Song of Songs

Chapter 1

¹ Solomunova pjesma nad pjesmama. ² Da me hoće poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina. ³ Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke. ⁴ Vuci me, za tobom ćemo trčati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaćemo se i veselićemo se tobom, spominjaćemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te. ⁵ Crna sam, ali lijepa, kćeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi. ⁶ Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da čuvam vinograde, i ne čuvah svojega vinograda, koji ja imam. ⁷ Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala među stadima drugova tvojih?

⁸ Ako ne znaš, najljepša između žena, pođi tragom za stadom, i pasi jariće svoje pokraj stanova pastirskih. ⁹ Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem. ¹⁰ Obrazi su tvoji okićeni grivnama, i grlo tvoje nizovima. ¹¹ Načinićemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem. ¹² Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris. ¹³ Dragi mi je moj kita smirne, koja među dojkama mojim počiva. ¹⁴ Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih. ¹⁵ Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oči su ti kao u golubice.

¹⁶ Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se. ¹⁷ Grede su nam u kućama kedrove, daske su nam jelove.

Chapter 2

¹ Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu. ² Što je ljiljan među trnjem, to je draga moja među djevojkama.

³ Što je jabuka među drvetima šumskim, to je dragi moj među momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu. ⁴ Uvede me u kuću gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni. ⁵ Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi. ⁶ Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.

⁷ Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.

⁸ Glas dragoga mojega; evo ga, ide skačući preko gora, poskakujući preko humova. ⁹ Dragi je moj kao srna ili kao jelenče; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.

¹⁰ Progovori dragi moj i reče mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. ¹¹ Jer gle, zima prođe, minuše daždi, otidoše. ¹² Cvijeće se vidi po zemlji, dođe vrijeme pjevanju, i glas grličin čuje se u našoj zemlji. ¹³ Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. ¹⁴ Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da čujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno. ¹⁵ Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu. ¹⁶ Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase među ljiljanima. ¹⁷ Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenče po gorama razdijeljenijem.

Chapter 3

¹ Na postelji svojoj noću tražih onoga koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne nađoh. ² Sada ću ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiću onoga koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne nađoh. ³ Nađoše me stražari, koji obilaze po gradu. Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja? ⁴ Malo ih zaminuh, i nađoh onoga koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neću ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuću matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje.

⁵ Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.

⁶ Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkađena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim? ⁷ Gle, odar Solomunov, a oko njega šezdeset junaka između junaka Izrailjevijeh. ⁸ Svi imaju mačeve, vješti su boju, u svakoga je mač o bedru radi straha noćnoga. ⁹ Odar je načinio sebi car Solomun od drveta Livanskoga; ¹⁰ Stupce mu je načinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kćeri Jerusalimske. ¹¹ Izidite, kćeri Sionske, i gledajte cara Solomuna pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova.

Chapter 4

¹ Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oči su ti kao u golubice između vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu; ² Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. ³ Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje između vitica tvojih; ⁴ Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisućama štitovi i svakojako oružje junačko; ⁵ Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu među ljiljanima.

⁶ Dok dan zahladi i sjenke otidu, ići ću ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu. ⁷ Sva si lijepa draga moja, i nema nedostatka na tebi. ⁸ Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz pećina lavovskih, s gora risovskih. ⁹ Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lančićem s grla svojega. ¹⁰ Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari. ¹¹ S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski. ¹² Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapečaćen. ¹³ Bilje je tvoje voćnjak od šipaka s voćem krasnijem, od kipra i narda. ¹⁴ Od narda i šafrana, od iđirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima. ¹⁵ Izvore vrtovima, studenče vode žive i koja teče s Livana! ¹⁶ Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka dođe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voće svoje.

Chapter 5

¹ Dođoh u vrt svoj, sestro moja nevjesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem sat svoj i med svoj, pijem vino svoje i mlijeko svoje; jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji! ² Ja spavam, a srce je moje budno; eto glasa dragoga mojega, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noćnijeh kapi. ³ Svukla sam haljinu svoju, kako ću je obući? oprala sam noge svoje, kako ću ih kaljati? ⁴ Dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu, a što je u meni ustrepta od njega. ⁵ Ja ustah da otvorim dragome svojemu, a s ruku mojih prokapa smirna, i niz prste moje poteče smirna na držak od brave. ⁶ Otvorih dragomu svome, ali dragoga mojega ne bješe, otide. Bijah izvan sebe kad on progovori. Tražih ga, ali ga ne nađoh; vikah ga, ali mi se ne odazva. ⁷ Nađoše me stražari, koji obilaze po gradu, biše me, raniše me, uzeše prijevjes moj s mene stražari po zidovima. ⁸ Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ako nađete dragoga mojega, šta ćete mu kazati? Da sam bolna od ljubavi. ⁹ Što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, o najljepša među ženama? što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, te nas tako zaklinješ?

¹⁰ Dragi je moj bio i rumen, zastavnik između deset tisuća; ¹¹ Glava mu je najbolje zlato, kosa mu je kudrava, crna kao gavran; ¹² Oči su mu kao u goluba na potocima vodenijem, mlijekom umivene, i stoje u obilju; ¹³ Obrazi su mu kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijeće mirisno; usne su mu kao ljiljan, s njih kaplje smirna žitka; ¹⁴ Na rukama su mu zlatni prsteni, na kojima su ukovani virili; trbuh mu je kao svijetla slonova kost obložena safirima. ¹⁵ Gnjati su mu kao stupovi od mramora, uglavljeni na zlatnom podnožju; stas mu je Livan, krasan kao kedri. ¹⁶ Usta su mu slatka i sav je ljubak. Taki je moj dragi, taki je moj mili, kćeri Jerusalimske.

Chapter 6

¹ (5:17) Kuda otide dragi tvoj, najljepša među ženama? kuda zamače dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? ² (6:1) Dragi moj siđe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. ³ (6:2) Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase među ljiljanima. ⁴ (6:3) Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama. ⁵ (6:4) Odvrati oči svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu. ⁶ (6:5) Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. ⁷ (6:6) Jagodice su tvoje između vitica tvojih kao kriška šipka. ⁸ (6:7) Šezdeset ima carica i osamdeset inoča, i djevojaka bez broja; ⁹ (6:8) Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoče hvališe je. ¹⁰ (6:9) Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama? ¹¹ (6:10) Siđoh u orašje da vidim voće u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. ¹² (6:11) Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova. ¹³ (6:12) Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta ćete gledati na Sulamci? kao čete vojničke.

Chapter 7

¹ Kako su lijepe noge tvoje u obući, kćeri kneževska; sastavci su bedara tvojih kao grivne, djelo ruku umjetničkih. ² Pupak ti je kao čaša okrugla, koja nije nikad bez pića; trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima; ³ Dvije dojke tvoje kao dva blizanca srnčeta; ⁴ Vrat ti je kao kula od slonove kosti; oči su ti kao jezera u Esevonu na vratima Vatravimskim; nos ti je kao kula Livanska koja gleda prema Damasku; ⁵ Glava je tvoja na tebi kao Karmil, i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira u bore nabrana. ⁶ Kako si lijepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama! ⁷ Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi. ⁸ Rekoh: popeću se na palmu, dohvatiću grane njezine; i biće dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi, i miris nosa tvojega kao jabuke; ⁹ I grlo tvoje kao dobro vino, koje ide pravo dragomu mojemu i čini da govore usne onijeh koji spavaju.

¹⁰ Ja sam dragoga svojega, i njega je želja za mnom. ¹¹ Hodi, dragi moj, da idemo u polje, da noćujemo u selima. ¹² Ranićemo u vinograde da vidimo cvate li vinova loza, zameće li se grožđe, cvatu li šipci; ondje ću ti dati ljubav svoju. ¹³ Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voće, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj.

Chapter 8

¹ O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! našavši te na polju poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna.

² Povela bih te i dovela bih te u kuću matere svoje; ti bi me učio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka. ³ Lijeva je ruka njegova meni pod glavom a desnom me grli.

⁴ Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dokle joj ne bude volja.

⁵ Ko je ona što ide gore iz pustinje naslanjajući se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja.

⁶ Metni me kao pečat na srce svoje, kao pečat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji. ⁷ Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se.

⁸ Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta ćemo činiti sa sestrom svojom kad bude riječ o njoj?

⁹ Ako je zid, zagradićemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdićemo ih daskama kedrovijem.

¹⁰ Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u očima njegovijem kao ona koja nađe mir. ¹¹ Vinograd imaše Solomun u Valamonu; dade vinograd čuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuću srebrnika. ¹² Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomune, tisuća, i dvije stotine onima koji čuvaju rod njegov.

¹³ Koja nastavaš u vrtovima! drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga čujem.

¹⁴ Brže, dragi moj! i budi kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnijem.