu bješe kazao Gospod preko Mojsija.

⁴¹ A sjutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona govoreći: pobiste narod Gospodnji. ⁴² A kad se stjecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja. ⁴³ I dođe Mojsije i Aron pred šator od sastanka. ⁴⁴ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ⁴⁵ Uklonite se iz toga zbora da ih odmah potrem. A oni padoše ničice. ⁴⁶ I reče Mojsije Aronu: uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i očisti ih; jer gnjev žestok izađe od Gospoda, i pomor poče. ⁴⁷ I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reče Mojsije, otrča usred zbora, i gle, pomor već bješe počeo u narodu; i okadiv očisti narod. ⁴⁸ I stajaše među mrtvima i živima, i ustavi se pomor. ⁴⁹ A onijeh koji pomriješe od toga pomora bješe četrnaest tisuća i sedam stotina, osim onijeh što izgiboše s Koreja. ⁵⁰ I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor.

Chapter 17

¹ Potom reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Reci sinovima Izrailjevijem, i uzmi od njih po jednu palicu od svakoga doma otaca njihovijeh, od svijeh knezova njihovijeh, po domovima otaca njihovijeh, dvanaest palica, i ime svakoga napiši na palici njegovoj. ³ A na palici Levijevoj napiši ime Aronovo, jer je svaka palica za jednog poglavara od doma otaca njihovijeh. ⁴ I ostavi ih u šatoru od sastanka pred svjedočanstvom, gdje se sastajem s vama. ⁵ I koga izaberem, njegova će palica procvjetati; tako ću utišati pred sobom viku sinova Izrailjevijeh što viču na vas. ⁶ Kad to reče Mojsije sinovima Izrailjevijem, dadoše mu svi knezovi njihovi palice, svaki knez po palicu od doma oca svojega, dvanaest palica, i palica Aronova bješe među palicama njihovijem. ⁷ I ostavi Mojsije palice pred Gospodom u šatoru od svjedočanstva.

⁸ A sjutradan dođe Mojsije u šator od svjedočanstva, i gle, procvjetala palica Aronova od doma Levijeva; bješe napupila i cvjetala, i bademi zreli na njoj. ⁹ I iznese Mojsije sve one palice ispred Gospoda k svijem sinovima Izrailjevijem, i razgledavši ih uzeše svaki svoju palicu. ¹⁰ A Gospod reče Mojsiju: donesi opet palicu Aronovu pred svjedočanstvo da se čuva za znak nepokornima, da prestane vika njihova na me, da ne izginu. ¹¹ I učini Mojsije, kako mu zapovjedi Gospod tako učini.

¹² Tada rekoše sinovi Izrailjevi Mojsiju govoreći: pomrijesmo, propadosmo, svi propadosmo. ¹³ Ko se god približi k šatoru Gospodnjemu, gine; hoćemo li svi izginuti?

Chapter 18

¹ A Gospod reče Aronu: ti i sinovi tvoji i dom oca tvojega s tobom nosite grijehe o svetinju; ti i sinovi tvoji s tobom nosite grijehe sveštenstva svojega. ² I braću svoju, pleme Levijevo, pleme oca svojega uzmi k sebi da budu uza te i služe ti; a ti ćeš i sinovi tvoji s tobom služiti pred šatorom od sastanka. ³ Neka dobro slušaju zapovijesti tvoje i rade što treba u svem šatoru; ali k sudovima od svetinje k oltaru neka ne pristupaju, da ne izginu i oni i vi. ⁴ Neka budu dakle uza te, i neka rade sve što treba u šatoru od sastanka u svakoj službi u njemu; ali niko drugi da ne pristupi s vama. ⁵ A vi radite što treba u svetinji i što treba na oltaru, da više ne dođe gnjev na sinove Izrailjeve. ⁶ Jer evo ja uzeh braću vašu Levite između sinova Izrailjevijeh, i vama su dani na dar za Gospoda, da vrše službu u šatoru od sastanka. ⁷ A ti i sinovi tvoji s tobom vršite svešteničku službu svoju u svemu što pripada k oltaru i što biva iza zavjesa, i služite; sveštenstvo darovah vam, zato ko bi drugi pristupio, da se pogubi.

⁸ Još reče Gospod Aronu: evo, dajem ti i prinose svoje što se u vis podižu, između svijeh stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi dajem ih tebi radi pomazanja i sinovima tvojim zakonom vječnim. ⁹ To neka je tvoje od stvari posvećenijeh, koje se ne sažižu; svaki prinos njihov između svijeh darova njihovijeh i između svijeh prinosa za grijeh i svijeh prinosa za krivicu, koje mi donesu, svetinja nad svetinjama da je tvoja i sinova tvojih. ¹⁰ U svetinji ga jedi, sve muškinje neka ga jede, sveta stvar da ti je. ¹¹ Tvoje su dakle žrtve darova njihovijeh koje se u vis podižu; i svaku žrtvu sinova Izrailjevijeh koja se obrće tebi dajem i sinovima tvojim i kćerima tvojim s tobom zakonom vječnim; ko je god čist u domu tvojem, neka jede. ¹² Najbolje od ulja i najbolje od vina i žita, prvine koje daju Gospodu, tebi dajem. ¹³ Prvine od svega što rodi u zemlji njihovoj, koje donesu Gospodu, tvoje neka budu; ko je god čist u domu tvojem neka jede. ¹⁴ Sve zavjetovano Bogu i Izrailju, tvoje neka je. ¹⁵ Što god otvora matericu između svakoga tijela koje prinose Gospodu, i između ljudi i između stoke, tvoje da bude; ali prvenac čovječji neka se otkupljuje; i prvenac nečiste stoke neka se otkupljuje. ¹⁶ A otkup neka mu bude kad bude od mjeseca dana po tvojoj cijeni pet sikala srebra, po siklu svetom; u njemu je dvadeset gera. ¹⁷ A prvenca od krave ili prvenca od ovce ili prvenca od koze ne daj da se otkupi; svete su stvari; krvlju njihovom pokropi oltar, i salo njihovo zapali, da bude žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. ¹⁸ A meso od njih da je tvoje, kao grudi što se obrću i kao pleće desno, da je tvoje. ¹⁹ Sve prinose što se podižu od posvećenijeh stvari, što prinose sinovi Izrailjevi Gospodu, dajem tebi i sinovima tvojim i kćerima tvojim s tobom zakonom vječnim; to će biti zavjet osoljen, vječan pred Gospodom tebi i sjemenu tvojemu s tobom. ²⁰ Još reče Gospod Aronu: u zemlji njihovoj da nemaš našljedstva, ni dijela među njima da nemaš; ja sam dio tvoj i tvoje našljedstvo među sinovima Izrailjevijem.

²¹ A sinovima Levijevim evo dajem u našljedstvo sve desetke od Izrailja za službu njihovu što služe u šatoru od sastanka. ²² A sinovi Izrailjevi neka više ne pristupaju k šatoru od sastanka, da se ne ogriješe i ne izginu. ²³ Nego sami Leviti neka služe službu u šatoru od sastanka, i oni neka nose grijeh svoj zakonom vječnim od koljena do koljena, pa da nemaju našljedstva među sinovima Izrailjevijem. ²⁴ Jer desetke sinova Izrailjevijeh, što će donositi Gospodu na žrtvu što se podiže, dajem Levitima u našljedstvo; toga radi rekoh za njih: među sinovima Izrailjevijem da nemaju našljedstva.

²⁵ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁶ Reci Levitima i kaži im: kad uzmete od sinova Izrailjevijeh desetak koji vam dadoh od njih za našljedstvo vaše, onda prinesite od njega prinos što se podiže Gospodu, deseto od desetoga. ²⁷ I primiće vam se prinos vaš kao žito s gumna i kao vino iz kace. ²⁸ Tako i vi prinosite prinos što se podiže Gospodu od svijeh desetaka svojih, koje ćete uzimati od sinova Izrailjevijeh, i dajite od njih prinos Gospodnji Aronu svešteniku. ²⁹ Od svega što vam se da prinosite svaki prinos što se podiže Gospodu, od svega što bude najbolje sveti dio. ³⁰ I reci im: kad prinesete najbolje od toga, tada će se primiti Levitima kao dohodak od gumna i kao dohodak od kace. ³¹ A jesti možete to na svakom mjestu i vi i porodice vaše, jer vam je plata za službu vašu u šatoru od sastanka. ³² I nećete zato navući na se grijeha, kad stanete prinositi što je najbolje, i nećete oskvrniti svetijeh stvari sinova Izrailjevijeh, i nećete izginuti.

Chapter 19

¹ Još reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: ² Ovo je uredba i zakon što zapovjedi Gospod govoreći: reci sinovima Izrailjevijem neka ti dovedu junicu crvenu zdravu, na kojoj nema mane, i koja još nije bila u jarmu; ³ I podajte je Eleazaru svešteniku, a on neka je izvede napolje iz okola da je zakolju pred njim. ⁴ I uzevši Eleazar krvi njezine na prst svoj neka pokropi krvlju prema šatoru od sastanka sedam puta. ⁵ Potom neka zapovjedi da se spali junica pred njegovijem očima; kožu njezinu i meso njezino i krv njezinu s balegom neka spale. ⁶ I sveštenik uzevši drveta kedrova, isopa i crvca, neka baci u oganj gdje gori junica. ⁷ Potom neka opere haljine svoje i opere tijelo svoje vodom, pa onda neka uđe u oko, i neka bude sveštenik nečist do večera. ⁸ Tako i ko je spali, neka opere haljine svoje vodom, i tijelo svoje neka opere vodom, i neka bude nečist do večera. ⁹ A čist čovjek neka pokupi pepeo od junice i izruči ga iza okola na čisto mjesto, da se čuva zboru sinova Izrailjevijeh za vodu očišćenja; to je žrtva za grijeh. ¹⁰ I onaj koji pokupi pepeo od junice neka opere haljine svoje, i neka bude nečist do večera. To neka je sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi među njima vječan zakon.

¹¹ Ko se dotakne mrtva tijela čovječijega, da je nečist sedam dana. ¹² On neka se očisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist; ako li se ne očisti treći dan i sedmi, neće biti čist. ¹³ Ko se dotakne mrtva tijela čovječijega pa se ne očisti, onaj je oskvrnio šator Gospodnji; zato da se istrijebi ona duša iz Izrailja; jer nije pokropljen vodom očišćenja, zato je nečist, i nečistota je njegova na njemu.

¹⁴ Ovo je zakon kad čovjek umre u šatoru: ko god uđe u onaj šator i ko god bude u šatoru, nečist da je sedam dana; ¹⁵ I svaki sud otkriven, koji ne bude dobro zaklopljen, nečist je. ¹⁶ I ko se god dotakne u polju posječenoga mačem ili umrloga ili kosti čovječije ili groba, nečist da je sedam dana. ¹⁷ I neka za nečistoga uzmu pepela od junice spaljene za grijeh, i neka naliju na nj vode žive u sud. ¹⁸ Potom neka uzme čist čovjek isopa i zamoči u onu vodu, i pokropi njom šator i sve sude i ljude koji su u njemu bili; tako i onoga koji bi se dotakao kosti ili čovjeka posječena ili umrla ili groba. ¹⁹ Čisti nečistoga neka pokropi treći i sedmi dan; i kad ga očisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biće čist uveče.

²⁰ A ko bude nečist pa se ne očisti, da se istrijebi ona duša iz zbora; jer je svetinju Gospodnju oskvrnio, a nije pokropljen vodom očišćenja; nečist je. ²¹ I ovo neka im je zakon vječan: i koji pokropi vodom očišćenja, neka opere haljine svoje; i ko se god dotakne vode očišćenja, da je nečist do večera. ²² I čega se god dotakne ko je nečist, da je nečisto; i ko se njega dotakne, da je nečist do večera.

Chapter 20

¹ I sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, dođoše u pustinju Sinsku prvoga mjeseca, i stade narod u Kadisu; i ondje umrije Marija, i bi pogrebena ondje.

² A ondje nemaše zbor vode, te se skupiše na Mojsija i na Arona. ³ I svađaše se narod s Mojsijem, i govorahu: kamo da smo pomrli kad pomriješe braća naša pred Gospodom! ⁴ Zašto dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovdje i mi i stoka naša? ⁵ I zašto nas izvedoste iz Misira da nas dovedete na ovo zlo mjesto, gdje ne rodi ni žito ni smokva ni grožđe ni šipak, a ni vode nema za piće? ⁶ I dođe Mojsije i Aron ispred zbora na vrata šatora od sastanka, i padoše ničice; i pokaza im se slava Gospodnja. ⁷ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ⁸ Uzmi štap, i sazovite zbor ti i Aron brat tvoj, i progovorite stijeni pred njima, te će dati vodu svoju; tako ćeš im izvesti vodu iz stijene, i napojićeš zbor i stoku njihovu. ⁹ I Mojsije uze štap ispred Gospoda, kako mu zapovjedi Gospod.

¹⁰ I sazvaše Mojsije i Aron zbor pred stijenu, i on im reče: slušajte odmetnici! hoćemo li vam iz ove stijene izvesti vodu? ¹¹ I diže Mojsije ruku svoju i udari u stijenu štapom svojim dva puta, i izide voda mnoga, te se napoji narod i stoka njihova. ¹² A Gospod reče Mojsiju i Aronu: što mi ne vjerovaste i ne proslaviste me pred sinovima Izrailjevim, zato nećete odvesti zbora toga u zemlju koju sam im dao. ¹³ To je voda od svađe, gdje se svađaše sinovi Izrailjevi s Gospodom, i on se proslavi među njima.

¹⁴ Iza toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: ovako kaže brat tvoj Izrailj: ti znaš sve nevolje koje nas snađoše: ¹⁵ Kako naši oci siđoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo činiše nama i ocima našim; ¹⁶ I vikasmo ka Gospodu, i Gospod ču glas naš, i posla anđela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj međi. ¹⁷ Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju; nećemo ići preko polja ni preko vinograda, niti ćemo piti vode iz kojega studenca; ići ćemo carskim putem, nećemo svrtati ni nadesno ni nalijevo dok ne prijeđemo među tvoju. ¹⁸ A Edom mu odgovori: ne idi preko moje zemlje, da ne izidem s mačem preda te. ¹⁹ A sinovi Izrailjevi rekoše mu: ići ćemo utrenikom, i ako se napijemo vode tvoje, mi ili stoka naša, platićemo je; ništa više, samo da pješice prođemo. ²⁰ A on im odgovori: nećete proći. I izide Edom pred njih s mnogo naroda i s velikom silom. ²¹ I kad ne htje Edom dopustiti Izrailju da prijeđe preko međe njegove, Izrailj otide od njega.

²² I krenuvši se od Kadisa dođoše sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, ka gori Oru. ²³ I Gospod reče Mojsiju i Aronu na gori Oru kod međe Edomske govoreći: ²⁴ Aron valja da se pribere k rodu svojemu, jer neće ući u zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem, jer ne poslušaste zapovijesti moje na vodi od svađe. ²⁵ Uzmi Arona i Eleazara sina njegova, i izvedi ih na goru Or. ²⁶ I svuci Aronu haljine njegove i obuci ih Eleazaru sinu njegovu, pa će se Aron pribrati i umrijeti ondje. ²⁷ I učini Mojsije kako zapovjedi Gospod; i izidoše na goru Or pred svijem zborom. ²⁸ I svuče Mojsije s Arona haljine njegove i obuče ih Eleazaru sinu njegovu, i umrije ondje Aron navrh gore, a Mojsije i Eleazar sidoše s gore. ²⁹ A kad vidje sav zbor da umrije Aron, plaka sav dom Izrailjev za Aronom trideset dana.

Chapter 21

¹ A kad ču Hananej car Aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko. ² Tada se Izrailj zavjetova Gospodu i reče: ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja ću raskopati gradove njihove. ³ I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatr njih i gradove njihove, i prozva ono mjesto Orma.

⁴ Potom pođoše od gore Ora k Crvenom Moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. ⁵ I vikaše narod na Boga i na Mojsija: zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb već ogadio duši našoj. ⁶ A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomrije mnogo naroda u Izrailju. ⁷ Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. ⁸ I Gospod reče Mojsiju: načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti. ⁹ I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi.

¹⁰ Potom pođoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u Ovotu. ¹¹ I iz Ovota otišavši stadoše u oko na brdima Avarimskim u pustinji koja je prema Moavskoj s istoka. ¹² Odande otišavši stadoše u oko u dolini Zaredu. ¹³ I odatle otišavši stadoše u oko na brodu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od međe Amorejske. Jer je Arnon međa Moavska između Moavaca i Amorejaca. ¹⁴ Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: na Vajeva u Sufi i na potoke Arnonske. ¹⁵ Jer ti potoci, koji dopiru do mjesta Ara, teku pokraj međe Moavske.

¹⁶ A otuda dođoše k Viru; to je studenac za koji bješe rekao Gospod Mojsiju: skupi narod, i daću im vode.

¹⁷ Tada pjeva Izrailj pjesmu ovu: Diži se, studenče; pripijevajte ga; ¹⁸ Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail, ¹⁹ A iz Mantanaila u Nadil, a iz Nadila u Vamot, ²⁰ A iz Vamota u dolinu koja je u polju Moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.

²¹ Tada posla Izrailj poslanike k Sionu caru Amorejskom govoreći: ²² Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju, nećemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti ćemo piti vode iz studenaca; ići ćemo carskim putem dokle ne prijeđemo među tvoju. ²³ Ali ne dade Sion Izrailju da prođe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izađe na Izrailja u pustinju, i dođe u Jasu, i pobi se s Izrailjem. ²⁴ Ali ga isiječe Izrailj oštrim mačem, i osvoji zemlju njegovu od Arnona pa do Javoka do sinova Amonovijeh, jer tvrda bješe međa sinova Amonovijeh. ²⁵ I uze Izrailj sva ona mjesta i naseli se u svijem gradovima Amorejskim, u Esevonu i u svijem selima njegovijem. ²⁶ Jer Esevon bješe grad Siona cara Amorejskoga, koji bješe prvi zavojštio na cara Moavskoga i bješe mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona. ²⁷ Zato govore u priči: hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov. ²⁸ Jer oganj izađe iz Esevona, plamen iz grada Sionova, i spali Ar Moavski i stanovnike na visini Arnonskoj. ²⁹ Teško tebi, Moave; propao si, narode Hamosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sionu caru Amorejskom. ³⁰ Ali ih postrijeljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.

³¹ I tako živje Izrailj u zemlji Amorejskoj. ³² Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji bijahu ondje.

³³ Potom obrativši se pođoše u Vasan; i izide Og car Vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin. ³⁴ A Gospod reče Mojsiju: ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i učini mu kako si učinio Sionu caru Amorejskom koji življaše u Esevonu. ³⁵ I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu.

Chapter 22

¹ Odatle se podigoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu.

² I vidje Valak sin Seforov sve što učini Izrailj Amoreju, ³ I uplaši se Moav od naroda veoma; jer ga bješe mnogo, i prituži Moavu od sinova Izrailjevijeh. ⁴ Pa reče Moav starješinama Madijanskim: sada će ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak sin Seforov bješe u ono vrijeme car Moavski. ⁵ I posla poslanike k Valamu sinu Veorovu u Faturu, koja je na rijeci u zemlji naroda njegova, govoreći: evo narod izide iz Misira, evo prekrilio je zemlju, i stoji prema meni. ⁶ Nego hodi, prokuni mi ovaj narod, jer je jači od mene, eda bih mu odolio i pobio ga ili istjerao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biće blagosloven, a koga prokuneš biće proklet.

⁷ I otidoše starješine Moavske i starješine Madijanske noseći darove za vračanje; i dođoše k Valamu, i kazaše mu riječi Valakove. ⁸ A on im reče: ostanite ovdje ovu noć, i odgovoriću vam kako mi Gospod kaže. I ostaše knezovi Moavski kod Valama. ⁹ A Bog dođe k Valamu i reče mu: kakvi su to ljudi kod tebe? ¹⁰ I reče Valam Bogu: Valak sin Seforov, car Moavski, posla ih k meni govoreći: ¹¹ Evo narod izide iz Misira i prekrili zemlju; nego hodi, prokuni mi ga, eda bih ga nadbio i otjerao ga. ¹² A Bog reče Valamu: ne idi s njima, niti kuni toga naroda, jer je blagosloven. ¹³ I ujutru ustavši Valam reče knezovima Valakovijem; vratite se u svoju zemlju jer mi ne da Bog da idem s vama. ¹⁴ I ustavši knezovi Moavski dođoše k Valaku, i rekoše: ne htje Valam poći s nama.

¹⁵ Tada opet posla Valak više knezova i veće od prvijeh. ¹⁶ I oni došavši k Valamu rekoše mu: ovako veli Valak sin Seforov: nemoj se zatezati, molim te, nego dođi k meni. ¹⁷ Jer ću te dobro darivati, i što mi god rečeš činiću; zato dođi, molim te, prokuni mi ovaj narod. ¹⁸ A Valam odgovori i reče slugama Valakovijem: da mi da Valak kuću svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti riječi Gospoda Boga svojega da učinim što malo ili veliko. ¹⁹ Ali opet ostanite ovdje i vi ovu noć, da vidim što će mi sada kazati Gospod. ²⁰ I dođe Bog noću k Valamu i reče mu: kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, idi s njima, ali što ti kažem ono da činiš.

²¹ I ujutru ustavši Valam osamari magaricu svoju, i pođe s knezovima Moavskim. ²² Ali se razgnjevi Bog što on pođe; i stade anđeo Gospodnji na put da mu ne da; a on sjeđaše na magarici svojoj i imaše sa sobom dva momka svoja. ²³ A kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem mačem u ruci, svrnu magarica s puta i pođe preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put. ²⁴ A anđeo Gospodnji stade na stazu među vinogradima, a bijaše zid i odovud i odonud. ²⁵ I magarica videći anđela Gospodnjega pribi se uz drugi zid, i pritište nogu Valamovu o zid; a on je stade opet biti. ²⁶ Potom anđeo Gospodnji otide dalje, i stade u tjesnacu, gdje ne bješe mjesta da se svrne ni nadesno ni nalijevo. ²⁷ I magarica videći anđela Gospodnjega pade pod Valamom, a Valam se vrlo razljuti, i stade biti magaricu svojim štapom. ²⁸ Tada Gospod otvori usta magarici, te ona reče Valamu: šta sam ti učinila, te me biješ već treći put? ²⁹ A Valam reče magarici: što mi prkosiš? da imam mač u ruci, sad bih te ubio. ³⁰ A magarica reče Valamu: nijesam li tvoja magarica? jašeš me otkako sam postala tvoja do danas; jesam li ti kad tako učinila? A on reče: nijesi.

³¹ Tada Gospod otvori oči Valamu, koji ugleda anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem mačem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim. ³² I reče mu anđeo Gospodnji: zašto si bio magaricu svoju već tri puta? evo ja izidoh da ti ne dam, jer tvoj put nije meni po volji. ³³ Kad me ugleda magarica, ona se ukloni ispred mene već tri puta; a da se nije uklonila ispred mene, tebe bih već ubio a nju bih ostavio u životu. ³⁴ A Valam reče anđelu Gospodnjemu: zgriješio sam, jer nijesam znao da ti stojiš preda mnom na putu; ako tebi nije po volji, ja ću se vratiti. ³⁵ A anđeo Gospodnji reče Valamu: idi s tijem ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem. Tada Valam otide s knezovima Valakovim.

³⁶ A kad ču Valak da ide Valam, izide mu na susret u grad Moavski na međi Arnonskoj nakraj međe. ³⁷ I reče Valak Valamu: nijesam li slao k tebi i zvao te? zašto mi ne dođe? eda li te ne mogu darivati? ³⁸ A Valam reče Valaku: evo sam došao k tebi; ali hoću li moći što govoriti? Što mi Bog metne u usta, ono ću govoriti. ³⁹ I otide Valam s Valakom, i dođoše u grad Uzot. ⁴⁰ I nakla Valak volova i ovaca, i posla Valamu i knezovima, koji bijahu s njim.

⁴¹ A ujutru uze Valak Valama i odvede ga na visinu Valovu, i odande mu pokaza jedan kraj naroda.

Chapter 23

¹ I reče Valam Valaku: načini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. ² I učini Valak kako mu reče Valam; i prinese Valak s Valamom na svakom oltaru po jedno tele i ovna. ³ Pa reče Valam Valaku: stoj kod svoje žrtve paljenice; a ja idem eda bih se sreo s Gospodom, pa što mi javi kazaću ti. I on otide sam. ⁴ I srete Bog Valama, a on mu reče: sedam oltara spremih, i prinesoh po tele i ovna na svakom oltaru. ⁵ A Gospod metnu riječi u usta Valamu, i reče: vrati se k Valaku i tako mu reci. ⁶ I vrati se k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i svi knezovi Moavski. ⁷ A on otvori priču svoju, i reče: iz Arama dovede me Valak car Moavski s planine istočne, govoreći: hodi, prokuni mi Jakova, hodi, naruži Izrailja. ⁸ Kako bih kleo onoga koga ne kune Bog? ili kako bih ružio onoga koga Gospod ne ruži? ⁹ Jer svrh stijena vidim ga, i s humova gledam ga. Gle, ovaj će narod nastavati sam, i s drugim narodima neće se pomiješati. ¹⁰ Ko će izbrojiti prah Jakovljev i broj od četvrti Izrailja? Da bih ja umro smrću pravedničkom, i kraj moj da bi bio kao njihov! ¹¹ Tada reče Valak Valamu: šta to radiš od mene? Ja te dozvah da prokuneš neprijatelje moje, a gle, ti blagosiljaš jednako. ¹² A on odgovori i reče: zar neću paziti i govoriti ono što mi je Gospod metnuo u usta?

¹³ Tada mu reče Valak: hodi sa mnom na drugo mjesto, odakle ćeš ga vidjeti; samo mu kraj vidiš, a svega ga ne vidiš; prokuni mi ga odande. ¹⁴ I dovede ga u polje Zofim, navrh Fazge, i načini sedam oltara, i prinese na svakom oltaru po jedno tele i ovna. ¹⁵ Tada Valam reče Valaku: stoj tu kod žrtve svoje paljenice, a ja idem onamo na susret Gospodu. ¹⁶ I srete Gospod Valama, i metnu mu riječ u usta, i reče: vrati se k Valaku, i tako govori. ¹⁷ I dođe k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i s njim knezovi Moavski; i reče Valak: šta veli Gospod? ¹⁸ A on otvori priču svoju, i reče: ustani Valače, i poslušaj, čuj me sine Seforov! ¹⁹ Bog nije čovjek da laže, ni sin čovječji da se pokaje. Što kaže neće li učiniti, i što reče neće li izvršiti? ²⁰ Gle, primih da blagoslovim; jer je on blagoslovio, a ja neću poreći. ²¹ Ne gleda na bezakonje u Jakovu ni na nevaljalstvo u Izrailju; Gospod je njegov s njim, i graja u njemu kao car kad nadvlada. ²² Bog ga je izveo iz Misira, on mu je kao snaga jednorogova. ²³ Jer nema čini na Jakova ni vračanja na Izrailja; u ovo doba govoriće se o Jakovu i o Izrailju, što je učinio Bog. ²⁴ Evo, narod će ustati kao silan lav, i kao lavić skočiće; neće leći dokle ne pojede lova i popije krvi pobijenijeh. ²⁵ Tada reče Valak Valamu: nemoj ga ni kleti ni blagosiljati. ²⁶ A Valam odgovori Valaku: nijesam li ti kazao da ću činiti što mi god Gospod kaže? ²⁷ A Valak reče Valamu: hodi, odvešću te na drugo mjesto; da ako Bogu bude volja da mi ga odande prokuneš. ²⁸ I odvede Valak Valama navrh Fegora, koji gleda u pustinju. ²⁹ I reče Valam Valaku: načini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. ³⁰ I učini Valak kako reče Valam i prinese žrtvu po tele i ovna na svakom oltaru.

Chapter 24

¹ I vidjevši Valam da je Božja volja da blagosilja Izrailja, ne htje više ni ići kao prije po vračanje, nego se okrete licem k pustinji, ² I podigavši oči svoje ugleda Izrailja gdje stoji po plemenima svojim; i duh Božji dođe na nj. ³ I otvori priču svoju, i reče: kaže Valam sin Veorov; kaže čovjek kojemu su otvorene oči; ⁴ Kaže onaj koji čuje riječi Božje, koji vidi utvaru Svemogućega, koji kad padne otvorene su mu oči: ⁵ Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailju! ⁶ Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Gospod, kao kedri na vodi. ⁷ Poteći će voda iz vijedra njegova, i sjeme će njegovo biti među velikim vodama, i car će se njegov podignuti svrh Agaga, i carstvo će se njegovo uzvisiti. ⁸ Bog ga je izveo iz Misira, i on mu je kao snaga jednorogova; poješće narode koji su mu neprijatelji, i kosti će njihove potrti, i strijelama svojim postrijeljati ih. ⁹ Spustio se, leži kao lavić i kao ljuti lav; ko će ga probuditi? Ko tebe blagosilja, biće blagosloven; a ko tebe kune, biće proklet.

¹⁰ Tada se razgnjevi Valak na Valama, i pljesnu se rukama, i reče Valak Valamu: dozvah te da prokuneš neprijatelje moje, a ti si blagoslovio eto već tri puta. ¹¹ Odlazi u svoje mjesto; rekoh da ću te darivati, a eto Gospod ne da ti dara. ¹² A Valam reče Valaku: nijesam li i poslanicima tvojim koje si poslao k meni rekao govoreći: ¹³ Da mi da Valak kuću svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti riječi Gospodnje da učinim što dobro ili zlo od sebe; što kaže Gospod ono ću kazati. ¹⁴ Ja sada evo idem k narodu svojemu, ali da ti kažem šta će taj narod učiniti narodu tvojemu najposlije. ¹⁵ Potom otvori priču svoju, i reče: kaže Valam sin Veorov, kaže čovjek kome su otvorene oči, ¹⁶ Kaže koji čuje riječi Božje, i koji zna znanje o višnjem, i koji vidi utvaru svemogućega i kad padne otvorene su mu oči: ¹⁷ Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali ne izbliza; izaći će zvijezda iz Jakova i ustaće palica iz Izrailja, koja će razbiti knezove Moavske i razoriti sve sinove Sitove. ¹⁸ I Edoma će osvojiti i Sira će osvojiti neprijatelji njegovi; jer će Izrailj raditi junački. ¹⁹ I vladaće koji je od Jakova, i zatrće ostatak od grada. ²⁰ A ugledav Amalika, otvori priču svoju, i reče: Amalik je početak narodima, ali će najposlije propasti. ²¹ A ugledav Keneja, otvori priču svoju, i reče: tvrd ti je stan, i na stijeni si savio gnijezdo svoje; ²² Ali će biti izagnan Kenej; Asur će ga zarobiti. ²³ I opet otvori priču svoju, i reče: jaoh! ko će biti živ kad to učini Bog! ²⁴ I lađe iz zemlje Kitimske doploviće i dosadiće Asircima i dosadiće Jevrejima; ali će i sami propasti. ²⁵ Potom ustavši Valam otide, i vrati se u svoje mjesto; i Valak otide svojim putem.

Chapter 25

¹ I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim. ² One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. ³ I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. ⁴ I reče Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. ⁵ I reče Mojsije sudijama Izrailjevijem: pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora.

⁶ I gle, jedan između sinova Izrailjevijeh dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. ⁷ A kad to vidje Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku; ⁸ I uđe za čovjekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, čovjeka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija među sinovima Izrailjevijem. ⁹ I izgibe ih od te pogibije dvadeset i četiri tisuće.

¹⁰ Tada reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹¹ Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnjev moj od sinova Izrailjevijeh otvorivši revnost za me među njima, da ne bih istrijebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj. ¹² Zato mu kaži: evo dajem mu svoj zavjet mirni. ¹³ I imaće on i sjeme njegovo nakon njega zavjet sveštenstva vječnoga, jer revnova za Boga svojega i očisti sinove Izrailjeve.

¹⁴ A čovjeku Izrailjcu ubijenome, koji bi ubijen s Madijankom, bješe ime Zamrije sin Salmonov, knez od doma oca svojega od plemena Simeunova. ¹⁵ A ubijenoj ženi Madijanci bješe ime Hazvija kći Sura kneza narodnoga u domu oca svojega među Madijancima.

¹⁶ I reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁷ Zavojštite na Madijance, i bijte ih; ¹⁸ Jer oni zavojštiše na vas prijevarama svojim, i prevariše vas Velfegorom i Hazvijom kćerju kneza Madijanskoga, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja dođe s Fegora.

Chapter 26

¹ A poslije te pogibije reče Gospod Mojsiju i Eleazaru sinu Aronovu svešteniku govoreći: ² Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevijeh od dvadeset godina i više po domovima otaca njihovijeh, sve koji mogu ići na vojsku u Izrailju. ³ I reče im Mojsije i Eleazar sveštenik u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreći: ⁴ Da se izbroje od dvadeset godina i više, kako zapovjedi Gospod Mojsiju i sinovima Izrailjevijem, koji izađoše iz zemlje Misirske.

⁵ Ruvim bješe prvenac Izrailjev; a sinovi Ruvimovi: od Enoha porodica Enohova; od Faluja porodica Falujeva; ⁶ Od Asrona porodica Asronova, od Harmije porodica Harmijina. ⁷ To su porodice Ruvimove; a izbrojenijeh bješe među njima četrdeset i tri tisuće i sedam stotina i trideset. ⁸ Sin Falujev bješe Elijav. ⁹ A sinovi Elijavovi: Namuilo i Datan i Aviron. Ovaj Datan i ovaj Aviron, koji bijahu od onijeh što se sazivahu na zbor, ustaše na Mojsija i Arona u buni Korejevoj, kad bješe buna na Gospoda; ¹⁰ I zemlja otvorivši usta svoja proždrije njih i Koreja, i izgibe ta gomila, i spali ih oganj dvjesta i pedeset ljudi, koji postaše ugled. ¹¹ A sinovi Korejevi ne pogiboše.

¹² Sinovi Simeunovi po porodicama svojim: od Namuila porodica Namuilova; od Jamina porodica Jaminova; od Jahina porodica Jahinova; ¹³ Od Zare porodica Zarina, od Saula porodica Saulova. ¹⁴ To su porodice Simeunove; od njih bješe dvadeset i dvije tisuće i dvije stotine.

¹⁵ A sinovi Gadovi po porodicama svojim: od Sifona porodica Sifonova; od Agija porodica Agijeva; od Sunija i porodica Sunijeva; ¹⁶ Od Azena porodica Azenova; od Irija porodica Irijeva; ¹⁷ Od Aroda porodica Arodova; od Arilija porodica Arilijeva. ¹⁸ To su porodice sinova Gadovijeh, a među njima bješe izbrojenijeh četrdeset tisuća i pet stotina.

¹⁹ Sinovi Judini: Ir i Avnan; ali umriješe Ir i Avnan u zemlji Hananskoj. ²⁰ Bijahu pak sinovi Judini po porodicama svojim: od Siloma porodica Silomova; od Faresa porodica Faresova; od Zare porodica Zarina. ²¹ A sinovi Faresovi bjehu: od Asrona porodica Asronova; od Jamuila porodica Jamuilova. ²² To su porodice Judine, a među njima bješe izbrojenijeh sedamdeset i šest tisuća i pet stotina.

²³ A sinovi Isaharovi po porodicama svojim: od Tole porodica Tolina; od Fuve porodica Fuvina; ²⁴ Od Jasuva porodica Jasuvova; od Amrama porodica Amramova. ²⁵ To su porodice Isaharove; a među njima bješe izbrojenijeh šezdeset i četiri tisuće i tri stotine.

²⁶ Sinovi Zavulonovi po porodicama svojim: od Sareda porodica Saredova; od Alona porodica Alonova; od Alila porodica Alilova. ²⁷ To su porodice Zavulonove, a među njima bješe izbrojenijeh šezdeset tisuća i pet stotina.

²⁸ Sinovi Josifovi po porodicama svojim: Manasija i Jefrem; ²⁹ Sinovi Manasijini: od Mahira porodica Mahirova; a Mahir rodi Galada, od kojega je porodica Galadova. ³⁰ Ovo su sinovi Galadovi: od Ahijezera porodica Ahijezerova; od Heleka porodica Helekova; ³¹ Od Esrila porodica Esrilova; od Sihema porodica Sihemova; ³² Od Simaera porodica Simaerova; od Ofera porodica Oferova; ³³ A Salpad sin Oferov nemaše sinova nego kćeri, kojima su imena Mala i Nuja i Egla i Melha i Tersa. ³⁴ To su porodice Manasijine, a od njih bješe izbrojenijeh pedeset i dvije tisuće i sedam stotina.

³⁵ Sinovi pak Jefremovi po porodicama svojim: od Sutala porodica Sutalova; od Vehera porodica Veherova; od Tahana porodica Tahanova. ³⁶ A ovo su sinovi Sutalovi: od Erana porodica Eranova. ³⁷ To su porodice sinova Jefremovijeh; a među njima bješe izbrojenijeh trideset i dvije tisuće i pet stotina. To su sinovi Josifovi po porodicama svojim.

³⁸ A sinovi Venijaminovi po porodicama svojim: od Vele porodica Velina; od Asvila porodica Asvilova; od Ahirama porodica Ahiramova; ³⁹ Od Sufama porodica Sufamova; od Ufama porodica Ufamova. ⁴⁰ A Velini sinovi bjehu: Ader i Naman; od Adera porodica Aderova; od Namana porodica Namanova. ⁴¹ To su sinovi Venijaminovi po porodicama svojim, a među njima bješe izbrojenijeh četrdeset i pet tisuća i šest stotina.

⁴² A ovo su sinovi Danovi po porodicama svojim: od Sameja porodica Samejeva; to je rod Danov po porodicama svojim. ⁴³ U svijem porodicama Samejevijem bješe izbrojenijeh šezdeset i četiri tisuće i četiri stotine.

⁴⁴ Sinovi Asirovi po porodicama svojim: od Jamina porodica Jaminova; od Jesuja porodica Jesujeva; od Verija porodica Verijina. ⁴⁵ Sinovi Verijini: od Hovera porodica Hoverova; od Melhila porodica Melhilova. ⁴⁶ A kćeri Asirovoj bješe ime Sara. ⁴⁷ To su porodice sinova Asirovijeh; a među njima bješe izbrojenijeh pedeset i tri tisuće i četiri stotine.

⁴⁸ Sinovi Neftalimovi po porodicama svojim: od Asila porodica Asilova; od Gunija porodica Gunijeva; ⁴⁹ Od Jesera porodica Jeserova; od Selima porodica Selimova. ⁵⁰ To je rod Neftalimov po porodicama svojim, a među njima bješe izbrojenih četrdeset i pet tisuća i četiri stotine.

⁵¹ To su izbrojeni među sinovima Izrailjevijem, šest stotina i jedna tisuća i sedam stotina i trideset.

⁵² A Gospod reče Mojsiju govoreći: ⁵³ Tijem neka se podijeli zemlja u našljedstvo prema broju imena; ⁵⁴ Kojih ima više, podaj im veće našljedstvo, a kojih ima manje, njima manje; svi prema broju izbrojenijeh svojih neka imaju našljedstvo. ⁵⁵ Ali ždrijebom neka se podijeli zemlja: po imenima plemena otaca svojih neka dobiju našljedstvo. ⁵⁶ Ždrijebom neka se podijeli svakome plemenu, bilo veliko ili malo.

⁵⁷ A ovo su izbrojeni između Levita po porodicama svojim: od Girsona porodica Girsonova; od Kata porodica Katova; od Merarija porodica Merarijeva. ⁵⁸ Ovo su porodice Levijeve: porodica Lovenijeva, porodica Hevronova, porodica Malijeva, porodica Musijeva, porodica Korejeva. A Kat je rodio Amrama. ⁵⁹ A ime je ženi Amramovoj Johaveta, kći Levijeva, koja mu se rodila u Misiru; a ona rodi Amramu Arona i Mojsija, i Mariju sestru njihovu. ⁶⁰ A Aronu se rodi Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar. ⁶¹ Ali Nadav i Avijud pogiboše kad prinesoše tuđ oganj pred Gospodom. ⁶² I bješe ih izbrojenijeh dvadeset i tri tisuće, svega muškinja od jednoga mjeseca i više; i ne biše brojeni među sinove Izrailjeve, jer im nije dano našljedstvo među sinovima Izrailjevijem.

⁶³ To su izbrojeni, kad Mojsije i Eleazar sveštenik izbrojiše sinove Izrailjeve u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. ⁶⁴ A među njima ne bješe nijedan od onijeh koje izbrojiše Mojsije i Aron sveštenik kad brojiše sinove Izrailjeve u pustinji Sinajskoj. ⁶⁵ Jer Gospod bješe rekao za njih: pomrijeće u pustinji. I ne osta ih ni jedan osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina.

Chapter 27

¹ Tada dođoše kćeri Salpada sina Ofera sina Galada sina Mahira sina Manasijina, od plemena Manasije sina Josifova, a imena im bjehu Mala, Nuja, Egla, Melha i Tersa. ² I stadoše pred Mojsija i pred Eleazara sveštenika i pred knezove i sav zbor na vratima šatora od sastanka, i rekoše: ³ Otac naš umrije u pustinji, ali ne bješe u društvu s onima koji se pobuniše na Gospoda u buni Korejevoj, nego umrije od grijeha svojega, a ne ostavi sinova. ⁴ Zašto da se istrijebi ime oca našega iz porodice njegove zato što nije imao sina? Daj nam našljedstvo među braćom oca našega. ⁵ I iznese Mojsije stvar njihovu pred Gospoda.

⁶ A Gospod reče Mojsiju govoreći: ⁷ Pravo govore kćeri Salpadove; podaj im pravo da imaju našljedstvo među braćom oca svojega, i prenesi našljedstvo oca njihova na njih. ⁸ A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: kad ko umre a nema sina, onda prenesite našljedstvo njegovo na kćer njegovu; ⁹ Ako li ni kćeri nema, onda podajte našljedstvo njegovo braći njegovoj; ¹⁰ Ako li ni braće nema, onda podajte našljedstvo njegovo braći oca njegova; ¹¹ Ako li nema ni braće očine, onda podajte našljedstvo njegovo onomu ko mu je najbliži u rodu njegovu, i neka je njegovo. I to neka bude sinovima Izrailjevijem zakon za suđenje, kako zapovjedi Gospod Mojsiju.

¹² Još reče Gospod Mojsiju: izidi na goru ovu Avarimsku, i vidi zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem. ¹³ I kad je vidiš, pribraćeš se k rodu svojemu i ti, kao što se pribrao Aron brat tvoj. ¹⁴ Jer ne poslušaste riječi moje u pustinji Sinu u svađi narodnoj, kad je trebalo da me proslavite na vodi pred očima njihovijem. To je voda od svađe u Kadisu u pustinji Sinu.

¹⁵ I reče Mojsije Gospodu govoreći: ¹⁶ Gospode Bože duhovima i svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovijem zborom, ¹⁷ Koji će izlaziti pred njima i koji će dolaziti pred njima, koji će ih izvoditi i opet dovoditi, da ne bi bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira. ¹⁸ A Gospod reče Mojsiju: uzmi k sebi Isusa sina Navina, čovjeka u kom je duh moj, i metni ruku svoju na nj, ¹⁹ I izvedi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor, i podaj mu zapovijesti pred njima. ²⁰ I podaj mu od slave svoje, da ga sluša sav zbor sinova Izrailjevijeh. ²¹ I neka staje pred Eleazara sveštenika da ga pita za sud Urim pred Gospodom; po zapovijesti njegovoj neka polaze i po zapovijesti njegovoj neka dolaze on i svi sinovi Izrailjevi s njim i sav zbor. ²² I učini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod; i uzev Isusa postavi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor. ²³ I metnu ruke svoje na nj, i dade mu zapovijesti, kako bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija.

Chapter 28

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Zapovjedi sinovima Izrailjevijem, i reci im: prinose moje, hljeb moj, žrtve što mi se sažižu za ugodni miris, pazite da mi prinosite na vrijeme. ³ Reci im dakle: ovo je žrtva ognjena što ćete prinositi Gospodu: dva jagnjeta od godine zdrava, svaki dan na žrtvu paljenicu bez prestanka: ⁴ Jedno jagnje prinesi ujutru, a drugo jagnje prinesi uveče, ⁵ I desetinu efe bijeloga brašna za dar smiješana s četvrtinom ina čistoga ulja. ⁶ To je žrtva paljenica svagdašnja, koja bi prinesena na gori Sinajskoj za miris ugodni, žrtva ognjena Gospodu. ⁷ I naljev njezin da bude četvrt ina na svako jagnje; u svetinji prinosi naljev dobra pića Gospodu. ⁸ A drugo jagnje prinesi uveče; dar kao ujutru i naljev njegov prinesi za žrtvu ognjenu, za ugodni miris Gospodu.

⁹ A u subotu dva jagnjeta od godine zdrava, i dvije desetine bijeloga brašna smiješana s uljem za dar s naljevom njegovijem. ¹⁰ To je subotna žrtva paljenica svake subote, osim svagdašnje žrtve paljenice i naljeva njezina.

¹¹ I u početak mjeseca svojih prinosite Gospodu žrtvu paljenicu, po dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine zdravijeh; ¹² I tri desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako tele, i dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na ovna; ¹³ I po jednu desetinu bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako jagnje; to je žrtva paljenica na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu. ¹⁴ A naljev njihov da bude vina po ina na tele, trećina ina na ovna, i četvrt ina na jagnje. To je žrtva paljenica u početak mjeseca, svakoga mjeseca u godini. ¹⁵ I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice, prinosite Gospodu s naljevom njegovijem.

¹⁶ A prvoga mjeseca četrnaesti dan da je pasha Gospodu; ¹⁷ A petnaesti dan toga mjeseca praznik: sedam dana jedite prijesne hljebove. ¹⁸ Prvi dan neka je sabor sveti; nikakoga posla ropskoga ne radite. ¹⁹ Nego prinesite Gospodu žrtvu paljenicu, dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine, sve da vam je zdravo; ²⁰ A dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uza svako tele i dvije desetine uz ovna prinesite. ²¹ Po jednu desetinu prinesite uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; ²² I jednoga jarca za grijeh, radi očišćenja vašega. ²³ To prinesite osim jutrenje žrtve paljenice, koja je žrtva svagdašnja. ²⁴ Tako prinosite svaki dan za onijeh sedam dana, da bude jelo, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu, osim svagdašnje žrtve paljenice i njezina naljeva prinosite. ²⁵ I sedmi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite.

²⁶ I na dan prvina, kad prinosite nov dar Gospodu poslije svojih nedjelja, da imate sabor sveti, nijednoga posla ropskoga ne radite; ²⁷ Nego prinesite žrtvu paljenicu za ugodni miris Gospodu, dva teleta, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine; ²⁸ I dar uz njih: bijeloga brašna pomiješana s uljem po tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, ²⁹ Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; ³⁰ Jednoga jarca, radi očišćenja vašega. ³¹ Prinesite to, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina; a sve neka vam je zdravo s naljevom svojim.

Chapter 29

¹ A sedmoga mjeseca prvi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite; to da vam je trubni dan. ² I prinesite žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh; ³ A dar uz njih bijeloga brašna smiješana s uljem tri desetine uz tele i dvije desetine uz ovna, ⁴ I po jednu desetinu uza svako jagnje od sedam jaganjaca; ⁵ I jednoga jarca za grijeh, radi očišćenja vašega; ⁶ Osim žrtve paljenice u početku mjeseca i dara njezina, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh po uredbi njihovoj, za miris ugodni, za žrtvu ognjenu Gospodu.

⁷ I deseti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; i mučite duše svoje; ne radite nikakoga posla; ⁸ Nego prinesite Gospodu za miris ugodni žrtvu paljenicu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine, a neka vam je zdravo; ⁹ I dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, ¹⁰ Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; ¹¹ Jarca jednoga za grijeh, osim žrtve za grijeh radi očišćenja, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh.

¹² I petnaesti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; nijednoga posla ropskoga ne radite; nego praznujte praznik Gospodu sedam dana. ¹³ I prinesite žrtvu paljenicu, ognjenu žrtvu za ugodni miris Gospodu, trinaest telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, a neka su zdravi; ¹⁴ I dar uz njih brašna bijeloga smiješana s uljem po tri desetine uza svako tele od trinaest telaca, po dvije desetine uza svakoga ovna od ona dva ovna, ¹⁵ I po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh četrnaest jaganjaca; ¹⁶ I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

¹⁷ A drugi dan dvanaest telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, ¹⁸ I dar njihov i naljev njihov, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; ¹⁹ I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

²⁰ A treći dan jedanaest telaca, dva ovna i četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; ²¹ I darove njihove i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; ²² I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

²³ A četvrti dan deset telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; ²⁴ I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; ²⁵ I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

²⁶ A peti dan devet telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; ²⁷ I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; ²⁸ I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

²⁹ A šesti dan osam telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, ³⁰ I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; ³¹ I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

³² A sedmi dan sedam telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, ³³ I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; ³⁴ I jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

³⁵ A osmi dan da vam je praznik; nijednoga posla ropskoga ne radite. ³⁶ Nego prinesite žrtvu paljenicu, žrtvu ognjenu za ugodni miris Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh, ³⁷ I dar njihov i naljeve njihove, uz tele, uz ovna i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je uređeno; ³⁸ I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina.

³⁹ To prinosite Gospodu na praznike svoje, osim onoga što biste po zavjetu ili od svoje volje prinijeli za žrtve paljenice ili darove ili naljeve ili žrtve zahvalne. ⁴⁰ (30:1) I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem sve što zapovjedi Gospod.

Chapter 30

¹ (30:2) I reče Mojsije knezovima od plemena sinova Izrailjevijeh govoreći: ovo je zapovjedio Gospod. ² (30:3) Kad koji čovjek učini zavjet Gospodu, ili se zakune vezavši se dušom svojom, neka ne pogazi riječi svoje, nego neka učini sve što izađe iz usta njegovijeh. ³ (30:4) A kad žena učini zavjet Gospodu ili se veže u mladosti svojoj, dokle je u kući oca svojega, ⁴ (30:5) I čuje otac njezin za zavjet njezin ili kako se vezala dušom svojom, pa joj otac ne reče ništa, onda da su tvrdi svi zavjeti njezini, i sve čim je vezala dušu svoju da je tvrdo. ⁵ (30:6) Ako li otac njezin poreče to onaj dan kad čuje, zavjeti njezini i čim je god vezala dušu svoju, ništa da nije tvrdo; i Gospod će joj oprostiti, jer otac njezin poreče.

⁶ (30:7) Ako li se uda pa ima na sebi zavjet ili izreče što na usta svoja čim bi se vezala, ⁷ (30:8) A muž njezin čuvši ne reče joj ništa onaj dan kad čuje, onda da su tvrdi zavjeti njezini, i tvrdo da je sve čim je vezala dušu svoju. ⁸ (30:9) Ako li muž njezin kad čuje onaj dan poreče, ukida se zavjet koji je bio na njoj ili što je izrekla na usta svoja te se vezala; i Gospod će joj oprostiti.

⁹ (30:10) A zavjet koji učini udovica ili puštenica, i sve čim veže dušu svoju, da joj je tvrdo. ¹⁰ (30:11) Ali ako bude u kući muža svojega učinila zavjet i za što vezala dušu svoju zakletvom, ¹¹ (30:12) I muž njezin čuvši oćuti i ne poreče, tada da su tvrdi svi zavjeti njezini, i da je tvrdo sve za što je vezala dušu svoju. ¹² (30:13) Ako li to poreče muž njezin onaj dan kad čuje, svaki zavjet koji bi izašao iz usta njezinijeh i sve čim bi vezala dušu svoju da nije tvrdo; muž je njezin porekao, i Gospod će joj oprostiti.

¹³ (30:14) Svaki zavjet i sve za što bi se vezala zakletvom da muči dušu svoju, muž njezin potvrđuje i ukida. ¹⁴ (30:15) Ako bi muž njezin od dana do dana ćutao, onda potvrđuje sve zavjete njezine i sve za što bi se vezala; potvrđuje, jer joj ne poreče u onaj dan kad ču. ¹⁵ (30:16) Ako li poreče pošto čuje, sam će nositi grijeh njezin. ¹⁶ (30:17) Ovo su naredbe, koje zapovjedi Gospod Mojsiju za muža i ženu, za oca i kćer u mladosti njezinoj, dokle je u kući oca svojega.

Chapter 31

¹ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Osveti sinove Izrailjeve na Madijancima, pak ćeš se onda pribrati k rodu svojemu. ³ I Mojsije reče narodu govoreći: opremite između sebe ljude na vojsku da idu na Madijance da učine osvetu Gospodnju na Madijancima, ⁴ Po tisuću od plemena, od svakoga plemena Izrailjeva opremite na vojsku. ⁵ I dadoše od tisuća Izrailjevijeh po tisuću od svakoga plemena, dvanaest tisuća opremiše na vojsku. ⁶ I posla Mojsije po tisuću od svakoga plemena na vojsku, i s njima Finesa sina Eleazara sveštenika, i u njega bjehu sudi sveti i trube. ⁷ I zavojštiše na Madijance, kako zapovjedi Gospod Mojsiju, i pobiše sve muškinje. ⁸ Pobiše i careve Madijanske, s drugima koje im pobiše, Evina i Rokoma i Sura i Ura i Rovoka, pet careva Madijanskih, i Valama sina Veorova ubiše mačem. ⁹ I zarobiše sinovi Izrailjevi žene Madijanke i djecu njihovu, i zaplijeniše svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve blago njihovo. ¹⁰ A mjesta njihova u kojima življahu i gradove njihove sve popališe ognjem. ¹¹ I sve roblje i sav plijen, ljude i stoku, uzeše; ¹² I povedoše k Mojsiju i Eleazaru svešteniku i ka zboru sinova Izrailjevijeh, i roblje i ostali plijen i dobit u oko na polju Moavskom, koje je na Jordanu prema Jerihonu.

¹³ A Mojsije i Eleazar sveštenik i svi knezovi od zbora izidoše im na susret iz okola. ¹⁴ I Mojsije se razgnjevi na vojvode, na tisućnike i stotinare, koji se vraćahu s vojske; ¹⁵ I reče im Mojsije: a što ostaviste u životu sve žene? ¹⁶ Ta one po riječi Valamovoj navratiše sinove Izrailjeve da zgriješe Gospodu s Fegora, te dođe ona pogibija na narod Gospodnji. ¹⁷ Zato sada pobijte svu djecu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale čovjeka. ¹⁸ A djevojke, koje ne poznaše čovjeka, ostavite u životu. ¹⁹ A vi ostanite izvan okola sedam dana; svaki koji je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga, očistite se treći dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje. ²⁰ I sve haljine i sve stvari kožne i sve što je od kostrijeti i sve sudove drvene očistite.

²¹ I reče Eleazar sveštenik vojnicima, koji bijahu išli na vojsku: ovo je naredba i zakon što je Gospod zapovjedio Mojsiju: ²² Zlato, srebro, mjed, gvožđe, kositer i olovo, ²³ Što god podnosi vatru, propustite kroz vatru, i očistiće se, ali pošto se očisti vodom očišćenja; a što god ne podnosi vatre, propustite kroz vodu. ²⁴ I operite haljine svoje sedmi dan, i bićete čisti; i onda ćete ući u oko.

²⁵ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ²⁶ Izbroj sve što je zaplijenjeno, ljude i stoku, ti i Eleazar sveštenik i poglavari od plemena narodnijeh. ²⁷ I razdijeli sve zaplijenjeno na dvoje: na vojnike koji su išli na vojsku i na sav zbor. ²⁸ I uzmi dio za Gospoda od vojnika koji su išli na vojsku, po jednu dušu od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca. ²⁹ Od njihove polovine to uzmite, i podajte Eleazaru svešteniku za prinos Gospodu. ³⁰ I od polovine koja dopade sinovima Izrailjevijem uzmi po jedno od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca i od svake stoke, i to podaj Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji. ³¹ I učini Mojsije i Eleazar sveštenik kako zapovjedi Gospod Mojsiju.

³² I bješe plijena, što osta od plijena koji zaplijeni vojska: šest stotina i sedamdeset i pet tisuća ovaca, ³³ I sedamdeset i dvije tisuće goveda, ³⁴ I šezdeset i jedna tisuća magaraca, ³⁵ I ženskinja što ne bješe poznalo čovjeka, svega trideset i dvije tisuće duša. ³⁶ A u polovini, u dijelu onijeh koji bijahu išli na vojsku, bješe na broj tri stotine i trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca, ³⁷ A od toga dio Gospodu bješe šest stotina i sedamdeset i pet ovaca; ³⁸ I trideset i šest tisuća goveda, a od toga dio Gospodu sedamdeset i dva; ³⁹ I trideset tisuća i pet stotina magaraca, a od toga dio Gospodu šezdeset i jedan; ⁴⁰ I šesnaest tisuća duša ljudskih, a od toga dio Gospodu trideset i dvije duše. ⁴¹ I dade Mojsije Eleazaru svešteniku dio za prinos Gospodu, kao što mu zapovjedi Gospod.

⁴² A od druge polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, koju uze Mojsije od ljudi koji bjehu išli na vojsku, ⁴³ (A i u toj polovini, koja dopade zboru, bješe tri stotine i trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca, ⁴⁴ Trideset i šest tisuća goveda, ⁴⁵ Trideset tisuća i pet stotina magaraca, ⁴⁶ I šesnaest tisuća duša ljudskih.) ⁴⁷ Od te polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, uze Mojsije po jedno od pedeset, i od ljudi i od stoke, i dade Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji, kao što mu Gospod zapovjedi.

⁴⁸ I pristupiše k Mojsiju vojvode, tisućnici i stotinari, ⁴⁹ I rekoše mu: sluge tvoje prebrojiše vojnike koji bijahu pod našom rukom, i nijednoga nije manje. ⁵⁰ Zato prinosimo Gospodu prinos, svaki što je ko zadobio, zlatnijeh zaklada, kopača, narukvica, prstena, obodaca i lančića, da bi se očistile duše naše pred Gospodom. ⁵¹ I uze Mojsije i Eleazar sveštenik od njih zlato, svakojake zaklade. ⁵² A bješe svega zlata prinesenoga, što prinesoše Mojsiju tisućnici i stotinari, šesnaest tisuća i sedam stotina i pedeset sikala. ⁵³ A vojnici zadržaše sebi što koji bješe zaplijenio. ⁵⁴ I uzevši Mojsije i Eleazar zlato od tisućnika i stotinara, unesoše ga u šator od sastanka za spomen sinovima Izrailjevijem pred Gospodom.

Chapter 32

¹ A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i vidješe zemlju Jazirsku i zemlju Galadsku da je dobra za stoku. ² I došavši sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreći: ³ Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean, ⁴ Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru Izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke. ⁵ Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u našljedstvo, nemoj nas voditi preko Jordana.

⁶ A Mojsije reče sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem: braća će vaša ići na vojsku, a vi hoćete ovdje da ostanete? ⁷ Zašto obarate srce sinovima Izrailjevijem da ne prijeđu u zemlju koju im je dao Gospod? ⁸ Tako su učinili oci vaši, kad ih poslah iz Kadis-Varne da uhode zemlju; ⁹ I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevijem da ne idu u zemlju koju im dade Gospod; ¹⁰ I razgnjevi se onda Gospod, i zakle se govoreći: ¹¹ Neće ti ljudi koji izađoše iz Misira, od dvadeset godina i više, vidjeti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvijem, ¹² Osim Haleva sina Jefonijina Kenezeja i Isusa sina Navina, jer se sasvijem držaše Gospoda. ¹³ I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i učini te se potucaše po pustinji četrdeset godina, dokle ne pomrije sav onaj naraštaj koji činjaše zlo pred Gospodom. ¹⁴ A vi sada izađoste na mjesto otaca svojih, rod griješnih ljudi, da umnožavate žestinu gnjeva Gospodnjega na Izrailja. ¹⁵ Ako se odvratite od njega, on će ga još ostaviti u pustinji, i tako ćete upropastiti sav onaj narod.

¹⁶ A oni pristupiše opet k njemu, i rekoše mu: mi smo radi samo torove načiniti ovdje za stada svoja i gradove za djecu svoju. ¹⁷ A sami ćemo naoružani junački poći pred sinovima Izrailjevijem, dokle ih ne odvedemo na njihovo mjesto; a naša djeca neka stoje u gradovima tvrdijem radi stanovnika te zemlje. ¹⁸ Nećemo se vratiti kućama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje našljedstvo. ¹⁹ Niti ćemo uzeti našljedstva s njima s onu stranu Jordana ni dalje, ako nam dopadne našljedstvo s ovu stranu Jordana prema istoku.

²⁰ Tada im reče Mojsije: ako ćete učiniti tako i ići pod oružjem pred Gospodom na vojsku, ²¹ Ako svaki od vas pod oružjem prijeđe preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otjera ispred sebe neprijatelja svojih, ²² I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgriješite Gospodu ni Izrailju, onda će ova zemlja pripasti vama u našljedstvo pred Gospodom. ²³ Ako li ne učinite tako, gle, zgriješićete Gospodu, i znajte da će vas grijeh vaš stići. ²⁴ Gradite sebi gradove za djecu svoju i torove za stoku svoju; i što je izašlo iz usta vaših, učinite. ²⁵ I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: sluge će tvoje učiniti kako gospodar naš zapovijeda. ²⁶ Djeca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovdje će ostati u gradovima Galadskim; ²⁷ A sluge će tvoje prijeći svaki naoružan, da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš.

²⁸ Tada Mojsije zapovjedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu sinu Navinu i glavarima od domova otačkih među sinovima Izrailjevijem, ²⁹ I reče im: ako prijeđu sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju Galadsku u našljedstvo. ³⁰ Ako li ne prijeđu s vama pod oružjem, onda neka im bude našljedstvo među vama u zemlji Hananskoj. ³¹ I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreći: kako je Gospod kazao slugama tvojim tako ćemo učiniti. ³² Prijeći ćemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju Hanansku, a naše našljedstvo da bude s ovu stranu Jordana.

³³ I dade Mojsije sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem i polovini plemena Manasije sina Josifova carstvo Siona cara Amorejskoga i carstvo Oga cara Vasanskoga, zemlju i gradove po međama njezinijem, gradove one zemlje unaokolo. ³⁴ I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir. ³⁵ I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju, ³⁶ I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku. ³⁷ A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim, ³⁸ I Navon i Velmeon predjenuvši im imena, i Sivmu; i nadješe druga imena gradovima koje sagradiše. ³⁹ A sinovi Mahira sina Manasijina otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji bijahu ondje. ⁴⁰ I Mojsije dade Galad Mahiru sinu Manasijinu, koji se ondje naseli. ⁴¹ I Jair sin Manasijin otide i uze sela njihova i prozva ih sela Jairova. ⁴² I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovijem, i prozva ga Navav po imenu svojemu.

Chapter 33

¹ Ovo su putovi sinova Izrailjevijeh kad izađoše iz zemlje Misirske u četama svojim pod upravom Mojsijevom i Aronovom. ² I Mojsije popisa kako izidoše i gdje stajaše po zapovijesti Gospodnjoj; i ovo su putovi njihovi kako putovaše. ³ Pođoše iz Ramese prvoga mjeseca petnaesti dan, sjutradan poslije pashe, i izidoše sinovi Izrailjevi rukom podignutom pred očima svijeh Misiraca. ⁴ A Misirci pogrebavahu prvence koje pobi Gospod među njima, kad i na bogovima njihovijem izvrši Gospod sudove.

⁵ I otišavši sinovi Izrailjevi iz Ramese stadoše u oko u Sohotu. ⁶ A iz Sohota otišavši stadoše u oko u Etamu, koji je nakraj pustinje. ⁷ A iz Etama otišavši saviše k Irotu, koji je prema Velsefonu, i stadoše u oko pred Magdalom. ⁸ A od Irota otišavši prijeđoše preko mora u pustinju, i išavši tri dana preko pustinje Etama stadoše u oko u Meri. ⁹ A iz Mere otišavši dođoše u Elim, gdje bijaše dvanaest studenaca i sedamdeset palmovijeh drveta, i ondje stadoše u oko. ¹⁰ A iz Elima otišavši stadoše u oko kod Crvenoga Mora. ¹¹ I otišavši od Crvenoga Mora stadoše u oko u pustinji Sinu. ¹² A iz pustinje Sina otišavši stadoše u oko u Rafaku. ¹³ A iz Rafaka otišavši stadoše u oko u Elusu. ¹⁴ A iz Elusa otišavši stadoše u oko u Rafidinu, gdje nemaše narod vode da pije. ¹⁵ A iz Rafidina otišavši stadoše u oko u pustinji Sinajskoj. ¹⁶ A iz pustinje Sinajske otišavši stadoše u oko u Kivrot-Atavi. ¹⁷ A iz Kivrot-Atave otišavši stadoše u oko u Asirotu. ¹⁸ A iz Asirota otišavši stadoše u oko u Ratamu. ¹⁹ A iz Ratama otišavši stadoše u oko u Remnon-Faresu. ²⁰ A iz Remnon-Faresa otišavši stadoše u oko u Lemvonu. ²¹ A iz Lemvona otišavši stadoše u oko u Resanu. ²² A iz Resana otišavši stadoše u oko u Makelatu. ²³ A iz Makelata otišavši stadoše u oko kod gore Safera. ²⁴ A od gore Safera otišavši stadoše u oko u Haradu. ²⁵ A iz Harada otišavši stadoše u oko u Makidotu. ²⁶ A iz Makidota otišavši stadoše u oko u Katatu. ²⁷ A iz Katata otišavši stadoše u oko u Taratu. ²⁸ A iz Tarata otišavši stadoše u oko u Meteku. ²⁹ A iz Meteka otišavši stadoše u oko u Aselmonu. ³⁰ A iz Aselmona otišavši stadoše u oko u Mosirotu. ³¹ A iz Mosirota otišavši stadoše u oko u Vanakanu. ³² A iz Vanakana otišavši stadoše u oko u planini Gadadu. ³³ A iz planine Gadada otišavši stadoše u oko u Etevati. ³⁴ A iz Etevate otišavši stadoše u oko u Evronu. ³⁵ A iz Evrona otišavši stadoše u oko u Gesion-Gaveru. ³⁶ A iz Gesion-Gavera otišavši stadoše u oko u pustinji Sinu, a to je Kadis. ³⁷ A iz Kadisa otišavši stadoše u oko kod gore Ora na međi zemlje Edomske.

³⁸ I izide Aron sveštenik na goru Or po zapovjesti Gospodnjoj, i umrije ondje četrdesete godine po izlasku sinova Izrailjevijeh iz zemlje Misirske, prvi dan petoga mjeseca. ³⁹ A Aronu bješe sto i dvadeset i tri godine kad umrije na gori Oru.

⁴⁰ Tada ču Hananej car Aradski, koji življaše na jugu u zemlji Hananskoj, da idu sinovi Izrailjevi.

⁴¹ Potom otišavši od gore Ora stadoše u oko u Selmonu. ⁴² A iz Selmona otišavši stadoše u oko u Finonu. ⁴³ A iz Finona otišavši stadoše u oko u Ovotu. ⁴⁴ A iz Ovota otišavši stadoše u oko na humovima Avarimskim na međi Moavskoj. ⁴⁵ A od tijeh humova otišavši stadoše u oko u Devon-Gadu. ⁴⁶ A iz Devon-Gada otišavši stadoše u oko u Gelmon-Devlataimu. ⁴⁷ A iz Gelmon-Devlataima otišavši stadoše u oko u planinama Avarimskim prema Navavu. ⁴⁸ A iz planina Avarimskih otišavši stadoše u oko u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. ⁴⁹ I stajahu u okolu kraj Jordana od Esimota do Vel-Satima u polju Moavskom.

⁵⁰ I reče Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreći: ⁵¹ Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad prijeđete preko Jordana u zemlju Hanansku, ⁵² Otjerajte od sebe sve koji žive u onoj zemlji, i potrite sve slike njihove rezane, i sve slike njihove livene potrite, i sve visine njihove oborite. ⁵³ A kad ih istjerate iz zemlje, naselite se u njoj; jer sam vama dao onu zemlju da je vaša. ⁵⁴ I razdijelite je u našljedstvo ždrijebom na porodice svoje; kojih ima više, njima veće našljedstvo podajte; a kojih ima manje, njima podajte manje našljedstvo; koje mjesto kome ždrijebom dopadne, ono neka mu bude; na plemena otaca svojih razdijelite našljedstvo. ⁵⁵ Ako li ne otjerate od sebe onijeh koji žive u onoj zemlji, onda će oni koje ostavite biti trnje očima vašima i ostani vašim bokovima, i pakostiće vam u zemlji u kojoj ćete živjeti. ⁵⁶ I što sam mislio učiniti njima, učiniću vama.

Chapter 34

¹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ² Zapovjedi sinovima Izrailjevijem i reci im: kad dođete u zemlju Hanansku, ta će vam zemlja pripasti u našljedstvo, zemlja Hananska s međama svojim. ³ Južni kraj da vam je od pustinje Sina, uz među Edomsku, i da vam je južna međa od brijega slanoga mora na istok; ⁴ I ta međa neka se savije od juga k Akravimu i ide do Sina, i neka se pruži od juga preko Kadis-Varne, a otuda neka izide na selo Adar i ide do Aselmona; ⁵ Potom neka se savije ta međa od Aselmona do potoka Misirskoga i ide do mora.

⁶ A zapadna međa da vam bude veliko more; to da vam je zapadna međa.

⁷ A sjeverna međa ovo da vam bude: od velikoga mora povucite sebi među do gore Ora; ⁸ A od gore Ora povucite sebi među kako se ide u Emat, i ta međa neka ide na Sedad; ⁹ I neka ide ta međa do Zefrona, i kraj neka joj bude kod sela Enana; to da vam bude sjeverna međa.

¹⁰ A s istoka povucite sebi među od sela Enana do Sefama; ¹¹ A od Sefama neka ide ta međa k Rivli, s istoka Ainu, i neka ide dalje ta međa dokle dođe do mora Hinerota k istoku; ¹² I neka se spusti ta međa ka Jordanu, i neka izađe na slano more. Ta će zemlja biti vaša s međama svojim unaokolo.

¹³ I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem govoreći: to je zemlja koju ćete dobiti u našljedstvo ždrijebom, za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i po. ¹⁴ Jer pleme sinova Ruvimovijeh po porodicama otaca svojih, i pleme sinova Gadovijeh po porodicama otaca svojih, i polovina plemena Manasijina primiše svoje našljedstvo. ¹⁵ Ova dva plemena i po primiše našljedstvo svoje s ovu stranu Jordana prema Jerihonu s istočne strane.

¹⁶ Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁷ Ovo su imena ljudi koji će vam razdijeliti u našljedstvo zemlju: Eleazar sveštenik i Isus sin Navin. ¹⁸ I po jednoga kneza iz svakoga plemena uzmite da dijeli zemlju. ¹⁹ A ovo su imena tijeh ljudi: od plemena Judina Halev sin Jefonijin, ²⁰ Od plemena sinova Simeunovijeh Samuilo sin Emijudov, ²¹ Od plemena Venijaminova Eldad sin Haslonov, ²² Od plemena sinova Danovijeh knez Vokor sin Jeklinov, ²³ Od sinova Josifovijeh: od plemena sinova Manasijinih knez Anilo sin Sufidov, ²⁴ Od plemena sinova Jefremovijeh, knez Kamuilo sin Saftanov, ²⁵ Od plemena sinova Zavulonovijeh knez Elisafan sin Harnahov, ²⁶ Od plemena sinova Isaharovijeh knez Faltilo sin Ozainov, ²⁷ Od plemena sinova Asirovijeh knez Ahior sin Selemijin, ²⁸ I od plemena Neftalimova knez Fadailo sin Amijudov. ²⁹ Ovima zapovjedi Gospod da razdijele našljedstvo sinovima Izrailjevijem u zemlji Hananskoj.

Chapter 35

¹ Još reče Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreći: ² Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka dadu od našljedstva svojega Levitima gradove, gdje će živjeti; i podgrađa oko gradova podajte im, ³ Da u gradovima žive, a u podgrađima njihovijem da im stoji stoka i imanje njihovo i sve životinje njihove. ⁴ A podgrađa koja date Levitima neka budu na tisuću lakata daleko od zidova gradskih unaokolo. ⁵ Zato izmjerite iza svakoga grada na istok dvije tisuće lakata, i na jug dvije tisuće lakata, i na zapad dvije tisuće lakata, i na sjever dvije tisuće lakata, tako da grad bude u srijedi. Tolika neka budu podgrađa njihova. ⁶ A od gradova koje date Levitima odvojte šest gradova za utočište, da onamo uteče ko bi koga ubio; i osim njih podajte im četrdeset i dva grada. ⁷ Svega gradova, koje ćete dati Levitima da bude četrdeset i osam gradova, svaki sa svojim podgrađem. ⁸ A tijeh gradova što ćete dati od našljedstva sinova Izrailjevijeh, od onijeh koji imaju više podajte više, a od onijeh koji imaju manje podajte manje; svaki prema našljedstvu koje će imati neka da od svojih gradova Levitima.

⁹ Još reče Gospod Mojsiju govoreći: ¹⁰ Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad prijeđete preko Jordana u zemlju Hanansku, ¹¹ Od gradova koji vam dopadnu odvojte gradove za utočište da u njih uteče krvnik koji ubije koga nehotice. ¹² I ti će vam gradovi biti utočišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor. ¹³ I tako od tijeh gradova koje date šest gradova biće vam utočišta. ¹⁴ Tri taka grada podajte s ovu stranu Jordana, a tri grada podajte u zemlji Hananskoj, ti gradovi neka budu utočišta. ¹⁵ Sinovima Izrailjevijem i došljaku i strancu, koji se bavi među njima, neka tijeh šest gradova budu utočišta, da uteče u njih ko god ubije koga nehotice.

¹⁶ Ali ako gvožđem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. ¹⁷ I ako kamenom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. ¹⁸ Ili ako drvetom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. ¹⁹ Osvetnik neka pogubi krvnika; kad ga udesi, neka ga pogubi. ²⁰ Ako ga iz mržnje turi, ili se baci čim na nj navalice, te onaj umre, ²¹ Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, te onaj umre, neka se pogubi taki ubojica, krvnik je; osvetnik neka pogubi toga krvnika kad ga udesi.

²² Ako li ga nehotice turi bez neprijateljstva, ili se baci na nj čim nehotice, ²³ Ili kamenom od kojega može čovjek poginuti, ako se baci na nj nehotice, te onaj umre, a nije mu neprijatelj, niti mu traži zla, ²⁴ Tada da sudi zbor između ubojice i osvetnika po ovom zakonu. ²⁵ I zbor neka izbavi krvnika iz ruke osvetnikove i vrati ga u utočište njegovo, kuda je utekao, i ondje neka ostane dokle ne umre poglavar sveštenički, koji je pomazan svetim uljem. ²⁶ Ako krvnik kako god izide preko međe svojega utočišta, u koje je utekao, ²⁷ I nađe ga osvetnik preko međe utočišta njegova, ako krvnika ubije osvetnik, neće biti kriv za krv. ²⁸ Jer u utočištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar sveštenički; pa kad umre poglavar sveštenički, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega.

²⁹ Ovo da vam je uredba za suđenje od koljena do koljena po svijem stanovima vašim. ³⁰ Ko bi htio pogubiti čovjeka, po svjedocima neka pogubi krvnika; ali jedan svjedok ne može svjedočiti da se ko pogubi. ³¹ Ne uzimajte otkupa za krvnika, koji zasluži smrt, nego neka se pogubi. ³² Ni od onoga ne uzimajte otkupa koji uteče u utočište, da bi se vratio da živi u svojoj zemlji prije nego umre sveštenik; ³³ Da ne biste skvrnili zemlju u kojoj ste, jer krv ona skvrni zemlju, a zemlja se ne može očistiti od krvi koja se prolije na njoj drukčije nego krvlju onoga koji je prolije. ³⁴ Zato ne skvrnite zemlje u kojoj nastavate i u kojoj ja nastavam, jer ja Gospod nastavam usred sinova Izrailjevijeh.

Chapter 36

¹ Tada pristupiše starješine iz porodice sinova Galada sina Mahira sina Manasijina od plemena sinova Josifovijeh, i rekoše pred Mojsijem i pred knezovima, glavarima od domova otačkih među sinovima Izrailjevijem, ² I govoriše: gospodaru našemu zapovjedi Gospod da podijeli ždrijebom zemlju u našljedstvo sinovima Izrailjevijem; i gospodar naš ima zapovijest od Gospoda da da našljedstvo Salpada brata našega kćerima njegovijem. ³ Ako se one udadu za koga iz drugoga plemena sinova Izrailjevijeh, onda će se našljedstvo njihovo otkupiti od našljedstva otaca naših i dodaće se našljedstvu onoga plemena u koje se udadu, i tako će se dio naš okrnjiti. ⁴ I kad bude oprosna godina sinovima Izrailjevijem, opet će ostati našljedstvo njihovo s našljedstvom onoga plemena u koje se budu udale, i tako će od našljedstva plemena otaca naših ostati otkinuto našljedstvo njihovo.

⁵ Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izrailjevijem po zapovijesti Gospodnjoj govoreći: pravo govori pleme sinova Josifovijeh. ⁶ Ovo zapovjedi Gospod za kćeri Salpadove i reče: neka se udadu za koga im bude volja, ali u porodici plemena svojega neka se udadu, ⁷ Da se ne bi prenosilo našljedstvo sinova Izrailjevijeh od jednoga plemena na drugo; jer će sinovi Izrailjevi držati svaki našljedstvo plemena otaca svojih. ⁸ I svaka kći u plemenima sinova Izrailjevijeh kojoj dopadne našljedstvo, neka se udaje za koga iz porodice plemena oca svojega, da bi sinovi Izrailjevi držali svaki našljedstvo otaca svojih, ⁹ Da se ne bi prenosilo našljedstvo od jednoga plemena na drugo, nego svaki iz plemena sinova Izrailjevijeh da drži svoje našljedstvo.

¹⁰ Kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako učiniše kćeri Salpadove. ¹¹ Jer Mala i Tersa i Egla i Melha i Nuja, kćeri Salpadove, udadoše se za sinove stričeva svojih, ¹² U porodice sinova Manasije sina Josifova udadoše se, i osta našljedstvo njihovo u plemenu porodice oca njihova.

¹³ To su zapovijesti i zakoni, koje zapovjedi Gospod preko Mojsija sinovima Izrailjevijem u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu.