2CO

Chapter 1

¹ Pavao, po volji Boћjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Boћjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. ² Milost vam i mir od Boga, Oca naљega, i Gospodina Isusa Krista! ³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naљega Isusa Krista, Otac milosrda i Bog svake utjehe! ⁴ On nas tjeљi u svakoj naљoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tjeљiti onom utjehom kojom nas same tjeљi Bog. ⁵ Jer kao љto su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naљa. ⁶ Bili mi nevoljama pritisnuti za vaљu je to utjehu i spasenje; bili utjeљeni, za vaљu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. ⁷ I tako je stamena nada naљa o vama jer znamo: kao љto ste zajednicari patnja tako ste i utjehe. ⁸ Ne bismo doista htjeli, braco, da ne znate za nevolju koja nas je snaљla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereceni te smo vec strepili i za ћivot. ⁹ Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. ¹⁰ On nas je od takve smrti izbavio i izbavit ce nas; u njega se uzdamo, on ce nas i dalje izbavljati. ¹¹ A i vi cete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. ¹² A ovo je naљa slava: svjedocansto naљe savjesti da smo u svijetu ћivjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Boћjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Boћjoj milosti. ¹³ Ta i ne piљemo vam drugo doli ovo љto citate i razumijete; a nadam se da cete i do kraja razumjeti, ¹⁴ kao љto nas djelomicno i razumjeste: da smo mi vaљa slava kao i vi naљa u Dan Gospodina naљega Isusa. ¹⁵ U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doci k vama ¹⁶ i preko vas prijeci u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. ¹⁷ Pa jesam li moћda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili љto namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? ¹⁸ Bog je svjedok: naљa rijec vama nije "Da!" i "Ne!" ¹⁹ jer Sin Boћji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaљe "Da!". ²⁰ Doista, sva obecanja Boћja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naљ "Amen!" Bogu na slavu! ²¹ A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrduje za Krista; on nas i pomaza, ²² on nas i zapecati i u srca naљa dade zalog - Duha. ²³ A ja prizivljem Boga za svjedoka: duљe mi, da vas poљtedim, nisam viљe dolazio u Korint. ²⁴ Ta mi nismo gospodari vaљe vjere, nego suradnici vaљe radosti. Ta u vjeri ste postojani.

Chapter 2

¹ Odlucih dakle u sebi da necu k vama opet sa ћaloљcu. ² Jer ako ja vas raћalostim, a tko ce mene obradovati ako ne onaj koga ja ћalostim? ³ Zato vam to i napisah da me, kada dodem, ne raћaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. ⁴ Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se raћalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. ⁵ Ako me tko raћalostio, nije raћalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. ⁶ Dosta je takvu ona kazna od vecine ⁷ pa ga vi radije pomilujte i utjeљite da ga pretjerana ћalost ne shrva. ⁸ Zato vas molim, iskaћite mu ljubav. ⁹ Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokuљani, jeste li u svemu posluљni. ¹⁰ Komu dakle vi љto oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome љto oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, ¹¹ da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! ¹² Kada dodoh u Troadu poradi evandelja Kristova, premda mi se otvoriљe vrata u Gospodinu, ¹³ ne bijaљe mi duљi spokoja љto ne nadoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i podoh u Makedoniju. ¹⁴ Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te љiri po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. ¹⁵ Da, Kristov smo miomiris Bogu i medu onima koji se spasavaju i medu onima koji propadaju: ¹⁶ ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz ћivota za ћivot. A tko je za to podoban? ¹⁷ Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijecju Boћjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

Chapter 3

¹ Pocinjemo li opet sami sebe preporucivati? Ili trebamo li, kao neki, preporucna pisma na vas ili od vas? ² Vi ste pismo naљe, upisano u srcima vaљim; znaju ga i citaju svi ljudi. ³ Vi ste, ocito, pismo Kristovo kojemu mi posluћismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga ћivoga; ne na plocama kamenim, nego na plocama od mesa, u srcima. ⁴ Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. ⁵ Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni љto pomisliti, nego naљa je sposobnost od Boga. ⁶ On nas osposobi za posluћitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oћivljuje. ⁷ Pa ako je smrtonosna sluћba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, ⁸ koliko li ce slavnija biti sluћba Duha. ⁹ Jer ako je sluћba osude bila slavna, mnogo je slavnija sluћba pravednosti. ¹⁰ I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono љto je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzviљenijom slavom. ¹¹ Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo љto ostaje. ¹² Imajuci dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenoљcu, ¹³ a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svrљetak prolaznoga. ¹⁴ Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana danaљnjega zastire taj prijevjes citanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. ¹⁵ Naprotiv, kad god se cita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. ¹⁶ Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut ce se prijevjes. ¹⁷ Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. ¹⁸ A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobraћavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

Chapter 4

¹ Zato, buduci da po milosrdu imamo ovu sluћbu, ne malakљemo. ² Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopacujemo rijec Boћju, nego se objavljivanjem istine preporucujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. ³ Ako je i zastrto evandelje naљe, u onima je zastrto koji propadaju: ⁴ u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernicke da ne zasvijetli svjetlost evandelja slave Krista koji je slika Boћja. ⁵ Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vaљim poradi Isusa. ⁶ Ta Bog koji rece: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima naљim da nam spoznanje slave Boћje zasvijetli na licu Kristovu. ⁷ To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude ocito Boћja, a ne od nas. ⁸ U svemu pritisnuti, ali ne pritijeљnjeni; dvoumeci, ali ne zdvajajuci; ⁹ progonjeni, ali ne napuљteni; obarani, ali ne oboreni - ¹⁰ uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i ћivot Isusov u tijelu naљem ocituje. ¹¹ Doista, mi se ћivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i ћivot Isusov ocituje u naљem smrtnom tijelu. ¹² Tako smrt djeluje u nama, ћivot u vama. ¹³ A buduci da imamo isti duh vjere kao љto je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. ¹⁴ Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas ce s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. ¹⁵ A sve je to za vas: da milost - umnoћena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. ¹⁶ Zato ne malakљemo. Naprotiv, ako se naљ izvanji covjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. ¹⁷ Ta ova malenkost naљe casovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjecne slave ¹⁸ jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjecno.2CO 4:1 Pocinjemo li opet sami sebe preporucivati? Ili trebamo li, kao neki, preporucna pisma na vas ili od vas?

Chapter 5

¹ Znamo doista: ako se razruљi naљ zemaljski dom, љator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjecan na nebesima. ² U ovome doista stenjemo i ceznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavaliљtem; ³ dakako, ako se nademo obuceni, ne goli. ⁴ Da, i mi koji smo u ovom љatoru, stenjemo optereceni jer necemo da budemo svuceni, nego da se joљ obucemo da ћivot iskapi љto je smrtno. ⁵ A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. ⁶ Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. ⁷ Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. ⁸ Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. ⁹ Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. ¹⁰ Jer svima nam se pojaviti pred sudiљtem Kristovim da svaki dobije љto je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. ¹¹ Proћeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vaљim savjestima. ¹² Ne preporucujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se dice licem, a ne srcem. ¹³ Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. ¹⁴ Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrijeљe; ¹⁵ i za sve umrije da oni koji ћive ne ћive viљe sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. ¹⁶ Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako viљe ne poznajemo. ¹⁷ Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! ¹⁸ A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam sluћbu pomirenja. ¹⁹ Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajuci im opacina njihovih i polaћuci u nas rijec pomirenja. ²⁰ Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! ²¹ Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom ucini da mi budemo pravednost Boћja u njemu.

Chapter 6

¹ Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Boћje. ² Jer on veli: U vrijeme milosti usliљih te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. ³ Ni u cemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova sluћba, ⁴ nego se u svemu iskazujemo kao posluћitelji Boћji: velikom postojanoљcu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, ⁵ pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, ⁶ u cistoci, u spoznanju, u velikoduљnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, ⁷ u rijeci istinitoj, u snazi Boћjoj; oruћjem pravde zdesna i slijeva; ⁸ slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; ⁹ kao nepoznati, a poznati; kao umiruci, a evo ћivimo; kao kaћnjeni, a ne ubijeni; ¹⁰ kao ћalosni, a uvijek radosni; kao siromaљni, a mnoge obogacujemo; kao oni koji niљta nemaju, a sve posjeduju. ¹¹ Usta su naљa otvorena vama, Korincani, srce naљe raљireno. ¹² Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vaљim grudima. ¹³ Za uzdarje - kao djeci govorim - raљirite se i vi. ¹⁴ Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta љto ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedniљtvo svjetlo s tamom? ¹⁵ Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? ¹⁶ Kakav sporazum hram Boћji s idolima? Jer mi smo hram Boga ћivoga, kao љto rece Bog: Prebivat cu u njima i hoditi medu njima; i bit cu Bog njihov, a oni narod moj. ¹⁷ Zato izidite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i niљta necisto ne doticite i ja cu vas primiti. ¹⁸ I bit cu vam otac i vi cete mi biti sinovi i kceri, veli Gospodin Svemoguci.

Chapter 7

¹ Dakle, buduci da imamo ta obecanja, ocistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovrљimo posvecenje u strahu Boћjemu. ² Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. ³ Ne govorim da osudim. Ta rekoh vec: u srcima ste naљim te umiremo i ћivimo zajedno. ⁴ Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radoљcu uza svu nevolju naљu. ⁵ Doista, i kada dodosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naљe, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. ⁶ Ali Bog, tjeљitelj poniznih, utjeљi nas dolaskom Titovim. ⁷ Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utjeљi zbog vas: obavijesti nas o vaљoj ceћnji, vaљem jadikovanju, vaљoj ћarkoj ljubavi prema meni tako da se joљ vecma obradovah. ⁸ Doista, ako sam vas i oћalostio onom poslanicom, nije mi ћao; ako mi i bijaљe ћao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i nacas oћalostila - ⁹ sad se radujem, ne љto ste se oћalostili, nego љto ste se oћalostili na obracenje. Jer oћalostili ste se po Boћju te zbog nas ni u cemu niste љtetovali. ¹⁰ Jer ћalost po Boћju rada neopozivo spasonosnim obracenjem, a ћalost svjetovna rada smrcu. ¹¹ Gle, doista baљ to љto ste se po Boћju oћalostili, kolikom gorljivoљcu urodi medu vama, pa opravdavanjem, pa ogorcenjem, pa strahom, pa ceћnjom, pa revnoљcu, pa kaћnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome neduћni. ¹² Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijedenoga, nego zbog toga da vam se ocituje vaљa gorljivost za nas pred Bogom. ¹³ To nas je utjeљilo. A povrh te naљe utjehe joљ se mnogo viљe obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. ¹⁴ Doista, ako sam mu se љto vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao љto smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naљa pred Titom. ¹⁵ I njegovo je srce prema vama joљ njeћnije kad se sjeti posluљnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. ¹⁶ Radujem se љto se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA CRKVU U JERUZALEMU

Chapter 8

¹ Priopcujemo vam, braco, milost Boћju koja je dana crkvama makedonskim: ² unatoc mnogim kuљnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaљtvo preli se u bogatstvo dareћljivosti. ³ Svjedocim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogucnostima i preko mogucnosti - ⁴ veoma usrdno molili za milost zajedniљtva u ovom posluћivanju svetih. ⁵ I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoљe najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Boћjoj. ⁶ Zato zamolismo Tita da kao љto je zapoceo, tako i dovrљi medu vama i to djelo dareћljivosti. ⁷ Stoga kao љto se u svemu odlikujete - u vjeri, i rijeci, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj dareћljivosti. ⁸ Ne zapovijedam, nego gorljivoљcu drugih prokuљavam istinitost vaљe ljubavi. ⁹ Ta poznate dareћljivost Gospodina naљega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromaљan, da se vi njegovim siromaљtvom obogatite. ¹⁰ Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji vec proљle godine prvi to zapoceste, ne samo cinom nego i odlukom. ¹¹ Sada dovrљite to djelo da kao љto spremno odluciste, tako prema mogucnostima i dovrљite. ¹² Jer ima li spremnosti, mila je po onom љto ima, a ne po onom cega nema. ¹³ Ne dakako: drugima olakљica, vama oskudica, nego - jednakost! ¹⁴ U sadaљnjem trenutku vaљ suviљak za njihovu oskudicu da jednom njihov suviљak bude za vaљu oskudicu - te bude jednakost, ¹⁵ kao љto je pisano: Nije niљta preteklo onome koji bijaљe nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaљe nakupio manje. ¹⁶ A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. ¹⁷ On je prihvatio i molbu, ali buduci da je veoma revan, otide k vama i dragovoljno. ¹⁸ S njime pak љaljemo brata kojega s evandelja slave sve crkve. ¹⁹ Љtoviљe, crkve ga izabraљe za naљeg suputnika u ovom djelu dareћljivosti kojemu sluћimo - na slavu samoga Gospodina i na naљu ћelju ²⁰ kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolaћemo. ²¹ Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. ²² Љaljemo s njima i naљega brata koji je, kako smo u mnogome cesto iskusili, gorljiv, a sada je joљ mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. ²³ A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braca naљa? Poslanici su crkava, slava Kristova. ²⁴ Pruћite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.

Chapter 9

¹ A o posluћivanju svetih suviљno je da vam piљem. ² Ta poznajem vaљu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od proљle godine." I vaљa gorljivost potaknu mnoge. ³ Ipak љaljem bracu da se u tome pogledu ne opovrgne љto se vama ponosimo; da budete spremni kao љto sam tvrdio te se - ⁴ ako sa mnom dodu Makedonci i nadu vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kaћemo vi. ⁵ Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti bracu da unaprijed podu k vama i da pripreme vaљ joљ prije obecani dar te bude pripravan - kao dar dareћljivosti, a ne љkrtosti. ⁶ Ta eno: tko sije oskudno, oskudno ce i ћeti; a tko sije obilato, obilato ce i ћeti. ⁷ Svatko neka dade kako je srcem odlucio; ne sa ћaloљcu ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. ⁸ A Bog vas moћe obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - ⁹ kao љto je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. ¹⁰ A onaj koji pribavlja sjeme sijacu i kruh za jelo, pribavit ce i umnoћiti sjeme vaљe i povecati plodove pravednosti vaљe. ¹¹ Tako cete se u svemu obogatiti za svakovrsnu dareћljivost koja se, naљim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. ¹² Jer ovo bogosluћno posluћivanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. ¹³ Osvjedoceni ovim posluћivanjem, slave Boga zbog vaљega pokornog ispovijedanja evandelja Kristova i zbog velikoduљnog zajedniљtva prema njima i prema svima. ¹⁴ A moleci se za vas, ceznu za vama zbog preobilne milosti Boћje na vama. ¹⁵ Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!

Chapter 10

¹ Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagoљcu i obazrivoљcu Kristovom - ja koji sam licem u lice medu vama "skroman", a nenazocan prema vama "odvaћan" - ² molim da, jednom nazocan, ne moram biti odvaћan smionoљcu kojom se kanim osmjeliti protiv nekih љto smatraju da mi po tijelu ћivimo. ³ Jer iako ћivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. ⁴ Ta oruћje naљega vojevanja nije tjelesno, nego boћanski snaћno za ruљenje utvrda. Obaramo mudrovanja ⁵ i svaku oholost koja se podiћe protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; ⁶ i spremni smo kazniti svaku nepokornost cim bude savrљena vaљa pokornost. ⁷ Gledajte љto je ocito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. ⁸ Kad bih se doista i malo viљe pohvalio naљom vlaљcu - koju nam Gospodin dade za vaљe izgradivanje, a ne ruљenje - ne bih se morao stidjeti. ⁹ Samo da se ne bi cinilo kao da vas zastraљujem poslanicama! ¹⁰ Jer "poslanice su, kaћe, stroge i snaћne, ali tjelesna nazocnost nemocna i rijec bezvrijedna". ¹¹ Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazocni rijecju u poslanicama, takvi smo i nazocni djelom. ¹² Ne usudujemo se, doista, izjednaciti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporucuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom usporeduju. ¹³ Mi se pak necemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu љto nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. ¹⁴ Jer mi ne poseћemo preko svoga, kao da joљ nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evandeljem Kristovim. ¹⁵ Ne hvalimo se u bezmjerje, tudim naporima. A nadamo se da cemo s uzrastom vaљe vjere medu vama i mi - po naљem mjerilu - prerasti u izobilje: ¹⁶ i preko vaљih granica navijestiti evandelje, a ne hvastati se onim љto je vec ucinjeno na tudem podrucju. ¹⁷ Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. ¹⁸ Ta nije prokuљan tko sam sebe preporucuje, nego koga preporucuje Gospodin.

Chapter 11

¹ O kad biste podnijeli neљto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! ² Ljubomoran sam doista na vas Boћjim ljubomorom: ta zarucih vas s jednim muћem, kao cistu djevicu privedoh vas Kristu. ³ Ali se bojim da se - kao љto zmija zavede Evu svojom lukavљtinom - misli vaљe ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. ⁴ Uistinu, ako tko dode i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evandelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosДite. ⁵ Smatram, eto, da ni u cemu nisam manji od "nadapostola". ⁶ Jer ako sam i nevjeљt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima ocitovasmo. ⁷ Ili sam grijeh pocinio љto sam vam - ponizujuci sebe da se vi uzvisite - besplatno navjeљcivao Boћje evandelje? ⁸ Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama sluћiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. ⁹ U oskudici su mi pomogla braca koja dodoљe iz Makedonije. U svemu sam se cuvao da vam ne budem teћak, a i cuvat cu se. ¹⁰ Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko nece oduzeti u ahajskim krajevima. ¹¹ Zaљto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! ¹² A љto cinim, i dalje cu ciniti da izbijem izliku onima koji izliku traћe ne bi li se s nama izjednacili u onom cime se hvastaju. ¹³ Jer takvi su ljudi laћni apostoli, himbeni radnici, preruљuju se u apostole Kristove. ¹⁴ I nikakvo cudo! Ta sam se Sotona preruљuje u andela svjetla. ¹⁵ Niљta osobito dakle ako se i sluћbenici njegovi preruљuju u sluћbenike pravednosti. Svrљetak ce im biti po djelima njihovim. ¹⁶ Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja neљto malo pohvalim. ¹⁷ Љto govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. ¹⁸ Buduci da se mnogi hvale po ljudsku, i ja cu se hvaliti. ¹⁹ Ta rado podnosДite bezumne, vi umni! ²⁰ Da, podnosДite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proћdire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. ²¹ Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, cime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! ²² Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! ²³ Posluћitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja joљ viљe! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - cesto. ²⁴ Od Ћidova primio sam pet puta po cetrdeset manje jednu. ²⁵ Triput sam bio љiban, jednom kamenovan, triput doћivio brodolom, jednu noc i dan proveo sam u bezdanu. ²⁶ Cesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od laћne brace; ²⁷ u trudu i naporu, cesto u nespavanju, u gladu i ћedi, cesto u postovima, u studeni i golotinji! ²⁸ Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. ²⁹ Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablaћnjuje, a ja da ne izgaram? ³⁰ Treba li se hvaliti, svojom cu se slaboљcu hvaliti. ³¹ Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne laћem. ³² U Damasku namjesnik kralja Arete cuvaљe grad damaљcanski hoteci me uhvatiti. ³³ Ali kroz prozor spustiљe me u koљari preko zida te umakoh njegovim rukama.

Chapter 12

¹ Hvaliti se treba? Ne koristi doduљe ali - dolazim na videnje i objave Gospodnje. ² Znam covjeka u Kristu: prije cetrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do treceg neba. ³ I znam da je taj covjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - ⁴ bio ponesen u raj i cuo neizrecive rijeci, kojih covjek ne smije govoriti. ⁵ Time cu se hvaliti, a samim se sobom necu hvaliti osim slabostima svojim. ⁶ Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdrћavam da ne bi tko mislio o meni viљe nego љto vidi na meni ili љto cuje od mene. ⁷ I da se zbog uzviљenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, andeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. ⁸ Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi rece: ⁹ "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavrљuje." Najradije cu se dakle joљ viљe hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. ¹⁰ Zato uћivam u slabostima, uvredama, poteљkocama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. ¹¹ Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporucite jer ni u cemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam niљta. ¹² Znamenja apostolstva moga ostvarena su medu vama u posvemaљnjoj postojanosti: znakovima i cudesima i silnim djelima. ¹³ Ta u cemu ste to manji od drugih crkava, osim љto vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu". ¹⁴ Evo, spremam se treci put doci k vama i necu vam biti na teret jer ne iљtem vaљe, nego vas. Djeca doista nisu duћna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. ¹⁵ A ja cu najradije troљiti i istroљiti se za duљe vaљe. Ako vas viљe ljubim, zar da budem manje ljubljen? ¹⁶ Ali neka! Ja vas nisam opterecivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih". ¹⁷ Da vas moћda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? ¹⁸ Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas moћda Tit nije u cemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? ¹⁹ Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaљe izgradivanje. ²⁰ Bojim se doista da vas kada dodem, moћda necu naci kakve bih htio i da cete vi mene naci kakva ne biste htjeli: da ne bi moћda bilo svada, zavisti, ћestina, spletkarenja, klevetanja, doљaptavanja, nadimanja, buna; ²¹ da me opet kada dodem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagrijeљili, a nisu se pokajali za necistocu i bludnost i razvratnost koju pociniљe.

Chapter 13

¹ Evo treci put idem k vama. Svaka presuda neka pociva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. ² Onima koji su prije sagrijeљili i svima drugima rekoh vec i opet - kao onda drugi put nazocan, tako i sada nenazocan - unaprijed velim: ako opet dodem, necu љtedjeti. ³ Jer vi traћite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemocan, nego je snaћan medu vama. ⁴ I raspet bi, istina, po slabosti, ali ћivi po snazi Boћjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali cemo po snazi Boћjoj ћivjeti s njime za vas. ⁵ Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inace niste pravi. ⁶ A spoznat cete, nadam se, da smo mi pravi. ⁷ Molimo se Bogu da ne cinite nikakva zla; ne da se mi pokaћemo pravi, nego da vi dobro cinite, pa izaљli mi i kao nepravi. ⁸ Ta niљta ne moћemo protiv istine, nego samo za istinu. ⁹ Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaљe usavrљavanje. ¹⁰ To vam nenazocan piљem zato da nazocan ne bih morao oљtro nastupiti vlaљcu koju mi Gospodin dade za izgradivanje, a ne za ruљenje. ¹¹ Uostalom, braco, radujte se, usavrљujte se, tjeљite se, sloћni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit ce s vama. ¹² Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. ¹³ Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedniљtvo Duha Svetoga sa svima vama! ¹⁴ .